SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Evlije zaista pomažu (Iz knjige Četrdeset objašnjenjenih hadisa autora Ahmed-Šemseddin-ibni-Kemala)

17 - On kaže na dvije stotine sedamdeset prvoj i narednim stranicama, “Rečeno je, ‘Ja se bojim da će se u mom ummetu pojaviti jeretični imami.’ To znači da će doći amiri (vođe) i alimi koji će zavoditi muslimane i izdavati fetve koje nisu u skladu sa Kitabom. Većina takvih ljudi kaže, ‘Ko je u brizi ili ko ima kakav zahtjev treba doći na moj mezar. Ja ću mu ispuniti njegovu želju, Ja sam jako blizu Allahu. Ja sam oslobođen od ibadeta. Evlije pomažu kome hoće. Od njih se traže usluge. Oni koji su u brigama će se usrećiti ako se uhvate za mrtve ili žive evlije. Evlije mogu uraditi što god hoće. One (Evlije) ispoljavaju (pokazuju) keramete. One znaju šta je u Levhilmahfuzu. Oni znaju tajne misli ljudi.’ Oni (ovaki ljudi) grade turbeta na grobovima Pejgambera i evlija. Ovo sve znači obožavanje nečega drugoga osim Allaha. Hadis kaže, ‘Munafici varaju govoreći istinu.’ Jedan drugi hadis kaže, ‘Kijamet neće doći sve dok većina onih koji su moj ummet ne postanu idolopoklonici.’ Šta će reći na ovo oni koji obožavaju grobove, koji Allahu druga pripisuju (širk čine)? Fitna obožavanja idola se ovih dana toliko povećala da je niko i ne primjećuje. Muhammed bin Abdulvehhab je ustao i spriječio ovo obožavanje idola. Iako su mu se neke vlade pokušale suprotstaviti, njegovo je ime svugdje postalo čuveno. Bilo je mnogo onih koji su mu vjerovali isto kao što je bilo mnogo i onih koji mu nisu vjerovali. Ebu Tahir je rekao, ‘Saudovi sinovi su u svako čoše Arabije prenijeli zastavu tevhida Abdulvehhabovog sina.’ Širenje širka se treba spriječiti i potpuno iskorijeniti. U ovo spadaju i turbeta koja su napravljena na grobovima. Svako turbe je postalo idolova kuća. Nijedno od njih ne smije ostati na zemlji. Većina njih su kao idoli Lata i Uzza. Skoro svi muslimani su postali idolopoklonici, mušrici. ‘U mom ummetu će se pojaviti trideset dedždžala’ je čuveni hadis. Sejjid Muhammed Siddik bin Hasan han je napisao u njegovoj knjizi Kitab-ul-izaga da je zli Evropljanin Gulam Ahmed Kadijani jedan od ovih dedždžala. Ovaj indijski kafir je prvo rekao da je on Mehdi. On je kasnije, potpomognut hrišćanskom državom, rekao da je Poslanik. Takođe je i Muhtar Sekafi, koji je živio u vrijeme Abdullah-ibni-Zubejrovog hilafeta, bio jedan od dedždžala. On je rekao da voli ehli bejt i da će se osvetiti za hazreti Husejnovo ubistvo. On je ubio mnogo muslimana. On je kasnije tvrdio da je Pejgamber i da mu je Džebrail dolazio.

Autor ove knjige nas izvještava da će doći jeretičke i nereligiozne (bezvjerne) vlade i vjerski ljudi i vladati muslimanima. Alimi islama rahime-hullahu teala su nam oglasili da će ovi jeretički vjerski ljudi skrenuti muslimane sa pravoga puta. Alimi islama rahime-humullahu teala su jednoglasno odlučili da će ovi jeretički vjerski ljudi zavoditi muslimane i odvoditi ih s pravoga puta. Nemezheblije ubacuju špiune u muslimanske države i zavode muslimane sa ovim najamničkim špijunima -- nemezheblijama. Oni štampaju i izdaju pokvarene knjige i nastoje da sa njima unište ehli sunnet i omalovaže velike alime i Evlije ehli sunneta, rahime-humullahu teala.

Imam-i Rabbani kaddesallahu teala sirrehul’aziz ovako kaže u dvije stotine pedeset petom (255.) pismu, “Hazreti Mehdi rahime-hullahu teala će rasprostraniti islam. On će objelodaniti Resulullahov sunnet. Njegovi savremenici -- vjerski ljudi u Medini koji su navikli na činjenje i širenje bid’ata pod imenom islama koje će Mehdijeve riječi zbuniti -- će reći, ‘Ovaj čovjek će uništiti našu vjeru.’ Hazreti Mehdi će narediti da ih ubiju.” Ovaj odlomak prognozira, predskazuje da će nemezheblije najduže trajati u Medini i da će ih hazreti Mehdi potpuno iskorijeniti.

Autor ove knjige, kao i obično, citira ajeti kerime i hadisi šerife (koji govore) o kafirima, mušricima i munaficima. On dodaje detaljna objašnjenja koja su napisali alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala i pretvara se da tobože brani pravi put. On zatim napada na nevine muslimane -- pripadnike ehli sunneta. On se ne stidi da pogrešno protumači ajeti kerime i hadisi šerife da bi nazvao turbeta “kućama idola” i Evlije “idolima”. Ko god pogrešno protumači ajeti kerime i hadisi šerife -- ako je kvalifikovan da ih tumači -- postaje postaje posjednik bid’ata (bid’at sahibija) tj. jeretik. Onaj ko pogrešno tumači (te’vili) jasne nassove, (ajeti kerime i hadisi šerife), kojima ne treba tumačenje, i napada na islam i naziva muslimane mušricima, postaje kafir. Čak i ako neko ko pogrešno protumači nassove ne postaje kafir, on unosi neslogu među muslimane. Po njemu su milioni muslimana, vijekovima, bili mušrici i samo je on pravi musliman. Nadalje, on tvrdi da većina današnjih muslimana obožava mrtve.

Potpuno je jasno koji su imami neuki i jeretici o kojima nam hadisi šerif govori. Oni su skrenuli i odvojili se od pravoga puta koji su muslimani slijedili hiljadu godina. Svaki musliman zna ko su državni vladari i tlačitelji (zalimi) koji su zaveli muslimane. Oni su oni, koji su pod imenom islama i ehli tevhida vršili ugnjetavanja i ubijali pripadnike ehli sunneta, mu’mine pravoga puta. Ovaj vehabija, pogrešno tumači Kur’ani kerim i hadisi šerife i izmišlja fetve koje nisu u skladu s knjigama ehli sunneta. On kaže da su muslimani mušrici. Nijedan alim islama rahime-humullahu teala nije nikada rekao, “Neka onaj ko je u brizi ili ima neki zahtjev dođe na moj grob; ja ću mu ispuniti želju.” Pisac ove knjige izmišlja izjave i potvara muslimane. Alimi islama rahime-humullahu teala nisu nikada rekli da su se oni približili Allahu dželle-šanuhu. Nadalje, oni nisu nikada čak ni priželjivali da im Allah dželle-šanuhu dadne keramete po kojima će biti poznati. Oni nas podučavaju da je najveći keramet slijeđenje propisa islama, njegovih zapovijedi i zabrana, i slijeđenje Resulullaha sallallahu teala alejhi ve sellem. Jednoga dana dok je Abdulkadir-i Gejlani rahime-hullahu teala bio u pustinji sa svojim učenicima, dok je sijevalo i grmilo nebo se zamračilo i iz oblaka se čuo glas koji je rekao, “Abdulkadiru, Moj robe! Ja te puno volim. Ja te od ovog momenta oslobađam od ibadeta!” Ovaj veliki Velija kaddesallahu teala sirrehul’aziz je odmah rekao, “Kezzebte ja Kezzab!” “Lažeš o lažovu šejtane! Ti me ne možeš prevariti. Allahov predragi Muhammed alejhisselam nije bio oslobođen od ibadeta. On je u svojoj zadnjoj bolesti skoro pužući odlazio u džamiju da klanja namaz u džema’atu. Nijedan rob nije oslobođen od ibadeta!” Ovaj pisac se ne stidi da laže na mubarek Evlije rahime-humullahu teala i da na njih potvara. On misli da su tevessul i molenje Evlija širk. Međutim naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Kada ste zbunjeni u vašim poslovima tražite pomoć od onih u grobovima!” Muslimani su slijedeći ovaj hadisi šerif posjećivali (zijaretili) kaburove Evlija i od njih očekivali pomoć.

Alimi islama rahime-humullahu teala su slijedeći ovaj hadisi šerif posjećivali grobove Evlija, Oni su rekli da su se okoristili (dobili fejz). Imami Rabbani kaddesallahu teala sirrehul aziz je ovako napisao u njegovom dvije stotine devedesetom pismu, “Ja sam na bajram otišao u Delhi da posjetim mezar-i šerif mog hodže Muhammeda Baki Billah. Kada sam se skoncentrisao, usmijerio moju pažnju (tj. učinio tevedždžuh) na mezar on me je ljubazno primjetio sa svojom svetom dušom. On je sa ovim garibom postupao sa tolikom ljubaznošću da mi je udijelio fejz koji je on dobio od Hadže-Ubejdullah-i-Ahrara kaddesallahu teala sirrehul’aziz. Dobijanje ovog nisbeta je rezultiralo u ma’rifetima hakikata tevhida.”

[U knjizi Ashabi kiram, alejhimurridvan, u poglavlju pod naslovom “hazreti Mu’avija radijallahu teala anh” ovako piše: Dijelovi znanja (iluma) koje musliman mora da nauči se zovu učenja islama. Postoje dvije grupe učenja islama. Vjerska učenja i naučna (ili znanstvena) učenja. Vjerska učenja spadaju u dvije kategorije: Fizička učenja i učenja koja se odnose na kalb i iman (tj. vjerovanje). Fizička učenja uče ljude o stvarima koje su dobre i potrebne da se čine [koje se nazivaju farz] i o stvarima koje su loše i, prema tome, zabranjene [koje se zovu haram]. (Ova) vjerska učenja nam je saopštio Muhammed, alejhisselam. Ona se zovu islam. Fizička učenja se zovu ahkami ilahijje (tj. Allahovi dželle-šanuhu propisi) ili šerijat. Učenjaci koji su ispravno naučili islam, i koji ga podučavaju drugima, i koji su ga zapisali (u svoje knjige) se zovu alimi ehli suneta. Alimi ehli suneta su naučili svoje znanje iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Oni nisu nikada u ova učenja islama ubacivali svoja lična mišljenja i poglede. Takođe ima i alima koji su u učenja islama ubacivali svoja lična mišljenja; oni se zovu ehli bid’at ili vjerski reformatori i inovatori ili otpadnici (jeretici). Alimi ehli suneta su muršidi (vodići) koji su u nauci došli na nivo idžtihada. Oni znaju takođe i savremena naučna i znanstvena učenja.

Ko prisustvuje sohbetu muršid-i kamila, to jest, ko sjedi u njegovom društvu i sluša njegova predavanja, će ne samo naučiti šerijat već dobiti i nurove (zrake) koji teku iz njegovog mubarek kalba. Nur koji se ovako širi se zove fejz. Sunce, pored vidljivih zraka koje uvijek vidimo, širi i nevidljive zrake kao što su ultravioletne i infra crvene zrake, koje su iznad i ispod spektruma vidljivosti. Postoje i druge nevidljive zrake i izvori koji emituju te zrake, kao na primjer, laser zrake, rentgenske zrake, katodne zrake i smrtonosne zrake. Slično tako, postoje i nevidljive zrake koje stalno zrače iz Resulullahovog mubarek kalba. Ove zrake se zovu nur. Ove zrake su tekle u kalbove Ashaba kiram, to jest, onih muslimana koji su bili u njegovom društvu, i svaki je od njih dobio proporcionalno onoliko (nura, tih mubarek zraka) koliki je njegov kapacitet. Čovjekov kapacitet (da primi ove mubarek zrake) je ovisan o njegovom uspjehu održavanja (življenja) u granicama koje ocrtava šerijat. Svaki pojedini od Ashab-i kiram je bio alim ehli suneta. Kako nurovi i fejz stižu u kalbove Sahaba, svaki Ashab je primao onu količinu koja je proporcionalna čvrstini njegovog vjerovanja u Resulullaha, i snazi ljubavi koju je osjećao prema njemu. Pošto je hazreti Ebu Bekirov iman najjači, i pošto je njegova ljubav najjača, on je dobio najviše fejza. Ljubav prema nekom zahtijeva da takođe volimo i one koji ga vole i da ne volimo one koji ga vrijeđaju, da ga slijedimo i da mu služimo. Čovječiji kalb ima specijalnu fluorescentnu karakteristiku. On upija nurove koji mu dolaze i onda ih emituje. Nurovi koje emituju kalbovi Ashaba kiram su ušli u kalbove zaljubljenih tabi’ina. Kalbovi zaljubljenika svakog stoljeća su, putem jedne vrste relejnog prijenosa, sticala i učenja šerijata i dobijala fejz od njihovih muršida.

Ako se nečiji kalb poveže sa muršidovim kalbom i tako dobije fejzove koji dolaze od Resulullaha, njegov iman će postati čvršći i jači. Njemu će biti lakše i slađe slijediti islam i ibadetiti. Zle i griješne žudnje njegovog nefsa se počnu gasiti. Iako um takve osobe može privremeno biti zauzet drugim interesima i razmišljanjima -- kao što su trgovina, agrikultura, halal zarada za životne potrebe, nauka, umjetnost, zakonodavstvo, džihad i astronomija -- njegov kalb nije zauzet tim dunjalučkim brigama. Njegov sav ibadet i svi poslovi i sva dobročinstva imaju samo jedan cilj, izvršavanje Allahovih dželle-šanuhu naređenja. Takva osoba ne očekuje nikakvu drugu korist. Dijelovi znanja (ilmua) iz svijeta duša će teći u njegov kalb. Sejjid Abdulhakim Arvasi, rahmetullahi alejh, je bio jedan takav čovjek. On je bio spreman da odgovori na svako pitanje iz oblasti imana i fikha kao i svih drugih poslovnih i naučnih grana. Odgovori koje je on davao su izazivali veliko čuđenje i divljenje prisutne publike. Vjersko i naučno znanje koje se stiče mentalnim procesom učenja i izučavanja se zove ’ilm. Znanje koje teče u muršidovo srce se zove šuhud ili ahval (mn. od riječi hal). Šuhud Allaha dželle-šanuhu i Njegovih atributa se zovu ma’rifet. Dobiti ma’rifet Allaha dželle-šanuhu znači shvatiti da samo On postoji, da su sva stvorenja nepostojeća i da ona postoje samo po izgledu, kao vizije u ogledalu. Ovaj dvofazni ma’rifet se zove ma’rifetullah ili fena-fillah. Osoba koja ga stekne se zove ’arif. ’Arif ne može nikom naškoditi. On svakom čini samo uslugu. On je postao Allahov dželle-šanuhu dragi rob, muršid. On širi i znanje islama i fejz. Ilumi (znanja) koje on širi se ne zovu muršid. Onaj ko širi ta učenja se zove muršid. Drugim riječima, muršid znači savršeno ljudsko biće, zreo musliman koji je svakome koristan -- i naciji i državi. Da bi dobili od muršida fejz mi moramo znati i slijediti islam. Na primjer, žena koja hoće da slijedi islam ne smije imati u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahrem otkrivenu glavu i kosu i ruke i noge, i prema tome, kada ona izlazi na ulicu, njeno cijelo tijelo mora da bude pokriveno osim lica i dlanova. [Osmo poglavlje četvrtog fascikla knjige Endless Bliss nas detaljno uči o ženama koje nisu mahrem muškarcima i obratno.] Fejz neće doći onom ko ne slijedi islam (tj. šerijat). (Naprotiv, rečeno je) da će taka osoba, ako se ona takođe ni ne pokaje, biti pržena (tj. biti kažnjena) džehennemskom vatrom. Da bi kalb primio fejzove koji do njega dolaze (tj. fejzove koji teku) neophodno je da on shvati (razumije) savršenost (kemal) muršida i vjeruje da ga on voli radi te njegove savršenosti. Ako je čovjek posjednik te ljubavi on će takođe dobiti fejz i kada čita muršidove knjige. Kada neko jednom dobije fejz od muršida, slušajući njegove riječi ili čitajući njegove knjige, on će takođe dobiti fejz i preko daljinske rabite sa muršidom, zamišljajući muršidovo mubarek lice -- bez obzira koliko su oni udaljeni jedan od drugog.

Fejz se takođe može dobiti i posjećivanjem grobova ranijih muršida.]

Hadisi šerif kojeg smo gore naveli je citiran u mnogim knjigama i dobro je poznat među muslimanima. Veliki alim Ahmed Šemseddin ibni Kemal ef. rahime-hullahu teala, deveti šejh-ul-islam Osmanlijske države i mufti-us-sekalejn (tj. muftija koji izdaje fetve i ljudima i džinima) je u njegovoj knjizi Četrdeset hadisa (Šerh-ul-hadis-ul-erbein, prijevod na turski jezik koji je izdat u Istanbulu 1316. godine po Hidžri), ovako objasnio osamnaesti hadis (koji glasi), “Iza tehajjertum fil-umur, feste’inu min ehlil-kubur!” (Kada ste zbunjeni u vašim poslovima tražite pomoć od onih u grobovima!) On kaže, “Čovjekova duša je zaljubljena u njegovo tijelo. Kada čovjek umre i kada njegova duša izađe iz njegovog tijela ova dušina ljubav ne vene i ne blijedi. Njena privrženost njenom tijelu i njeno interesovanje za njeno tijelo ne prestaje nakon smrti. Hadisi šerif iz ovog razloga zabranjuje lomljenje mrtvačevih kostiju i gaženje (hodanje) po grobu. Kada neko posjećuje Evlijin rahime-hullahu teala grob dvije duše se sastaju. To će proizvesti veliku korist. Posjećivanje groba je radi ove koristi dozvoljeno. Naravno, posjeta grobu (zijaret mezara) ima, pored ovih, i drugih izvjesnih tajnih prednosti. [Ahmed ibni Kemal je preselio na ahiret u Istanbulu 940./1534. godine.] [Ibni Abidin rahime-hullahu teala je napisao u predgovoru njegove knjige Redd-ul-muhtar, ‘Imam-i Muhammed Šafi’i je bio jako ponizan i pun poštovanja prema imam-i a’zamu Ebu Hanifi rahime-humullahu teala. On je rekao, ‘Ja se puno berićetim sa Ebu Hanifom. Ja idem kod njegovog mezara. Kad god se suočim sa nekim teškim pitanjem ja kod njegovog mezara klanjam dva rek’ata namaza i učinim Allahu dželle-šanuhu dovu. U mojoj glavi se odmah pojavi odgovor.’ Ibni Abidin rahime-hullahu teala je 1252./1836. godine preselio u Damasku na ahiret.] Duša muslimana u grobu i duša posjetioca su kao ogledala čija se svjetla odražavaju jedno u drugom. Kada posjetilac gleda u mezar i preda se Allahovom dželle-šanuhu kazau, njegova duša to osjeća i njegov ilm i ahlak dobijaju fejz. Ovaj fejz se onda odražava na dušu onoga u grobu. S druge strane, ilmovi i fejzovi koji su došli od Allaha dželle-šanuhu duši mrtvaca se odražavaju na (obasjavaju) dušu posjetioca. Šafi’i alim, Alauddin Ali Isma’il Konevi rahime-hullahu teala (preselio na ahiret 792./1329. g.n.e.), ovako piše u svojoj knjizi El-a’lam fi-hajat-il-enbija alejhimussalatu vesselam, ‘Duše Pejgambera alejhimussalavatu vetteslimat i svih muslimana dolaze (silaze) na grob i na mjesta gdje se oni spominju. Njihove duše imaju odnos s njihovim grobovima. Iz toga razloga je posjeta grobovima mustehab. Oni čuju i odgovaraju onima koji ih selame.’ Hafiz, to jest alim hadisa, Abdulhak Ešbili Maliki rahime-hullahu teala (preselio na ahiret 582./1187. g.n.e.) citira sljedeći hadisi šerif u njegovoj knjizi Akibet citira hadisi šerif, ‘Kada neko posjeti kabur svoga brata mu’mina, i nazove mu selam, mrtvac (mejjit) ga prepozna i odgovori mu na njegov selam.’ Šejh Fahreddin Gazanfer Tebrizi je rekao, ‘Ja sam duboko razmišljao o jednoj stvari ali je nisam mogao shvatiti. Ja sam sjeo kod kabura mog hodže Tadžeddin-Tebrizija rahime-hullahu teala i počeo razmišljati o toj stvari. Riješio sam je.’ Neki alimi su rekli da se riječi ‘onih u grobovima’, u hadisi šerifu, ‘Kada ste zbunjeni u vašim poslovima tražite pomoć od onih u grobovima!’, odnose na Evlije, koje su, slijedeći zapovijed ‘umrite prije nego što umrete,’ uznapredovale na putu tesavvufa.” [Ovaj hadisi šerif je objašnjen u knjizi na arapskom jeziku koja se zove El-besair li-munkir-it-tevessul-i bi-ehl-il-mekabir. Ona je preštampana foto ofsetom (ravnom štampom) 1395./1975. godine.]

Hadisi šerif koji glasi, “Munafici će govoreći istinu varati (zavoditi) muslimane!” cilja na autora ove (vehabijske) knjige. Njegova knjiga je prepuna ajeti kerima, hadisi šerifa, i istinitih riječi alima ehli sunneta po kojima su pošpricane (ili između kojih su umetnute) jeretične ideje. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nam je naredio da tražimo pomoć od onih u grobu. A ovaj pisac naziva one koji to rade mušricima. On zabranjuje zapovijed ovog hadisi šerifa. On naziva Resulullahovu zapovijed širkom.

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next