MEKTUBAT

Back | Index | Next

Ovo pismo je opet napisano sejjidu Mahmudu. Ono nam kaže da oni koji se ne slažu sa ehli sunnetom vel džema’at neće moći izbjeći džehennem.

Da nas Hak teala (Allah dželle-šanuhu) blagoslovi sve da koračamo putem islama. Da nam On dadne da budemo Njegovi robovi! Tvoje cijenjeno pismo i tvoje slatke riječi su jako zadovoljile ovoga fakira. Nas je jako obradovalo kada smo pročitali o tvojoj ljubavi prema našim velikanima (bujuklerima) i tvom ihlasu prema njima. Da Allah dželle-šanuhu poveća ovu Njegovu blagodat. Ti tražiš savjet. Moje dijete! Da bi se dobio vječni spas, bezuvjetno su potrebne tri stvari: Ilm, amel i ihlas. Ilm (znanje) ima dva dijela: Prvi je da se nauče stvari koje se moraju obavljati. Nauka koja nam prenosi ove stvari se zove ilm-i fikh. Drugi je znanje o stvarima koje se moraju srcem vjerovati. Nauka koja nam prenosi ove stvari se zove ilm-i kelam. Ilm-i kelam se sastoji od znanja koje su alimi ehli sunneta vel-džema’at razumjeli iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa (množina). Samo će ovi alimi biti spašeni od džehennema. Ko ih ne slijedi neće izbjeći odlazak u džehennem. Kroz kešf evlija, i kroz inspiracije (ilhame) koji dolaze njihovim srcima, je shvaćeno da je svako pa i najmanje odvajanje od puta ovih velikana velika opasnost. U ovome nema greške. Kako su sretni oni koji slijede alime ehli sunneta i koji se drže njihovog puta. Neka je sram na one koji se ne slažu sa njima, koji su skrenuli sa njihovog puta, koji ne vole njihovo znanje i koji su se odvojili od njih! Oni su se odvojili, i oni takođe odvode i druge u zabludu. Postoje oni koji ne vjeruju da će pravovjerni (mu’mini) vidjeti Allaha dželle-šanuhu u džennetu. Postoje oni koji ne vjeruju da će dobri posredovati (činiti šefa’at) za grešnike. Postoje oni koji nisu u stanju da shvate veličinu i vrijednost Ashaba kiram alejhimurridvan, kao i oni koji ne vole Resulov Ehl-i bejt radijallahu anhum.

Alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in su rekli, “Ashabi kiram alejhimurridvan su jednoglasno rekli da je hazreti Ebu Bekir Siddik od njih svih najviši.” Imam Muhammed bin Idris Šafi’i rahmetullahi alejh, jedan od alima ehli sunneta sa jako pouzdanom informacijom o Ashabima kiram, je rekao, “Kada je Fahr-i alem sallallahu alejhi ve sellem počastio svojim prisustvom ahiret (budući vječni svijet) Ashabi kiram nisu mogli naći nikoga uzvišenijeg od hazreti Ebu Bekira Siddika iako su jako istrajno tražili. Oni su, kada su ga postavili za halifu, prihvatili da služe pod njegovim vođstvom.” Ove riječi nam pokazuju da su se Sahabe složile da je hazreti Ebu Bekir Siddik najodabraniji od njih svih. To znači, Ashabi kiram su manifestovali da postoji saglasnost (idžma-i ummet) po pitanju činjenice da je on najodabraniji i najviši od svih njih. Saglasnost (idžma-i ummet) je dokument, sened. O tome ne može biti nikakve sumnje.

Što se tiče Ehli bejta, hadisi šerif, “Moj ehli bejt je kao Nuhova alejhisselam lađa. Ko se na nju ukrca on će biti spašen. Ko se ne ukrca on će se utopiti,” će o njima biti dovoljan. Izvjesni naši velikani su rekli da je naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem povezao Ashabe kiram sa zvijezdama. On je povezao Ehli bejt sa lađom. Jer, oni koji se ukrcaju na lađu trebaju, bi trebali da napreduju pod putokazom zvijezda. Lađa neće naći kopno ako ne slijedi zvijezde. Kako se vidi, pošto su i lađa i zvijezde neophodni da se bude sačuvano, potrebno je da se vole i poštuju svi Ashabi kiram i sav Ehli bejt. Ne voljeti jedno znači ne voljeti sve. Jer oni svi imaju fazilet da su bili počašćeni sa druženjem sa najboljim i najodabranijim od svog čovječanstva. A fazilet ovog druženja, koje se zove sohbet, je superiorniji od svih drugih fazileta.

[Sohbet znači biti makar jednom u nečijem društvu. U knjizi Hazineturrivajat piše da je takođe napisano i u knjizi Mudmerat da je, biti u sohbetu vjerskog alima jedan sat, korisnije od sedam stotina provedenih u ibadetu. Emir-ul-mu’minin Ali radijallahu anh je rekao u jednom od svojih savjeta (vasijjeta) da je on čuo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem da je rekao, “Srce onoga ko nije bio u društvu alima vjere će pocrnjeti. On će početi da radi teške grijehe. Jer znanje oživljava srce. Bez znanja nema ibadeta. Ibadet bez znanja ne koristi!” U knjizi Kunuz-ud-deka’ik se navode hadisi šerifi koji kažu, “Biti u društvu alima je ibadet,” i “Prisustvovati skupu koji se odnosi na znanje fikha je korisnije od jedne godine ibadeta,” i “Kada neko vidi Evliju sjeti se Allaha dželle-šanuhu,” i “Sve ima svoj izvor. Izvor takve su srca arifa,” i “Gledati u alimovo lice je ibadet,” i “Ko je zajedno sa njima ne postaje zao,” i “Poštujte alime mog ummeta! Oni su zvijezde zemlje.” Ovi hadisi šerifi pokazuju da su alimi islama stvarni vodić (rehber) u životu.]

Ovo je bio razlog zašto Vejsil Karani, koji je bio najviši tabi’in, nije mogao doći na nivo jednog najnižeg Ashaba kiram. [Oni koji su vidjeli našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada su imali iman, se zovu Ashab. Oni koji ga nisu mogli vidjeti ali koji su vidjeli jednoga od Ashaba se zovu Tabi’in.] Nema superioriteta koji može biti toliko visok kao superioritet koji pruža sohbet. Jer, iman, onih koji su blagoslovljeni sohbetom [to jest Ashabi kiram], je, - zbog mnoštva sohbeta i berićeta vahja - toliko jak da je on kao da su oni vidjeli. Nijedan od njihovih nasljednika nije imao tako visok iman. Djela i ibadeti su ovisni o imanu (povezani s imanom), i njihove značajnosti (uzvišenosti) su kao značajnost (uzvišenost) imana.

Nesuglasice ili bitke između Ashaba kiram alejhimurridvan su bile radi lijepih misli i zrelih pogleda. One nisu bile radi želja nefsa i iz neznanja. One su bile iz znanja. One su bile iz razlike u njihovim idžtihadima. Tačno je da su neki od njih imali pogrešan idžtihad. Međutim, Allah dželle-šanuhu takođe daje i onom ko pogreši u svom idžtihadu jedan sevap (sevab).

Ukratko, put koji su alimi ehli sunneta izabrali po pitanju Ashaba kiram alejhimurridvan je put sredine. To znači, oni su su rekli istinu bez pretjerivanja i zanemarivanja. To je najsigurniji i najispravniji put.

[Ši’ije su pretjerale u svojoj ljubavi prema ehli bejtu. Oni kažu: Da bi se volio ehli bejt, mora se ne voljeti tri halife i sve Ashabe radijallahu teala anhum edžma’in, koji su im bili odani, i prema njima svima neprijateljski odnositi. S druge strane, ova ljubav je nedostajala haridžijama, odnosno, jezidijama. Oni su postali ehli bejtovi neprijatelji.]

Islam je objasnio ilm i amel. Da bi se dobio ihlas, koji predstavlja dušu, korijen ilma i amela, treba se napredovati na putu tesavvufa. Sve dok se ne prođe kroz sejr-i ilallah, to jest koračanje (na putu) prema Allahu dželle-šanuhu, i sve dok se ne dobije sejr-i fillah, savršen ihlas se ne može dobiti. Zrelosti muhlisa se ne mogu dokučiti. Tačno je da svaki mu’min može u nekim svojim ibadetima dobiti malu količinu ihlasa. Međutim, ihlas o kome mi ovdje govorimo, je onaj ihlas koji se uvijek lako i automatski dešava u svakoj riječi, u svakom djelu, i u svakom pokretu i stanju mirovanja. [Ihlas znači očistiti namjeru (nijjet), učiniti je stvarnom i čistom, i činiti sve samo radi Allaha.] Da bi se ovakav ihlas oformio čovjek ne smije obožavati ni voljeti ništa drugo osim Allaha dželle-šanuhu, bez obzira bilo to u njemu ili izvan njega. A to je sreća, bogatstvo, koje se može dobiti samo poslije fena-a i beka-a i kada se dobije vilajet-i hassa. Ihlas koji se dobije sa teškoćom nije stalan, on nestaje. Ihlas koji se dobije bez poteškoće (zahmeta) je stalan i ostvaren na stepenu (mertebi) Hakk-ul-jakina. Prema tome, sve što Evlije radijallahu teala anhum, koje su došle na ovu mertebu, urade one to rade samo radi Allaha dželle-šanuhu. One ne rade ništa za svoje nefsove. Jer, njihovi nefsovi su žrtvovani za Allaha dželle-šanuhu. Oni ne trebaju namjeravati (nijjetiti) za dobijanje ihlasa. Poslije njihovog uzdizanja na stepene (deredže) (koji se zovu) Fena-fillah i Beka-billah Njihove namjere postaju čiste. Isto kao što osoba koja slijedi svoj nefs radi sve za svoj nefs i ne treba namjeriti da tako radi, tako će isto i osoba, koja ne slijedi svoj nefs i koja je zaljubljena samo u Allaha dželle-šanuhu, činiti sve samo radi Allaha dželle-šanuhu. Takva osoba ne treba uopšte namjeravati (nijjetiti). Namjera je potrebna za sumnjive (šubheli) stvari. Stvari koje su već sigurne ne treba osiguravati nijjetom. To je jedna taka blagodat (ni’met) koju Allah dželle-šanuhu daje onim Svojim robovima koje On voli. Posjednici stalnog ihlasa se zovu muhlas. Oni koji nemaju stalan ihlas, i koji nastoje da dobiju ihlas se zovu muhlis. Između muhlasa i muhlisa je velika razlika. Oni koji napreduju na putu tesavvufa takođe imaju prednosti i u ilmu i amelu. Znanje kelama - koje drugi stiču izučavanjem, studiranjem i razumijevanjem - ovima dolazi putem kešfa. Djela i ibadeti se čine lako, drage volje, i bez imalo lijenosti i aljkavosti - koje dolaze od nefsa i šejtana. Grijesi, stvari koje su haram izgledaju ružne i odvratne. Perzijski stih na bosanskom jeziku glasi:

Pitamo se kome će dati ovu veliku blagodat?

Šaljem moje beskrajne selame.

MEKTUBAT

Back | Index | Next