MEKTUBAT

Back | Index | Next

Mi smo došli na ovaj svijet da steknemo Allahove dželle-šanuhu ma’rifete (to jest, da Ga ispravno znamo). Postoje dvije vrste ma’rifeta (Allahovih dželle-šanuhu saznavanja). Prva vrsta je sticanje naučnog znanja, to jest, posmatranje i zaključivanje [razmišljanje]. Alimi islama nas uče ovu vrstu ma’rifeta. Druga vrsta se stiče kešfom i šuhudom [koji se zbivaju u srcima]. Ova druga vrsta ma’rifeta dolazi od stručnjaka tesavvufa [odnosno od Evlija]. Prva vrsta ma’rifeta je naučna i ona se stiče razumom. Druga je duhovno stanje koje je u srcu. U prvoj Arif (gnostik) ne nestaje (tj. ne umire prije smrti, nije ubio svoj nefs), U drugoj nestaje. Zato, što je ovaj ma’rifet čovjekovo nestajanje u ma’rufu (odnosno u poznatom, tj. Allahu dželle-šanuhu.)

Kurb [blizina Allahu dželle-šanuhu] nije poznat pokret
Kurb-i Hak [voljeti Allaha] je odbacivanje postojanja

Prva vrsta je ilm-i husuli. Ona u sebe uključuje detaljno umno razumijevanje. Druga vrsta obuhvata jednostavno prepoznavanje, bez ikakvih kontekstualnih detalja. Jer, u ovoj vrsti ma’rifeta, Hak (Allah dželle-šanuhu) je jedino postojanje. Čovjek je prestao postojati. U prvoj, nefs i dalje održava svoje poricanje (nevjerstvo). U stvari, nefs, i svi njegovi pokvareni atributi, i dalje postoje. Dakle, njegova tvrdoglavost i strastvene požude nisu iskorijenjeni. Niti se je on otarasio svoje karakteristične neumjerenosti i objesnosti. Iman postoji. Ali samo naizgled. Djela i ibadeti su površni. Nefs i dalje nastavlja nevjerstvo (kufr) i neprijateljstvo prema svom Mevlau [Vlasniku, Allahu dželle-šanuhu]. Hadisi kudsi kaže, “Znaj da ti je tvoj nefs neprijatelj! Jer, on je Moj neprijatelj.” Ova (prva) vrsta ma’rifeta se naziva iman-i medžazi (tj. simbolično vjerovanje). Ovaj iman može nestati. Pošto je čovjek u drugoj vrsti ma’rifeta prestao postojati (tj. umro prije smrti) nefs je dobio iman (on je postao vjernik). Ovaj ma’rifet [iman] je neugasiv. On se zato zove iman-i hakiki (stvarni iman). Vjerske prakse (ameli) su takođe stvarne. Hadisi šerif kaže, “Ja Rabbi (o moj Allahu)! Ja od Tebe tražim iman koji se ne završava u nevjerstvu (kufru).” U značenju stotinu trideset šestog ajeta sure Nisa, koje glasi, “O vi koji imate iman (O vjernici)! Vjerujte u Allaha i Njegovog Poslanika (Resula)!” (4, 136), se upire (išareti) na ovu vrstu imana. Imam Ahmed ibni Hanbel, sa svim svojim najvišim stepenom u znanju i idžtihadu je otišao na Bišarova Hafininova vrata, da bude učenik ovog ma’rifeta. Kada su ga upitali “zašto?” on je odgovorio, “Njegovo znanje (arif) o Allahu dželle-šanuhu je bolje od mog.” Ebu Hanife Nu’man-i Kufi rahmetullahi alejh je zadnje dvije godine svog života prestao s idžtihadom i proveo u osamljenosti. Kasnije je rečeno, poslije njegovog prelaska na onaj svijet, da je jedan san sadržavao sljedeće riječi, “Da ne bi one dvije godine Nu’man bi bio uništen.” Njegovo osamljivanje je bilo sa ciljem da dobije savršenost u ovoj, drugoj, vrsti ma’rifeta, i da tako stekne savršenstvo imana, koje je prirodni rezultat toga ma’rifeta. On je ovo učinio usprkos njegovom nedokučivom stepenu i u znanju i u ibadetu (amelu). U stvari, nijedna druga vjerska praksa nije ravna stepenu idžtihada. Nijedan drugi ibadet ne može dati čovjeku da postigne stepen podučavanja. Savršenstvo djela (amela) je ovisno o savršenstvu imana. Nuranijjeti ibadeta su ovisni o stepenu ihlasa (činjenja nečega sa iskrenom namjerom da se zaradi Allahova dželle-šanuhu ljubav i odobrenje). A savršenstvo imana, i stepen ihlasa, su ovisni o ma’rifetu. Pošto su ovaj ma’rifet i stvarni iman (imani hakiki) ovisni o fenau (čovjekovom dolasku na stepen nepostojanja, uništenju svog postojanja u Allahovom dželle-šanuhu postojanju), i umiranju prije umiranja (tj. ubijanju nefsa prije smrti), kada je čovjekov fena savršen, i njegov iman će takođe biti savršen. Ovo je razlog zašto je iman Siddik-i ekbera teži od sveukupnog zbira svih ostalih imana ovog ummeta (tj. muslimana). Hadisi šerif kaže, “Kad bi se iman Ebu Bekira stavio na vagu naspram imana mog svog ummeta, Ebu Bekirov iman bi bio teži.” Jer, njemu nije bio niko ravan u fenau. Hadisi šerif kaže, “Ako hoćete da vidite mrtvaca koji hoda pogledajte Ebu Kuhafinog sina.” Isticanje Ebu Bekira, kao uzora fenaa, je svjedok njegovom savršenstvu u fenau. Jer, svi ashabi kiram su dobili fena. Kako je sretan onaj koji je dobio taj ma’rifet! Mi trebamo trčati u mjesto u kom je takva osoba viđena. Nažalost, ono za čim se mora tragati se napušta. A ono, što se naređuje da se iskorijeni, se popravlja. Kakvo ćemo objašnjenje i izvinjenje iznijeti na dan kijameta (proživljenja), i, kako ćemo se suočiti sa jednom tako sramnom situacijom?

MEKTUBAT

Back | Index | Next