SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Očekivati nešto od nekog (Hadika)

22 - Na 414. stranici (vehabijske knjige Feth-ul-medžid) piše, “Činiti dovu nekom drugom osim Allaha, tražiti od ikog drugog osim Njega pomoć ili oslobađanje od briga, ili očekivati nešto što nam je potrebno od ikog drugog osim od Njega, poštovati grobove kao velike, obožavati ih ili graditi na njima turbeta, klanjati namaz u turbetima, obožavati one koji su u turbetima, ili tražiti išta od mrtvog ili srcem ili riječima ili obožavanjem je veliki širk. Ovo sve će biti povod (sebeb) za vječni ostanak u džehennemu. Oni koji se ne plaše da slažu kada se kunu Allahom, se plaše da slažu kada se kunu Ahmedom Bedevijem, što pokazuje da ga oni više poštuju i smatraju moćnijim od Allaha

Autor ove knjige brče ispravno sa neispravnim (istinu sa neistinom). On hoće da prži (gori, sagorijeva) nevine sa zločincima. Očekivati nešto -- ne od Allaha dželle-šanuhu -- već od bilo koje mrtve ili žive osobe, i kleti se nečijim tuđim imenom, bez obzira bilo to laž ili istina, je sigurno širk i kufr. Ali samo zato što to neki ljudi rade tako, priča da je posjeta grobu -- i klanjanje namaza u turbetu radi Allaha dželle-šanuhu i poklanjanje sevapa tog namaza kao poklon mejjitu i uzimanje Allahovog dželle-šanuhu drgog roba kao posrednika (vesile) -- širk, i rušenje grobova iz tog razloga, nije (ništa drugo nego) klevetanje muslimana. Onaj ko nazove muslimana kafirom, ako je on to rekao iz neprijateljstva i tvrdoglavosti, postaje sam sobom kafir. Ako on tako kaže oslanjajući se na njegovu interpretaciju (te’vil) nejasnih nassova on, iako ne postaje kafir, postaje inovator (posjednik bid’ata). Gore navedeni citat iz njegove knjige je sličan sljedećem argumentu: “U džamijama se puno krade. Jedni ljudi idu u džamije da šire nemezhebizam. Drugi idu da kleveću i podnose izvještaje o vaizima i hatibima ili da bi se ulizali ili radi hvalisanja. Zbog toga džamije se trebaju rušiti.” Međutim, džamije nisu napravljene za ovake zle ciljeve već da se u njima klanja namaz, vazi i sluša Kur’ani kerim. Mi, umjesto da rušimo džamije pod izgovorom ovakve rđave zloupotrebe, trebamo zabraniti ovakim zlim ljudima ulazak u džamiju i u društvo dobrih ljudi. Reći, pod izgovorom sprečavanja zlih pokvarenjaka, da su čisti muslimani ehli sunneta mušrici i omalovažiti Resulullahovo sallallahu alejhi ve sellem turbe i turbeta Evlija i Alima rahime-humullahu teala pokazuje neprijateljstvo prema islamu.

Sljedeći (dokument) je sažeti izvod teksta iz knjige Hadika, koju je napisao veliki alim Abdulgani Nablusi rahime-hullahu teala, koji počinje od 153. stranice: “Edille-i šerijje (to jest, četiri izvora islamskog znanja) su: Kitab, Sunnet, Kijas i Idžma’. Kijas i idžma’ su izvedeni iz Kitaba i Sunneta. Dakle, glavni izvori vjerskog znanja su Kitab i Sunnet. Svako vjersko znanje, svako djelo, koje je uzeto odnekle drugdje je bid’at (inovacija). Svi bid’ati -- bilo da su u vjerovanju, učenjima ili djelima -- su hereza (sapikluk, stranputica, krivovjerstvo, otpadništvo). Oni odvode čovjeka u propast. Na primjer, izvjesni ljudi koji tvrde da su sufije (tj. tesavvufdžije ili tarikatdžije) i koji rade munker (tj. nešto što nije u skladu sa znanjem idžme) i koji onda kažu, ‘Mi znamo batinsko (sakriveno, duhovno) znanje. Taj posao (djelo) je za nas halal. Vi učite iz knjiga a mi razgovaramo sa Muhammedom alejhisselam i razumijemo istinu. Ako mi nemamo povjerenja u njegove riječi, mi pitamo Allaha, i od njega naučimo istinu. Pomoć našega šejha nam omogućava da dobijemo ma’rifetullah. Mi ne učimo ništa iz knjige ili od učitelja (ustada). Da bi se dobilo znanje o Allahu ne treba čitati knjige i ići u školu. Da je naš put pokvaren nama se ne bi pokazali nurevi, Poslanici i duše. Kada mi napravimo grešku ili učinimo haram mi smo u našim snovima obaviješteni o tome i ispravljeni. Nama je rečeno u našim snovima da stvari, koje vjerski ljudi smatraju lošim, nisu loše. Mi ih radimo zato što ih mi znamo kao dobre.’ Oni koji kažu ovako glupe riječi su zindici, heretici. Oni se ismijavaju s islamom. Oni ponižavaju i ne vjeruju u Kur’ani kerim i hadisi šerife. Oni aludiraju da u Kur’ani kerimu i hadisi šerifima ima grešaka i neadekvatnih učenja. Mi ne smijemo vjerovati ovake pokvarene riječi.

Alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala su izjavili da se vjerski propisi (ahkam) ne mogu izvesti (odlučiti, odrediti) iz inspiracije (ilhama). Drugim riječima, znanje koje je Allah dželle-šanuhu otkrio srcima Evlija rahime-humullahu teala ne može biti dokaz (dokument, delil) za halal i haram. Međutim, ilham koji dolazi Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem mubarek srcu je dokument (sened) za svakog muslimana. Svaki musliman ga mora slijediti. Ako je Evlijin ilham u skladu sa islamom on može biti dokument samo za njega ali ne i za druge muslimane. Ilham je koristan da se razumije značenje Kitaba i Sunneta. On se dešava dobrim (salih) mu’minima. Ono što dolazi srcima inovatora (bid’at sahibija) i grešnika (fasika) je šejtanovo ubadanje (vesvesa). Znanje koje dolazi srcu se zove ilm-i ledunni. To znanje je ili duhovno (ruhani) ili od šejtana (šejtani). Prvo se zove ilham a drugo vesvesa. Ilham je u saglasnosti sa Kitabom i Sunnetom. Vesvesa nije. I san je takođe ili rahmani ili šejtani. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je radio šest mjeseci u skladu sa njegovim snovima prije nego što je bio informisan o njegovom poslanstvu. Velikan tesavvufa i visoki Evlija Džunejd-i Bagdadi rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 298./910. godine u Bagdadu] je rekao, ‘Jedini put koji vodi čovjeka Allahovoj dželle-šanuhu ljubavi je Muhammedov alejhisselam put. Druge vjere, sekte, putevi (tarikati), i snovi drugih su slijepe staze koje ne vode čovjeka sreći. Svako ko nije naučio propise Kur’ani kerima i ne slijedi hadisi šerife je neuk (džahil) i nemaran (gafil). Taki ljudi se ne smiju slijediti. Naše znanje, i naš mezheb, se zasnivaju (temelje) na Kitabu i Sunnetu.’ Muhjiddin-i Arabi rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 638./1240. godine u Damasku] je rekao, ‘Sve dok Evlija živi u skladu s islamom, on napreduje, i njegov ilham se povećava. Ali ilhami koji dolaze Evliji ne mogu nadmašiti Kitab i Sunnet.’ Sirri-ji Sekati rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 251./865. godine u Bagdadu] je rekao, ‘Tesavvuf ima tri značenja. U prvom, ma’rifet o Allahu dželle-šanuhu u sufijinom srcu ne gasi nur (svjetlo) njegovog vera’a. On, s jedne strane, nurom ma’rifeta u njegovom srcu, razumijeva istine (hakikate) i biti materija i njihovih energija, i dobija tedžellije Allahovih dželle-šanuhu imena i atributa (sifata), a, s druge strane, nurom vera’a njegovog tijela, razumijeva suptilno znanje islama. Njegovo svako djelo je uvijek u skladu sa propisima islama. U drugom značenju, sufijino srce nema znanja koje nije u skladu sa Kitabom i Sunnetom. Postojanje neslaganja mogu raspoznati samo duboko učeni alimi u znanjima zahira (spoljašnjeg) i batina (unutarnjeg, duhovnog), koji su u stanju da razumiju riječi koje upotrebljavaju velikani tesavvufa. U trećem značenju tesavvufa sufijin keramet ne protivuriječi nijednom od učenja islama. Stvari koje su protivne islamu se ne zovu keramet već istidradž.’

Svaki učen čovjek ne može razumjeti jesu li riječi i djela Evlija u skladu sa propisima islama ili nisu. Za to je potrebno temeljito poznavanje učenja tesavvufa i dobro poznavanje značenja riječi velikana tesavvufa. Na primjer, Bajezid-i Bistami rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 261./875. godine u Bistamu koji se nalazi na južnoj obali Kaspijskog mora] je rekao, ‘Subhani ma a’zama šani’. Oni koji samo imaju zahiri znanje bi to mogli protumačiti kao ‘Ja nemam mana koje imaju stvorenja. Moja čast je velika.’ Međutim, Muhjiddin-i Arabi rahime-hullahu teala je rekao da te riječi izražavaju na najbolji način Allahovu dželle-šanuhu Veličinu i da On ne može nikad imati manu (nedostatak). On je rekao, ‘Ovo je tenzihov tenzih. [To znači, to je hvalenje i slavljenje Allaha dželle-šanuhu na najvišem nivou i izjavljivanje da je On slobodan od nečasnih (nedostojnih) stvari.] Naime, on je vidio da on nije u stanju da učini Allaha dželle-šanuhu tenzih i tesbih onoliko koliko On zaslužuje. Drugim riječima, on je uvidio da je on nemoćan da ispravno hvali, slavi, i veliča, Allaha dželle-šanuhu (tj. nemoćan da Ga ispravno čini tenzih i tesbih). Dok je Allah dželle-šanuhu manifestovao (tedželli) u potpunom stanju munazzaha [slobodno od svih nečasnih (nedostojnih) stvari] desile su se i one tedžellije koje su bile u skladu sa tenzihom i tesbihom (hvalenjem i slavljenjem Allaha dželle-šanuhu) koji je on činio u granicama njegove sposobnosti i moći. On je pogledao njegov tesbih ovih manifestacija kao tesbih njegove lične mogućnosti i rekao da je on hvalio sebe (subhani). Onda, kada je vidio manifestacije (tedžellije) koje su u skladu sa tenzihom drugih ljudi, i kada je vidio da je njihov tesbih inferiorniji, i da je njegov tesbih prikladniji, on je rekao ‘njegova sposobnost je velika.’ Kako se vidi, on je, sa ovom izjavom, htio da objasni nešto što je u skladu sa islamom. Pošto je bio u stanju ‘sekra’ (nesvjesnosti, zanosa), on nije mogao da nađe neki drugi izraz za ovo suptilno znanje, pa ga je izrazio tim riječima koje obični ljudi nisu u stanju da razumiju. Ovaj veliki Evlija je odveo njegove studente u posjetu jednom Evliji koji se nalazio u gradu Bistamu. On je vidio da je taj Evlija, čiji su zuhd i takva bili predmet razgovora u tim danima, pljunuo u smijeru kible. Radi toga, on ga nije poselamio i otišao je odatle. On je rekao, ‘Kad se ovaj čovjek ne brine za jedan od edaba koji su potrebni da bi se imalo poštovanje prema Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem, on se onda ne može ni pridržavati edeba koji su potrebni da se bude Evlija.’ Nepristojnost prema kibli je loše ponašanje. Alimi ehli sunneta su rekli da je, kada se leži ili sjedi, mekruh ispružiti naše noge prema kibli. Allah dželle-šanuhu nam je naredio da obiđemo Ka’bu (da je tavaf učinimo) i da budemo za vrijeme tavafa čisti. Muhjiddin-i Arabi rahime-hullahu teala je rekao, ‘Onom, ko kaže da su mu dove uslišane (kabul), a ne obavlja samo jedan edeb od islamskih edeba koji se moraju izvršavati, se ne smije vjerovati čak i ako on ima puno kerameta.’ Bajezid-i Bistami je rekao, ‘Ako neko kaže da je Evlija, nemoj mu vjerovati -- čak da sjedi u vazduhu -- prije nego što vidiš kako on obavlja ibadete, kako se čuva od harama, i koliko slijedi islam.’ [Danas čovjek mora pažljivo razmotriti današnje autore knjiga o vjeri u ovim pogledima. Čovjek ne bi smjeo čitati vjerske knjige koje su napisali oni koji se ne pokoravaju islamu.]

Abdurreuf Munavi (Abdurra’uf-i Munavi) rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 1031./1621. godine u Egiptu] je napisao u njegovom komentaru pod naslovom Džami’ussagir, ‘Alimi su jednoglasno rekli, da onim, koji su avam, to jest onim koji nisu mudžtehidi, nije dozvoljeno da direktno slijede idžtihade Ashaba kiram. Imam Ebu Bekr Razi rahime-hullahu teala je saopštio ovu jednoglasnu saglasnost. Mudžtehidu je dozvoljeno (džaiz) da slijedi i druge idžtihade koji su izvan četiri mezheba. Ali, on mora slijediti sve uslove (šartova) toga mezheba koji on imitira.’ Ebu Sulejman-i Darani rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 205./820. godine u Damasku] je rekao, ‘Mom srcu često dolaze misli. Ja ih prihvatam samo onda ako su one u skladu sa Kitabom i Sunnetom.’ Zunnun-i Misri rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 245./860. godine] je rekao, ‘Znak ljubavi prema Allahu dželle-šanuhu je slijeđenje Njegovog predragog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u svim moralima (ahlacima) i poslovima (djelima).’” [Sažeto iz Abdulganijeve Nablusijeve rahime-hullahu teala knjige Hadika, iz istanbulskog izdanja, koje je izdato 1290. godine, počevši od 153. straniceje pa nadalje.]

Abdulgani Nablusi rahime-hullahu teala navodi u njegovoj knjizi Hadika, na 182. stranici, da je imam-i Kastalani napisao sljedeće u njegovoj knjizi Mevahib-i ledunnijje, “Ljubav prema Allahu dželle-šanuhu je od dva tipa: Ljubav prema Allahu dželle-šanuhu je od dva tipa: Ljubav koja je farz, i ljubav koja nije farz. Čovjek sa ljubavlju koja je farz slijedi Njegova naređenja. On odustaje od njegovih zabrana. On je zadovoljan sa Njegovom sudbinom (kazaom i kaderom). Činjenje harama i neizvršavanje Njegovih farzova su indikatori aljkavosti u ovoj ljubavi. Ljubav koja nije farz čini da čovjek obavlja nafile (dodatne ibadete) i odustaje od sumnjivih stvari. Dokaz (burhan) za ovo je hadisi kudsi koji prenosi Buharija od Ebu Hurejre radijallahu anh koji kaže, ‘Allah dželle-šanuhu kaže, “Moj rob Mi se ne može ni sa čim približiti kao što Mi se može približiti sa farzovima. Ako Moj rob obavlja dodatne ibadete (nafile) Ja ga toliko zavolim da on čuje sa Mnom, vidi sa Mnom, drži sve u ruci sa Mnom i hodi sa Mnom. Ja mu dadnem što god on zatraži od Mene. Ako se on pouzda u Mene Ja ga zaštitim.”’ Ovaj hadisi šerif (hadis-i kudsi) pokazuje su farzovi ibadeti koje Allah dželle-šanuhu najviše voli. Dodatni ibadet (nafile) koji se ovdje spominju su oni ibadeti koji se obavljaju zajedno sa farzovima. Oni nadoknađuju nedostatake u obavljanju farzova. Omer bin Ali Fakihani [Iskenderi Maliki, preselio na ahiret 734./1334. godine] je rekao ‘Ovaj hadisi šerif pokazuje da onaj, ko zajedno sa farzovima obavlja i dodatne (nafile) ibadete, zarađuje Allahovu dželle-šanuhu ljubav.’ Ebu Sulejman Ahmed Hattabi Busti [preselio na ahiret 388./998. godine] je rekao ‘Ovaj hadisi šerif pokazuje da dove onih koji se spominju u hadisi šerifu će biti uslišane (kabul).’ Onim, za koje oni čine dovu, će se ispuniti njihove želje. [Ibid, na 182. stranica. Reći, “očekivati i moliti za pomoć i dovu od Evlija je širk” otkriva nevjerovanje u ovaj hadisi šerif.’]”

Abdulgani Nablusi rahime-hullahu teala nastavlja, “Ja sam, počevši od [citata od] Džunejd-i Bagdadija dovde, naveo citat iz Risale koju je napisao jedan od velikana tesavvufa, Kušejri rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 465./1072. godine u Nišapuru.] Objektivno prostudiraj prethodni tekst! Uoči kako su se gore spomenuti velikani tesavvufa i Velije čvrsto držali islama! Oni su uvijek provjeravali njihove kešfove, keramete, srčano znanje i inspiracije (ilhame) prema Kitabu i Sunnetu. Je li pristojno jednom muslimanu da kleveće alime ehli sunneta i velikane tesavvufa na osnovu ogavnih riječi džahila koji su skrenuli sa puta Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem? Treba li mu povjerovati kada on naziva mušricima one Evlije i muslimane koji vole ove ljude koji se predali Allahu? Kerameti Evlija su istina (hak). Stvari koje Allah dželle-šanuhu podari - onim koji imaju vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta i koje se vidi da slijede islam - izvan Njegovog uobičajenog običaja [to jest, izvan fizičkih, hemijskih i fizioloških zakona] se zovu keramet. Evlija ne kaže da je on posjednik kerameta. Niti on želi da ga ima. Evlijin keramet se može očitovati i kad je on živ i kad je mrtav. Kada Evlije umru njima nije uskraćen njihov keramet, isto kao što ni Pejgamberima nije uskraćeno njihovo poslanstvo poslije njihove smrti. Evlije su dobri poznavaoci (arifi) Allaha dželle-šanuhu i Njegovih atributa (sifata). U Kur’ani kerimu su opisani kerameti mnogih Evlija. [Od ovih kerameta su na primjer] kerameti koji su pokazani na hazreti Merjem kada je Isa alejhisselam došao na ovaj svijet bez (posredstva) oca. Zekerijja alejhisselam je kad god je ulazio u hazreti Merjeminu sobu viđao hranu. On ju je, znajući da niko drugi osim njega ne ulazi u njenu sobu, upitao, ‘Odakle ti ovo?’ A ona mu je odgovarala ‘Od Allaha dželle-šanuhu, Allah dželle-šanuhu je to stvorio.’ Kur’ani kerim govori i o kerametima Ashaba Kehf. Oni su proveli godine i godine u pećini bez hrane i vode. U Kur’ani kerimu je takođe spomenuto i Asaf-bin-Berhijanovo donošenje Belkisinog prijestola Sulejmanu alejhisselam. Na hiljade kerameta Ashaba kiram i tabi’ina je saopšteno u knjigama i preneseno od usta do usta. Čovjek bi se trebao upitati zašto nemezheblije ne vjeruju u keramete. (Oni ih ne vjeruju) zato što se na njima, i na njihovim hodžama, i na onima koje oni jako cijene i poštuju nije nikad ispoljio nijedan keramet. Kada su upitali imam-i-Nedžmeddin-Omer-Nesefija rahime-hullahu teala o kerametu on je rekao, ‘Džaiz je prema ehli sunnetu da Allah dželle-šanuhu promijeni Svoj običaj i daruje Njegove Evlije, to jest, Njegove drage robove.’ Ovo je napisano u Ibni Abidinovoj knjizi Redd-ul muhtar na kraju predmeta o murtedu. [Omer Nesefi je preselio na ahiret 537./1143. godine u Samarkandu.]

U Ibni Abidinu takođe piše, na kraju poglavlja pod nazivom Nesebin subutu fasli, da neke Evlije mogu za kratko vrijeme preći ogromne daljine. U stvari, ovo je postalo predmet vjerskih pitanja (mes’ela) u knjigama fikha u šafijskom i hanefijiskom mezhebu. Ibni Hadžer-i Hijtemi rahime-hullahu teala je napisao u njegovim fetvama (Fetava), ‘Veliki je broj onih koji su rekli da Evlija - ako ode [za kratko vrijeme] u neko daleko mjesto na zapadu, nakon što je obavio akšam namaz, i ako tamo sunce još nije zašlo - mora po drugi put (ponovo) klanjati akšam namaz.’ Šemseddin Remli rahime-hullahu teala je rekao ga ga on mora (ponovo) klanjati. [Ibni Hadžer-i Hijtemi je preselio na ahiret 974./1567. godine u Mekki. Muhammed Remli je preselio na ahiret 1004./1596. godine.] Često je iskušeno da hrana, piće i odjeća dolaze kada su potrebni. Istorijske knjige bilježe da je sin Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem amidže, Džafer (Dža’fer) Tajjar radijallahu anh, letio u zraku. Isto tako je čuveno da su i Lokman-i Serahsi i mnogi drugi mogli letjeti. Neobični događaji, kao što su hodanje po vodi, razgovaranje sa drvećem, kamenjem, i životinjama, su takođe bili često viđeni. Ako se ovakav jedan događaj, koji Allah dželle-šanuhu stvori izvan Njegovih uobičajenih običaja i zakona, desi Pejgamberima (Poslanicima), on se zove mudžiza. Poslanici alejhimussalavatu vetteslimat ne moraju biti živi [da ispolje mudžizu.] Allah dželle-šanuhu dariva mudžize Poslanicima čak i nakon njihove smrti. On, na isti način, dariva i keramete Evlijama poslije njihove smrti. Nijedan Evlija ne može doći na nivo Poslanika. Evlija se mora pokoravati Allahovim dželle-šanuhu naređenjima i zabranama (on ih mora slijediti) bez obzira na kako visokom položaju bio.

Najviši (najodabraniji) od svih Evlija je hazreti Ebu Bekr-i Siddik radijallahu anh. Poslije njega je najviši hazreti Omer-ul-Faruk radijallahu anh. Bilo je 39 muslimana prije nego što je on postao musliman. Oni su ibadetili u tajnosti. Kada je on postao musliman on je rekao, ‘Mi odsad više nećemo ibadetiti u tajnosti.’ Prvi musliman koji je počeo javno ibadetiti je bio Omer-ul-Faruk radijallahu anh. Najviši (najodabraniji) Evlija poslije ova dva je hazreti Osman-i Zin-nurejn radijallahu anh. On je počašćen sa imenom Zin-nurejn (Posjednik dva svjetla) zato što je oženio, jednu za drugom, dvije Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem mubarek kćerke, Rukijju i Ummu Gulsum radijallahu teala anhunne. Kada su ove dvije njegove žene umrle Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, ‘Da ja imam treću neudatu kćerku ja bih, takođe, i nju dao Osmanu.’ Sljedeći najviši (najodabraniji) Evlija je hazreti Alijj-ul-murteza radijallahu anh. On je nazvan ‘murteza’ zato što ga je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem postavio, kada je pošao u pohod na Tebuk, da bude njegov zastupnik u Medini i da štiti njegov ehli bejt, i rekao, ‘Ti si meni isto što je Harun bio Musau. Jedina razlika je (u tome) da poslije mene (više) neće doći nijedan Pejgamber.’ Redoslijed hilafeta ove četvorice je bio u skladu sa njihovim uzvišenostima. Najviše (najuzvišenije) Evlije poslije njih su svi Ashabi kiram radijallahu teala anhum edžma’in. Kada mi spominjemo imena Ashaba kiram i govorimo o bitkama koje su se odigrale između njih naša srca i jezici moraju biti puni poštovanja i biti dobri prema njima zato što je povod za njihove borbe bila razlika u idžtihadima. Oni svi zaslužuju sevab za ova njihova djela. Oni koji nisu bili u pravu su dobili jedan sevab, a oni, koji su bili u pravu, su dobili dva sevaba. Resulullah je rekao da će deset ljudi koji se zovu Ašere-i mubeššere otići u džennet. Oni su: Četiri halife, Talha, Zubejr, Sa’d bin Ebi Vakkas, Sa’id bin Zejd, Ebu Ubejde bin Džerrah i Abdurrahman bin Avf. Mi vjerujemo da će takođe i Resulullahova mubarek kćerka, hazreti Fatima-tuz-Zehra radijallahu anha, i njena dva sina, Hasan i Husejn, i Hadidže-tul-Kubra i Aiša-i Siddika radijallahu teala anhum edžma’in otići u džennet. Mi ne možemo reći ničije tuđe ime, osim ovih, da će sigurno otići u džennet. Mi možemo imati prilično sigurno mišljenje (zan) da će alimi i Evlije otići u džennet ali mi to ne možemo reći sa sigurnošću. Najviše (najodabranije) Evlije poslije Ashaba kiram su Tabi’ini. Poslije njih su najviši Tebe-i tabi’ini ridvanullahi teala alejhim edžma’in.” [Produženi izvod iz knjige Hadika.]

Autor (vehabijske knjige Feth-ul-medžid), nemezheblija, kaže, “Postoji deset sredstava (sebeba) koja izazivaju da se voli Allah dželle-šanuhu. Deveta stvar je da se bude zajedno sa ljudima koji vole Allaha, da se sakuplja slatko voće koje oni izgovaraju, i da se u njihovom prisustvu govori samo onoliko koliko je potrebno. Držeći se čvrsto za ovih deset sredstava se prelazi preko ovih stupnjeva ljubavi (iz jednog u drugi). I voljenom se može približiti.

I mi isto tako vjerujemo. Mi iz tog razloga volimo velikane tesavvufa. To je razlog zašto se mi okupljamo oko Evlija koje Allah dželle-šanuhu voli. Mi ih radi toga hvalimo. Mi ne razumijemo zašto on kaže da su muslimani koji tako rade mušrici.

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next