MEKTUBAT

Back | Index | Next

Ovo pismo je napisano Hadže Muhammedu Abdullahu, sellemehullahu ve ebkahu ve evsalehu ila gajeti ma jetemennahu, sinu njegovog učitelja Muhammeda Baki Billah kuddise sirruh. Ono nam saopštava, između ostalog, da je naš prvi zadatak da se čvrsto uhvatimo za sunnet-i senijje i da odbacimo bid’ate.

Neka je hamd (svaka hvala) Allahu dželle-šanuhu. Ja Mu činim dovu da On dadne selamet (spas) i ihsan (dobročinstvo) onim koje je odabrao rahmetullahi teala alejhima. Moj cijenjeni sine! Prije svega želim da tebi i drugim voljenim prijateljima dadnem jedan savjet. Čvrsto se uhvatite za sunnet-i senijje i odbacite bid’ate. Islam je postao garib (usamljen) i nejak. Muslimani su sada usamljeni. Islam će i dalje nastaviti da sve više i više bude garib. Ovo će ići do te mjere da na svijetu neće ostati niko ko će reći Allah, dželle dželaluh. Rečeno je da će se Kijamet desiti kada na zemlji više ne bude dobrih ljudi i kada se zlo raširi po cijelome svijetu.

[Naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Doći će tako vrijeme da će u mom ummetu ostati samo ime od islama. Mu’mini će obavljati samo nekoliko vjerskih običaja. Oni neće imati iman. Kur’ani kerim će se samo učiti. Oni čak neće znati ni naređenja i zabrane. Oni će samo misliti o jelu i piću. Oni će zaboraviti na Allaha dželle-šanuhu. Oni će samo obožavati novac. Oni će biti robovi žena. Oni neće biti zadovoljni sa malom zaradom. Niti će biti zadovoljni sa velikom zaradom.

Abdulvehhab Ša’rani, rahmetullahi alejh, piše u kratkom objašnjenju knjige Tezkire-i Kurtubi, “Hadisi šerif koji nam Ibni Madže prenosi kaže, “Doći će vrijeme pa će islam, isto kao što boja divne haljine blijedi, izblijediti i napustiti zemlju. Namaz, post, hadž i sadaka će biti zaboravljeni. Na zemlji neće ostati nijedan ajet Kur’ani kerima.” Imam-i Kurtubi kaže, “Zaboravljanje islama će se desiti nakon Isa alejhisselamovog silaska s neba, i poslije njegove smrti. Prije toga vremena muslimani će biti usamljeni (garib). Iako Kur’ani kerim neće biti potpuno zaboravljen on neće biti ni slijeđen.” U knjizi Marifetname piše, “Ima puno znakova Sudnjeg dana (Kijameta). Biće puno džamija a džema’ati će biti mali. Zgrade će biti visoke, odjeća tanka, žene će dominirati. Muškarci će biti ženstveni.”]

Kada je nevjerstvo u porastu najsrećniji čovjek na svijetu je onaj koji otkrije jedan zaboravljenih sunneta i ubije jedan od rasprostranjenih bid’ata. Mi živimo u to vrijeme, hiljadu godina poslije najboljeg od svih ljudskih bića, alejhi ve ala alihissalatu vesselam. Sve što se više udaljavamo od Pejgamberovog sallallahu alejhi ve sellem blaženog vremena (zeman-i se’adeta) sunneti se postepeno ukopavaju, laži rastu i bid’ati se rasprostranjuju. Potreban je junak koji će podržati sunnete i zaustaviti i protjerati bid’ate. Širiti bid’ate znači rušiti islam. Poštovati one koji prave i rade bid’ate, i smatrati ih velikim, proizvodi iščezavanje i nestanak islama. Hadisi šerif kaže, “Onaj ko kaže veliki, za nekog ko radi bid’ate, on pomaže rušenje islama.” Mi se nad ovim trebamo dobro zamisliti. Mi trebamo uložiti svu svoju snagu da otkrijemo jedan sunnet i ubijemo jedan bid’at. Jačanje islama u svako doba, a naročito kada je on postao ovako slab, zahtijeva da širimo sunnete i da rušimo bid’ate. Bivši alimi islama su možda nekim bid’atima vidjeli u izvjesnu ljepotu i nazvali ih hasene [to jest, lijep]. Ovaj fakir [imam Rabbani misli na sebe] ih ne slijedi po tom pitanju. Za mene nijedan bid’at nije lijep. Ja ih sve vidim tamnim i mutnim. Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Svi bid’ati su odstupanje, skretanje s pravoga puta.” Danas kada je islam oslabio ja vidim da su spas (selamet) i izbjegavanje džehennemske vatre ovisni o čvrstom prianjanju za sunnet, i da je rušenje vjere, bez obzira kakvo, ovisno o nasijedanju na svaki bid’at. Ja vidim svaki bid’at kao krampu koja ruši zgradu islama a sunnete kao blještave zvijezde koje nam pokazuju put u tamnoj noći. Da Allah dželle-šanuhu dadne hodžama našeg vremena dovoljno mozga da zabrane svaki bid’at i da ne kažu ni za jedan bid’at da je lijep. Oni ne bi smjeli dopustiti bid’ate čak i ako oni, naizgled, kao rađanje sunca, rastjeruju tminu! Jer, šejtan lako obavlja svoj posao izvan sunneta. Prije, dok je islam bio jak, mrak bid’ata se nije primjećivao pa se možda, dok je svjetlo islama po cijelom svijetu snažno blještalo, i izvjesna tama potkrala kao sjaj. Za njih je iz tog razloga rečeno da su lijepi. U stvari ti bid’ati nemaju ni sjaja ni ljepote. Ali sada, kada je islam oslabio, i kad su se među muslimane uvukli i ustalili kafirski običaji [kao “moderni”], pa čak i simptomi kufra, svaki bid’at pokazuje svoje zlo. Islama nestaje a da mi to i ne primjećujemo. Naše hodže moraju biti jako oprezne po ovom pitanju. Oni ne smiju prednjačiti u širenju bid’ata i proturati stare fetve, i govoriti, “To i to je dozvoljeno” ili, “Te i te stvari nisu štetne”. Ovdje trebamo spomenuti i izreku, “Vjera se vremenom mijenja.” Kafiri upotrebljavaju ovu izreku kao alatku kojom ruše islam i uspostavljaju bid’ate i kufr. Danas su bid’ati prekrili dunjaluk. Ovaj naš vijek je kao crna noć. Sunneti se smanjuju. Njihovo svjetlo tu i tamo svjetluca, kao svici u mračnoj noći. Kako se rađenje bid’ata povećava mrak noći se pojačava. Svjetlo sunneta se smanjuje. Porast sunneta umanjuje tamu mraka i povećava nur (svjetlo). Ko hoće može pojačati mrak bid’ata i ojačati šejtanovu grupu! A ko hoće može povećati nur sunneta i ojačati Allahovu dželle-šanuhu vojsku! Dobro znaj da je kraj šejtanovih sljedbenika u propasti i gubitku. Oni koji su u Allahovoj dželle-šanuhu vojsci će imati vječnu sreću (se’adet-i ebedijje).

[Da ponovimo. Vjerovanja, riječi, djela, ponašanja, i običaji, koji nisu postojali u vjeri u vrijeme našeg Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem i njegove četiri halife ridvanullahi alejhim edžma’in, i koji su kasnije izumljeni i izmišljeni se nazivaju bid’at. Izmišljati bidate i predstavljati ih kao vjeru i ibadet, i istovremeno govoriti za ono što vjera smatra važnim, “To je izvan vjere, to nije dio vjere” - je bid’at. Izvjesni bid’ati su nevjerstvo (kufr). Drugi su veliki grijesi. Jedan od ovih bid’ata je učenje Kur’ani kerima ili ezan preko zvučnika ili radia.

U objašnjenju stotinu osamdeset i šestog pisma arapske i perzijske verzije knjige Mektubat piše, “Većina alima islama je klasifikovala bid’ate u djelima (amelu) u dvije kategorije: Obnove i reforme koje nisu suprotne sunnetu - odnosno obnove i reforme koje su ponikle u prvom stoljeću - se nazivaju bid’ati hasene. One koje nemaju to porijeklo (koje su nastale kasnije) se nazivaju bid’ati seijje. Hazreti imam Rabbani kaddesallahu teala sirrehul’aziz ne prlja imenom bid’ata one koje imaju to porijeklo (i ne zove ih bid’ati hasene). On ih naziva sunnet-i hasene. Primjeri sunneta hasene su, učenje mevluda, gradnja munara (minareta) i turbeta. On naziva bid’atom samo one koji nemaju to porijeklo (koji su kasnije nastali, izvan prvog stoljeća). Vehabije takođe kažu da su bid’ati hasene bid’ati seijje. I oni, takođe, kažu da su sunneti hasene širk (idolopoklonstvo). S druge strane, neuki vjerskih ljudi nazivaju većinu bid’ata sejjia bid’atima hasenama. Oni na taj način pomažu njihovo užasno širenje. Kada imam Rabbani osuđuje bid’ate on ne ustaje protiv alima islama već protiv neukih vjerskih ljudi.”]

Danas bi se takođe i tesavvufdžije trebale urazumiti i shvatiti da je islam nemoćan i da su izmišljotine postale vjera i ibadet. Oni ne bi smjeli imitirati ono što su njihovi učitelji (pirovi) činili i što nije u skladu sa sunnetom. Oni ne bi smjeli usvajati nešto što ne postoji u vjeri kao vjeru i ibadet samo zato što su to njihovi učitelji radili. Čvrsto prianjanje za sunnet će sigurno spasiti i usrećiti čovjeka. Imitiranje svega drugog, osim sunneta, će odvesti čovjeka u opasnost i propast. Naša dužnost je da vam saopštimo ono što je tačno. Svako može da radi šta hoće. Svako će dobiti po zasluzi na osnovu onoga što je uradio. [Svaka duševno zdrava i polno zrela osoba je odgovorna za svoje ponašanje.]

Da Allah dželle-šanuhu nagradi naše velikane koji su nas obrazovali sa ciljem da nas, neuke, zaštite od bid’ata. Oni nisu odveli nas koji ih slijedimo u mračne opasnosti i provalije. Oni nam nisu pokazali ništa drugo osim sunneta. Oni nas nisu uputili ni na kakav drugi put osim da slijedimo gospodara šerijata, alejhi ve ala alihissalatu vesselam, i da se čuvamo kako sumnjivih stvari tako i harama. Radi toga, ni’meti ovih velikana su znatni. Stepeni koje su oni postigli su visoki. Oni se nisu odali muzici i plesanju niti su obraćali pažnju na vedžd i tevadžud (ekstaze i ushićenosti). Oni smatraju halove koje su drugi srcem pronašli, i koje smatraju velikim, daleko od cilja, i nešto, što ne želimo. Oni su odbili i odbacili iluzije na koje su drugi nasjeli. Njihova djela se ne mogu shvatiti viđenjem, pronalaženjem, i učenjem. Ona su iznad znanja, fantazije, tedžellija, zuhura, kešfova i pogleda. Drugi se trude da nešto nađu, da nešto dobiju. Međutim, ovi velikani ne žele ništa drugo osim Allaha dželle-šanuhu. Oni odbacuju sve drugo. Drugi nastoje da se neprestanim izgovaranjem (ponavljanjem) Kelime-i tevhid približe Allahu dželle-šanuhu. Oni pokušavaju da neprestanim ponavljanjem Kelime-i tevhid nađu i vide Allaha dželle-šanuhu u svemiru. Kelime-i tevhid je samo jedno nemoćno Allahovo dželle-šanuhu stvorenje koje s Allahom dželle-šanuhu nema nikakvog odnosa. Međutim, kada ovi velikani neprestano ponavljaju (izgovaraju) ovu kelimu - la ilahe illallah - oni, kada izgovore la, znaju da ništa ne postoji, oni odbacuju sve poglede, predrasude, stvorenja i iluzije i smatraju ih nepostojećim. Oni odbacuju sve što osjećaju da postoji, oni nisu ničega svjesni. [Pola ovog pisma je prevedeno. Druga polovina nije prevedena.]

MEKTUBAT

Back | Index | Next