MEKTUBAT

Back | Index | Next

Ovo pismo je poslano sejjidu šejhu Feridu, rahmetullahi alejh. Ono govori o niskosti i pokvarenosti dunjaluka:

Da nas Allah dželle-šanuhu sačuva i spasi radi hurmeta Njegovog dragog Pejgambera, alejhi ve ala alihissalevatu vetteslimat, i da nam dadne da budemo samo Njegovi robovi! Da nam dadne nasib (da nam dodijeli) da se našim svim bićem samo uz Njega priljubimo!

Ovaj svijet (dunjaluk ili dunja) izgleda na površini vrlo sladak i lijep. Međutim, činjenica je da je on smrtonosni otrov. On je imanje koje je potpuno bezvrijedno. Onim koji ga vole i koji su se za njega uhvatili nema spasa. Oni koje on ubije postaju lešina. Njegovi ljubitelji polude. Dunja je kao ukrašena prljavština. On je kao otrov prekriven šećerom. Ko ima pameti neće dozvoliti da mu jedna ovakva prljava imovina zarobi srce. Alimi su rekli, “Ako neko na umoru oporuči da se njegova imovina dadne nekom ko je u tom vremenu najpametniji, treba je dati zahidu.” Jer zahid ne leti za dunjalukom, ne mari za njega. Njegova neopijenost dunjalukom pokazuje da on ima puno akla (da je on jako pametan).

Ovo pismo bi se odužilo kada bih ja produžio s pisanjem. Da dodam, šejh Zekerijja, posjednik fazileta (vrlina), vodi zapisnik. Zauzet ovim, on se plaši ovosvjetskih računa koji su puno lakši od ahiretskih. On smatra da su, u ovom svijetu sebeba (koji je ovisan o posrednicima), tvoj časni tevedždžuh i pomoć jaki pomoćnici. On se nada da ćeš ga spomenuti u novom divanu kao jednog od sluga te uzvišene stanice.

Da ti Allah dželle-šanuhu dadne vidljivu i nevidljivu sreću (devlet) i se’adet!

[Akl (tj. pamet, razum) nije isto što i zeka (tj. oštroumnost, razboritost, bistrina). Akl razlikuje dobro od zla i korisno od štetnog. Onaj ko ima malo akla (tj. onaj ko nema puno pameti) može biti jako zeki (bistar, oštrouman, domišljat). Nije tačno da su kafiri i neprijatelji vjere akilli (tj. razumni, razboriti, mudri, smotreni) iako oni mogu biti zeki (oštroumni, bistri).]

U knjizi TAM ILMIHAL Se’adet-i ebedijje piše sljedeće u 37. članku njenog prvog poglavlja:

[Hadis-i šerifi koji se nalaze u knjizi Ma'rifetname glase, “Sretan je onaj ko napusti dunjaluk prije nego što dunjaluk napusti njega”, “Allah dželle-šanuhu dadne onom, ko žudi za ahiretom i ko radi za ahiret, da mu dunjaluk postane sluga”, “Ko samo radi za dunjaluk će dobiti samo ono što je u njegovom kaderu. Njegovi poslovi će postati vrlo komplikovani i on će imati puno briga”, “Začuđujuće je da se neko, ko vjeruje da je ahiret vječan, čvrsto drži za dunjaluk”, “Dunja je stvoren za vas. Vi ste stvoreni za ahiret! A na ahiretu nema ništa drugo osim dženneta i džehennemske vatre”, “Neka su helać (neka propadnu) oni koji obožavaju pare i hranu!”, “Ja ne mislim da ćete vi postati siromašni niti se o tome brinem. Ali me je strah da ćete vi, nakon što se puno nagrabite dunjaluka, postati asije (neposlušni) prema Allahu dželle-šanuhu i međusobni neprijatelji, kao oni koji su došli prije vas”, “Šteta koju ljubav prema imovini i položaju donosi čovjeku je veća od štete koju dva gladna vuka mogu nanijeti stadu ovaca”, “Napustite dunjaluk pa će vas Allah dželle-šanuhu voliti! Nemojte drugima zavidjeti pa će vas svako voljeti!”, “Dunjaluk je kao most koji trebamo preći. Ne tračite vrijeme popravljajući ga. Pređite ga što prije možete i idite!” , “Radite za dunjaluk koliko ćete biti na njemu a za ahiret koliko ćete ostati na njemu!

Dunjaluk je zill-i zail (sjenka). Ko mu vjeruje zažaliće. Čak i ako on ostane sa tobom ti nečeš ostati sa njim. Izbaci ljubav prema dunjaluku iz svog kalba (koji je smješten u srcu) prije nego što napustiš dunjaluk. Džennetske ni’mete (Allahove dželle-šanuhu blagodati) će steći onaj ko se nije natopio dunjalučkim uživanjima i slastima. On će biti aziz (voljen, dragocjen, omiljen) i muhterem (poštovan, cijenjen) na oba svijeta. Dunja je harab (jedna razorena ruševina). Njegovi šerbeti su fatamorgane (optičke varke). Njegovi ni’meti (blagodati) su otrovni, a njegova uživanja su puna tuge i žalosti. On dere tijela. On oštri i podstiće želje. On bježi od onih koji ga ganjaju a ganja one koji bježe od njega. Dunjaluk je kao med a oni, koji su u njega upali, su kao mušice u medu. Njegovi ni’meti su prolazni a njegovi hallovi (stanja) su kratkotrajni. Dunja, kao i oni koji ga vole, nisu pouzdani zato što u njima ne postoji vefa (vjernost, odanost) i safa (rahatluk, zadovoljstvo, spokojstvo, mir). Napusti ono što je fani (prolazno) da bi mogao dobiti ono što je stalno i trajno. Bilo bi čudo kada bi neko ko sebe zna volio dunjaluk. Šakije (šaki-osoba koja je zaslužila Džehennem) vole dunjaluk. Sa’idi (sa’id-osoba koja je zaslužila Džennet) se čvrsto drže za ono što je trajno. Budi tijelom na dunjaluku a kalbom uživaj ahiret! Onaj ko napusti želje svog nefsa će se očistiti i spasiti od katastrofe. Allah dželle-šanuhu će pokloniti nešto bolje onom ko žudi za Allahovim dželle-šanuhu rizalukom (zadovoljstvom). Ko zna dunjaluk on neće kukati nad njegovim brigama i neugodnostima. Ko zna dunjaluk on ga se kloni. Ko se kloni dunjaluka on zna svoj nefs. Ko zna svoj nefs on će naći svog Rabba (Gospodara). Ko hizmeti (služi) svome Mevla-u (Mevla-Allah dželle-šanuhu) dunja postaje njegov hizmećar (sluga). Dunja je kao naša sjenka. Ako ga ganjamo on od nas bježi. Ako bježimo od njega on nas ganja. Dunjaluk je mjesto nevolje za dunjalukove ašiklije (zaljubljenike). On je mjesto ni’meta (Allahovih dželle-šanuhu blagodati) za one koje njihova uživanja nisu prevarila. Dunjaluk je mjesto profita za one koji ibadete. On je mjesto hikmeta (mudrosti) za one koji mare, obraćaju pažnju na opomenu. On je mjesto selameta (spasa) za one koji ga znaju. U poređenju sa majčinom utrobom dunjaluk je kao Džennet. On je u poređenju sa ahiretom kao jedna gomila smeća.

Dunjaluk je sve ono što se dešava prije smrti. Od ovih stvari, sve što će nam biti korisno nakon naše smrti se ne smatra dunjalukom. One su ahiret, zato što je dunjaluk bašča za ahiret. Dunjalučke stvari koje nisu korisne za ahiret su štetne. Takvi su svi harami, džunasi (grijesi) i prekomjerni mubasi. Ako dunjaluk upotrijebimo u skladu sa šeri’atom mi ćemo na ahiretu od njega imati koristi. Dobićemo oboje, i slasti dunjaluka, i ahiretske ni’mete. Imovina, sama po sebi, nije ni dobra ni loša. Vrlina ili zlo su u onim koji upotrebljavaju imovinu. Prema tome, dunjaluk koji je loš, i mel’un (proklet), je sve ono sa čim Allah dželle-šanuhu nije razi (nije zadovoljan, ne odobrava), i što se koristi na način koji razara i uništava ahiret. Oni koji su zaboravili sebe i svoga Rabba (Gospodara) su slični putniku koji je u nevolji i koji se, dok je na putu, bakće sa konjskim ukrasima, sedlom i travom, i tako zaostane za svojim društvom. Ostavljen, sam u pustinji, on će otići helać (biti uništen). Slično tome, ako čovjek zaboravi zašto je stvoren, i ako se zaljubi u dunjalučke zinete (ukrase), i ne pripremi se za ahiret, on će sebe odvesti u vječnu propast (ebedi felaket). Ljubav prema dunjaluku sprečava našu pripremu za ahiret. Jer, kalb koje se bavi dunjalukom zaboravlja na Allaha dželle šanuhu. Tijelo koje se troši, i muči da ga zaradi, ne može da ibadeti. Dunja i ahiret su kao Istok i Zapad. Ko hoće da se približi jednom, udaljava se od drugog. Onaj ko ne ibadeti i ko se u svom životu i radu ne pridržava Allahovih dželle-šanuhu emrova (naredbe) i zabrana se čvrsto drži za dunjaluk. Allah dželle-šanuhu će dati da svačiji kalb bude hladan prema takvoj osobi. Takvu osobu niko ne voli. Ovdje se završava prijevod iz knjige Ma’rifetname.] [477 -- IBRAHIM HAKKI rahmetullahi teala alejh: On je bio jedan od (onih alima koji se nazivaju) sofije-i alije. Rođen je u Erzurumu u kasabi zvanoj Hasen kal. Preselio je na ahiret 1263./1846. godine u Tillu (Tillo) u Siirid-u. On je bio kadirija (tj. pripadao je kadirijskom tarikatu). On je bio Fakirullah-Isma’il-Tilevijev halifa. Njegova knjiga Ma’rifetname i Divan su izdati 1263./1846. godine.]

MEKTUBAT

Back | Index | Next