SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Vehabizam je krivi put

- FETVA -

31 - Sljedeći članak je preveden iz knjige Ešedd-ul-džihad.

Muhammed bin Sulejman-i Medeni Šafi’i, rahmetullahi alejh, [je preselio na ahiret 1194./1780. g.n.e. u Medini] je bio upitan o čovjeku čije je ime Muhammed bin Abdulvehhab-i Nedždi. On je odgovorio, “Taj čovjek odvodi džahile današnjeg vremena na krivi put. On gasi Allahov dželle-šanuhu nur (zrake, svjetlo). Ali, uprkos opoziciji mušrika, Allah dželle-šanuhu neće dozvoliti da se Njegovo svjetlo ugasi. On će obasjati cijeli svijet nurovima Alima ehli sunneta.” Na kraju Muhammed-bin-Sulejmanovih fetvi, ovako teku pitanja odgovori i na njih:

PITANJE: O veliki alimi! Zvijezde koje vodite putu najboljeg od svih stvorenja! Ja vas pitam: Da li je dozvoljeno nekom, ko kaže da je ovaj ummet potpuno izašao iz Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem vjere, širiti svoje ideje, koje on mjeri svojom kratkovidnošću, plitkom mozgom i oskudnim znanjem, koje je sakupio iz raznih vjerskih knjiga, nekom ko tvrdi da je mudžtehid, i da je, prema tome, kvalifikovan da zaključuje iz Allahovog kelama i Resulullahovih hadisa o islamu iako on nema nikakvih kvalifikacija koje, kako su alimi rekli, mudžtehid mora imati? Treba li on odustati od svoje tvrdnje i slijediti alime islama? On kaže da je imam i da je vadžib svakom muslimanu da ga slijedi i da je njegov mezheb neophodan. On nagoni muslimane da prihvate njegov mezheb. On kaže da su oni, koji ga ne slijede, kafiri i da ih treba ubiti, i da se njihova imovina mora konfiskovati. Da li ovaj čovjek govori istinu? Ili, je li on u zabludi? Čak i ako je on ispunio sve zahtjeve koji su potrebni za idžtihad, i osnovao mezheb, je li mu dozvoljeno tjerati svakoga da slijedi ovaj njegov mezheb? Da li je potrebno slijediti jedan izvjesni mezheb? Je li dozvoljeno svakom da izabere mezheb koji mu se sviđa? Da li musliman izlazi iz islama ako posjeti grob sahabe ili nekog Allahovog dželle-šanuhu salih roba, ako mu nešto zavjetuje, ako zakolje životinju kod groba, ako učini (Allahu dželle-šanuhu) dovu uzimajući ga kao posrednika (vesile), ako uzme malo zemlje sa njegovog groba kao bereket, ili, ako, da bi se spasio od neke opasnosti, zatraži pomoć od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem ili Sahabe? Je li dozvoljeno ubijati ovakve muslimane iako oni kažu, “Ja ne obožavam mrtvaca i ne vjerujem da on ima ikakvu moć da išta učini.” Ja ga samo uzimam kao vesile, kao sebeba, (tj. posrednika) da mi Allah dželle-šanuhu ispuni želju zato što vjerujem da je on Allahov dželle-šanuhu dragi rob. Da li se izlazi iz islama ako se zakunemo nečim [ili nekim] drugim osim Allaha?

ODGOVOR: Trebamo dobro znati i shvatiti da se znanje uči od ustada (majstora, učitelja). Oni koji uče svoje znanje, svoju vjeru iz knjiga, prave mnoge greške. Njihove greške su mnogobrojnije od ispravnih zaključaka. Danas ne postoji niko ko može izvoditi idžtihad. Imam Rafi’i, imam Nevevi i Fahreddin Razi su rekli, “Alimi su složno i jednoglasno rekli da danas ne postoji niko ko može izvoditi idžtihad.” Kada je imam Sujuti, koji je bio kao okean (znanja) u svakoj grani nauke i duboki alim, izjavio da je nisbi (relativni) mudžtehid, to jest mudžtehid u okviru već postojećeg mezheba -- iako on nije tvrdio da je mutlak (apsolutni) mudžtehid i da ima svoj mezheb -- to nijedan alim nije prihvatio. On je napisao preko pet stotina knjiga. Svaka njegova knjiga pokazuje da je on bio na vrlo visokim nivoima u naukama tefsira i hadisa i u svakoj nauci vjerskog znanja. Je li razumno vjerovati slične riječi onih, koji su tako daleko od visokog nivoa alima kao što je imam-i Sujuti, koji nije bio prihvaćen ni kao nisbi mudžtehid? Njih čak ne smijemo ni slušati. A ako neko od njih ode dotle da nazove knjige alima islama pokvarenim (neispravnim, netačnim, pogrešnim) mi ćemo posumnjati u njegov razum i vjeru. Jer, s obzirom da on nije vidio ni Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem ni Ashabe kiram, od koga je on naučio svoje znanje? Ako on išta zna on je to morao naučiti iz knjiga alima islama. Ako on kaže da su knjige tih alima pokvarene, onda, kako je on našao pravi put? On nam to mora objasniti! Imami četiri mezheba, i alimi velikani koji su se pojavili u ovim mezhebima, su naučili svo svoje znanje iz ajeti kerima i hadisi šerifa. Odakle je ovaj čovjek dobio svoje znanje koje se ne slaže sa njihovim? Jasno je da on nije došao na stepen idžtihada. Ovaj čovjek treba da, kada naiđe na jedan sahih hadis koji on ne može da razumije, pronađe tumačenje tog hadisi šerifa od strane mudžtehida (tj. da pronađe kako su ga mudžtehidi objasnili). On ne bi smio usvajati interpretacije koje se njemu sviđaju. Duboko učeni alim, imam Nevevi, rahime-hullahu teala, je napisao u svojoj knjizi Ravda da je to način koji se mora slijediti. Ajeti kerime i hadisi šerife može samo razumjeti duboko učena ulema koja je došla na nivo idžtihada. Onima koji nisu mudžtehidi nije dozvoljeno ni pokušati razumjeti ajeti kerime i hadisi šerife. Prema tome, Abdulvehhabovom sinu bi bilo bolje da odustane od pokvarenih riječi i vazova i da se vrati na pravi put.

Što se tiče autora ove vehabijske knjige [Feth-ul-medžid], i njegovog nazivanja muslimana kafirima, hadisi šerif kaže, “Ako neko nazove muslimana kafirom jedan od njih dvojice postaje kafir. Ako je (onaj koji je) potvoreni musliman, (njegov) potvarač postaje kafir.” Imam Abdulkerim Rafi’i, rahmetullahi alejh, se oslanja na knjigu Tuhfe i ovako piše u njegovoj knjizi Šerh-ul-kebir, “Onaj ko nazove muslimana kafirom, a nije u stanju da to obrazloži, postaje kafir zato što je nazvao islam kufrom.” Tako isto je takođe napisao i imam-i Nevevi u njegovoj knjizi Ravda. Ishak Ibrahim Isferaini, Husejn Halimi Džurdžani, Nasr-ul-mukaddesi Nablusi, Gazali, Ibnu Dakik-il-Id i mnogi drugi alimi su rekli da on postaje kafir bez obzira bio on to u stanju obrazložiti ili ne. [Nasr-ul-mukaddesi je preselio na ahiret 490./1096. godine; Rafi’i je preselio na ahiret 623./1226. godine; Isferaini je preselio na ahiret 418./1027. godine u Nišapuru; Halimi je preselio na ahiret 403./1012. godine.]

Što se tiče odobravanja ubijanja muslimana i oduzimanja njihove imovine, hadisi šerif kaže, “Naređeno mi je da se borim protiv kafira sve dok ne kažu la ilahe illallah.” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da nije dozvoljeno ubijati muslimane. Ovaj hadisi šerif je rečen povodom (objave) šestog ajeta sure Tevbe čije značenje glasi, “Oslobodi one koji se pokaju i obavljaju namaz i daju zekat.” (9-6) Značenje dvanaestog ajeta sure Tevbe glasi, “Oni su vam braća po vjeri.” (9-12) Jedan hadisi šerif kaže, “Mi sudimo po izgledu koji vidimo. Allah dželle-šanuhu zna sakrivene stvari.” [Takođe i autor knjige Feth-ul-medžid negira i poriče ovaj hadisi šerif i kaže na stotinu četrdeset šestoj stranici, “Nas ne interesuju riječi. Mi gledamo u nijjete (namjere) i značenja.” Ova njegova knjiga je puna ovakvih izjava koje nisu u skladu sa ajeti kerimima i hadisi šerifima.] Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Meni nije naređeno da otvaram kalbove ljudi i istražujem njihove tajne.” Hazreti Usame je ubio nekog ko je izgovorio la ilahe illallah. Kada je Usama rekao da on u kalbu nije imao imana, naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Jesi li ti rasjekao (otvorio) njegov kalb?

Mudžtehidu nije dozvoljeno nikoga tjerati da primi njegov mezheb. Ako je on kadija na sudu on može izdati rješenje po svom idžtihadu i narediti da se njegova odluka izvrši.

Što se tiče zavjeta Evlijama, alimi šafi’ijiskog mezheba su to detaljno objasnili. U knjizi Hibe, koja se oslanja na knjigu Tuhfe, piše, “Ako neko učini nezr (tj. obeća ili zavjetuje) nešto mrtvacu s namjerom (nijjetom) da ono, što je zavjetovao, ide Veliji, takav zavjet nije sahih. Ako on to zavjetuje bez takvog nijjeta njegov zavjet je sahih i zavjetovana roba se daje turbedarima (osobama koje održavaju turbe), alimima i učiteljima medrese u blizini turbeta i siromasima koji žive u okolini turbeta. Ako se ljudi koji su navikli na dobijanje zavjetovanih stvari okupe u blizini turbeta, i ako je običaj države u kojoj žive da im se daje zavjetovana roba -- roba im se daje. Ako takav običaj ne postoji onda je zavjet nevažeći. To nam takođe prenose i Semlavi i Remli. Svi znamo da niko od onih koji zavjetuju mrtvom Evliji ne bi nikad ni pomislio da robu treba dati mrtvacu. Pošto svi znamo da mrtvac ništa ne uzima, i ne koristi, stvari se daju siromasima ili turbedarima. To je iz tog razloga ibadet. U stvari, prema šafi’ijiskom mezhebu nije dozvoljeno zavjetovati da ćemo uraditi nešto što je mubah, mekruh ili haram. Ibadeti i sunneti koji nisu farz i vadžib se mogu zavjetovati kao nezr.

Jedni alimi su rekli da je dozvoljeno ljubiti i licem milovati grob dok su drugi rekli da nije. Oni koji su rekli da to nije dozvoljeno su rekli da je to mekruh. Niko nije nikada rekao da je to haram.

Uzimati Pejgambere alejhimussalatu vesselam i salih robove (dobre, pobožne robove) kao vesile (posrednike) i moliti Allaha dželle-šanuhu upotrebljavajući ih kao posrednike (vesile) je dozvoljeno (džaiz). Ovo je saopšteno u hadisi šerifima. Mi smo ovo saopštili na početku naše knjige. Ima puno hadisi šerifa koji kažu da je dozvoljeno činiti tevessul sa dobrim djelima (tj. salih amellima). Kada je činjenje tevessula dozvoljeno (džaiz) sa dobrim djelima, onda je činjenje tevessula sa dobrim ljudima još i više dozvoljeno.

Što se tiče zaklinjanja nečim drugim osim Allahom dželle-šanuhu, ono je kufr samo onda ako se to (odnosno ono čime se kunemo) puno poštuje i ako se ono smatra Allahovim dželle-šanuhu drugom, šerikom, ortakom (tj. ako se ono, sa čime se kunemo, obožava). Hadisi šerif koji nam prenose Hakim i imam-i Ahmed, i koji se nalazi u Munavijevoj knjizi, i koji glasi, “Ko se zakune nečim drugim osim Allaha postaje kafir,” nam objašnjava ovu činjenicu. Međutim, imam Nevevi je, oslanjajući se na većinu alima, napisao da je to mekruh i još je dodao da je idžma’ (jednoglasna saglasnost) muslimana dokument.

Značenje stotinu četrnaestog ajeta sure Nisa glasi, “Mi ćemo onoga ko, nakon što mu je poznat tevhid i Pravi put, ne bude slijedio Pravi put Resulullaha i vjerovanje (i’tikad) i djela mu’mina (vjernika) baciti na ahiretu zajedno s kafirima u Džehennem.” (4, 114) Iz ovog ajeti kerima se takođe razumije i to da svaki mu’min mora slijediti put ehli sunneta vel-džema’at. Ne smijemo zaboraviti da će kurjak pojesti jagnje koje se udaljilo od stada. Isto tako će otići u džehennem i onaj ko izađe iz ehli sunneta vel-džema’at.

Ovdje se završava naš kratki citat Muhammed-bin-Sulejman-Medenijine duge fetve po ovom pitanju. Ovoliko će biti dovoljno onima kojima je Allah dželle-šanuhu predodredio da im hidajet bude nasib. Muhammed bin Sulejman Medeni je preselio na ahiret 1195./1780. g.n.e. Krivovjernik, Muhammed bin Abdulvehhab, je rođen 1111./1699. g.n.e u pustinji Nedžd. On je umro 1206./1792. g.n.e. Muhammed bin Sulejman je objelodanio neukost (džahilijjet) ovog čovjeka i pobio njegova mišljenja i tvrdnje da je on upotrebljavao idžtihad. On je dokazao da Abdulvehhabov sin nije ništa naučio od alima islama i da on od njih nije dobio nikakav fejz i da je on zašao u dalalet (tj. krenuo krivim putem) zato što naziva muslimane kafirima.

Alim hanefi mezheba, Muhammed bin Abdul’azim Mekki, rahmetullahi alejh, [koji je je preselio na ahiret 1052./1643. g.n.e.], je u njegovoj knjizi El-Kavl-us-Sedid nabrojao i pobio krivovjerne (heretične) Ibni-Hazm-Muhammed-Alijine izjave. Ibni Hazm je naređivao svakom da čini idžtihad, i govorio da je haram slijediti druge. On, kao potvrdu za ove svoje riječi, iznosi značenje pedeset osmog ajeta sure Nisa, koje glasi, “Ako se u nečemu ne možete složiti uradite to onako kako kako su to Allah dželle-šanuhu i Njegov Resul rekli!” (4, 58) Abdul’azim je ovako napisao u svom odgovoru, “Elhamdulillah, mi nismo izvan kruga onih koji slijede velikog alima islama imam-i-a’zama-Ebu Hanifu, rahime-hullahu teala. Nama je čast slijediti ovog uzvišenog imama i njegove velike studente i duboko učene alime kao što su Šemsul-eimme, i druge prave alime, koji su napunili svijet nurom i koji su se pojavili u toku milenijuma, rahime-humullahu teala.”

Ibni Hazm je bio Andaluzac i pripadao je zahirijje mezhebu. Osnivač zahirijje mezheba je Davud Isfehani [Davud Isfehani Zahiri je umro 270./883. g.n.e u Bagdadu.] Ovaj mezheb je bio za kratko vrijeme zaboravljen. Ibn-ul-Ehad, Zehebi, i [Ibn Ahmed] Ibni Hilligan [koji je umro u Damasku 681./1281. g.n.e.] su rekli, “Ibni Hazma su čak mrzili i oni koji su mu nazivali selam. Oni nisu voljeli njegove ideje. Svi su bili složni da je on bio krivovjerac (heretik). Oni nisu o njemu lijepo govorili. Oni su upozoravali sultane (i govorili im) da ga se paze. Oni su govorili muslimanima da ga se čuvaju.” Ibn-ul Arif je rekao, “Ibni Hazmov jezik i Hadždžadžova sablja su učinili isto.” Ibni Hazm je imao puno zlih i perverznih, luckastih ideja koje su bile suprotne hadisi šerifima. Zli (zalim) Hadždžadž je bez ikakvog razloga ubio stotinu dvadeset hiljada nevinih ljudi. Ibni Hazmov jezik je zaveo na stotine hiljada muslimana koji su došli poslije najboljih vremena koja su definisana u hadisi šerifu. Ibni Hazm je umro 456./1064. godine. [Zalim Hadždžadž Sakafi je umro 95./714. godine. On je bio guverner Medine i Iraka u vrijeme hilafeta Abdul-Malika i njegovog sina Velida.]

Neka Allah džellešanuhu zaštiti svu moju braću, muslimane, od krivovjernog i pokvarenog puta! Molimo Ga da nam On dadne iman i djela koja su u skladu sa ispravnim idžtihadima alima četiri mezheba! Molimo Ga da nas, sljedbenike njihovih mezheba, okupi na Kijametu kod Pejgambera, siddika, šehida i saliha! Amin. Davud bin Sulejman je napisao knjigu Ešedd-ul-džihad 1293. godine po Hidžri. Ona je izdata 1305. godine po Hidžri u Bombaju. Arapsko preštampavanje i turska verzija knjige su načinjeni 1390./1970. godine.

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next