MEKTUBAT

Back | Index | Next

Hazreti imam Rabbani kuddise sirruh ovako kaže:

Razlog zašto vas ja, blagoslovljeni i poštovani alimi i sudije i činovnici grada Samane, uznemiravam sa ovim mojim pismom, je hatib (propovjednik, imam koji drži hutbu) vašega grada, koji, ja sam čuo, nije spomenuo imena časnih halifa (hulefa-i rašidina), Resulullahovih sallallahu alejhi ve sellem časnih i vjernih drugova radijallahu teala anhum, u svojoj propovijedi (hutbi) poslije kurbanskog bajram namaza. Još i gore, da vam kažem, (je to) kada ga je grupa džematlija poslije namaza potsjetila na njegov propust, on im je, umjesto da izrazi svoju žalost za svoju grešku i previd, tvrdoglavo uzvratio, “pa šta ako nisam?” A najgore je to što su se ugledne ličnosti u publici, umjesto da nauče tog nepristojnog hatiba kako se treba ponašati, zadovoljile da budu indiferentni posmatrači. Stih iz poeme kaže:

Sram, sram da vas je, ne jednom, već stotinu puta!

Da! Spominjanje imena hulefai rašidina radijallahu teala anhum edžma’in nije jedan od uslova (šartova) hutbe ali je to znak, karakteristika, žig ehli sunneta vel-džema’at. Čovjek mora imati zlo srce da namjerno i tvrdoglavo izostavi i ne spomene njihova imena. Ako njegov propust nije obična netrpeljivost, ili tvrdoglavost, kako će se on onda opravdati pred sljedećim hadisi šerifom koji je naš Poslanik sallallahu alejhi ver sellem rekao, “Ako neko čezne da se pridruži izvjesnoj grupi on je jedan od njih.”? Šta će ga osloboditi od opasnosti koja je izrečena u značenju ovog ajeti kerima, “Čuvaj se mjesta, i situacija, koje bude sumnju i izazivaju krivnju!”? Ako on porekne superiorne vrline hazreti šejhajna, to jest Ebu Bekira i Omera radijallahu anhuma, on je ostavio put ehli sunneta i postao član sekte ši’ija (šija). Ako on ne vjeruje da treba voljeti Osmana i Aliju radijallahu anhuma on je i u tom slučaju skrenuo sa pravoga puta. Ja pretpostavljam da je ovog nastranog hatiba zarazila pogana klica jeretika koji žive u Kašmiru.

Taj čovjek treba da zna ovo, da je činjenica, koja je vjerovana i potvrđena u svakoj prilici od strane svih Ashaba kiram i Tabi’ina izam, da su Šejhajn radijallahu teala anhuma najviši članovi ovoga ummeta (muslimana). Ovu činjenicu nam je prenijela najveća većina najviših islamskih autoriteta. Imam Muhammed Šafi’i (Šafija) rahime-hullahu teala je jedan od tih autoriteta. Ebul Hasanil Eš’ari rahime-hullahu teala, jedan od dva imama u našem i’tikadskom mezhebu, je rekao “da su, Ebu Bekir, pa onda Omer, radijallahu anhuma, definitivno (i bez sumnje) najviši članovi ovoga ummeta.” Imam Alija je rekao, dok je bio halifa, u prisustvu velike grupe njegovih ljubitelja, “Znajte da je Ebu Bekir najviši u ovom ummetu pa onda Omer radijallahu anhuma.” Ove njegove riječi je citirao imam Zehebi rahmetullahi alejh, koji kaže, “Ove imamove Alijine radijallahu anh riječi prenosi više od osamdeset pripovjedača.” Navodeći imena većine njih on kaže, “Da Allah dželle-šanuhu kazni rafizije (rafidije) zato što oni ne znaju ovo.” Imam Muhammed Buhari rahime-hullahu teala kaže u Buhari-i-šerifu koji je poslije Kur’ani kerima, Allahove dželle-šanuhu Knjige, druga najvažnija knjiga u islamu, “Imam Ali radijallahu anh je rekao, ‘Ebu Bekir je poslije Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem drugi najbolji član u ovom ummetu, koji je takođe i drugi najviši, a iza njega je Omer radijallahu anhuma. Sljedeći poslije njih je neko drugi.’ Kada mu je njegov sin Muhammed bin Hanefijje rekao, ‘Ti si ta osoba’, on je rekao, ‘Ja sam jedan od muslimana.’”

Vijesti (haberi) kao ove, koje prenosi imam Ali, i veliki Ashabi kiram radijallahu anhum, i Tabi’in-i izam, su došle i do nas i raširile se svuda. Ne vjerovati i poricati činjenice, usprkos ovim svim pripovijedanjima, je ili puka neukost (džahiluk) ili čista tvrdoglavost. Tom bezdušnom hatibu treba reći da je nama naređeno da moramo voljeti Ashabe radijallahu anhum našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i da ne smijemo uvrijediti nijednog od njih. Hazreti Osman i hazreti Ali radijallahu anhum su takođe Ashabi. Oni su jedni od najvećih. Oni su zetovi našega Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, njih se i treba i mora puno voljeti. Allah dželle-šanuhu je rekao u Kur’ani kerimu, “O Moj dragi Poslaniče sallallahu alejhi ve sellem! Reci im: ‘Ja od vas tražim, za (ovo, za ovu moju službu) vašeg pozivanja u islamsku vjeru, i upućivanja u vječnu sreću, samo jedno. Da volite moju rodbinu i one koji su meni blizu.’” (42, 23) Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Bojte se Allaha dželle-šanuhu, bojte se Allaha dželle-šanuhu i ne vrijeđajte moje Ashabe radijallahu anhum! Nemojte, poslije mene, gajiti neprijateljstvo prema njima! Onaj ko ih voli, voli ih zato što mene voli. Onaj ko im je neprijatelj je takav zato što je on moj neprijatelj. Ko njih vrijeđa vrijeđa mene. Ko mene vrijeđa vrijeđa Allaha dželle-šanuhu. A Allah dželle-šanuhu kažnjava onog ko Njega vrijeđa.

Indija nije nikada, još od rođenja islama, gajila ovakve smrdljive pupoljke. Svi stanovnici Samane su odgovorni za ovaj mrski i odvratni stav. Zapravo, cijela Indija je izgubila svoju vjerodostojnost, povjerenje. Današnji padišah, da mu Allah dželle-šanuhu pomogne protiv neprijatelja vjere, je ehli sunnet musliman u hanefi mezhebu. Zar izmišljanje jedne ovakve inovacije (bid’ata), u vrijeme takog sultana, nije velika drskost? To bi možda moglo značiti ustajanje protiv države, protiv vladara. Međutim, ovdje je zaista zapanjujuće to što su istaknute ličnosti i eminentni muslimani grada bili neosjetljivi i nemarni prema tom događaju. Značenje šezdeset trećeg ajeti kerima u suri Maide pobija jevreje i hrišćane i kaže, “Zašto im alimi (učeni ljudi) i zahidi (odani Allahu dželle-šanuhu, askete, uzdržljivi od zemaljskih uživanja) ne zabrane da izgovaraju grešne riječi i jedu zabranjena jela? Ružni li su njihovi postupci!” (5, 63) A značenje sedamdeset devetog ajeti kerima kaže, “I jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (5, 79)

Ćutljivost će ohrabriti neprijatelje vjere koji hoće da pokvare islam, i koji nastoje da zavedu mlade muslimane na taj način što pogrešno predstavljaju Allahova dželle-šanuhu naređenja kao nepodesna i smiješna, i koji sakrivaju harame i ireligioznosti pod imenima kao što su “moda” i “modernizam”. Oni pogoršavaju i ranjavaju islam. Zar ovakva malaksalost muslimana nije dala mogućnost neprijateljima islama da oni otvoreno sprovedu svoje planove da naprave djecu muslimana ireligioznim i da ih zavedu u otpadništva, jeresi koje su oni izmislili? Oni, kao vukovi, odnose iz stada ovce, po jednu ili po dvije, i uništavaju ih. Ja ne volim da vas ovoliko zamučavam. Ali, kada sam ja čuo ove vijesti koje su me toliko razljutile da sam se ja zaboravio. One su pokrenule moje Faruki vene i ovo je izašlo iz mog pera. Nadam se da ćete mi zaboraviti. Da Allah dželle-šanuhu tebe, i one koji se drže pravoga puta, i one koji slijede Muhammeda Mustafu alejhi ve ala alihissalavatu vetteslimatu vettehijjatu velberekat, blagoslovi selametom! Amin.

Ahmed Faruki

Allah dželle-šanuhu uvijek postoji. On nikad ne prestaje postojati. On, sam, sve stvara iz ništa. On uvijek održava sva Njegova stvorenja u postojanju. On, sam, daje izliječenje bolesniku, hranu ljudima i životinjama, hrani gladne, ubija, zna nepoznate stvari (gajbove), vidi i čuje sve, i ima nad svim i svačim moć. On ne jede i ne pije, ne postaje i nije nastao, i nema Sebi sličnog. U Njemu (Njegovoj ličnosti, Zatu) i u Njegovim atributima (sifatima) nema promjene. Ovi atributi su specifični samo za Njega. Oni se zovu atributi uluhijjeta (uluhijjet sifati). Ljudi, lijekovi, mašine, i oružja, ne mogu ništa stvoriti. Oni služe kao sredstvo (sebeb, vasita) za Njegovo stvaranje. On ne treba sredstva niti išta drugo. Vjerovanje da jedan od atributa uluhijjeta postoji u jednom od stvorenja - na primjer, u čovjeku, u životinji, u suncu ili u zvijezdi - se naziva širk. Neko ko ima tako vjerovanje se zove mušrik. On je sa takvim vjerovanjem pripisao Allahu dželle-šanuhu šerika (šerik=drug, partner, ortak). Moliti se tome (na primjer, čovjeku, životinji, suncu, zvijezdi), i tražiti nešto od njega i poštovati ga (ta’zim činiti), ili njegov kip, ili njegovu sliku, ili njegov grob, znači obožavati idola=idolatrija. Ta stvar postaje idol. Mjesta ili turbeta koja u sebi imaju ovakve stvari i predmete se nazivaju paganske bogomolje (hramovi). Međutim, ako ga neko poštuje - ne vjerujući da on ima božanske (uluhijjet) već zato što je Allahov dželle-šanuhu dragi rob ili zbog njegovog hizmeta ili dobročinstva prema ljudima ili državi - ili njegovu sliku, ili njegov grob, to neće biti idolatrija. Ko to radi ne postaje mušrik. Poslije Isaovog alejhisselam uzdizanja na nebo ljudi koji su vjerovali da je on bio Poslanik su držali njegove slike i kipove iz poštovanja i sa ciljem da zarade njegov šefa’at na Sudnjem danu. Ovo njihovo poštivanje (hurmet) njega nije značilo da ga oni obožavaju i idoliziraju. Međutim, poslije pohrišćavanja rimskih mušrika, Platonova filozofija trojstva se raširila i nastanila, i shodno tome, vjerovanje izvjesnih ljudi se je okužilo jerezom da je on (Isa alejhisselam) posjedovao atribute božanstva (uluhijjeta). Ovo je onda izazvalo da sve veći broj ljudi kaže da je on Allahov sin ili jedan od tri boga. Jeres koja je ovako nastala se raširila u novu vrstu višeboštva koju je Nikejski sabor na kraju usvojio kao zvaničnu vjeru. Ovi mušrici se zovu hrišćani. Oni obožavaju njegove slike i ikone i dvije okomite (perpendikularne) linije koje ze zovu krst. Sve njihove crkve su paganske bogomolje. Ako musliman uđe u crkvu, ili ode kod “svete vode” i zamoli sveštenika da mu učini dovu da se on izliječi od neke bolesti, on postaje višebožac (mušrik). Višebožac je gori od svih drugih (vrsta) kafira. (Jediva) životinja koju on zakolje se ne smije jesti. Musliman ne smije oženiti njegovu kćerku. Sve Isavije (hrišćani) i jevreji su kafiri zato što ne vjeruju u Muhammeda alejhisselam. Od ovih, oni koji nisu zapali u višeboštvo (širk), se zovu kitabije, sljedbenici knjige (ehl-i kitab). Muslimani mogu jesti (jedive) životinje koje oni zakolju. Muslimani mogu oženiti (nikahom) njihove kćeri. Kur’ani kerim kaže da su jevreji i višebošci neprijatelji muslimana. Oni nastoje da iznutra razore islam lažima, trikovima, i podmuklim planovima. Ovu podmuklost su prvo započeli jevreji u vrijeme trećeg halife Osmana radijallahu anh. Onda su hrišćani počeli napadati. Oni su izmislili protiv pravih muslimana - muslimana ehli sunneta ili sunnija, koji ispravno slijede put Ashaba kiram - otpadničke sekte koje se zovu ši’ije (šije) i vehabije. Ši’izam znači neprijateljstvo protiv Ashaba kiram. Oni kažu, “Ashabi kiram su učinili neprijateljstvo protiv Alije.” S druge strane, Kur’ani kerim nas informiše da su Ashabi kiram voljeli jedni druge i da će svi dobiti džennet. Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je takođe rekao, “Volite sve Ashabe kiram i držite se njihovog puta!” i “Moji Ashabi su kao zvijezde na nebu. Kojeg god od njih slijedite naći ćete pravi put.” Musliman koji voli hazreti Aliju se zove alevi. Muslimani sunnije su prave alevije zato što oni vole sve Ashabe kiram. Naš Poslanik je zvao neprijatelje Ashaba kiram rafizi (rafidi). On nas je informisao da će sve rafizije otići u džehennem. Ši’ije sebe zovu alevi sa ciljem da prevare muslimane. Da su oni alevi oni bi se držali hazreti Alijinog puta. On je volio sve Ashabe kiram. On se zakleo hazreti Ebu Bekiru na vjernost čim je čuo da je on postao halifa. On je odabrao hazreti Omera da mu on bude zet, i dao mu je da oženi njegovu kćerku. Molimo vas da pogledate osamdeseto pismo i prvom tomu u imamovoj Rabbanijevoj rahmetullahi alejh knjizi Mektubat. Ova knjiga ima dvije verzije, arapsku i perzijsku. Prvi dio je takođe preveden i na turski jezik pod naslovom Mujdeci mektublar (Pisma s veselim vijestima). Mi smo preveli 80. pismo iz prvoga toma Mektubata.

____________________________

Hazreti imam Rabbani ovako piše u dvije stotine sedamdeset petom (275.) pismu u njegovoj knjizi Mektubat:

Ti si podučavajući islamsko znanje i šireći propise fikha dobio blagodat (ni’met). U tim mjestima su se udomaćili i raširili neukost i bid’ati (bidati). Allah dželle-šanuhu te je blagoslovio sa ljubavlju prema onim koje On voli. On je tebi dao da budeš posrednik (vesile) širenja islama. Prema tome, učini što god možeš više da podučiš vjersko znanje i raširiš propise fikha. Ovo dvoje je glava svake sreće, sredstvo (vasita) unapređenja na visoke stupnjeve, i sredstvo (sebeb) spasa. Uloži u to ogroman napor! Istakni se kao čovjek od vjere! Čini emr-i ma’ruf i nehj-i munker, i upućuj na pravi put one koji tamo žive! Značenje devetnaestog ajeta sure Muzzemmil kaže, “To je zaista pouka (nasihat); i ko hoće, put ka zadovoljstvu Gospodara (Rabba) svoga će izabrati.

MEKTUBAT

Back | Index | Next