ISLAMSKI AHLAK

Back | Index | Next

Prvo poglavlje

_____________

ISLAMSKI AHLAK
(Islamski moral)


 
8 - IMAN SA IMITIRANJEM

(Taklid)

Osma bolest kalba je imitiranje ljudi koje ne znamo. Nije dozvoljeno slijediti nečija učenja samo zato što je poznat i čuvena ličnost ili zbog njegovog prevelikog propagiranja koje prodaje njegove knjige ili predavanja ako ne znamo da je on poznat kao alim ehli sunneta. Onaj ko slijedi nekoga u i’tikadu (vjerovanju) i ibadetu, bez ikakvog istraživanja (o njemu) iz pouzdanih ehli sunnet izvora će preživjeti duhovnu katastrofu. Čovjek ne mora nikoga imitirati da bi bio musliman, to jest, da bi shvatio Allahovo dželle-šanuhu postojanje, da je jedan, Njegovu Moć (kudret) i Njegove druge atribute (sifate). Ko god razvije svoj um do nivoa da razumije naučno znanje može lako, samim razmišljanjem, shvatiti Njegovo postojanje i dobiti vjerovanje. Ne shvatiti postojanje Stvaraoca dok vidimo Njegovo stvaranje je idiotluk (ahmakluk). Svakome je naređeno da ovako razmišlja i da dobije iman (postane vjernik. Selef-i salihin su nam jednoglasno prenijeli ovo naređenje. Iako su izvjesni jeretici, koji su se pojavili poslije četvrtog vijeka po Hidžri, rekli da nema potrebe za nazar (to jest, da ne treba istraživati i izučavati i razmišljati o Njemu i Njegovom stvaranju) i za istidlal (to jest, uviđanje Stvaraoca iz njegovog djela) njihove riječi ne važe. Jer, kontroverzije kasnijih ne pobijaju idžmu (jednoglasno učenje) ranijih. Iz ovog razloga, iako je iman osobe koja je dobila ispravan iman imitirajući roditelje ili hodžu, ispravan, ta osoba je počinila grijeh zato što je izostavila nazar (pažljivo izučavanje i razmatranje) i istidlal (razmišljanje i uviđanje in ubjeđivanje sebe sa razumnim dokazima), to jest, zato što ona nije razmišljala o postojanju Allaha dželle-šanuhu kratkim izučavanjem naučnog znanja. Ima nekih koji su rekli da se čovjek, kojem nedostaje naučno znanje i koji vjeruje onako kako je naučio od roditelja i iz knjiga, ne smatra da je izostavio istidlal zato što je on (to vjerovanje) prihvatio upotrebljavajući svoj razum.

On treba izabrati jednog od alima, koji je visoko uznapredovao (otišao daleko) u idžtihadu u djelima (amelima) i ibadetu, i treba da ga u svakom svom poslu i radu imitira (slijedi). On imitira jednog od alima četiri mezheba. Ako on ne može naći jednog takvog pravog alima on imitira njegove knjige (tj. on imitira ono što je u njegovim knjigama napisano). Idžtihad znači razumjeti i objasniti znanje koje nije rečeno jasno u nassu nego je saopšteno nejasno. Kur’anski ajeti i hadisi šerifi se zovu nass. Duboko učeni alimi koji su kvalifikovani da izvode idžtihad se nazivaju mudžtehid(i). Poslije četiri stote godine po Hidžri nije odgojen nijedan mudžtehid. Takođe nije ni postojala potreba za mudžtehidom. Jer, Allah dželle-šanuhu i Njegov Resul Muhammed alejhisselam su saopštili sve propise (ahkame) koji obuhvataju sve promjene i inovacije koje će se do kijameta desiti u stilu življenja i naučnim vasitama (posrednicima). Mudžtehidi su razumjeli ova sva učenja i objasnili ih drugima. Alimi koji su kasnije došli su naučili kako bi se ova učenja mogu prilagoditi novim situacijama. Oni su ih zapisali u svojim knjigama Tefsira (objašnjenja Kur’ani kerima) i fikha. Ovakvi alimi se zovu mudžeddid(i) (obnavljivaći). Oni će postojati do kijameta (kraja svijeta). Razumije se da oni -- koji kažu, “Naučni posrednici (vasite) su promijenjeni. Mi smo suočeni sa novim događajima. Trebaju se napisati novi tefsiri, vjerski ljudi se trebaju sastati i izvesti nove idžtihade”, i koji podržavaju ideje dodavanja promjena nassu -- zindici i neprijatelji islama. Englezi su najštetniji neprijatelji islama. Molimo vas da pročitate knjigu Ispovijesti engleskog špijuna koju je izdala knjižara Ihlas Vakuf! (Ova knjižara se nalazi u Istanbulu u Turskoj.) Dok slijedimo (činimo taklid) jedan od četiri hak mezheba mi se moramo, sve dok ne postoji potreba da slijedimo jedan drugi mezheb, zalijepiti za taj mezheb koji slijedimo. Ali, ako postoji poteškoća u obavljanju izvjesnog specifičnog posla (djela) u imitiranju (taklidu) našeg mezheba dozvoljeno je obaviti taj posao (djelo) imitirajući jedan (drugi) od četiri mezheba. Činjenje telfika od četiri mezheba, to jest izabiranje olakšica iz četiri mezheba da obavimo neki posao (djelo), i njegovo obavljanje u skladu sa tim olakšicama nije dozvoljeno. Ovako obavljen posao (djelo) i ibadet nije sahih (tj. nije ispravan, nije prihvatljiv). Pošto poslije četiri stotine godina po Hidžri nije odgojen nijedan mutlak (apsolutni) mudžtehid, koji je kvalifikovan da činiti idžtihad putem kijasa, nije dozvoljeno imitirati alime koji su došli poslije toga vremena (tj. poslije četvrtog vijeka po Hidžri). (Isto tako nije dozvoljeno ni slijediti ijedan drugi mezheb osim postojeća četiri hak mezheba). Da bi se naučio mezheb mudžtehida prije ovog vremena (prije četvrtog vijeka) neophodno je čitati knjige fikha koje su alimi toga mezheba jednoglasno prihvatili. Mi ne bi smjeli nastojati da naučimo vjersko znanje iz knjiga i govora (i onih) koje pravi vjerski ljudi, alimi ehli sunneta, nisu prihvatili. Nije dozvoljeno obavljati ibadet slijedeći bilo kakve vjerske knjige. Mi ne smijemo slijediti knjige i riječi ljudi koji nisu ehli sunnet. Knjige fetvi Kadihan, Hanijje, Hulasa, Bezzazijje, Zahirijje i Ibni Abidin u hanefi mezhebu, Muhtasar-i Halil u maliki mezhebu, i El-Envar lia’mali ebrar i Tuhfet-ul-muhtać u šafijiskom mezhebu, i El-fikhu alelmezahib-il-erbe’a u sve četiri mezheba, su pouzdane i sahih. Znanje ibadeta i propisa (ahkam) se ne može naučiti lako iz hadiskih knjiga. Ahkam znači halal i haram stvari. Najpouzdanije knjige hadisa su Buhari i Muslim kao i (još) druge četiri knjige hadisa koje se sve kolektivno (tj. svih šest) nazivaju Kutub-i sitte.

Najcjenjenija knjiga koja objašnjava tesavvuf (sufizam) je Mesnevi. Najcjenjenija knjiga koja objašnjava zajedno tesavvuf i islam je imam-i Rabbanijev Mektubat.

Nije dozvoljeno obavljati amel (djela, ibadet) slijedeći bilo koga ko se predstavlja kao alim i vjerski čovjek. Mi trebamo čitati knjige koje se zovu ilmihal koje su napisali alimi ehli sunneta i koje su sabrane, sastavljene i prevedene iz gore navedenih cijenjenih knjiga. Čitanje knjiga ilmihala koje nisu tako prevedene nego napisane iz glave i čitanje ujdurmisanih (podvaljenih, udešenih, udešenih) tefsira odvlači čovjeka u dunjalučke i ahiretske katastrofe. [Stari ruski kafir Musa Bejkijef iz Kazana kaže da je musliman. On ne vjeruje u Kur’ani kerim i hadisi šerife i pravi novu vjeru koju naziva islam. On naziva muslimane šarolikim riječima nazadnim a alime ehli sunneta vjerskim fanaticima. On kaže da Kur’an i hadisi nisu vjera za omladinu koja je obrazovana sa današnjim naučnim znanjem. On kaže da su ideje koje je on podvalio (ujdurmisao) vjera. On vara i zavodi omladinu sa svojim knjigama. Oni koje je on zaveo i prevario napadaju u magazinu koji oni izdaju pod naslovom “Haber bulteni” (Izvještajne vijesti, novosti) na alime ehli sunneta. Mi im činimo dovu da oni čitanjem knjiga alima ehli sunneta dobiju pravi put.]

Najveći grijeh poslije širka, to jest poslije nevjerstva (kufra), je posjedovanje bid’at (inovatorskog, heretičkog) vjerovanja (i’tikada). Nasuprot svakog pokvarenog i krivog vjerovanja je vjerovanje ehli-sunnet-vel-džema’ata. Poslije imana u Allaha, najcjenjeniji i najviši od svih ibadeta jeste posjedovanje imana ehli sunneta. Jezgro ehli sunneta je slijeđenje Muhammedovog alejhisselam sunneta, to jest, njegovog puta i Ashaba kiram i Tabi’ina i idžma’-a (idžme), to jest jednoglasne saglasnosti kasnijih alima ehli sunneta, radijallahu teala anhum edžme’in, u imanu (vjerovanju) i riječima i svakm poslu (djelu) i ibadetu i ophođenju sa ljudima. Mi trebamo naučiti njihov put čitajući knjige ilmihala i fikha. Pogledajte 111. stranicu! Pravi muslimani su oni koji su na ovom putu. Većina muslimana se odvojila od puta alima ehli sunneta (puta spasa). Oni su slijedeći svoje nefsove (strasti) i plitke mozgove i svoja mišljenja i naučno znanje njihovog vremena postali inovatori (bid’at ehli).

[Rezultat prijateljstva sa zlom osobom [fasikom, griješnikom] je katastrofa. “Zla osoba” znači “osoba koja ne voli islam”. Muhammedova alejhisselam naređenja i zabrane se zovu islam i ahkam-i ilahijje (tj. Allahovi dželle-šanuhu propisi). Zindici su najgori od svih ljudskih bića. Oni nose muslimanska imena i kriju se iza velikih saruka (turbana) starih džubeta. Oni hvale našeg Poslanika i islam. Međutim, oni dajući pogrešna značenja Kur’ani kerimu i hadisi šerifima oblikuju islam onako kako oni hoće (onako kako se to njima sviđa). Oni su robovi Engleza. Oni su ahmaci (budale, glupaci, lude) koji su se prodale kafirima za pare koje su uzeli od masonskog centra u Londonu i za lažne diplome i čuvenost (ugled, glas). Oni neće prevariti (zavesti) pametnog čovjeka koji čita knjige alima ehli sunneta. Naš Pejgamber (Poslanik) je rekao da će ovi munafici doći i da će na dnu džehennema vječno gorjeti u najžešćem azabu. Mi ovo pišemo sa ciljem da zaštitimo našu mlađu braću da ih ovi prepredeni neprijatelji ne prevare. Ovaj naš savjet će biti jako koristan onome ko je pametan. Izreka koja kaže, “Pametnom je dovoljna jedna riječ kao savjet. Glupom nije dovoljno ni hiljadu riječi.” je vrlo čuvena. Ova informacija je opširno napisana u osamnaestom i narednim člancima u našoj knjizi Kijamet i ahiret.]

ISLAMSKI AHLAK

Back | Index | Next

/body>