MEKTUBAT

Back | Index | Next

DRUGI TOM, 60. PISMO

Ovo pismo je napisano Muhammedu Takiju. Ono nam kaže da se trebamo izbjegavati nevažne stvari (fudul) i prionuti za ono što je obavezno.

Neka je hvala Allahu dželle-šanuhu i selam Njegovim istaknutim i dragim robovima! Čast mi je bila pročitati tvoje pismo. Ti si iskupio i napisao svjedoke, dokaze (vesike) i dokumente (senede) koji nas informišu da je hazreti Ebu-Bekr-i-Siddikov radijallahu teala anh hilafet korektan i da su ga jednoglasno izabrali dobri ljudi prvog (islamskog) stoljeća, najboljeg stoljeća. Po istom principu, nama je bilo drago pročitati tvoje izjave koje kažu da su superioriteti četvorice halifa, koji se nazivaju Hulefa-i rašidin, u skladu sa redoslijedom njihovih hilafeta i da mi ne smijemo biti bučni već da trebamo šutjeti o neslaganjima i bitkama između Ashaba kiram koje je obrazovao najsuperiorniji od svog čovječanstva, hazreti Muhammed alejhisselam. Ovako vjerovanje o imamima i halifama je dovoljno. Alimi ehli sunneta vel-džema’at su tako rekli. Da ih Allah dželle-šanuhu obilno nagradi za njihov rad!

Moj merhametli brate! Znanje o imametu, to jest hilafetu, nije od obaveznih (neophodno potrebnih) učenja u našoj vjeri. To jest, ono nije od usul-i dina (usul-i din). Ono je od furu’-i dina (furu’-i din). Obavezna učenja (u vjeri), tj. zarurijjat-i din, su baška. Ona su učenja o vjerovanju (i’tikad) i djelima (amel). Drugim riječima, prvo se mora naučiti ono što se mora vjerovati i raditi ono što nam je dužnost. Prvo neophodno znanje se zove ilm-i kelam a drugo ilm-i fikh. Zanemarivanje obaveznog i bavljenje se sa nepotrebnim će biti traćenje dragocjenog života na beskorisne stvari (fudul). Hadisi šerif kaže, “Znak (alamet, pokazatelj) da Allah dželle-šanuhu ne voli jednog roba je njegovo traćenje vremena sa ma-la-ja’ni (tj. nevažnim stvarima, besposlicama).” Kada bi bavljenje sa halifama bilo, kao što to šije kažu, obavezno (zururijjat-i din i usul-i din), Allah dželle-šanuhu bi u Kur’ani kerimu jasno rekao ko je trebao da bude halifa poslije Resulullahovog vefata. A naš Pejgamber, alejhi ve ala alihissalavatu vetteslimat, bi naredio da izvjesna osoba bude halifa. Pošto Kur’ani kerim i hadisi šerifi ne pridaju veliku važnost toj stvari, vidi se da bavljenje sa (hilafetom i) halifama nije od usul-i dina već od fudul-i dina (nevažnih stvari u vjeri). Neka se oni, koji vole da provode svoje vrijeme na beskorisne stvari (ma-la-ja’ni), zabavljaju sa fudulom (izlišnim, beskorisnim stvarima). Prvo je potrebno ispraviti vjerovanje. Mi moramo, od učenja koja je naš Pejgamber alejhi ve ala alejhissalavatu vetteslimat donijeo od Allaha dželle-šanuhu, naučiti i vjerovati ono za što je tevaturom rečeno da je obavezno, neophodno, prijeko potrebno! Dakle, mi moramo vjerovati hašr [to jest, iskupljanje na mjestu hesaba (suđenja, polaganja računa)], nešr [to jest, odlazak poslije hesaba u džennet ili džehennem], vječne azabe (torture, mučenja, kazne) i sevape (nagrade) kao i činjenicu da su ova učenja bez sumnje istina (tj. da je to sve istina i da se u to ne smije sumnjati). Sve dok čovjek u ovo ne vjeruje on neće biti spašen na kijametu. Kada smo ispravili naše vjerovanje moramo naučiti znanje fikha i raditi po njemu. Dakle, moramo raditi farzove i vadžibe pa čak i sunnete i mustehabe, moramo paziti na halal i haram i ne smijemo prekoračiti preko (izaći izvan) granice propisa islama (ahkam-i islamijje). Na taj način se je nadati da ćemo biti spašeni od ahiretskih azaba. Kada su nam vjerovanje i djela postali korektni, onda dolazi na red put tesavvufa. Tada počinje nada u dobijanje vilajetskih savršenstava. Briga, “ko je imao pravo na hilafet?”, je, u poređenju sa ovim zaruri (bitnim, neophodnim) vjerskim dužnostima, nebitna i beskorisna. Pošto su izvjesni pokvareni jeretici pogrešno razumjeli te stvari, i s obzirom da se ponašaju bestidno i pokušavaju da bace blato na Ashabe radijallahu teala anhum edžme’in najboljeg od cijelog čovječanstva alejhi ve ala alihissalavatu vetteslimat, postalo je neophodno objelodaniti informacije koje će ih pobiti i opovrći. Jer, u ovoj savršenoj vjeri je prijeka vjerska potreba (zarurijjet-i din) da se spriječi fesad (metež, haos). Vesselam.

MEKTUBAT

Back | Index | Next