SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Ući u Poslanikovu alejhisselam džamiju a ne posjetiti njegov grob?

15 - Vehabija ovako piše na 259. stranici:

Osobi koja je došla u Poslanikovu džamiju (Mesdžid-i nebevi) da klanja namaz je zabranjeno otići kod groba da poselami Resulullaha. Imam-i Malik je rekao da je, kadgod se uđe u mesdžid, mekruh odlaziti kod Poslanikovog groba. Ashabi i tabi’ini su ulazili u mesdžid, klanjali namaz, i izlazili. Oni nisu odlazili kod groba da nazovu selam zato što to islam nije naredio. Laž je da se duše mrtvih mogu vidjeti u njihovom živom izgledu. Ovakva vizija se desila samo u noći Mi’radža. Muslimani koji su kasnije dolazili su činili ono što Ashabi nisu radili. Neki Ashabi su samo, kada su se vraćali iz dalekih zemalja, odlazili kod groba da nazovu selam. Abdullah ibni Omer je kadgod se vraćao s putovanja odlazio kod groba. To nije niko drugi radio. Laž je da je Ahmed Rifa’i poljubio Resulullahovu ruku. Jednoglasno je rečeno da se onaj, koji čini dovu ispred Hudžre-i se’adet, treba okrenuti prema kibli a ne prema grobu. Hadisi zabranjuju da se iz dalekih zemalja dolazi radi posjete Hudžre-i-seadetu.

Sljedeći tekst je preveden iz knjige Mir’at-i Medine:

Hadisi šerif kaže, “Meni je postalo vadžib da budem šefa’atdžija onima koji posjete moj grob.” Ovaj hadisi šerif nam prenose Ibni Huzejme, Bezzar, Ali Darekutni [preselio na ahiret 385./995.] i Sulejman Taberani [preselio na ahiret 360./971.], rahime-humullah. U jednom drugom hadisi šerifu, koji nam prenosi hazreti Bezzar, se kaže, “Moj šefa’at je postao halal onima koji posjete moj grob (kabur).” Hadisi šerif u časnoj Muslimovoj zbirci, i Ebu-Bekr-bin-Mekkarijevoj rahime-hullahu teala knjizi Mu’džeme, kaže, “Ako me neko posjeti, samo da bi me posjetio, i bez ikakve druge namjere, on na danu kijameta zaslužuje moj šefa’at (tj. da se ja zauzmem za njega).” Ovaj hadisi šerif predskazuje da će Resulullah sallallahu alejhi ve sellem činiti šefa’at onima koji dođu u Medinu munevveru da ga posjete.

Hadisi šerif koji prenosi imam-i Taberani i Darekutni, i drugi imami hadisa, kaže, “Ko poslije hadža posjeti moj grob smatraće se kao da me je posjetio dok sam bio živ.” Ovaj hadisi šerif je takođe saopštio i Ibni Dževzi, rahime-hullahu teala. Jedan drugi hadisi šerif, koji nam prenosi Darekutni, kaže, “Onaj ko me ne posjeti kada obavi hadž će me uvrijediti.” Ovaj hadisi šerif nam je takođe saopštio i imam-i Malik. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je htio da ga muslimani posjećuju zato što je htio da njegov ummet i na taj način zaradi sevab. Hadisi šerif koji prenosi imam Bejheki kaže, “Kad me neko poselami Allah dželle-šanuhu mom tijelu povrati dušu. Ja odgovorim na njegov selam.” Imam Bejheki je na osnovu ovog hadisi šerifa rekao, “Poslanici su živi u njihovim grobovima.” Povraćanje njegove mubarek duše znači da on, sa njegovog visokog stepena (mekama), odgovara onima koji ga selame.

Postoje mnogi i mnogi hadisi šerifi koji kažu da su Poslanici alejhimussalavatu vetteslimat živi u njihovim grobovima (mezarevima). Oni jedni druge potvrđuju. Jedan od njih je i sljedeći hadisi šerif, koji kaže, “Ja čujem salavat koji se prouči kod mog groba. Ja sam obaviješten o salavatu koji mi je proučen izdaleka.” Ovaj hadisi šerif, koji nam dolazi od Ebu Bekira bin Ebi Šejbe, se citira u knjigama šestorice velikih imama hadisa, rahmetullahi alejhima.

Hadisi šerif koji nam Ebiddunja prenosi od Abdullaha bin Abbasa, radijallahu teala anhuma, kaže, “Ako neko posjeti grob svoga prijatelja i nazove mu selam mrtvi ga prepozna i odgovori mu. Ako on nazove selam muslimanu kojeg on nije poznavao mrtvac će se obradovati i odgovoriti mu.” Što se tiče pitanja kako Resulullah sallallahu alejhi ve sellem istovremeno svakom odgovara na salat i selam, odgovor na njega je da je to slično suncu koje istovremeno obasijava na hiljade gradova. Kako se vidi, hazreti Resulullah sallallahu alejhi ve sellem zna kada mu neko nazove selam i on odgovara na njega. Ima li za muslimana veće časti i sreće od ove? Ibrahim bin Bišar rahmetullahi alejh je rekao, “Ja sam poslije mog hadža otišao u Medinu da posjetim kabr-i se’adet (grob sreće, tj. Poslanikov alejhisselam grob). Ja sam pred hudžrom (Hudžre-i-seadetom tj. sobom u kojoj je Resulullahov alejhisselam grob) nazvao selam i čuo odgovor, ‘Ve alejkumusselam.’”

Pjesnik Nabi je rekao:

Čuvaj se neskromnosti! Ovdje je mahbub-i Huda (Allahov dželle-šanuhu miljenik)!

Ovo je mjesto gdje je uperen nazar-i ilahi (Božiji pogled), ovo je mekam-i Mustafa (Mustafin visoki stepen)!

Nabi uđi u ovu dergu samo ako si odlučio da se pristojno ponašaš

Tamo gdje meleci kruže i gdje se Poslanici uvijek ljube!

Hadisi šerif kaže, “Ja ću poslije moje smrti čuti isto kao što sam čuo kada sam bio živ.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Poslanici su živi u njihovim grobovima. Oni klanjaju namaz.” Ovi hadisi šerifi pokazuju da naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem živi u svom grobu jednim životom koji mi ne znamo. U mnogim jako pouzdanim knjigama piše da su, Sejjid Ahmed Rifa’i, jedan od istaknutijih Evlija, kao i mnoge druge Evlije, rahime-humullahu teala, čuli odgovor kada su nazvali Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem selam i da je Ahmed Rifa’i poljubio Resulullahovu mubarek ruku. Reći da su to laži je isto što i bacati blato na sunce. [Sejjid Ahmed Rifa’i je preselio na ahiret u Basri 578./1183. godine. Sultan Abdulhamid han II rahime-hullahu teala je popravio i dekorisao njegovo turbe i mesdžid.] Veliki alim islama Dželaleddin Abdurrahman Sujuti rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 911./1505. godine u Egiptu] je opovrgao ove laži u njegovoj dobro dokumentovanoj knjizi Šereful Muhkem i dokazao da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem živ u njegovom grobu i da čuje one koji mu nazivaju selam. Jedan od hadisi šerifa koje on citira u ovoj svojoj knjizi je (i hadisi šerif koji kaže), “Ja sam u noći Mi’radža vidio Poslanika Musa-a kako u grobu klanja namaz.” Ovaj hadisi šerif takođe citira i Ebu Nu’ajm rahime-hullahu teala autor knjige Hilje.

Hadisi šerif koji nam prenosi Ebu Ja’la rahime-hullahu teala [Ahmed Ebu Ja’la je preselio na ahiret u Musulu 307./920. godine] u njegovoj knjizi Musned kaže, “Poslanici žive i klanjaju u svojim grobovima.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je u svojoj zadnjoj bolesti rekao, “Ja uvijek osjećam ljutinu hrane koju sam pojeo na Hajberu. Otrov koji sam toga dana pojeo mi razdire aortu.Ovaj hadisi šerif nam ističe da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem preselio na ahiret kao šehid. Allah dželle-šanuhu kaže u mealu (značenju) stotinu šezdeset devetog ajeta sure Al-i Imran, “Nikako ne smatraj mrtvima one koji su postali šehidi na Allahovom putu! Oni su živi!” Dakle, jasno je da su naš efendija Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, i svi drugi šehidi, živi u svojim grobovima.

Imam Sujuti rahmetullahi alejh je napisao, “Evlije na visokom stepenu, rahime-humullahu teala, mogu vidjeti Pejgambere kao da nisu ni umrli. Naš efendija, Poslanik sallallahu teala alejhi ve sellem, je vidio Musa alejhisselama kako u svom grobu klanja namaz. To njegovo viđenje je mudžiza. Evlije vide na isti način. Ovo njihovo viđenje je keramet. Nevjerovanje kerameta niče iz neukosti, iz džahilijjeta.”

Hadisi šerif koji prenose Ibni Habban, Ibni Madže i Ebu Davud rahime-humullahu teala kaže, “U petak (na džumu) mi neprestano činite salavat! Salavat će mi biti isporučen.” Kada su ga upitali hoće li mu biti isporučen takođe i nakon smrti on je odgovorio, “Zemlja ne trune tijela Poslanika. Kadgod mi musliman prouči salavat melek me obavijesti o njemu i kaže, ‘Sin toga i toga, taj i taj iz tvog ummeta, ti je poslao selam i učinio dovu.’” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem živi u svom mezaru životom koji čovjek sa ovoga svijeta ne može shvatiti i razumjeti. Zejd bin Sehl radijallahu anh je rekao, “Ja sam jednom uživao u Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem društvu (sohbetu). Njegovo mubarek lice se osmjehnulo. Ja sam ga upitao zašto se smiješi. On je odgovorio, ‘Zašto ne bih bio radostan? Maloprije me je Džebrail alejhisselam obradovao sa veselim vijestima: Allah dželle-šanuhu je rekao da kadgod moj ummet na mene prouči jedan salavat Allah dželle-šanuhu će im poslati kao odgovor deset salavata.’

Kako god je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem bio velika Allahova dželle-šanuhu milost za Ashabe on je isto tako i veliki ni’met (blagodat) za cijeli ummet. On je sebeb (posrednik, uzrok) dobrote.

Mehal bin Amr je rekao, “Ja sam jednom sjedio sa Sa’id-bin-Musejjibom, rahime-humullahu teala, kod sobe naše majke Umm-i Seleme radijallahu anha. Mnogi ljudi su došli da posjete Hudžre-i se’adet. Sa’id je, pošto se iznenadio posjetom tolikog svijeta, rekao, ‘Koliko su glupi! Oni misle da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem u grobu. Ostaju li ikad Poslanici duže od četrdeset dana u svojim grobovima?’” Pa ipak, ovaj Sa’id je, kada se desila propast zvana Harre, lično rekao da je čuo glas ezana koji je dolazio iz kabr-i-se’adeta (groba sreće, tj. Resulullahovog alejhisselam groba). [Sa’id bin Musejjib je bio jedan od sedam čuvenih alima u gradu Medini. On je preselio na ahiret 91./710. godine u Medini.] Kada je hazreti Osmanova radijallahu teala anh kuća bila pod blokadom on je rekao, “Ja neću ići nigdje. Ja ne mogu napustiti Medinu i Resulullaha.” Kad bi riječi za koje Mehal bin Amr tvrdi da ih je navodno rekao Sa’id bile istina, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ne bi pozivao muslimane da dođu i da posjete njegov grob. U stvari, Bilal Habeši radijallahu teala anh je na zapovijed -- koju je dobio u snu od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem poslije osvajanja Jerusalima -- otišao u Medinu i posjetio Kabr-i se’adet (Grob sreće, Resulullahov alejhisselam grob). Halifa muslimana Omer bin Abdul’aziz radijallahu teala anh [koji je 101./720. godine postao šehid] je po specijalnim činovnicima slao salat i selam iz Damaska u Medinu. Hazreti Omer radijallahu teala anh je, kada se nakon osvajanja Jerusalima vratio u Medinu, prvo otišao kod Hudžre-i-se’adeta i posjetio Resulullaha i nazvao mu salat i selam.

Jezid bin Mehri je rekao, “Ja sam, na mom putu iz Damaska u Medinu, posjetio guvernera Egipta Omera bin Abdul’aziza radijallahu teala anh. On mi je rekao, ‘O Jezidu! Molim te, kada imadneš sreću da posjetiš Resulullaha, uruči mu i moj salat i selam!’”

Imam-i Nafi’ rahime-hullahu teala je rekao da je Abdullah ibni Omer, radijallahu anhuma, kadgod se vraćao sa putovanja ili iz rata, odlazio da posjeti Hudžre-i se’adet i poimence nazivao selam, prvo Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem, pa onda Ebu Bekiru, pa onda svom ocu hazreti Omeru radijallahu teala anhuma. [Nafi’ je bio jedan od istaknutih tabi’ina. On je bio rob kojeg je Abdullah bin Omer radijallahu teala anhuma oslobodio. On je preselio na ahiret 120./737. godine u Medini.] Ovo takođe potvrđuje i vehabijska knjiga Feth-ul Medžid. U njoj piše i da islam zabranjuje posjetu Poslanikovom grobu i da ga je Abdullah bin Omer posjećivao. Međutim, u važnim knjigama piše da ga je posjećivala najveća većina Ashaba radijallahu teala anhum edžma’in. Reći da je Abdullah bin Omer radio nešto suprotno islamu je jedna ogavna kleveta i potvora. (Vehabija), autor knjige, puno veliča Ashabe kiram kada to odgovara njegovim interesima. Ali, kada mu to ne odgovara on ih bestidno kleveće. Da Kabr-i se’adet (Grob sreće) nije bilo dozvoljeno posjećivati, i učiti salat i selam, Abdullah bin Omer radijallahu anhuma to ne bi nikad uradio, a Ashabi radijallahu teala anhum edžma’in, koji su ga vidjeli da to radi, bi mu rekli da je to zabranjeno. Njegovo ponašanje, i istovremeno ćutanje onih koji su ga vidjeli, pokazuje i da je to dozvoljeno i da to donosi sevab. Imam-i Nafi’ rahmetullahi alejh je rekao, “Ja sam vidio više od stotinu puta da je Abdullah bin Omer za vrijeme njegove posjete Resulullahovom grobu rekao, ‘Esselamu alejke ja Resulallah!’ a onda, ‘Esselamu alejke ja Eba Bekr!’ a onda ‘Esselamu alejke ja ebi(oče).’”

Jednoga dana je hazreti Alija radijallahu anh ušao u mesdžid-i šerif i dugo plakao ispred Fatimine radijallahu anha sobe. On je onda ušao u Hudžre-i se’adet i rekao, “Esselamu alejke ja Resulallah.” On je opet plakao. Onda je rekavši, “Alejkumusselam ja ehavejje ve rahmetullah,” poselamio hazreti Ebu Bekira i hazreti Omera radijallahu anhuma. Onda je izašao napolje.

Naši alimi fikha rahime-humullahu teala su iz ovog razloga dolazili poslije obavljanja dužnosti hadža u Medinu munevveru i klanjali namaz u Mesdžid-i šerifu. Oni su onda posjećivali i dobijali blagoslov i berićetili se gledajući u Revdu (Revda-i mutahhera), mimber (Mimber-i muniri), i grob (Kabr-i šerif), koji je odabraniji od Arša (Arš-i a’la); mjesta gdje je on sjedio, hodao i naslanjao se; direk na koji je on bio naslonjen kada je došao vahj, i mjesta kuda su hodili Ashabi kiram i tabi’ini radijallahu teala anhum edžma’in koji su gradili i popravljali mesdžid ili imali čast da ga finansijski potmognu. Alimi i salihi (dobri, bogobojazni) koji su poslije njih dolazili su odlazili poslije hadža u Medinu i radili isto ono što su radili naši alimi fikha. Hadžije iz ovog razloga posjećuju Medinu munevveru.

Treba li čovjek [hadžija] prvo otići u Medinu ili treba poslije hadža posjetiti Kabr-i se’adet (Grob sreće tj. Poslanikov alejhisselam grob)? Alimi su na ovo pitanje dali različite odgovore. Alkama i Esved i Amr bin Mejmun (tri velikana među tabi’inima) rahime-humullahu teala su rekli da treba prvo otići u Medinu. Sunce alima islama, imam-i a’zam Ebu Hanifa rahime-hullahu teala, je rekao da bi bilo bolje prvo obaviti hadž pa onda napustiti Mekku i otići u Medinu. Isto tako kaže i fetva Ebullejs-i-Samerkandija rahime-hullahu teala (koji je preselio na ahiret 373./985. godine).

U vrijeme sultana Abdulhamida hana Drugog, rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 1336./1918. godine], je među osmanlijskim hadžijama bio običaj da se zadrže u Medini munevveri između dva bajrama i da napuste Medinu kad nastane vrijeme hadža. Neke hadžije su išle prvo u Mekku, a onda su, poslije Arefata, odlazile u Medinu, u posjetu. Onda su odlazile u Jenbu’, medinsku luku, odakle su brodom odlazile svojim kućama preko Sueskog kanala.

Kadi Ijad autor knjige Šifa-i šerif i imam-i Nevevi, jedan od alima šafijiskog mezheba, i Ibni Humam rahime-humullahu teala jedan od alima hanefi mezheba, su rekli da postoji idžma ummeta (tj. jednoglasna saglasnost prvih muslimana) da posjeta Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem turbetu donosi puno sevaba. Neki alimi su rekli da je to vadžib. Posjećivanje grobova je sunnet. Posjećivanje najvažnijeg groba Hudžre-i-se’adeta, je najvažniji sunnet. [Kadi Ijad je preselio na ahiret 544./1150. godine u Marakešu; Jahja Nevevi je preselio na ahiret 676./1277. godine u Damasku, Ibni Humam Muhammed Sivasi je preselio na ahiret 861./1456. godine.]

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je posjećivao groblje zvano Baki i uhudske šehide. Abdulhak Dehlevi rahime-hullahu teala je jedan od velikih alima Indije. On je preselio na ahiret 1052./1642. godine. Kada on govori o bici na Uhudu u njegovoj knjizi, Medaridž-un-nubuvve, koja je na perzijskom jeziku, on navodi da je Ebu Ferde radijallahu anh rekao, “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je jednoga dana posjetio uhudske šehide. On je prvo rekao, ‘O moj obožavanja vrijedni Rabbu (Gospodaru)! Ja, Tvoj rob i Resul, svjedočim da su ovi postali šehidi da zarade Tvoje zadovoljstvo!’ Onda nam se okrenuo i rekao, ‘Ako neko posjeti i poselami ove šehide oni će mu odgovoriti. Oni će tako odgovarati do Kijameta (Sudnjega dana).’ ” Naš Poslanik je opet, kada je posjećivao uhudske šehide, rekao, “Bili ste strpljivi. Neka vam je selam!” Hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer radijallahu teala anhuma su, dok su bili halife, posjećivali uhudske šehide i slično im se obraćali. Fatima Huzaijje rahime-hullahu teala je rekla, “Ja sam govorila dok sam prolazila pored uhudskog polja, ‘O Resulullahov amidža Hamza, radijallahu teala anh, neka ti je selam!’ Ja sam čula odgovor, ‘Neka je i na tebe Allahov selam i rahmet i bereket!’” Utaf bin Halid Mahzumi rahime-hullahu teala je rekao da je njegova tetka selamila uhudske šehide i da su joj oni odgovarali, “Mi tebe znamo!”

Meal (značenje) šezdeset trećeg ajeta sure Nisa kaže, “Ako oni dođu nakon što su učinili zulum svom nefsu (tj. nakon što su se sami prema sebi ogriješili) i zamole oprost od Allaha dželle-šanuhu i ako Moj Resul učini istigfar za njih oni će sigurno vidjeti da Allah dželle-šanuhu prima pokajanje i da je milostiv.Ovaj ajeti kerim je naređenje i muškarcima i ženama da posjete Poslanikov alejhisselam grob (tj. Kabr-i se’adet ili Grob sreće). Rečeno je da je mustehab proučiti ovaj ajeti kerim kada se posjećuje Kabr-i se’adet.

Imam Alija radijallahu anh je rekao, da je Muhammed bin Harb Hilali radijallahu teala anh rekao, “Ja sam tri dana poslije Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem ukopa posjetio Hudžre-i se’adet. Ja sam poslije posjete (zijareta) sjeo u ćošak. Jedan seljak je došao i bacio se na Kabr-i se’adet. On je uzevši sa groba zemlje i posuvši je po licu, rekao, ‘Ja Resulallah sallallahu alejhi ve sellem! Hak teala (Allah dželle-šanuhu) je rekao o tebi u ajeti kerimu [koji smo mi gore naveli]. Ja sam učinio zulum svom nefsu (tj. ja sam se ogriješio prema sebi). Ja zahtijevam sa tvojom posredstvom (vesilom) potpuni oprost (istigfar).’ Iz Kabr-i se’adeta se čuo glas, ‘Ti imaš vesele vijesti! Tvoji grijesi su oprošteni.’”

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je odlazio iz Medine na Uhud da bi posjetio uhudske šehide. Prema tome, odlazak u Medinu munevveru i posjećivanje Kabr-i se’adet je ibadet. Alimi islama, rahime-humullahu teala, su jednoglasno rekli da to donosi puno sevaba.

Hadisi šerif koji kaže, “Imaju samo tri mesdžida kojima se ide u zijaret (posjetu)”, pokazuje da je veliki sevab otići u Medinu muneverru sa ciljem da se posjeti Kabr-i se’adet (Grob sreće, tj. Pejgamberovo alejhisselam turbe). [Ova tri mesdžida su: Mesdžid-i haram u Mekki, Mesdžid-i Nebevi u Medini, i Mesdžid-i Aksa u Jerusalimu.] Oni koji to ne urade će sebi uskratiti ovaj veliki sevab a možda i izostaviti vadžib. Uputiti se na dugo putovanje u posjetu drugih mesdžida, osim ova tri, je dozvoljeno ako se to čini u Allahovo dželle-šanuhu ime. Otići drugim mesdžidima u posjetu iz bilo kog drugog razloga je haram.

Pitanje: Imam Hassan bin Ali radijallahu teala anh nije dozvoljavao posjetiocima da se približe Grobu sreće (Kabr-i se’adetu). A imam Zejnel’abidin radijallahu anh, rekavši da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao -- “Ne pravite od moga groba (mjesto za) praznik! Ne pravite od vaših kuća groblja! Gdje god ste izgovarajte na mene salat (salavat) i selam! Oni će mi biti prenešeni.” -- nije dozvolio da se približi Kabr-i se’adetu. Šta bi vi na ovo rekli? [Zejnel’abidin Ali je postao šehid 94./713. godine.]

Odgovor: Ove riječi nisu u skladu sa hadisi šerifom koji kaže, “Ide se da se posjete samo tri mesdžida.” Zatim, ova dva imama su vjerovatno htjela da zabrane onima koji su se neučtivo ponašali. [Iz tog razloga] imam Malik rahmetullahi alejh čak nije dozvoljavao ni duže zadržavanje kod Kabr-i se’adeta. Imam Zejnel’abidin rahime-hullahu teala je u svim svojim posjetama Hudžre-i-se’adetu stajao kod stuba koji je u smijeru Ravda-i-mutahhere i nazivao selam. Iz toga se shvatilo da je Resulullahova mubarek glava na toj strani hudžre. Prije nego što su se na Mesdžid-i se’adet dodale sobe za Resulullahove mubarek hanume, radijallahu teala anhunne, to je bilo mjesto gdje se stajalo za vrijeme posjete. Posjetioci stoje ispred vrata Hudžre-i-se’adeta i nazivaju selam. (Hudžre-i seadet je soba u kojoj se nalazi hazreti Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem mubarek grob.)

Harun bin Musa Hirevi je upitao svog djeda Alkamu, “Na kojoj su strani Kabr-i-se’adeta stajali posjetioci prije dodavanja soba za Poslanikove mubarek hanume, radijallahu teala anhunne, na Mesdžid-i se’adet?” Hazreti Alkama je odgovorio, “Oni su stajali pred vratima zato što vrata na Hudžr-i-se’adetu nisu bila zazidana sve dok hazreti Aiša nije preselila na ahiret.”

Hafiz Abdul’azim Munziri rahime-hullahu teala, alim hadisa, (preselio na ahiret 656./1257. godine u Egiptu), je rekao, “Hadisi šerif ‘Nemojte praviti moj grob (mjestom za) praznik,’ znači, ‘Posjećujte me što možete češće,’ to jest, ‘Ne ograničavajte svoje posjete mome grobu na jedanput ili dvaput godišnje!’ Hadisi šerif, ‘Ne pravite od vaših kuća groblja!’ znači, ‘Ne pravite da vam vaše kuće, zato što ne klanjate u njima, izgledaju kao groblja.’” Abdul’azim-Munzirijeve riječi su tačne zato što u groblju nije dozvoljeno klanjati namaz. Većina alima je rekla da prethodni hadisi šerif znači, “Nemojte fiksirati izvjestan dan kao praznik da na njega posjećujete Kabr-i se’adet.” Jevreji i hrišćani se tako iskupljaju i sviraju i igraju kada posjećuju grobove svojih Poslanika.

Prema tome, oni koji posjećuju Kabr-i se’adet se ne trebaju kod njega dugo zadržavati. Oni ga trebaju čim učine dovu i predaju selam odmah napustiti. Muslimani trebaju smatrati da je posjeta Kabr-i se’adetu ibadet koji donosi puno sevaba. Oni bi trebali odlaziti u Medine-i-munevveru, bez obzira kako daleko bili, i nastojati da ga što češće posjete. To znači, isto kao što je farz jednom u životu otići na hadž, otići u Medine-i-munevveru ne bi trebao biti jednom u životu. Čovjek bi trebao ići i posjećivati ga koliko god sebi može priuštiti. To znači, to se ne treba ograničavati na jedanput ili dvaput godišnje već kadgod to čovjek sebi može priuštiti. Dakle, mi trebamo posjećivati hudžru (tj. Hudžre-i se’adet) ali mi pred njom ne trebamo dugo stajati.

Sunce alima islama Ebu Hanifa rahime-hullahu teala je rekao da je posjeta Grobu sreće (Kabr-i se’adetu) jedan od najcjenjenijih mustehaba, ibadet koji je po stepenu ravan vadžibu.

Ako se neko u šafijiskom mezhebu zakune (zavjetuje) da posjeti Kabr-i se’adet on ovo svoje obećanje mora ispuniti. Što se tiče nekog ko se zakleo da će posjetiti neki drugi grob ne postoji saglasnost da on treba ispuniti ovo svoje obećanje. Ali bolje mu je da ga ispuni.

Ko učini zavjet (nezr) da će posjetiti pješke Mesdžid-i haram on treba ispuniti ovo svoje obećanje (adak) zato što se farzovi hadža obavljaju u Mesdžid-i haramu. Pošto se u Mesdžid-i-se’adetu nalazi Grob sreće (Kabr-i se’adet ili Muhammedov sallallahu alejhi ve sellem mezar), koji je dragocjeniji i od Ka’be muazzame i od Mesdžida aksa u Jerusalimu, onaj, ko se zavjetuje da posjeti pješke ovaj mubarek mesdžid, s obzirom da taj zavjet u sebe uključuje i namjeru da se posjeti i Kabr-i šerif, taj se zavjet svakako treba ispuniti.

Ko se zavjetuje (nezr) da posjeti Kabu (Ka’be-i-muazzamu) on prema sve četiri mezheba treba ispuniti taj zavjet. Po pitanju ispunjavanja zavjeta -- da se posjeti Mesdžid-i se’adet i Mesdžid-i aksa -- nema jednoglasne složnosti. Međutim, ovo neslaganje je samo po pitanju samog mesdžida. Ko se zavjetuje da posjeti Kabr-i se’adet on taj svoj zavjet mora ispuniti.

Pitanje: Jednom su upitali Abdullah-Ebu-Muhammed-bin-Ebu-Zejda rahime-hullahu teala: “Treba li onaj -- ko je poslat na hadž kao nečiji vekil (zastupnik) i kome je naređeno da posjeti Kabr-i se’adet i ko je samo otišao na hadž i nije posjetio Kabr-i se’adet -- da, kada se vrati s hadža, vrati pare koje su mu date da troši dok posjećuje (Kabr-i se’adet)?”

Odgovor: Ibni Zejd rahmetullahi alejh, jedan od istaknutih alima u maliki mezhebu (preselio na ahiret 389./999. godine) je odgovorio, “On ih treba vratiti nazad.”

Imam Malik je ovako rekao o posjeti Poslanikovom alejhisselam grobu (Kabr-i-se’adetu): “U Mesdžidi šerifu se treba leđima okrenuti prema kibli a licem prema Hudžr-i-se’adetu i pristojno (edebli) i s velikim strahopoštovanjem nazvati selam i proučiti salavat. Po ulasku u mesdžid se u Revda-i-mutahheri trebaju klanjati dva rek’ata namaza [koji se zovu tehijje-tulmesdžid]. Zatim trebamo stati pred Muvadžehe-i se’adet i prvo nazvati selam Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem, pa onda hazreti Ebu Bekiru, pa onda hazreti Omeru radijallahu anhuma, i onda proučiti izvjesne dove. Jer, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem i svi drugi mu’mini čuju posjetioce i njihove selame i dove. Iako je dozvoljeno činiti dovu kako nam se sviđa i učiti dove kojih se sjetimo bolje je proučiti one koje je preporučila ulema.”

Imam a’zam Ebu Hanifa rahmetullahi alejh je rekao da je on kada je bio u Medini vidio da je Ejjub Sahtijani rahime-hullahu teala (jedan od saliha koji je preselio na ahiret 131./748. godine u Basri) došao i ušao u mesdžid (džamiju) i plakao okrenut leđima prema kibli a licem prema Resulullahovom alejhisselam grobu (Kabr-i-seadetu).

Ebullejs-i Semerkandi je uzeo imam-i-a’zama rahime-humullahu teala kao izvor i rekao, “Posjetioci se trebaju okrenuti prema kibli. Hudžre-i se’adet im treba biti za leđima.” Međutim, šejh Kemaleddin (Kemaluddin) ibni Humam je ovako napisao, “Imam-i a’zam Ebu Hanifia rahime-humullahu teala je opisao u svom Musnedu način posjete. Ono što su Ebullejs i njegove pristaše napisali se temelji na imam-i-a’zamovom prvobitnom idžtihadu. On je kasnije rekao da se treba okrenuti prema Hudžre-i-se’adetu. Takođe je i Abdullah ibni Omer radijallahu teala anhuma rekao da se, kada se naziva selam, treba biti okrenuto licem prema Hudžre-i-se’adetu a leđima prema kibli.” [Ebullejs Nasr Semerkandi je preselio na ahiret 373./983. godine.]

Ibni Džema’a rahime-hullahu teala je napisao u njegovoj knjizi Menasik, “Kada posjećujemo Resulullahovo alejhisselam turbe trebamo stati udaljeni dva metra od čoška koji je nasuprot Resulullahovoj mubarek glavi. Ovaj čošak će biti na našoj lijevoj strani a kibla na desnoj. Onda ćemo se polako okrenuti tako da smo licem okrenuti prema prozoru Muvadžehe-i-se’adeta. Zid kible će nam ostati za leđima. Nazvaćemo selam onda kada smo potpuno okrenuti prema Kabr-i-se’adetu.” [Muhammed ibni Džema’a je alim šafijiskog mezheba. On je preselio na ahiret 733./1333. godine u Damasku.]

Dakle, posjetilac treba da stane između zida Kible i Ravda-i-mutahherinog čoška Hudžre-i-se’adeta. Resulullahova alejhisselam mubarek glava će mu biti dva metra od njega na njegovoj lijevoj strani. On se onda treba polako okrenuti prema Hudžr-i-se’adetu tako da će mu zid Kible ostati (biti) za leđima. On tada (tako okrenut) treba da nazove salat i selam i učini dovu. Ovako su pokazali i idžtihadi imama Šafije i drugih imama rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Danas se ovako posjećuje.

Prije dodavanja soba Mesdžid-i-se’adetu -- za Resulullahove mubarek hanume radijallahu teala anhunne -- na Hudžre-i-se’adetovoj strani koja gleda prema kibli nije bilo puno praznog prostora tako da je bilo jako teško stajati okrenut licem prema Muvadžehe-i-se’adetu. Posjetioci su stajali okrenuti prema kibli i nazivali selam ispred vrata u Ravda-i-mutahherinom zidu hudžre (Hudžre-i-se’adeta). Kasnije je imam Zejnel’abidin rahime-hullahu teala nazivao selam tako da mu je Ravda-i-mutahhera bila za leđima. Kada su se džamiji dodale sobe za mubarek hanume Hudžra-i se’adet se posjećivala stojeći pred prozorom Muvadžehe-i-šerife.

Vjerski imami su sakupili mnoge propise i načine ponašanja kojih se moraju pridržavati i oni koji žive u Medine-i-munevveri i oni koji je posjećuju. Ovi uslovi i propisi su zapisani u knjigama fikha i menasika. Ejjub Sabri paša rahime-hullahu teala, autor knjige Mir’at-ul-Haremejn, ih je sve jasno zapisao u knjigu koja se zove Tekmile-tul-menasik.

Prvo turbe koje je sagrađeno u islamu i u kom je Resulullah ukopan je Hudžre-i muattara. Naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, je preselio na ahiret dvanaestog Rebi’ulevvela 11./632. godine u ponedjeljak prije podne, u sobi koja je pripadala njegovoj predragoj ženi, našoj majci, Aiši radijallahu anha. On je u toj sobi ukopan u srijedu uveče.

Hazreti Aišina radijallahu anha soba je bila tri metra visoka. Ona je bila napravljena od čerpića i hurminih grana. Imala je dvoja vrata. Jedna su bila na zapadu, okrenuta prema Ravda-i-mutahheri, a druga na sjeveru. Hazreti Omer radijallahu teala anh je za vrijeme svoga hilafeta, 17. godine po Hidžri, dok je proširivao Mesdžid-i se’adet, okružio Hudžre-i se’adet niskim kamenim zidom. Abdullah bin Zubejr radijallahu teala anh je, kada je postao halifa, ponovo sagradio ovaj zid crnim kamenjem. On je 73./692. g.n.e. postao šehid. Ovaj zid na sebi nije imao krov. On je imao vrata na svojoj sjevernoj strani. Kada je hazreti Hasan radijallahu teala anh u 49. godini po Hidžri preselio na ahiret, njegov brat hazreti Husejn radijallahu teala anh, je po oporuci (vasijjetu) svoga brata odnijeo bratovo tijelo do vrata Hudžre-i se’adet i htjeo je da ga unese u turbe i učini dovu i zatraži posredništvo (istigasu). Izvjesni ljudi su se tome usprotivili, misleći da će ga on tu ukopati. Da bi se spriječila graja tijelo nije uneseno u turbe već je odneseno na groblje zvano Baki gdje je i ukopano. Da se ovo više ne bi dešavalo vrata su i na zidu i na sobi zazidana.

Kada je šesti umejidski halifa Velid rahime-hullahu teala bio guverner Medine on je povećao oko sobe zid i na njemu napravio kubbe. Tri groba se više nisu mogla vidjeti spolja. Soba je bila osigurana od ulaska u nju. On je, kada je postao halifa 88./707. godine--kada se Mesdžid-i se’adet proširivao i kada su sobe čistih Resulullahovih alejhisselam mubarek hanuma (zevdžat-i tahirat) radijallahu teala anhunne bile uklonjene--naredio Omeru bin Abdul’azizu rahmetullahi alejh, tadašnjem guverneru Medine-i munevvere i kasnije osmom halifi, da oko njega (tog zida) sagradi i drugi zid. Ovaj zid je bio u obliku pentagona, nije imao vrata i bio je prekriven krovom.

Džemaleddin Isfehani rahime-hullahu teala, vezir Atabeg države kojom su upravljale iračke Zengije i sin Salahuddin-i-Ejjubijevog amidže, je 584./1189. godine napravio rešetke (mušepke) od sandalovog i abonosovog drveta oko vanjskog zida Hudžre-i se’adet. [Salahuddin Ejjubi je preselio na ahiret 589./1872. godine u Damasku.] Rešetke (mušepci) su se uzdizale do plafona mesdžida. One su izgorjele u prvoj vatri. Šest stotina osamdeset osme godine (688./1289.) su napravljene željezne rešetke koje su obojene u zeleno. Ove rešetke se zovu Šebeke-i se’adet (rešetke sreće). Šebeke-i se’adet koje gledaju prema kibli se zovu Muvadžehe-i se’adet. One koje gledaju prema istoku se nazivaju Kadem-i se’adet. One koje gledaju prema zapadu se zovu Ravda-i mutahhera a one koje gledaju prema sjeveru se zovu Hudžre-i Fatima. Pošto je Mekke-i-mukerrema južno od Medine-i-munevvere, onaj ko stane na sred Poslanikove alejhisselam džamije (Mesdžid-i nebi), to jest Ravda-i-mutahhere, i okrene se prema kibli, imaće sa svoje desne strane Hudžre-i se’adet a sa svoje lijeve strane Minber-i šerif.

Mramorni pod između Šebeke-i-se’adeta i vanjskih zidova, i napolju, je položen 232./847. godine i više je puta obnavljan. Njegova zadnja restauracija je bila na zapovijed osmanlijskog sultana Abdulmedžida Hana rahime-hullahu teala.

Malo kube koje je sagrađeno s petougaonim zidom se zove Kubbe-tun-nur. Kisve-i šerife koju su poslali osmanlijski sultani rahime-humullahu teala je položena na to kube kao prekrivač. Veliko zeleno kube koje je iznad Kubbe-tun-nura i koje se zove Kubbe-tul-hadra je kube Mesdžida se’adet. Kisva na vanjskoj rešetki, mušepcima, je visila do lukova koji podupiru Kubbe-tul-hadra. Ove unutarnje i vanjske zavjese su se zvale Sattare. Šebeke-i se’adet ima troja vrata, jedna na istočnoj, jedna na zapadnoj i jedna na sjevernoj strani. U Šebeke-i se’adet ne može ući niko osim direktora Harem-i šerifa. Unutar zidova (Hudžre-i se’adet) ne može niko ući pošto na njima nema ni vrata ni prozora. Na vrhu kubeta se nalazi samo jedna mala rupa, koja je pokrivena žičanom rešetkom. Direktno iznad ove rupe je Kubbe-i hadra. Kube Mesdžidi šerifa je sve do 1253./1837. bilo sivo, kada je sultan Mahmud Adli Han rahmetullahi alejh naredio da se ono ofarba u zeleno. Ono je 1289./1872. godine, na zapovijed sultan-Abdul’aziz-hana rahmetullahi alejh, bilo ponovo ofarbano. [Abdul’aziz Han je 1293./1876. godine postao šehid.].

Na popravku i ukrašavanje Mesdžid-i-se’adeta nije niko uložio više novaca i napora od sultana Abdulmedžida Hana rahime-hullahu teala. On je potrošio više od sedam stotina hiljada zlatnika na obnovu Haremejna. Obnova je završena 1277./1861. On je svaki dan služio (hizmetio) Resulullahu. Kešfovi i kerameti su posvjedočili ovu njegovu vezu. Sultan Abdulmedžid Han je naredio da se napravi model ranijeg oblika Poslanikovog mesdžida (Mesdžid-i nebevi) i da se taj model stavi u jednu džamiju u Istanbulu koja se zove Hirka-i šerif. 1267. godine je poslat u Medinu major hadži Izzet ef. rahime-hullahu teala koji je bio profesor inžinjerskog fakulteta i dizajner. Izzet ef. je izmjerio svaku dimenziju i napravio 1:53 model i poslao ga u Istanbul. Ovaj model je stavljen u džamiju Hirka-i šerif, koju je napravio sultan Abdulmedžid Han.

Poslije Abdulmedžid Hanovih radova rastojanje između Šebeke-i se’adet i zida kible je postalo sedam i po metara; rastojanje od istočnog zida do rešetki (mušebaka) Kadem-i-se’adeta je postalo šest metara; širina Šebeke-i Šami je postala jedanaest metara; Mušepci Muvadžehe-i šerife su postali trinaest metara dugi; a rastojanje između Muvadžehe-i šerife i Šebeke-i Šami je postalo devetnaest metara. Širina Mesdžida nebevi na strani kible je sedamdeset sedam metara a njegova dužina od zida kible do damaskog (šami) zida je stotinu sedamnaest metara. Revda-i mutahhera, koja leži između Hudžre-i-se’adeta i Minber-i-šerifa, je devetnaest metara široka. Ove mjere su proračunate na bazi da je jedna medinska zra ravna dužini od četrdeset dva (42) centimetra. Zra šer’i (tj. šerijatska zra) koja se spominje u fikhskim knjigama je četrdeset osam (48) centimetara.

Abdul’aziz od familije Saud je 1368./1949. godine, da bi sakrio veliki hizmet (služenje) koji su osmanlije učinile u Haremejn-i-šerifejnu, porušio predivno ornamentisane i dragocjene radove Osmanlija, i naredio nove radove i ekspanzije Mesdžida nebevi, koji su započeli 1370. a završeni 1375. godine. Totalna površina se povećala sa 9.000 kvadratnih metara na 11.648 kvadratnih metara. Dužina i istočnog i zapadnog zida je postala 128 metara dok je sjeverni zid postao 91 metar dug. Pod svodovima se nalaze 232 stuba. Visina svakog od dva nova minareta je 70 metara. Mesdžid-ul-haram u Mekki je 1375./1955. godine proširen sa 29.177 na 160.168 kvadratnih metara. On ima sedam minareta od kojih je svaki 90 metara visok. Brežuljci Safa i Merva su natkriveni krovom i spojeni s Mesdžid-ul-haramom. Imena mnogih mjesta su promijenjena. Njima su data nova imena.

Osman bin Ma’zun radijallahu anh je bio prvi koji je sahranjen u groblju Baki’, jedinom groblju u Medini. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je svojim mubarek rukama postavio jedan veliki nadgrobni kamen ovom svom bratu po mlijeku. Dakle, postaviti kamen na grob je postalo sunnet.

Nemezheblije su porušile turbeta po Medine-i-munevveri. Sultan Mahmud Han Drugi ih je sve restaurirao. [Mahmud han je preselio na ahiret 1255./1839. godine.] Englezi su poslije Prvog svjetskog rata oteli Medinu od Osmanlija i dali je Abdul’azizu. On je porušio sva turbeta. Oni su uništili sve svete objekte pa čak i umjetnički predivno urađeni objekat koji je prekrivao izvor Zemzema, koji je sultan Abdulhamid han Prvi rahime-hullahu teala sagradio. Oni su čak uništili i mubarek kuću u kojoj je Resulullah svojim rođenjem počastio ovaj svijet. Oni su na tom mjestu napravili prodavnice.

Prva pokrivena turbeta, poslije Hudžre-i-se’adeta, su bila turbeta Resulullahovih mubarek hanuma u groblju Baki’. Na dan kada je naša majka Zejneb binti Džahš radijallahu anha preselila na ahiret bilo je toliko vruće da je hazreti Omer podigao šator dok se grob kopao da zaštiti narod od vreline sunca. Šator je ostavljen dugo vremena nad grobom. Od tada su na turbetima bili građeni šatori ili čardaci. Prvi tabut u islamu je bio napravljen, opet, za našu majku Zejneb. Kada hazreti Omer radijallahu anh nije dozvolio nikom da bude na njenoj dženazi osim njene mahrem familije [onih za koje se po zakonu nije mogla udati], Ashabi kiram su se ražalostili. Esma binti Umejs je rekla, “Ja sam u Etiopiji vidjela tabut. On ne dozvoljava da se vidi mrtvo tijelo.” Oni su napravili tabut onako kako ga je Esma binti Umejs opisala. Svi Ashabi su bili na ukopu.

Naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, je svake godine posjećivao uhudske šehide. On je nazivao selam šehidima stojeći na mjestu koje se zove Hurre-i Vakum. Kada ih je on posjećivao u osmoj godini po Hidžri on im je, svakom posebno, nazivao selam. On je rekao, “Oni su šehidi. Oni znaju ko ih posjećuje. Oni čuju selam i odgovaraju na njega.” Hazreti Fatima-tuz-Zehra radijallahu anha je svaka dva dana posjećivala hazreti Hamzin radijallahu teala anh grob i označavala ga da se ne zaboravi. Ona je tamo odlazila svaku noć džume (noć između četvrtka i petka), dugo klanjala namaz i puno plakala.

Imam Bejheki rahime-hullahu teala je rekao da je Abdullah ibni Omer radijallahu teala anhuma rekao, “Moj baba hazreti Omer i ja smo otišlina dan džume, prije izlaska sunca, da posjetimo šehide. Moj baba im je svima nazvao selam. Mi smo čuli njihov odgovor. Moj otac me je upitao, ‘Jesi li mi ti odgovorio?’ Ja sam mu rekao, ‘Nisam, šehidi su ti odgovorili.’ On me je stavio na svoju desnu stranu i svakom posebno nazvao selam. Mi smo čuli da je svaki od njih tri puta odgovorio. Baba je odmah pao na sedždu i zahvalio se Allahu džellešanuhu.” Hazreti Hamza i Abdullah bin Džahš, sin njegove mlađe sestre (njegov nećak), i Mus’ab bin Umajr, radijallahu anhum edžma’in, su zakopani u isti grob. Ostalih sedamdeset šehida su zakopani zajedno, po dva, po tri, u jedan grob. Nekoliko ih je zakopano na groblje Baki’. [Imena svih ovih šehida su zapisana u knjizi Mir’at-i Medine iz koje je preveden i ovaj dugi odlomak.] [Bejheki Ahmed je 458./1066. godine preselio na ahiret u Nišapuru.]

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next