SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

O Kasidi burdi (iz Muhammedove Ma’sumove knjige Mektubat)

13 - Vehabija citira na stotinu osamdesetoj stranici neke stihove iz imamove Busajrijeve (Busirijeve) Kasidei burde i onda ovako kaže: “U ovim riječima se sugeriše na uzdanje u nekog drugog osim Allaha dželle-šanuhu i na veće poštivanje stvorenja. To je širk.

Resulullaha je Allah dželle-šanuhu veličao. A Resulullah je, spominjući ni’mete koje mu je Allah džellešanuhu podario, takođe i sam sebe veličao. On je toliko sam sebe veličao da, kada uporedimo hazreti Busajrijev hvalospjev sa njegovim ličnim veličanjem samoga sebe, hazreti Busajrijev hvalospjev nije vrijedan ni spomena. Veličanje Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem je ibadet. Svi Ashabi kiram su ga hvalili i veličali. Na primjer, dugi hvalospjevi Hassan-bin-Sabita i Ka’b-bin-Zuhejra su čuveni. Ka’b bin Zuhejr ga je u njegovoj kasidi Banetsu’ad više hvalio i veličao od imama Busajrija. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem sa tom kasidom bio toliko zadovoljan da mu je on radi nje poklonio svoju mubarek hirku i oprostio njegove grijehe. Ta ista hirka-i seadet se i dan danas čuva u muzeju Topkapi u Istanbulu. Vehabijska knjiga citira stih iz imamove Busajrijeve kaside koji glasi, “Ja ekremelhalki ma li men e’uzu bihi sivake inde hulul-i hadisil-amemi,” i kaže da je traženje pomoći od Resulullaha širk. Prevod ovoga stiha je, “O najviši Pejgamberu, koji si najviši i najdarežljiviji od svih stvorenja! Ja nemam nikog drugog osim tebe da mi na izdisaju (son nefesu) bude sklonište.” Ovaj pisac, vehabija, citira hadisi šerif kojeg prenosi Taberani i kaže da je traženje pomoći (istigase) od Allahovih dželle-šanuhu robova širk. Ovaj hadisi šerif je rečen u događaju kada su munafici dosađivali muslimanima i kada je Ebu Bekri Siddik rekao, “Hajmo tražiti pomoć i zaštitu (istigase) od Resulullaha.” Resulullah je rekao, “Ne tražite od mene pomoć (istigase). Od Allaha tražite pomoć (istigase).” Vehabija iznosi ovaj hadisi šerif u svojim naporima da napadne na ehli sunnet. Međutim, značenje ovog hadisi šerifa je, “Allah dželle-šanuhu je jedini i sam koji svakog štiti od štete. On je Taj koji stvara sebebe (posrednike, sredstva) i daje tim sebebima moć i efekat (te’sir) zaštite. Ako On neće da to bude tako (tj. ako On neće da budemo zaštićeni) On neće dozvoliti da mi dođemo do tih sebeba. Drugim riječima sebebi neće imati nikakvog efekta čak i ako postoje. Oni koji traže moju zaštitu trebaju znati da je ovaj efekat od Allaha dželle-šanuhu a ne od mene.” Hadisi šerif kaže, “Oni koji uzmu mene kao utočište trebaju da znaju da je efekat, dejstvo, od Allaha a ne od mene.” Zar to hazreti Ebu Bekr nije znao? Naravno da jeste. Ali Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je objasnio ovu Ebu Bekrovu kratku izjavu da je muslimani svakog vremena ne bi pogrešno shvatili. Prema tome, muslimani uvijek znaju da je te’sir (efekat, dejstvo, djelotvornost), samo od Allaha dželle-šanuhu. Imam Muhammed Ma’sum ovako piše u prvom tomu njegove knjige Mektubat, u 110. pismu: “Allah dželle-šanuhu je sakrio Svoju moć (kudret) u sebebima (posrednicima, sredstvima). Kako god nam je On rekao da samo On ima moć, On nam je, isto tako, i naredio da se uhvatimo za ove (Njegove) sebebe. On nam je otkrio da savršeni muslimani čine oboje. Oni se i drže za sebebe (sredstva, posrednike preko kojih Allah dželle-šanuhu stvara) i uzdaju u Stvaraoca koji tim sebebima daje te’sir (djelotvornost, dejstvo, efekat). On veliča i hvali Pejgambera Ja’kuba alejhisselam i kaže u Kur’ani kerimu da se on i čvrsto držao za sredstva (sebebe) i uzdao u Allaha dželle-šanuhu. On kaže u značenju (ajeta), u suri Jusuf, ‘Ja’kub alejhisselam zna šta smo mi objavili. Ali većina ljudi ne zna da takdir (Allahova dželle-šanuhu volja, Allahovo dželle-šanuhu predodređenje, sudbina) dominira nad predostrožnošću.’ U tefsiru Tibjan se ovaj ajeti kerim ovako objašnjava. ‘Mušrici ne znaju sa čime je Allah dželle-šanuhu inspirisao Evlije.’ Oni koji vjeruju da je te’sir sebeba od njih samih (tj. oni koji vjeruju da posrednici, sredstva, sami sobom proizvode, djeluju i daju), i ne vjeruju da oni djeluju s Allahovom dželle-šanuhu moći, su jeretici. Ko god hoće da ukloni, ostavi, sebebe, i ne priznaje ih, i ne prepoznaje Allahov dželle-šanuhu hikmet (mudrost), on u stvari vjeruje da je Allah dželle-šanuhu stvorio stvorenja bez ikakvog reda i razloga i ni za šta. Ovakvo vjerovanje izaziva da ljudi postanu lijeni. Onaj ko vjeruje da je Allah dželle-šanuhu stavio u sebebe te’sir (efektivnu moć) doseže do pravoga puta. On će biti spašen od ove obje opasnosti.” Kada bi ovo vehabije shvatile one bi ispravno razumjele gore navedeni hadisi šerif.

Imam Muhammed bin Sa’id Busajri rahime-hullahu teala je bio jedan od velikana tesavvufa (sofije-i alijje). On je preselio na ahiret 695./1295. godine u Egiptu. On je bio jedan od Evlija koje je obrazovao Ebul-Abbas-i Mursi koji je bio Šazili. Ebul-Abbas-i Mursi je bio Ebul-Hasan-i-Šazilijev učenik. On (hazreti Busajri rahime-hullahu teala) je pretrpio moždani udar. Pola njegovog tijela je postalo paralizovano. On je zatražio Resulullahovu pomoć i u snu izrecitovao njegov čuveni hvalospjev (kasidu) Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem, najvišem i najodabranijem čovjeku od svog čovječanstva. On je ovu njegovu kasidu proučio u snu Resulullahu. On (Resulullah) ju je jako volio. On je skinuo sa sebe svoju hirku i njom pokrio imama i svojom mubarek rukom protrljao njegov paralizovani dio tijela. Kada se imam probudio on je bio potpuno zdrav. Hirka-i seadet je još uvijek bila na njemu. Iz ovog razloga se ova kasida zove Kaside-i burda. “Burda” znači “hirka, ogrtač”. Imam Busajri rahmetullahi alejh je radostan požurio u džamiju na sabah namaz i na putu je sreo osobu koja je bila čuvena po svom salahu (bogobojaznosti) i zuhdu (samoodricanju, odustajanju od većine mubaha). Ta osoba mu je rekla, “Ja bih želio da čujem tvoju kasidu.” Imam je rekao, “Ja imam puno kasida. Svako ih sve zna.” “Ja želim da čujem onu koju niko ne zna, koju si sinoć proučio Resulullahu.” “Kako ti znaš za nju? Ja o njoj nisam nikome ništa rekao.” Na to mu je ta osoba rekla isto onako kako je imam sanjao. Vezir Behaeddin je čuo za tu kasidu i naredio je da je uče. On ju je slušao stojeći, sa velikim poštovanjem. Bolesni su se, kada su je učili, izliječivali (tj. ozdravljali) i osiguravali od bolesti i katastrofe. Da bi se okoristili njom mi trebamo imati iskren nijjet i vjerovati da ćemo se sa njom okoristiti.

[Na kraju knjige Tam Ilmihal-Se’adet-i Ebedijje, pod brojem 183 piše: 183 - Busairi rahmetullahi alejh. Imam-i Muhammed bin Sa’id Šerefuddin je bio veliki islamski pjesnik. On je bio ekspert (maher) u znanju (naukama) hadisa i hatatluka (kaligrafije). Bio je bio učenik Ebul-Abas-i-Musrija. Rođen 609./1213. godine u gradu Busairu. Preselio je na ahiret 695./1295. u Egiptu. On je napisao kaside Burda (Burde) i Hemzijje koje na raznim jezicima imaju preko devedeset objašnjenja.]

Kaside-i burde ima devet dijelova:

Prvi dio izražava vrijednost ljubavi prema Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem.

Drugi dio objašnjava zlo čovjekovog nefsa.

Treći dio veliča Resulullaha.

Četvrti dio nam govori o Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem rođenju (o počašćavanju ovoga svijeta sa njegovom dolaskom na njega).

Peti dio objašnjava da su Resulullahove sallallahu teala alejhi ve sellem dove odmah uslišane (kabul, ukabuljene).

Šesti dio veliča Kur’ani kerim.

Sedmi dio objašnjava delikatnosti Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem mi’radža.

Osmi dio govori o Resulullahovim sallallahu alejhi ve sellem džihadima.

U devetom dijelu on traži od Allaha dželle-šanuhu afv i magfiret (oprost) i Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem šefa’at (posredništvo).

Deseti dio govori o uzvišenostima Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem statusa.

Vehabija veliča zalime koji su pošehidili (učinili šehidima) na hiljade nevinih muslimana. I dok on s jedne strane poistovjećuje njihove sablje -- koje su obojene (natopljene) krvlju nevinih muslimana (ma’suma) -- sa mubarek sabljama islamskih mudžahida, on s druge strane kaže da je hvaljenje Allahovog dželle-šanuhu Pejgambera isto kao i idolopokloničko hvaljenje njihovih idola. On naziva one koji hvale Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem mušricima. Kafiri hvale i veličaju njihove idole kao stvaraoce (halik-e), kao bogove (ma’bud-e), koje se treba obožavati. Tako slavljenje i hvaljenje pripada samo Allahu dželle-šanuhu. Muslimani na takav način hvale i slave samo Allaha dželle-šanuhu. Mi veličamo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao najvišeg i najodabranijeg od svih drugih stvorenja. Nijedan od alima islama koji puno vole i hvale Resulullaha nije nikad uzdigao ovog uzvišenog Pejgambera na nivo stvaraoca (halika) ili ma’buda (boga, božanstva koje se treba obožavati). Oni ga ne hvale onako kao što hvale Allaha dželle-šanuhu. Autor ove knjige nije u stanju da razdvoji (tačno od netačnog, ispravno od neispravnog i) istinu od neistine. On je ovu svoju knjigu napunio ajeti kerimima i hadisi šerifima koji govore o kafirima. On im je dao pogrešna značenja i napao na alime islama i nazvao velikane tesavvufa i muslimane, koje Allah dželle-šanuhu voli, mušricima i kafirima. Kada oni koji čitaju ovu vehabijsku knjigu vide na njenoj svakoj stranici ajeti kerime i hadisi šerife, oni, misleći da su ta pogrešna i pokvarena značenja tačna, padaju u klopku, zamku, i odlaze (srljaju) u propast.

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next