MEKTUBAT

Back | Index | Next

Ovo pismo je napisano kao odgovor na pismo koje je napisao šejh Hasan Berki. Ono pospješuje otkrivanje zaboravljenih sunneta i čuvanje od bidata (bid’ata).

[Ja započinjem ovo moje pismo sa Bismilom]. Neka je hvala (hamd) Allahu dželle-šanuhu. Ja šaljem moje selame i dove dobrim ljudima koje je Allah dželle-šanuhu odabrao. Ja sam sa zadovoljstvom pročitao pismo moga brata, šejha Hasana. U njemu su dragocjeni dijelovi znanja i ma’rifeta. Ja sam, kada sam ih razumio, bio jako zadovoljan. Neka su Allahu dželle-šanuhu sve zahvale (šukrovi); svi kešfovi koje si napisao su tačni. Oni su svi u skladu sa Kur’ani kerimom i hadisi šerifima. Ista su takva i ispravna vjerovanja alima ehli sunneta. Neka te Allah dželle-šanuhu održi na pravom putu. Neka ti dadne da dokučiš visoke (stupnjeve) deredže! Ti pišeš da se trudiš da iskorijeniš bidate (bid’ate) koji su se puno rasprostranili. U vrijeme kao što je ovo, kada je mrak bidata toliko raširen, iskorjenjivanje jednog bidata i obnavljanje jednog od zaboravljenih sunneta je velika blagodat (ni’met). Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao u sahih hadisi šerifu, “Onaj ko obnovi jedan od mojih zaboravljenih sunneta će dobiti onoliko sevaba koliko će ih dobiti stotinu šehida!” Veličina ovog djela se mora zaključiti iz ovog hadisi šerifa. Međutim, kada se to radi, mora se pripaziti da se pridržava jedne finoće. To znači, kada se nastoji obnoviti jedan sunnet ne smije se izazvati fitna (smutnja). Jedno dobro ne smije proizvesti razne probleme i zla. Jer, mi smo u zadnjem vremenu (ahiri zemanu). Mi smo u stoljeću kada su muslimani slabi i jadni, usamljeni (garib).

[U knjizi Hadika, u poglavlju fitna piše, “Fitna znači izazvati razdor i neslogu među muslimanima, zavesti ih u brige, štetu i grijehe, i huškati ih da ustanu protiv države. Pokoravati se vladi je vadžib, čak i ako je (ta vlada) okrutna (zalim). [Na devedeset devetoj stranici knjige Berika piše, “Vadžib je slijediti naređenja vladara (amira) koja su u skladu sa šerijatom čak i ako je on nizak i prezriv i običan kao abesinijski rob. Ako njegova naređenja nisu u skladu sa šerijatom, bolje je, biti mu poslušan da ne bi izazvali fitnu i fesad.”] Isto tako će izazvati fitnu (i to) ako vjerski ljudi izdaju fetve koje se ne mogu slijediti. Isti je slučaj i ako se kaže seljaku ili staroj osobi da ne može klanjati namaz bez tedžvida. Jer, takvi ljudi ga ne mogu više naučiti i mogu potpuno ostaviti namaz. Zapravo, ima (alima) koji su izdali fetvu da se namaz može klanjati i bez tedžvida. Ova fetva je slaba ali je bolja nego potpuno odustajanje od namaza. Uzimajući u obzir da je dozvoljeno slijediti drugi mezheb kada postoji haradž (teškoća, neprilika, nezgoda), mi ne smijemo otežavati neukim (džahillima) i nemoćnim. Knjiga Šerh-ul-ma’fuvat ovo objašnjava. Mi ne bi smjeli sprečavati njihova posjećivanja grobova, turbeta, i njihova zavjetovanja (adak) Evlijama, i njihov odlazak na turbe i traženje bereketa. Mi ne smijemo poricati činjenicu da Evlije imaju keramet i poslije svoje smrti, jer postoje fetve koje kažu da je to dozvoljeno. [Na dvije stotine sedamdesetoj (270.) stranici knjige Berika piše, “Dozvoljeno je (džaiz je), kada se Allahu dželle-šanuhu čini dova, uzeti Poslanike i dobre (salihe) kao posrednike, ili zamoliti ih da posreduju. Jer, smrt ne prekida mudžizu i keramet. Ramli je takođe objasnio da smrt ne prekida keramet. Edžhuri nas je informisao da će se moć Evlija povećati poslije njihove smrti, i da su oni, kada su živi, kao sablja u koricama, a kada su mrtvi, kao isukana sablja.”] Mi ne smijemo dati savjet koji će izazvati fitnu. Ako onaj ko ima moć i autoritet ne savjetuje, to će biti mudahene, haram. Ako ne savjetuje da ne bi izazvao fitnu, iako ima dovoljno moći, to će biti mudara, dozvoljeno. U stvari to će biti mustehab (ono što Allah dželle-šanuhu voli). Dužnost državnih službenika je da upotrijebe moć. Oni koji se ismijavaju i štete islamu se ne trebaju savjetovati. Savjet se ne treba baciti u lice već se treba dati uopšteno, indirektno. Mi se ne smijemo ni sa kim svađati. Jedan čovjek je došao Resulullahu. Kada ga je vidio u daljini on (Resulullah) je rekao, ‘On je najgori u svom plemenu.’ Kada je on (taj čovjek) ušao u sobu on ga je nasmijano dočekao i veličao. Kada je on otišao, hazreti Aiša radijallahu anha je upitala Resulullaha zašto (je on tako postupio)? On je odgovorio, ‘Najgori od ljudi je onaj ko se ne približi da se sačuva od njegove štete.’ On je bio munafik koji je vladao nad nekim muslimanima. On (Resulullah alejhisselam) je, da bi zaštitio muslimane od njegove štete, učinio mudaru. Dakle, razumije se da, reći drugima o javnom griješenju -- nepristojnostima i zulumu, to jest onim koja su dobro poznata u narodu -- nije gijbet (trač, ogovaranje) i da je mudara dozvoljena da bi se spasili od njegove štete. Hadisi šerif koji se nalazi u knjizi Kunuz, koju je napisao Abdurrauf Munavi rahmetullahi teala alejh, kaže, ‘Ja sam poslat da primjenim ljudima mudaru.’ Dati nešto što je ovosvjetsko sa ciljem da se zaštiti vjera i (naš) ovaj svijet se zove mudara. (Pro)dati vjeru da bi se zaradio ovaj svijet se zove mudahene. Zadovoljiti nečiji kalb blagim i ljubaznim riječima, uslugama pa čak i lažima je “davanje nenečega ovosvjetskog”. Kada se vide veliki grijehsi muslimana [koji su urađeni tajno] oni se trebaju sakriti. Reći ih drugima je kazf. Još je veći grijeh otkriti ih drugima iz pretpostavke ili klevete.”]

Učini sve što je u tvojoj moći da obrazuješ i odgojiš djecu merhuma mevlane Ahmeda rahmetullahi teala alejh, da budu terbijeli. Nauči ih i duhovne i tjelesne (zahiri i batini) edebe! Budi primjer u pokornošću islamu i striktnom slijeđenju sunneta svima koje znaš pa čak i svoj tvojoj braći u islamu! Reci svakome o štetama koje činjenje bid’ata i nevjerstvo nanose! Neka ti Dženabi Hak (Allah dželle-šanuhu) dosudi (učini nasib) da radiš dobra djela! Neka On dadne uspjeh onima koji se bore da rašire islamsku vjeru (din-i islam) i za njihovo podučavanje islama omladini! Neka nas On zaštiti da mi i naša djeca ne skrenemo, ne odemo u stranu, i da nas ne zavedu neprijatelji vjere i vrline (fazileta), oni koji nastoje da sruše islamsku vjeru i ukradu iman i ahlak čiste omladine, i oni koji lažima i klevetama pokušavaju da prevare mladež! Amin. Ovakvi dušmani se nazivaju zindici (zindik).

Imam Rabbani rahmetullahi alejh kaže u 68. pismu drugog toma: Hadisi šerif kaže, “Hazreti Mehdi neće doći sve dok zemlja ne bude prekrivena kufrom i dok kufr i nevjerstvo ne budu svugdje rasprostranjeni.” Iz ovoga se razumije da će kufr i kafirluk prekriti cijelu zemlju prije hazreti Mehdija, i da će islamska vjera biti garib (usamljena). Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Herdž, ibadet u vrijeme fitne, je sličan mojoj hidžri [seobi iz Mekke u Medinu]”, i informisao nas, da će muslimani za vrijeme ahiri zemana biti garib. Svako zna koliko je ogromna vrijednost jednog neznatnog milicijskog ili vojnog manevra u vrijeme fitne i fesada u poređenju sa velikim i organizovanim manevrima za vrijeme mira. Kada nema fitne njihovo herojstvo skoro da i nema vrijednosti. Dakle, najdragocjeniji ibadet, je onaj koji se čini u vrijeme fitne. Ako hočeš da budeš na Sudnjem danu među spašenim, i cijenjen u to vrijeme, radi ono što je Allah dželle-šanuhu odobrio i što On voli! Prioni čvrsto za sunnet-i senijje, to jest Muhammedov sallallahu alejhi ve sellem put. Ne radi ništa što nije u skladu sa ovim putem. Ashabi Kehf, rahmetullahi teala alejhim edžme’in, su došli na visok stepen zato što su se iselili kada se fitna raširila. Vi pripadate Muhammedovom alejhisselam ummetu. Najboljem umetu od svih drugih ummeta. Ne trošite svoje vrijeme na lehv i la’b, to jest, na igru i zabavu! Nemojte kao djeca tračiti svoje vrijeme na igranje lopte.

Moj sinak! Kada se fitna rasprostrani, i fesad postane obilan, vrijeme je za tevbe-i-istigfar. Moraš se izdvojiti i ne učestvovati u fitni. Fitna raste i širi se svakoga dana. Naš predragi Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Kako se Sudnji dan približava fitna će se povećavati. Ona će biti slična smrkavanju kada počinje noć. Mnogi će se, koji ujutro napuste svoju kuću kao muslimani, vratiti naveće kući kao kafiri. Oni će, iako su uveče muslimani, u toku noći, na mjestima zabave izgubiti iman. Tada će biti bolje ostajati u kući nego se upletati u fitnu. Oni koji se povuku u kuću su bolji od napadača u prvim redovima. Na taj dan slomite svoje strelice! Ostavite vaša oružja i sablje! Obratite se svakom nasmijano i sa ljubaznim riječima! Ne napuštajte svoju kuću.” Ovdje se završava prijevod citata iz Mektubata. Muslimani trebaju da slijede ovaj savjet. Njih ne smiju zavesti knjige i lažni tefsiri koji su štetni i koji pospješuju fitnu i pobunu i koje su napisali neuki jeretici i nemezheblije kao što su Mevdudi i Sejjid Kutub. Džihad je rat protiv neprijatelja, kafira, i jeretika (otpadnika), koji država vodi oružanim snagama. Bez obzira bila to islamska ili neislamska zemlja, bilo to pravedno ili svirepo, pobuna protiv države i ubijanje nedužnih građana nije džihad. To se može nazvati samo fitnom i fesadom. Naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Neka Allah dželle-šanuhu prokune onog ko izazove fitnu.” Muslimani ne ustaju protiv države. Oni ne učestvuju u fitni i bunama. Oni nisu neposlušni zakonima. [Alimi ehli sunneta se nisu nikad bavili politikom, nisu nikad prihvatali državne dužnosti, i uvijek su sa pisanjima i riječima savjetovali državnike, i tako im pokazivali ispravan i pravedan način vladanja. Izvjesni neuki vjerski ljudi su skrenuli sa puta alima ehli sunneta. Oni su se upustili u državne afere. Oni su napustili svoje osnovne dužnosti, dužnosti učenja i podučavanja. Oni nisu pomogli ni sebi ni muslimanima. Mustafa Sabri ef., jedan od zadnjih šejh-ul-islama, je radio za I’tilaf partiju. Šejh tekije, Husameddin Pećeli, je tvrdio u svom tefsiru da su ittihaddžije (članovi pokreta koji se zvao “Jedinstvo i Progres”) hvaljene u Kur’anu a naročito u 111. suri (Tebbet). Šejh-ul-islam Musa Kazim ef. i Ugrublu Mustafa Hajri ef. su bili i ittihaddžije i masoni (članovi internacionalnog udruženja slobodnih zidara). Erzindžanli Šemseddin Gunaltaj je bio profesor istorije religija. On je, nakon što je postao član Ittihad i Tarraki partije (Jedinstvo i Progres), prvo postao član parlamenta pa onda premijer Turske. Jahja Galib je bio šejh Ummi Sinanova tekkije koja se nalazila u dijelu Istanbula koji se zove Ejjub Sultan. On se upustio u politiku i postao izaslanik grada Kiršehira. Akhisarli Mustafa Fevzi je bio Ministar za vjerske poslove ali je ušao u političku partiju koja se zvala Halk partija i postao Član parlamenta a takođe i direktor Komiteta sudija. Sufija Fehmi efendi, sin Gumušhaneli Zijauddina ef., je bio istanbulski muftija ali se pridružio Halk partiji, političkoj partiji toga vremena. Sejjid Abdulkadir ef. je bio član ajana [senata] u vrijeme sultana Abdulhamida hana, i Mustafa Sabri efendija, zadnji osmanlijski šejh-ul-islam, su bili sunni alimi. Oni su se borili protiv podmitljivih državnika koji su se prodali Englezima i vjerskih ljudi, to jest zindika, koji su se trudili da iznutra razore islam.]

MEKTUBAT

Back | Index | Next