MEKTUBAT

Back | Index | Next

Kešfovi koji se javljaju u srcu i snovima nisu povjerljivi. Mi se moramo osloniti na Kitab i Sunnet koji su izvori koji vode čovječanstvo ka vječnoj sreći. [To znači, Kur’ani kerim i hadisi šerife (tj. Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem riječi), kao takođe i knjige koje su napisali alimi ehli sunneta, koje razjašnjavaju i proširuju ova dva izvora. Onaj koja hoće da nauči Kitab i Sunnet on mora da pročita ove knjige koje su napisali alimi ehli sunneta. Oni koji čitaju knjige koje su napisali inovatori (bid’at sahibije), nemezheblije, i vjerski reformatori, oni će se strovaliti u propast.] Mi moramo naučiti Kitab i Sunnet [iz knjiga koje su napisali alimi ehli sunneta] i ibadetiti onako kako nas oni uče. Zikr (sječanje na i spominjanje) Allahovog dželle-šanuhu imena je nešto što islam naređuje. Zikri puno i stalno! Najviši stepen vilajeta (evlijaluka) je dobijanje Allahovog dželle-šanuhu ma’rifeta (marifeta). [Ma’rifet znači shvatiti Allahove dželle-šanuhu atribute (sifate). On se ostvaruje nakon što se je došlo na duhovni nivo koji se zove fena.] Fena ima dvije faze: Prva fenina faza, zvana fena-i kalb (tj. fena srca), znači (srčano) zaboravljanje svega drugog osim Allaha dželle-šanuhu. Kada to čovjek postigne njegovo srce neće, bez obzira koliko on nastojao, misliti (neće se sjećati) ni na šta drugo osim Allaha dželle-šanuhu. Njegova ljubav prema Allahu dželle-šanuhu je toliko obuzela i prožela njegovo srce da u njemu nije ostalo nimalo mjesta da se išta drugo voli. Druga faza, koja se zove fena-i nefs, je čovjekov zaborav da on uopšte i postoji. Onaj ko je došao na ovaj stepen ne može više reći “ja”. Sjetiti se ičega drugog ili voljeti išta drugo osim Allaha dželle-šanuhu je otrov za arifa (onog ko je došao na nivo ma’rifeta). To je bolest koja će usmrtiti srce. Kada se dobila fena srce će se osloboditi od volenja ma’sive [svega (osim Allaha dželle-šanuhu)]. Ono (srce) će dobiti stvarni iman. On (čovjek sa takvim srcem) će se lako i sa zadovoljstvom pokoravati islamu (šerijatu). Dobiće se ihlas (iskrenost, sve će se činiti samo radi Allaha dželle-šanuhu). Nefs će se otarasiti (svog atributa koji se zove) emmare i dobiti (blagoslovljeni atribut koji se zove) itmi’nan. Nefs-i emmare je neprijatelj islamu [Allahovim dželle-šanuhu zapovijedima i zabranama]. Kada on dobije itmi’nan njemu postaje zadovoljstvo slijediti islam i pokoravati mu se. Ovo stanje se zove pravi islam ili stvarni islam (islam-i hakiki). Ukratko, tesavvuf znači sejr i suluk. Njegov cilj je da se dobije fena i beka, i da se postane pravi rob Allaha dželle-šanuhu, i da se očisti nefs od njegove neposlušnosti (i prkošenja), i njegovih nepokornih i zadovoljstva željnih atributa. Dakle, čovjekov cilj u tesavvufu ne treba da bude otvaranje srčanog oka, da ono vidi nurove, duše, meleke i džine, i da se pridruži njihovom svijetu, ili [da nauči ono što je gajb pitajući ova nevidljiva stvorenja.] Nije razumno pokušavati saznati i naučiti srčanim okom nešto što je nepoznato, i odbaciti naučne fenomene koji se mogu spoznati ćulima, proračunima, i eksperimentima. Obje vrste fenomena, to jest i oni koji se spoznaju naučno-istraživačkim metodama i oni koji se spoznaju srčanim okom, su Allahova dželle-šanuhu stvorenja. Ona su sva bila nepostojeća. Allah dželle-šanuhu ih je sve kasnije stvorio. Allah dželle-šanuhu se ne može vidjeti na ovom svijetu. On će biti viđen na ahiretu. Hipotezna percepcija (Allaha dželle-šanuhu) koja se može iskusiti na ovom svijetu, poslije koje neko vjeruje da je vidio Allaha dželle-šanuhu (iako zapravo nije), se zove ikan.

Ukratko, cilj (poduzimanja tegobnog duhovnog procesa, to jest,) tesavvufa ili tarikata treba da bude dobijanje potpunog, sa ljubavlju, pokoravanja islamu na ovom svijetu. On se ne treba poduzeti sa ciljem da se dobije stanje viđenja ili približavanja Allahu dželle-šanuhu. Ove stvari će se dobiti na budućem vječnom svijetu (ahiretu). Dakle, naša prva briga treba da bude da budemo pokorni islamu, da nismo mlitavi i nemarni u emr-i ma’rufu i nehj-i munkeru [to jest širenju islama], i da oživimo zapovijedi islama koje su ljudi zaboravili. U slučaju da se u našem srcu rode izvjesni halovi i kešfovi mi ih ne bi trebali nikome reći. Ova stanja i snovi nisu pouzdani. Kakva je korist čovjeku od njegovog sna u kom je on usnio da je on, recimo, sultan ili evlija? Ove mertebe (stupnjevi, nivoi) su cijenjene ako se one dese na javi. Bez obzira kolika je njihova vrijednost, kakva je korist od njih? Hoće li nas one osloboditi od kaburskog ili džehennemskog azaba? Onaj ko je pametan neće pridavati nikakvu važnost ovakim stvarima. On će nastojati da uradi one stvari sa kojima je Allah dželle-šanuhu zadovoljan. On će čvrsto prionuti za nimete (koji se zovu) hubb-i fillah (voljeti samo radi Allaha dželle-šanuhu) i bugd-i fillah (ne voljeti, neprijateljski se odnositi, samo radi Allaha dželle-šanuhu). [Prvo, prije svega drugog, treba naučiti vjerovanje ehli sunneta i islam, i prilagoditi svoje vjerovanje tom vjerovanju, i striktno slijediti islam.]

MEKTUBAT

Back | Index | Next