MEKTUBAT

Back | Index | Next

TREĆI TOM, 50. PISMO

Ovo pismo je napisano kadiji Nasrullahu. Ono objašnjava razliku između istidlala alima koji se zovu ulema-i rasihin i drugih vjerskih alima rahmetullahi teala alejhim edžma’in:

Istidlal je “izvođenje zaključka o postojanju izvršioca rada (djela) na osnovu viđenja (toga) rada (ili djela), to jest, znati da postoji Stvaralac na osnovu viđenja (Njegovih) stvorenja.” Ulema-i rasihin i ulema-i zahir su uvijek činili istidlal i rekli da stvorenja pokazuju (otkrivaju) da postoji Stvaralac. Alimi koji se u hadisi šerifu nazivaju varisi Pejgambera (nasljednici Poslanika, genitiv množine) su (alimi koji su) ulema-i rasihin, rahmetullahi teala alejhim edžme’in. Svi vjerski alimi ne spadaju u tu kategoriju (tj. sva vjerska ulema nije ulema-i rasihin). Alimi koji nisu rasih alimi su shvatili na osnovu postojanja stvorenja da postoji Stvaralac. Oni kažu da postojanje rada (djela) otkriva postojanje izvršioca (tog rada, djela). Oni tako vjeruju u postojanje izvršioca. Međutim, ulema-i rasihin je iznad svih deredža (stupnjeva) vilajeta (evlijaluka) i na mekamu (nivou, položaju) da’veta (daveta, tj. poziva) koji je specifičan samo za Poslanike. I oni takođe, nakon što su se u njima desila mušaheda i tedžellije, zaključuju da postoji izvršilac (Stvaralac), na osnovu (Njegovog) rada (djela). Oni na taj način vjeruju u stvarnog (hakiki) izvršioca (tj. Stvaraoca), to jest, vjeruju (imaju iman) u postojanje Allaha dželle-šanuhu. Ovi shvataju, nakon što su oni dokučili kraj, da sve što su pronašli kroz mušahedu i tedželliju nije Stvarno Postojanje (Biće) već zilovi (sjenke, odrazi) Stvarnoga Postojanja (Bića). “Ovi se ne mogu vjerovati kao Stvarno Postojanje (Biće). Bez istidlala se ne može vjerovati (imati iman) u Stvarno Postojanje (Biće),” oni kažu. Oni, čineći istidlal, tragaju za stvarnim bićem, bez zilova (sjenki) između njih. Pošto oni samo vole Stvarno Biće i pošto će žrtvovati sve drugo za Stvarno Biće oni putem ovakvog istidlala dobijaju Stvarno Biće. Kako je rečeno u hadisi šerifu, “Čovjek će biti zajedno sa onim koga voli,” oni dobijaju Stvarno Biće koje u stvarnosti postoji izvan tedželija i zuhura koji su pomiješani sa zilovima (sjenkama). Ovi velikani, s obzirom da su oni privučeni vezom ljubavi aslu (originalu), dokučuju lično sobom asl (glavnicu, ono glavno) za razliku od zahir alima čije samo znanje tamo stiže (tj. za razliku od zahir alima koji su samo sa tim upoznati). Dešava se dokučivanje koje se ne može razumjeti kakvo je ono. Razlika između ova dva dkučivanja (dosezanja) se dešava (niče) iz ljubavi, muhabbeta. Onaj ko voli, i odustane od svega drugog osim njegovog miljenika (dragog), dokučuje (doseže do) svog miljenika (dragana). Međutim, onaj ko nema taku ljubav nauči (o tom) samo (čitanjem) i zna o tom dobijanju i smatra (misli) da je ovo njegovo znanje veliki nimet (ni’met, velika blagodat). Ali ovi (oni, ti koji su to naučili iz knjiga) ne znaju dobro mekam koji su ovi velikani dokučili. A oni koji znaju, znaju samo put koji vodi tom mekamu. Oni koji su dokučili su dokučili potpuno, postali zajedno. Ovo je izraženo u prijevodu arapskog stiha koji kaže:

Robovo dokučivanje njegovog Stvaraoca,
je kao šećerovo miješanje s mlijekom.

Prvo se mora postati rob i otarasiti svega drugog čemu se robuje.

MEKTUBAT

Back | Index | Next