MEKTUBAT

Back | Index | Next

Ovo pismo, koje je napisano sejjidu Mir Muhammedu Nu’manu, nas obavještava o vrijednostima i koristima koje su specifične za namaz:

Ja se zahvaljujem Allahu dželle-šanuhu. Ja šaljem salat-u selam na Njegovog predragog Poslanika Muhammeda alejhisselam i činim ti dovu. Moj dragi brate! Neka ti Allah dželle-šanuhu dadne visoke stepene! Znaj da je namaz drugi od pet stubova islama, pet osnovnih temelja vjere. On je sakupio u sebi sve druge ibadete. Iako je on jedna petina islama on je, zbog ove svoje kumulativne osobine, postao sam islam. On je postao prvo od svih djela koje će dati da čovjek razvije svoju ljubav prema Allahu dželle-šanuhu. Čast ru’jeta (viđenja) kojim je bio bio počašćen u džennetu, u noći Miradža, efendija svih svjetova i najodabraniji od svih Poslanika alejhi ve alejhimussalatu vesselam, je, kada se vratio na ovaj svijet, dosuđen njemu, u skladu sa stanjem svijeta, samo u namazu. On je iz ovog razloga rekao, “Namaz je vjernikov mi’radž.” On je rekao u jednom drugom hadisi šerifu, “Čovjek je najbliži Allahu dželle-šanuhu u namazu.” Namaz obuhvata najveći dio ru’jeta koji je dosuđen onim velikanima koji precizno slijede njegov put. Tačno je da je nemoguće vidjeti Allaha džellešanuhu na ovom svijetu. Svijet nije pogodan za to. Međutim, ovi velikani, koji ga slijede uživaju dio tog ru’jeta. Ko bi, da nam on nije naredio da klanjamo namaz, podigao zavjesu s predivnog lica cilja? Kako bi zaljubljenici pronašli Voljenog? Namaz je davalac okusa zabrinutim dušama. Namaz je olakšanje unesrećenim. Namaz je hrana duši. On je lijek za srce. Hadisi šerif, “O Bilalu, razveseli me,” [koji naređuje ezan] pokazuje ovu činjenicu, a hadisi šerif, “Namaz je radost mog srca, zjenica mog oka,” ističe tu želju. Svaki zevk (zadovoljstvo, užitak), vedžd (srčana opijenost Allahom dželle-šanuhu), svako znanje, svaki ma’rifet, mekam, nur i boja, svaki telvin (razna srčana osjećanja) i temkin (mir) srca, shvatljive i neshvatljive manifestacije (tedželli), uslovljene i neuslovljene pojave (zuhur) koje se dese izvan namaza, i ako se ne osjeti ništa od unutarnje prirode namaza, sve što se desi je samo proizvod refleksija, sjenki, i izgleda. To je možda samo jedna iluzija i varka. Zrela osoba, koja je osjetila unutarnju prirodu namaza, na jedan izvjestan način izlazi iz ovog svijeta i ulazi u ahiretski život, i tako dobija nešto od ahiretskih blagodati (ni’meta). Ona uživa slast i dio od originala, bez refleksija, iluzija i smetnji. Jer sve savršenosti i blagodati ovoga svijeta niču iz refleksija (zil) i izgleda (suret). Oni na ahiretu, što je specifično za ahiret, potiču direktno iz izvora (porijekla, postanka) bez smetnji sjenki i izgleda. Da bi se dobilo na svijetu direktno sa izvora potrebno je da se desi mi’radž. Ovaj mi’radž je vjernikov namaz. Ovaj ni’met, ova blagodat, je specifična samo za ovaj ummet. Oni to dobijaju slijeđenjem Poslanika. Jer, njihov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je u noći Mi’radža [dvadeset sedme noći blagoslovljenog mjeseca Redžeba] izašao iz ovoga svijeta i otišao na ahiret (onaj svijet). On je ušao u Džennet i bio počašćen srećom ru’jeta. Ja Rabbi! Blagoslovi ovog velikog Poslanika dobročinstvom (ihsanom) koje je u skladu sa njegovim visokim statusom! Ti takođe podaj i svim drugim Poslanicima ala nebijjina ve alejhimussalavatu vetteslimat blagoslov i dobročinstvo zato što su oni svi pozivali narod da Te upozna, i dobije Tvoje zadovoljstvo, i upućivali na put koji Ti voliš. Većina onih koji su krenuli putom tesavvufa su, zato što nisu bili ispravno informisani o unutarnjoj prirodi namaza i zato što nisu bili podučeni o koristima (kemaletima) koje su specifične za namaz, tražili lijek za svoju bolest na drugim mjestima. Oni su se, da bi došli do cilja, čvrsto držali za druge stvari. Neki su čak smatrali da je namaz stran tome putu i da on nema ništa zajedničko sa ciljem. Oni su držali post superiornijim od namaza. Autor knjige Futuhat [Muhjiddin-i Arabi kuddise sirruh] je rekao, “Post, koji je apstinencija od jedenja i pijenja, znači okarakterisati se Allahovim dželle-šanuhu karakteristikama (sifatima, atributima), približiti Mu se. Međutim, namaz znači biti drukčiji, pobjeći, uspostaviti razliku između obožavaoca i obožavanog.” Kako se vidi ove riječi potiču iz tevhid-i (vahdet-i) vudžuda, koji je ispoljenje i izraz opijenosti božanskom ljubavlju (ašk-i ilahi). Mnogi drugi, koji nisu bili u stanju da shvate unutarnju prirodu namaza su gledali da ublaže svoje bolove i utješe svoje duše u muzici, u vedždu i u opijenosti. Oni su mislili da je Voljeni iza muzičkih nota. Oni su se radi toga čvrsto držali raksa i plesa. Međutim oni su čuli za hadisi šerif koji kaže, “Allah dželle-šanuhu nije stvorio djelotvornost izliječenja u haramu.” Tačno je da se utopljenik hvata za slamku. Ljubav prema nečem ogluhljuje i oslijepljuje zaljubljenika. Da su oni okusili koji kemalet (savršenstvo) od namaza oni ne bi ni spomenuli muziku, simu i vedžd. Prevod stiha sa persijskog jezika:

Ne videći ispravno, oni su skrenuli u pustinju.

O moj brate! Savršenstvo (kemalet) koje potiče od namaza i jad koji muzika izaziva su udaljeni jedno od drugog onoliko koliki je razmak između namaza i muzike. Pametan će iz ove paralele izvući veliku pouku! Ovo je jedna taka uzvišenost da je ona vidljiva hiljadu godina nakon Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. To je takav kraj koji liči na početak. Možda je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem radi toga rekao, “Šta je bolje, početak ili kraj?” a ne “Šta je bolje, početak ili sredina?” To znači, kada je vidio da zadnji liče na prve on je više volio da posumnja pa je zato tako rekao. On je rekao u jednom drugom hadisi šerifu, “Najkorisniji u mom ummetu su prvi i zadnji. Između njih je mutno.” Da, među zadnjim u ovom ummetu će biti onih koji su jako slični onim prvim. Ali njih će biti malo. Oni u sredini im ne liče toliko, međutim, njihov broj je jako veliki. Njih ima puno. Ali, pošto je zadnjih malo, njihova vrijednost je još više porasla pa oni još više liče na one prve. Naš Poslanik alejhi ve ala alihissalavatu vetteslimat je rekao, “Islam je počeo garib (sa pojedincima, usamljen, bez ikog bližnjeg). Njegov kraj će biti garib. Vesele vijesti ovim garib ljudima!” Kraj ovog ummeta je počeo hiljadu godina nakon prelaska našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem na ahiret, to jest sa drugim milenijumom [to jest, 1011. godine po Hidžri]. Jer, sa prolaskom hiljade godina će nastati velike promjene u narodu i u stvarima. Pošto Allah dželle-šanuhu neće promijeniti ovu vjeru do kraja svijeta On će je zaštititi od promjene [usprkos nastojanjima neprijatelja ove vjere]; svježina prvih će se vidjeti na zadnjim. On će ojačati Svoj šerijat na početku drugog milenijuma. Mi ćemo, da dokažemo ove naše riječi, istači Isa ala nebijjina ve alejhissalatu vesselam i hazreti Mehdija rahmetullahi teala alejh kao jake svjedoke.

O moj brate! Ove riječi mogu povrijediti osjećanja mnogih ljudi. One im mogu zvučati nerazumne. Ali, ako oni ocijene ove podatke i ma’rifete razumno i uporede ih sa pogledom šerijata oni će vidjeti šta više cijeni i poštuje šerijat. Oni će onda priznati činjenicu.

Ovaj fakir kaddesallahu teala sirrehul’aziz je u svim svojim knjigama i pismima pisao da su tarikat i hakikat sluge šerijata, da je poslanstvo više od vilajeta i da je čak i vilajet Poslanika niži od njegovog poslanstva. Ja sam obavijestio da, kada uporedimo stepene vilajeta (Evlija) sa savršenstvima Poslanstva, oni nisu ni koliko kap vode u odnosu na more, i još mnoge druge činjenice. Ako oni vide kako sam ja objasnio tesavvuf, naročito u pismu koje sam poslao mom sinu [Prvi tom, 260. pismo napisano Muhammedu Sadiku] oni će se urazumiti. Cilj mogih riječi je objelodanjivanje dženabi Hakkovih (Allahovih dželle-šanuhu) ni’mete i hrabrenje omladine. Njihov cilj nije hvalisanje i pokazivanje superiornosti nad drugim. Da me Allah dželle-šanuhu zaštiti od ovakve pretpostavke. Onom ko priznaje Allaha dželle-šanuhu je haram smatrati sebe višim (čak i) od evropskih kafira. Možemo zamisliti kakvo je stanje onoga ko smatra sebe višim od velikana u vjeri? Prijevod persijskog bejta:

Ako me Sultan digne sa zemlje,
Priličiće ako pomislim da mi je glava iznad neba.

Ja sam zemlja koju aprilski oblak žali,
I obasipa plodonosnom kišom.

Čak kad bi moje tijelo imalo na stotine jezika,
Kako bih ikad ispunio zahvale koje su Tebe vrijedne?

Ako ti se, kada pročitaš ovo pismo, pojavi želja da naučiš pravu bit namaza i stekneš nešto od kemaleta koji su specifični za njega, i ako želja postane neizdrživa, učini istihare i onda dođi ovamo da provedeš jedan dio svog života učeči o namazu! Samo Allah dželle-šanuhu upućuje ljude i pokazuje im pravi put i vječnu sreću. Da Allah dželle-šanuhu dadne selamet onim koji idu pravim putem i onim koji su počašćeni da slijede Muhammeda Mustafu alejhi ve ala alihissalavatu vetteslimat.

MEKTUBAT

Back | Index | Next