SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Posjećivanje turbeta (Rabita-i šerifa)

26 - Autor vehabijske knjige Feth-ul-medžid je bio primoran da na 485. i narednim stranicama napiše ispravna učenja ehli sunneta. Ali, on je u njih ubacio i pogrešne, otrovne, i agresivno napadajuće tvrdnje. On kaže:

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je naredio njegovim sljedbenicima (tj. ummetu) da se sjećaju ahireta, da pomažu mrtvima na taj način što će im činiti dove, da se sažale na njih, i da za njih traže oprost kada posjećuje grobove. Na taj način će posjetilac učiniti dobro i za sebe i za mrtvaca. Hadisi šerif koji prenosi Muslim od Ebu Hurejre radijallahu anh kaže, ‘Posjećujte grobove! Posjećivanje grobova će vas potsjetiti na smrt.’ Abdullah ibni Abbas je rekao, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, kada je gledao na grobove dok je prolazio pored groblja u Medini, govorio, ‘Esselamu alejkum ja ehlel-kubur! Jagfirullahu lena ve lekum, entum selefuna ve nahnu bil-eser.’ Imam Ahmed i Tirmizi prenose ovaj hadisi šerif. Hadisi šerif koji prenosi Ibnul-Kajjim-i Dževzijje od imama Ahmeda kaže, ‘Ja sam vam ranije zabranio da posjećujete grobove. Sada možete posjećivati grobove! Tako ćete se sjetiti ahireta.’ Hadisi šerif koji prenosi Ibni Madža od Abdullaha ibni Mes’uda kaže, ‘Ja sam vam ranije zabranio da posjećujete grobove. Sada možete posjećivati! Tako ćete biti spašeni da ne dadnete vaša srca dunjaluku i sjetićete se ahireta.’ Hadisi šerif koji prenosi imam Ahmed od Ebu Sa’ida kaže, ‘Ja sam vam zabranio da posjećujete grobove. Odsad ih možete posjećivati. Tako ćete se poučiti i probuditi iz gafleta.’ Ibn-ul Kajjim-i Dževzijje prenosi da je Seleme-tebni Verdan (Selemet ibn Verdan) rekao, ‘Ja sam vidio da je Enes bin Malik nazvao Resulullahu selam. On se onda naslonio na zid groba i učinio dovu.’ Mušrici su promijenili [pravi oblik] posjećivanja grobova. Oni su izvrnuli vjeru naopako. Oni idu na grobove i prave mrtvaca (mejjita) Allahovim dželle-šanuhu partnerom (šerikom). Oni čine dovu mrtvom. Oni čine Allahu dovu putem posredništva (vasite) mrtvaca. Oni traže njihove potrebe od mrtvog, očekuju bereket, i traže da im oni pomognu protiv njihovih neprijatelja. Oni na taj način štete i sebi i mrtacu. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je zabranio muškarcima da posjećuju grobove sa ciljem da ukine ovake loše običaje. Kada se monoteizam (tevhid) ustalio u njihovim srcima on je dozvolio posjećivanje grobova. Ali, izgovaranje hudžra [besmislica, loših riječi] kod grobova je bilo zabranjeno. Najviši hudžr je činjenje širka riječima i djelima kod grobova. Danas ljudi ukrašavaju turbeta a ne vode brigu o džamijama. Oni su preinačili vjeru koju je Allah objavio preko Poslanika. Pošto su šije najveći džahili od svih ljudi, i najdalje od vjere, oni ruše džamije i grade turbeta.

Mi se slažemo sa vehabijama po pitanju džahila i heretika (sapika) koji se ponašaju nepristojno i nepromišljeno na grobovima, i u turbetima, i koji čine širk i zanemaruju Allahovo dželle-šanuhu stvaranje. Mi smo, bez sumnje, neprijateljski raspoloženi prema širku i mušricima. Imam-i Rabbani rahmetullahi teala alejh ovo lijepo i jasno objašnjava u njegovim raznim pismima. [Naročito u 41. pismu trećeg toma njegove knjige Mektubat]. Pa ipak, iako vehabije priznaju da oni vjeruju da je dozvoljeno posjećivati grobove, i da će učenje Kur’ani kerima i odašiljanje njegovih sevaba duši mrtvog i dove za mrtvog biti korisni mrtvom, oni kažu da mrtvi ne čuju i ne osjećaju i da su, razgovaranje sa mrtvima i traženje šefa’ata od Pejgambera, i da je činjenje dove Allahu dželle-šanuhu putem Evlija širk. (Evlija ili Velijullah je Allahov dželle-šanuhu prijatelj i štićenik.) Njihove riječi su u međusobnoj kontradikciji. Kako se od početka ove naše knjige dovde može zaključiti razlike između vehabija i ehli sunneta niču iz ove tačke. Prema tome, mi smatramo da je potrebno, da bi zaštitili našu braću u vjeri, da mi prodiskutujemo ovu tačku.

Veliki alim islama i savršeni Evlija, sejjid Abdulhakim efendi Arvasi rahmetullahi alejh, koji je bio profesor tesavvufa, to jest, profesor na obrazovnoj instituciji koja se zvala Medrese-tul-mutehassisin, koja je u vrijeme Osmanlijske države bila najviša obrazovna institucija na nivou univerziteta, je ovako napisao u njegovoj knjizi Rabita-i šerife:

“Zakačiti svoje srce za (tj. zabaglamisati, povezati svoje srce sa), i držati u svojim mislima lik (sliku) lica Evlije koji je kvalifikovan sa Allahovim dželle-šanuhu atributima (sifatima) i koji je došao na stepen (mekam) mušahede -- ili u njegovom (tj. Evlijinom) prisustvu ili u njegovom odsustvu -- se zove rabita. Misliti o onima (imati u mislima one) koji su dobili savršenstvo (kemalet) je jako korisno. To nam ističu hadisi šerifi, koje nam prenose Buharija i Muslim koji kažu, ‘Kada ih vidimo sjetimo se Allaha dželle-šanuhu,’ i ‘Oni koji su sa njima ne postaju šakije (odmetnici).’ Kada odan (sadik) i čist musliman misli o jednom takvom čovjeku, odanom Allahu, on dobija njegove kvalitete i stanja (halove). Hadisi šerifi naređuju muslimanima da budu zajedno sa pobožnim (salih) muslimanima, to jest, onima koje Allah dželle-šanuhu voli. [Hadisi šerif koji nam prenose Dejlemi i Taberani i Kunuz-ud-dekaik kaže, ‘Ja sam grad znanja. Alija je njegova kapija.’ Kako ovaj hadisi šerif pokazuje, iz kalbova Ehlullaha (tj. ljudi koji su Allahovi dželle-šanuhu prijatelji i štićenici) -- čiji su kalbovi kao kapija beskrajnog okeana Allahovog dželle-šanuhu fejza -- fejz i ma’rifet i nur teku u kalbove muslimana koji ih vole i koji ih se sjećaju (tj. onih muslimana koji vole i koji se sjećaju onih koji su Allahovi dželle-šanuhu prijatelji i štićenici). Da bi čovjek mogao dobiti ovaj fejz (prvi je uslov da) on mora imati i’tikad (vjerovanje) ehli sunneta i u potpunosti slijediti Resulullaha i voljeti ljude koji su Ehlullah i u svom kalbu imati (tj. nositi) ljubav prema njima. Oni koji ne posjeduju ove uslove (šartove) ne mogu dobiti fejzove i ma’rifete od Ehlullaha (tj. od Evlija, tj. od Allahovih dželle-šanuhu prijatelja i štićenika). Oni nemaju drugog načina osim da poriču ono što ne znaju. Drugi uslov za dobijanje fejza iz kalba Evlija je da je ta osoba (tj. da je taj čovjek koji je Evlija ili Velijullah) potpuni varis (nasljednik) našega efendije Resulullaha, i da je na Njegovom putu, i da (precizno i pažljivo) slijedi Njegove stope, i da je on Allahov dželle-šanuhu dragi rob. Pošto među vehabijama ne postoji nijedan ovakav čovjek, (tj. niko ko je Velijullah ili Allahov dželle-šanuhu prijatelj i štićenik), njima su vrata fejza i ma’rifeta zatvorena. Ovo je razlog, (tj. ovi gore nabrojani uslovi su razlog), zašto idolopoklonici koji obožavaju idole i kipove, i jadni muslimani koji slijede neuke ljude i lažne učitelje (rehbere), ne mogu dobiti fejz i korist. Razlog zašto Ebu Džehl, Ebu Talib, Ebu Leheb, i njima slični, nisu mogli dobiti od Resulullaha sallallahu alejhi ve selle fejz i hidajet je zato što oni nisu ispunili prvi uslov. Poslanici alejhimusselam su Allahove dželle-šanuhu halife (namjesnici) na zemlji. A Evlija-ji kiram, pošto su oni Poslanikovi nasljednici (varisi), imaju udio u ovoj časti. Njihovi mubarek kalbovi su postali Allahovo dželle-šanuhu ogledalo. Dvadeset šesti ajet sure Sad, i stotinu šezdeset peti ajet sure En’am, i mnogi drugi ajeti, su dokazi za naše riječi.

Musliman koji se zabaglamiše (tj. pričvrsti, sveže) za kalb (tj. koji se poveže, koji ima vezu sa kalbom) zrelog i savršenog Velijullaha (Velije) rahime-hullahu teala će dobiti Allahov dželle-šanuhu fejz preko njegovog mubarek kalba. Hadisi šerif koji se nalazi u Dejlemijevoj knjizi Kunuz-ud-dekaik kaže, ‘Alim u njegovom narodu je kao Pejgamber u njegovom ummetu.’ U kalbovom dobijanju fejza i ma’rifeta nema razlike je li čovjek koji je Allahov dželle-šanuhu prijatelj i štićenik (tj. je li Evlija ili Velijullah ili Muršid) živ ili mrtav. Njegov kemalat (savršenost) nikad ne napušta njegov ruhanijjet (dušu). A ruhanijjet (duša) nije ograničen sa vremenom, sa mjestom, sa smrću ili sa životom. Ako gore navedena dva uslova postoje, oni muslimani koji su povezani sa Allahovim dželle-šanuhu prijateljom i štićenikom (tj. Evlijom ili Velijullahom ili muršidom), tj. oni muslimani koji ga vole i koji ga se sjećaju, odmah dobijaju fejz i ma’rifet bez obzira gdje se oni (tj. Allahovi dželle-šanuhu prijatelji i štićenici nalazili, i bez obzira bili oni živi ili mrtvi. Čovjek mora vjerovati da su tesarrufi (tj. pomoći, žaštite) njihovih duša [tj. tesarrufi duša Evlija ili Allahovih dželle-šanuhu prijatelja i štićenika] sa Allahovim dželle-šanuhu tesarrufom (tj. da zaštita i pomoć njihovih duša dolazi od Allaha dželle-šanuhu a ne od njih samih).

Sve dok čovjek nije u stanju da (sam) bez posrednika (vasite) dobije fejz od Allaha dželle-šanuhu njemu je potreban posrednik koga Allah dželle-šanuhu voli i koji može primiti i predati fejz njegovim učenicima.]

Najveći dokaz i dokument (sened i vesika) za naše gore navedene izjave je to da su alimi Buhare, Hive, Samerkanda i Indije rahmetullahi teala alejhim edžma’in -- od 200. do 1200. godine -- jednoglasno rekli, i činili, i naredili svojim učenicima da čine rabitu. Traženje nekog drugog dokumenta, osim ovog, bi značilo ponižavanje pa čak i klevetanje miliona alima islama koji su se u preko hiljadu godina pojavili na azijskom kontinentu. Njihove knjige koje i dan danas postoje pokazuju da su oni bili alimi i da su većina njih bili savršene i sazrele Evlije.

Značenje trideset petog ajeti kerima sure Maide glasi, ‘Tražite vesile da Mu se umilite.’ Vesile ili vasita, u ovom naređenju, nije povezana ni sa kakvim uslovom (šartom) nego je upotrijebljena u opštem smislu. Ibadeti, zikiri, dove, i duše Evlija, su uključeni u tu zapovijed. Pokušaj ograničavanja ovog opšteg smisla nije ništa drugo nego kleveta ovog ajeti kerima. Trideset prvi ajeti kerim sure Al-i Imran kaže da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem vesile. Značenje ovog ajeti kerima kaže, ‘Ako volite Allaha dželle-šanuhu slijedite mene! Allah dželle-šanuhu voli one koji mene slijede.’ Svako ko kaže da je musliman mora vjerovati ovaj ajeti kerim. Hadisi šerif koji kaže, ‘Alimi su varisi (nasljednici) Pejgambera,’ (riječ “Pejgambera” je genitiv množine od riječi “Pejgamberi”), pokazuje da su takođe i Evlije, kaddessallahu teala esrarehum, vesile. Ovu zapovijed u ajeti kerimu ‘slijedite mene’ je nemoguće slijediti (tj. ispuniti) bez ljubavi i voljenja.

U Buhariji piše da je Ebu Bekr-i Siddik radijallahu anh rekao da Resulullahov nije nikad izašao iz njegovog kalba i misli. On se žalio da je on bio u njegovim mislima čak i kad je bio u nužniku.

Značenje stotinu dvadesetog ajeti kerima sure Tevbe kaže, ‘O vjernici! Bojte se Allaha! Budite sa iskrenim (sadicima)!’ Riječi ‘budite sa’ nisu takođe ni ovdje povezane ni sa kakvim uslovom (niti su vezane i za kakav uslov, šart). One su uopštena izjava. Prema tome, one uključuju ‘bivanje sa’ iskrenim i u tjelesnom (materijalnom) i u duhovnom smislu. Biti tjelesno (u materijalnom smislu) zajedno sa iskrenim znači biti u njihovom prisustvu sa edebom, sa poštovanjem, i sa ljubavlju. A, biti zajedno sa dušom (ruhom) znači sjećati se Allahovog dželle-šanuhu roba kojeg On voli i koji je sadik (iskren).

Kako je skoro jednoglasno (rečeno) burhan (tj. dokaz) koji je spomenut u dvadesetom ajeti kerimu sure Jusuf -- ‘Da Jusuf [alejhisselam] nije ugledao Rabbov burhan’ -- je njegovo viđenje Ja’kuba alejhisselam. Zimahšeri, autor tefsira Keššaf, iako je bio jedan od onih koji pripadaju heretičkoj sekti koja se zove mu’tezile, se pridružio većini mufessira (alima tefsira) i rekao da je Poslanik Ja’kub -- koji se nalazio u Jordanu -- postao vidljiv Poslaniku Jusufu koji je bio u sobi sa Zelihom u Egiptu.

Sejjid Ahmed Hamevi rahmetullahi alejh, jedan od hanefi alima, komentator na knjigu Ešbah, piše u njegovoj knjizi Nefehat-ul-kurb vel ittisal bi-isbat-it-tesarrufi li-evlijaillahi teala velkerameti ba’del-intikal da su duhovnosti (ruhanijjeti) Evlija jače od njihovih fizičkih postojanja (džismanijjeta) i da se prema tome oni mogu istovremeno vidjeti na drukčijim mjestima. On je naveo sljedeći hadisi šerif kao dokument za njegove riječi: ‘Ima ljudi koji će ući kroz svaku kapiju u džennet. Svaka kapija će ih zvati sebi.’ Na to je Ebu Bekr-i Siddik upitao, ‘O Resulullah, hoće li iko biti ko će ući kroz svih osam kapija?’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio, ‘Ja se nadam da ćeš ti biti jedan od njih.’ Kada insanova duša (ruh) dobije moć spajanja sa svojom originalnim položajem (mertebom) u alem-i emru onda se insan može u isto vrijeme pokazati na drukčijim mjestima. S obzirom da se, kada čovjek umre, zainteresovanost duše za dunjaluk smanjuje, njegova duša postaje jača. Njemu postaje lakše da se istovremeno pojavi na drukčijim mjestima. [Sejjid Ahmed Hamevi Misri je preselio na ahiret 1098./1686. godine]

U komentaru Šemail, koji je napisao Ahmed ibni Hadžer-i Mekki rahmetullahi alejh, i u knjizi Tenvir-ul-halek, koju je napisao Dželaleddin-i Sujuti, piše da je Abdullah ibni Abbas rekao, ‘Ja sam usnio Resulullaha. On je postupio prema meni sa naklonošću. Ja sam posjetio jednu od njegovih mubarek hanuma i onda sam se probudio. Ja sam pogledao u ogledalo. Ja nisam vidio sebe u ogledalu već Resulullaha.’ Ovo stanje (hal) nije jedna od stvari koje su specifične samo za Resulullaha. Iz ovog razloga su alimi islama sakupili u knjige Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem hasa’ise (hasa’is=osobenost, posebna vrlina). Oni nisu zabilježili ovo stanje kao jedan od hasa’isa. Prema osnovnim pravilima fikha i usuli fikha alimi i Evlije Resulullahovog ummeta su nasljednici (varisi) njegovog svakog stanja (hala) koje nije ubrojano u njegove hasa’ise. Na primjer, ako, dok klanjamo namaz, razgovaramo sa Resulullahom to nam neće pokvariti naš namaz. Ali, to je jedan od Resulullahovih hasa’isa (tj. jedna od njegovih specifičnosti). To jest, to je ekskluzivna (mahsus) (specifičnost) samo za njega. Prema tome, razgovor sa alimima i Evlijama kvari namaz. Nazivati salat (blagoslov) i selam (pozdrav) na Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, zamišljajući ga, kao da ga vidimo, nije jedan od njegovih hasa’isa. Prema tome, takođe je dozvoljeno (džaiz) i zamisliti (lik) Evlije i očekivati pomoć od njegove duše (ruhanijjeta). Dželaleddin-i Sujuti, jedan od alima u šafijskom mezhebu, navodi u njegovoj knjizi Kitab-ul-Mundželi fi tetavvuril veli podatak iz Subkijeve knjige Tabakat-ul-kubra i kaže. ‘Dvadeset druga vrsta kerameta je da se duše (ruhanijjeti) Evlija mogu pojaviti u oblicima drugih ljudi.’ Značenje šesnaestog ajeti kerima sure Merjem kaže, ‘On joj se prikazao u liku čovjeka.’ To jest, iz ovog ajeti kerima se može razumjeti da se Džebrail alejhisselam prikazao hazreti Merjem u čovjekovom obliku. (Alimi) su protumačili ovaj ajeti kerim kao ‘Duše Evlija se mogu prikazati u raznim oblicima.’ Čuveni događaj (koji je poznat pod imenom) Kadib-ul-Ban Hasan Musuli (preselio u Musulu 570. godine po Hidžri) je jedan od kerameta ove vrste. [Za detalje ovog i drugih kerameta pogledaj Jusuf-Nebhanijevu knjigu Džami’ul-keramat-ul-evlija. Jusuf Nebhani je preselio na ahiret 570. godine u Musulu. Jedan od alima šafijskog mezheba, allame Džejli, je ovako napisao u njegovom komentaru na Buharijin sahih: “Kao što šejtan ne može uzeti Resulullahov sallallahu alejhi ve oblik on isto tako ne može uzeti ni oblike savršenih Evlija koji su njegovi nasljednici (varisi).”]

Jedan od alima hanefi mezheba, Sejjid Šerif Ali Džurdžani rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 816./1413. godine u Širazu], je napisao u njegovoj knjizi Šerh-i mevakif, prije nego što je napisao o 72 sekte na kraju knjige -- i takođe i u njegovom objašnjenju knjige Šerh-i metali’ -- da žive ili mrtve Evlije rahime-humullahu teala postaju vidljive njihovim učenicima u raznim oblicima i da njihovi učenici dobijaju od tih viđenja fejz i da imaju veliku dobit od tih oblika.

Jedan od alima maliki mezheba, Tadžeddin Ahmed ibni Ataullah Iskenderi rahmetullahi alejh, je napisao u njegovoj knjizi Tadžijje da se čovjek može puno okoristiti od usavršenog Velije rahime-hullahu teala kada ga on gleda ili kada misli o njemu. [Ataullah-i Iskenderi maliki je preselio na ahiret 709./1309. godine u Egiptu.].

Jedan od alima hanefi mezheba, allame Šemseddin ibnun-Nu’ajm rahmetullahi alejh, je napisao u knjizi pod naslovom Kitab-ur-ruh, ‘Duše mogu biti u drukčijim stanjima (halovima) koja su drukčija od onih kada su u njihovim tijelima. Duše Evlija su u (mjestu koje se zove) Refik-i a’la. One takođe imaju vezu i sa njihovim mrtvim tijelima. Ako neko posjeti grob jednoga takoga Evlije i poselami ga njegova duša, koja je u Refik-i a’la, mu odgovori na njegov selam.’ Ovo je isto napisano i u imam-i-Sujutijevoj knjizi Kitab-ul-mundželi. Ovi svi dokazi pokazuju da Evlije imaju i poslije njihove smrti jak tesarruf (moć zaštite) i te’sir (efekat, dejstvo) na način koji mi možda ne možemo znati (ili razumjeti).

Jedan od alima maliki mezheba, Halil bin Ishak Džendi rahime-hullahu teala, autor knjige Muhtasar, koji je preselio na ahiret 767./1365. godine, je napisao, ‘Kada Evlija postane savršen Allah dželle-šanuhu mu dadne moć prikazivanja u raznim oblicima. Ovo nije nemoguće zato što su vizije koji se vide u raznim oblicima ruhanijjeti (duše, nematerijalne). Tijelo se ne vidi. Duše nisu materija (tj. nisu napravljene od materije). One ne zauzimaju mjesto u prostoru.’ [Halil maliki Misri je preselio na ahiret 767./1365. godine.]

Nevjerovanje učenja i dokaza koje su tako jasno saopštili duboko učeni alimi i Evlije nije ništa drugo do neslaganje sa vjerom i razumom. Da Allah dželle-šanuhu podari pamet i pravdu onim vehabijama koje svrstavaju muslimane ehli sunneta, radi ovog njihovog vjerovanja, u kafire i mušrike! Neka je sram i stid na one koji povezuju muslimane, zbog ovog njihovog vjerovanja, sa mušricima koji obožavaju grobove i vjeruju da su idoli i stvorenja (u stvari) stvaraoci! Omer bin Farid rahmetullahi alejh, koji je bio maliki i kadiri, i koji je bio poznat pod nadimkom ‘sultan-ul ašikin’ [‘car zaljubljenika’], i čiji je kalb plamtio od ljubavi prema Resulullahu i njegovim nasljednicima Evlijama, u njegovom čuvenom hvalospjevu (kasidi) pod nazivom Hamrijje hvali i veliča velikane tesavuffa na način koji je dostojan njihove časti. [Omer bin Farid je preselio na ahiret 576./1180. godine u Egiptu.] Heretici -- koji su u vječnoj prošlosti (ezelu) označeni kao ‘heretici’ i kao ‘oni koji će pretrpjeti dalalet i felaket’ -- ne mogu dobiti blagodat (ni’met) vjerovanja bez obzira kako se ovo sve lijepo objasnilo i koliko se dokumenata pa čak i kerameta iznijelo i pokazalo. Mevlana Abdurrahman-i Džami rahime-hullahu teala im je prelijepo odgovorio u sljedećim stihovima:

Svi lavovi ovog svijeta su karike istoga lanca.
Kako se lisac usuđuje trikom prekinuti taj lanac?
Heretikovo klevetanje Evlija ne škodi Evlijama,
Ono samo pokazuje njegov ahmakluk.

[Molla Džami rahmetullahi alejh je preselio na ahiret 898./1492. godine u Hiratu]

Onima, koji pokušaju ugasiti baklju koji je Dženab-i Hakk zapalio, će se zapaliti njihove brade.” Ovdje se završava prijevod iz knjige Rabita-i šerife. [Sejjid Abdulhakim Arvasi, Rabita-i šerife, Istanbul, 1342./1924. izdanje.]

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next