SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Tasavvuf i tarikati nisu izmišljeni

33 - Vehabije pišu u knjizi Feth-ul-medžid da on ne vjeruju u tasavvuf. Oni kažu:

U vrijeme Ashaba nije bilo mezheba. Mezhebi su kasnije izmišljeni. Jevreji su uveli tesavvuf u islam.

Ove laži i klevete će najbolje pobiti sljedeći citat iz knjige Iršad-ut-talibin koju je napisao Muhammed Senaullah Osmani Dehlevi rahmetullahi alejh. [Senaullah pani-puti je preselio na ahiret 1225./1810. godine.] Knjiga Iršad-ut-talibin je napisana na persijskom jeziku. Senaullah Dehlevi, veliki alim iz Indije ovako kaže:

Izvjesni ljudi ne vjeruju u Evlije. Ima i onih koji kažu, ‘Prije je bilo je Evlija ali ih sada nema.’ Ima i drugih koji kažu, ‘Evlije nikad ne griješe. Oni znaju gajb (nepoznato, tajne budućnosti). Oni, šta god hoće, se odmah desi, a šta god neće odmah nestaje’, i koji, prema tome, čine dove na grobovima Evlija. Oni koji ovako misle, kada vide, da ono što oni misle o Evlijama nije istina za te Evlije, ne vjeruju u Evlije svog vremena i tako ostaju lišeni njihovog fejza. Postoje i oni koji su toliko neuki da nisu u stanju ni da razlikuju muslimana od kafira a tvrde da su Evlije. A onda, ima i onih glupana koji misle da su ovake neznalice Evlije, koje oni onda slijede kao njihovi studenti. Čak šta više, ima i onih koji nazivaju Evlije ‘kafirima’, iznoseći riječi Evlija koje su rečene u stanju sakra, odnosno, dok su Evlije bile u zanosu ljubavi prema Allahu dželle-šanuhu i bile potpuno izgubljene u tom zanosu. Ima i onih koji skreću sa pravoga puta zato što sami sobom izvlače pogrešne zaključke iz ovih izjava Evlija i prave pogrešna vjerovanja i ne vjeruju ispravna značenja koja su alimi ehli sunneta izveli iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Ima i onih koji su naučili zahiri znanje (jasno, očito, vidljivo znanje) -- koje je Allah dželle-šanuhu naredio Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem da čini teblig (propovijeda) -- ali koji ne vjeruju u ma’rifete tesavvufa (tj. batin, kalbinsko znanje; tj. sakrivena, unutrašnja značenja Kur’ani kerima) koje je (Allah dželle-šanuhu) dozvolio Resulullahu bilo da ga podučava koliko je god htio izvjesnim odabranim Ashabima. Postoje i oni koji obožavaju Evlije, zavjetuju im (tj. čine adak), i obilaze oko njihovih grobova kao da čine tavaf oko Kabe, kao i oni koji ne poštuju i ne cijene Evlije. Ja radi ovog želim da objasnim mojoj braći u vjeri šta je vilajet, to jest Evlijaluk. Ja sam po ovom pitanju napisao knjigu na arapskom jeziku koja se zove Iršad-ut-talibin. A sada tu istu knjigu pišem i na persijskom jeziku. Ova knjiga se sastoji od pet dijelova:

Prvi dio dokazuje da je vilajet istina.

Drugi dio govori o edebu (ponašanju) koji se mora poštovati na putu tesavvufa.

Treći dio govori o edebu koji rehber (vodić) mora da ispuni.

Četvrti dio govori o edebu koji se mora slijediti dok napredujemo na putu tesavvufa.

Peti dio se bavi naukom približavanja Allahu dželle-šanuhu i učenju drugih kako da Mu se približe.

PRVI DIO: U islamu postoji nauka (ilum) vilajeta i tesavvufa. U ljudima postoje i batini savršenosti ili odlike i zahiri odlike. Zahiri odlike u sebe uključuju vjerovanje koje je u skladu sa učenjima koja je ulema ehli sunneta razumjela i izvela iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa, izvršavanje farzova, vadžiba, sunneta i mustehaba i čuvanje od harama, mekruha, mutešabihata i bidata. Batini odlike se odnose na uzdizanje (tj. napredovanje) kalba i duše. Knjige Buhari i Muslim kažu da je hazreti Omer, radijallahu anh, rekao da je jednoga dana neko došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga, ‘Šta je islam?’ Resulullah je odgovorio, ‘Reći kelime-i šehadet, klanjati pet puta dnevno, postiti u mjesecu Ramazanu, davati zekat i, ako smo u mogućnosti, otići na hadždž.’ ‘Tačno si rekao’, reče ta osoba. Prisutni su bili zbunjeni kada su vidjeli da ga on prvo pita a onda odobrava njegov odgovor. Ta osoba onda reče, ‘Šta je iman?’ Resulullah je odgovorio, ‘Iman je vjerovati u Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove knjige, i u Njegove Pejgambere, i u Kijametski dan, i da su i hajr i šer (i dobro i zlo) Allahov takdir (predodređenje).’ ‘Rekao si istinu’, ta osoba opet reče. Ona onda reče, ‘Šta je ihsan?’ Resulullah odgovori, ‘Ibadetiti Allaha dželle-šanuhu kao da Ga vidimo. On uvijek vidi nas iako mi Njega ne vidimo.’ Ta osoba onda upita, ‘Kada će se desiti Kijametski dan?’ Resulullah odgovori, ‘Ja ne znam više od tebe.’ Ta osoba onda upita, ‘Šta su predznaci (alameti) Kijameta?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je nabrojao nagovještaje koji će prethoditi Kijametu a onda nas je pogledao i rekao, ‘Onaj ko je ova pitanja postavljao i otišao je bio Džebrail, alejhisselam. On je došao da vas poduči vašoj vjeri.’ [Ovaj hadisi šerif -- koji se zove hadisi Džibril -- se citira kao drugi hadis u imam-i Nevevijevoj, rahmetullahi teala, knjizi Čertdeset hadisa. Ahmed ibn Kemal paša, rahmetullahi alejh, je ovih četrdeset hadisa preveo na turski jezik i izdao. Mevlana Halidi Bagdadi rahmetullahi alejh je ovaj hadisi šerif, koji se zove “hadisi Džibril”, prokomentarisao i anotirao u svojoj knjizi Itikadnama koja je na persijskom jeziku. Ova knjiga je prevedena na bosanski jezik pod naslovom Iman i islam.]

Kako se iz ovog hadisi Džibrila razumije, pored imana i ibadeta ima još jedno savršenstvo, još jedna odlika, koja se zove ihsan a koju mi nazivamo vilajet. Kada Evliju obuzme ljubav prema Allahu dželle-šanuhu njegov kalb se izgubi u mušahedi (tj. viđenju) Voljenog. Ovaj hal (tj. stanje) se zove fena-i kalb. Ova mušaheda ne znači da on vidi Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu se ne može vidjeti na ovom svijetu. Ali ovaj hal se Evliji prikaže kao da on vidi Allaha dželle-šanuhu. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je ovo stanje, ovaj hal, opisao sa njegovim riječima, ‘Ibadetiti Allaha dželle-šanuhu kao da Ga vidimo.

Drugo, mi kažemo da hadisi šerif kaže, ‘U čovjeku ima komad mesa. Ako to meso postane salih (dobro, pobožno), svo tijelo postane salih. Ako ono postane fasid (zlo) cijelo tijelo postane fasid. Ovaj komad mesa je kalb!’ Ovu dobrotu kalba, (koji je smješten i koji se nalazi u mišićnom organu koji mi nazivamo srce), koja je potrebna za dobrotu tijela tesavvufdžije (ili mutesavvifi) nazivaju fena-i kalb. Kada se kalb izgubi u ljubavi prema Allahu dželle-šanuhu ova fena kalba počne utjecati na svog komšiju -- nefsa. On, nefs, se otarasi emareta. On dobije hubbi fillah ve bugdi fillah. To jest, on (tj. nefs) voli sve što Allah dželle-šanuhu voli i ne voli sve što Allah dželle-šanuhu ne voli. Prema tome, cijelo tijelo poželi da slijedi propise islama i da im se pokorava.

Pitanje: Da li postoji išta drugo osim imana i amela što izaziva dobrotu i pobožnost kalba?

Odgovor: Hadisi šerif kaže, ‘Kada kalb postane salih tijelo postane salih.’ Da bi tijelo postalo salih ono mora da živi po propisima islama. Ima puno ljudi koji, iako je iman prisutan u njihovim kalbovima, ne slijede propise islama. Zna se da će oni koji imaju manje salih (dobrih) od zlih djela biti kažnjeni džehennemskim azabom. Dakle, prisutnost imana u kalbu ne izazva dobrotu i pobožnost tijela. Prema tome, ‘dobrota’ (tj. ‘salihluk’) kalba ne znači ‘iman’ kalba. Niti se može reći da je dobrota kalba sačinjena od imana i dobrote tijela; jer nije logično uzimati dobrotu tijela kao uzrok [indirektno kroz kalb] za njegovu pobožnost. Na kraju, dobrota kalba nagovještava postojanje jedne druge stvari u kalbu osim imana i ibadeta. A to je ljubav prema Allahu koju tesavvufdžije (ili mutasavvifi) nazivaju fena-i kalb.

Treće, mi ističemo saglasnost da je -- iako je bilo, i iako će biti do kijameta puno alima islama sa znanjem i djelima (amelom) koje su imali neki od Ashaba kiram -- svaki od Ashaba kiram superiorniji, uzvišeniji, odličniji od svakog muslimana koji nije Ashab. Pored toga, rečeno je, ‘Drugi, koji daju radi Allahovog zadovoljstva sadaku u zlatu, da je ona i kao planina Uhud, neće dobiti sevape koje će dobiti moji Ashabi za polovinu sa’a ječma kojeg su oni dali na Allahovom putu.’ Ovakva izvanredna vrijednost ibadeta Ashaba kiram proizilazi iz batini kemala (unutarnje savršenosti) njihovih kalbova koji se oformio kao rezultat pohađanja Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem sohbeta. Njihovi batini, to jest njihovi kalbovi, su dobili nur (zrake, duševno svjetlo) direktno od Resulullahovog mubarek batina. Kada je hazreti Omer preselio na ahiret njegov sin Abdullah je rekao, ‘S njim je otišlo devet desetina iluma (tj. znanja).’ Kada je vidio zbrku omladine oko njega, on je dodao, ‘Ja nisam mislio na ilm fikha i kelama koji vi znate. Ja sam mislio na devet desetina batina i ma’rifeta koji proizilazi iz Resulullahovog mubarek kalba. [Pogledajte takođe i članak broj sedam pod naslovom Porijeklo tesavvufa.] Među muslimanima koji su došli poslije Ashaba kiram, oni koji su dobili ovaj nur batina, dobili su ga u sohbetu njihovog rehbera (vodića, učitelja). Oni su dobili nur koji potiče (koji zrači) iz Resulullahovog mubarek kalba. Naravno, nur koji se dobije u njihovim sohbetima ne može biti ravan količini nura koji se dobijao u Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem sohbetu. Ovo je razlog za superiornost Ashaba kiram radijallahu teala anhum edžme’in. Iz ovog objašnjenja se takođe dade zaključiti i to da postoje (i druga) savršenstva, pored savršenstava zahira, i da postoje razne deredže (stepeni) ovih savršenstava. To je istaknuto u hadisu kudsi u kom Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Kada Mi Moj rob priđe, Ja mu se približim. Ako Mi se Moj rob približi, Ja mu se još više približim. Ako Moj rob čini puno nafile ibadet [zajedno sa propisanim farzovima] Moj rob mi se toliko približi da ga Ja puno zavolim. Kada ga Ja volim Ja mu činim kabul (ispunim, uslišam) njegove dove. On sve vidi, čuje, i radi sa Mnom.’ Nafile ibadet radi kojeg Allah dželle-šanuhu voli nekoga su napori na putu tesavvufa.

Četvrto, mi kažemo da su milioni muslimana -- koji su se u toku od preko hiljadu godina pojavili na ova tri velika kontinenta svijeta -- rekli i napisali da je njihove kalbove, dok su posjećujući sohbete saliha izučavali na putu tesavvufa, obuzelo nekakvo stanje (hal). Niko nikad ne bi mogao ni pomisliti da bi se ova ogromna saglasnost mogla temeljiti na laži. Biografije većine onih koji su doprinijeli ovoj saglasnosti su zabilježene u knjigama. Očigledno je da su oni imali i ilm, i takvu, i da su bili salih (dobri i pobožni). Nije moguće da su ovakvi dobri i savršeni ljudi lagali. Milioni ovakvih čistih i savršenih ljudi su jednoglasno rekli da je kalb svakog od njih dobio, prisustvujući rehberovom sohbetu, nur koji potiče iz Resulullahovog sohbeta. Svaki od njih je rekao “Prisustvujući sohbetu jednog od Saliha (tj. dobrih i pobožnih), u njihovim kalbovima se pojavio pored imanskog i fikhskog znanja (iluma) i jedan drugi hal, jedno drugo stanje. Kada se taj hal uselio u naše kalbove, ljubav prema Allahu i prema stvarima koje Allah voli, i prema Allahovim dželle-šanuhu naređenjima, je ispunila naše kalbove. Njima je postalo lako i slatko obavljati dobre stvari (poslove) i ibadete. U njihovim se kalbovima ustalilo ispravno vjerovanje (iman) ehli sunneta.” Ovaj hal, ovo stanje, koje se dešava u kalbu, je svakako kemal (savršenstvo), odličnost, uzvišenost. To je hal koji izaziva (tj. koji je sebeb za) kemalet (savršenstvo).

Peto, mi kažemo da Evlije posjeduju keramete. Kerameti su natprirodne stvari (tj. harik-ul’ade) koje Allah dželle-šanuhu stvara izvan Njegovog uobičajenog običaja, to jest, izvan polja naučnih i prirodnih zakona. Međutim, osoba ne mora da bude Evlija da bi demonstrirala izvjesne natprirodne stvari. Ovakve izvanredne stvari mogu imati i oni koje Allah dželle-šanuhu ne voli, pa čak i kafiri, nevjernici. Natprirodne stvari koje pokazuju kafiri se nazivaju sihr (magija, čini, čarolija). Evlije rahmetullahi teala alejhim edžme’in posjeduju zajedno sa kerametom i takvu. Takva je osjećaj straha od Allaha dželle-šanuhu i strogo poštivanje i izvršavanje Njegovih zapovijedi i izbjegavanje Njegovih zabrana.

ŠTA JE VILAJET? Mi ćemo sada objasniti šta znači vilajet (ili evlijaluk). ‘Vilajet’ znači ‘stanje bliskosti (blizine) Allahu dželle-šanuhu.’ Postoje dvije vrste bliskosti ljudskih bića Allahu dželle-šanuhu. Prva vrsta je blizina (bliskost) svakog ljudskog bića Allahu dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu kaže u šesnaestom ajetu sure Kaf, ‘Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice!’ (50, 16) i u četvrtom ajetu sure Hadid, ‘On je s vama gdje god vi bili’ (57, 4). Druga vrsta blizine Allahu dželle-šanuhu je samo za superiorna ljudska bića i meleke. Zadnji ajet sure Alek kaže, ‘Učini sedždu i približi se Allahu!’ (96, 19) Prethodno citirani hadis kudsi kaže, ‘Ako Moj rob čini puno nafilu ibadet [zajedno sa propisanim farzovima] Moj rob mi se toliko približi da ga Ja puno zavolim...’ Blizina koja je spomenuta u ovom ajeti kerimu i hadisu kudsi je blizina koja se dešava samo posebno istaknutim i uzvišenim osobama. Ova blizina se zove vilajet, odnosno, evlijaluk. Da bi dobili ovu vrstu blizine potrebno je da imamo vjerovanje koje je u skladu sa vjerovanjem (itikadom) ehli sunneta. Šezdeset osmi ajet sure Al-i Imran kaže, ‘Allah dželle-šanuhu voli one koji vjeruju.’ (3, 68) Ali, On više voli istaknute mu’mine. Allahova dželle-šanuhu ljubav prema svakom vjerniku se zove vilajeti amme. Njegova ljubav prema istaknutim mu’minima se zove vilajeti hassa. Ova vrsta ljubavi je vrsta ljubavi koju pokazuje prethodno navedeni hadis-i kudsi. Ova ljubav ima svoje stepene. Mi takođe trebamo napomenuti i to da se Allahovi dželle-šanuhu atributi (tj. sifati) ne mogu shvatiti razumom (aklom) isto kao što se ni Njegova ličnost (zat) ne može shvatiti. Ne postoji ništa što je slično Allahu dželle-šanuhu i Njegovim atributima. Prema tome, dvije Allahove dželle-šanuhu blizine su neshvatljive i nepoznate ljudskom razumu. One nisu kao blizine u vremenu i prostoru. Allahova dželle-šanuhu blizina Njegovim robovima nije kao materijalna blizina koja se može shvatiti razumom i saznati ćulnim organima. Ona se samo može razumjeti znanjem koje se zove ma’rifet kojim je Allah dželle-šanuhu obdario neke od Njegovih istaknutih mu’mina. Ova nauka se zove ilmi huzuri. Naše znanje je ilmi husuli.

Pošto su ove dvije Allahove dželle-šanuhu blizine Njegovim robovima izražene u ajetima i hadisima vadžib nam ih je obje vjerovati. Mi moramo vjerovati u ove obje Allahove dželle-šanuhu blizine nama, isto kao što vjerujemo da nas On vidi. Allahova dželle-šanuhu blizina se ne može izmjeriti nikakvim mjerilom [kao što su metar ili angstrem] a Njegovo viđenje nije preko odraza svjetla kako je objašnjeno u fizici. Izvjesne jedinice koje su upotrijebljene u hadisima, kao što su aršin, zra (dužina ruke), pedalj i dužina zrna ječma, nisu upotrijebljene sa ciljem davanja mjere već zbog (sa ciljem) poređenja.

Pitanje: Pošto je vilajet samo jedno, za čovjeka, neshvatljivo stanje (hal) između Allaha dželle-šanuhu i Njegovog roba, zašto je on, vilajet, definisan sa riječju “jakin” (bliskost)?

Odgovor: Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje mi ćemo prvo objasniti dvije tačke.

1) Kešf koji se desi Evliji, ili san (ru’ja) koji svako može usniti, je samo vizija ili primjer nečega u ogledalu svijesti (hajala). Ako se on desi kada spavamo on se zove se ru’ja. Ako se on desi dok smo budni on se zove kešf. Sve što hajal (ogledalo svijesti) postaje čišći i uglačaniji, kešf ili ru’ja postaju sve tačniji i pouzdaniji. Prema tome, snovi (ru’jeti) Pejgambera, alejhimusselam, su potpuno pouzdani i povjerljivi i oni su vrsta vahja zato što su svi Pejgamberi ma’sum, što znači da oni nikad ne griješe. Njihovi hajali su jako uglačani, ispolirani i čisti. Njihovi batini, to jest kalbovi, su bili vrlo čisti. Takođe je i većina snova (ru’jeta) Evlija tačna zato što su hajali Evlija, izvršavanjem Resulullahovih zapovijedi, i nurovima koji su stečeni, očišćeni, a njihovi kalbovi ispolirani ili direktno u njegovom sohbetu -- kao što je to slučaj sa Ashabima kiram, ili putem njihovih učitelja -- kao što je to slučaj sa onima koji su se pojavili iza Sahaba. Dželaluddini Rumi rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 672./1273. Godine u Konji] je ovu suptilnost vrlo lijepo izrazio u dvostihu njegovog Mesnevije:

Da li znaš kuda i za kojim hajalima tragaju Evlije?

Za vizijama predivne bašče Huda!

Batini Evlija, rahmetullahi alejhim edžma’in, su kao sjajna ogledala. Oni su zbog njihove poslušnosti Pejgamberima izglačani i ispolirani. Ponekad se stare tamne mrlje njihovih batina povrate u viziju kao crne fleke pa se njihovi hajali (ogledala svijesti) zamute i u njihovim kešfovima i snovima (ru’jetu) se desi greška. Ova zamagljenost se ponekad desi kao rezultat činjenja harama ili nečega što je šubheli (sumnjivo) ili izlaženja izvan granica [u upotrebi mubaha] ili kao rezultat uprljanosti od strane džahila i otpadnika. Većina snova grešnika su pogrešni. Pošto su njihovi batini (kalbovi) zulmetli (tamni) oni puno griješe.

2) Sva stvorenja koja je Allah dželle-šanuhu stvorio se nazivaju alem. Postoje tri vrste alema: Alemi šehadet je materijalni (ili opipljivi) alem koji svako zna. Alemi ervah je neopipljivi i nemjerljivi alem duša (koji se ne može izmjeriti). I Alemi misal u kom nema ništa ni materijalno ni nematerijalno. U Alemi misalu postoje misali [pogledaj dole] svih bića iz prvog i drugog alema, misal Allaha dželle-šanuhu, pa čak i misali misli i značenja. Allah dželle-šanuhu nema misl-a [pogledaj dole] ali je rečeno, da ima misal. Ako jedan zat (tj. biće) liči na neki drugi zat u pogledu njegovog zata (bića) i atributa (sifata), prethodni zat se naziva misl-om ovog drugog zata. Misl Allaha dželle-šanuhu i Njegovih sifata ne postoji. Takav misl ne može postojati. Zat (biće) koji je sličan nekom drugom zatu, ali ne u pogledu samog zata (tj. ličnosti, bića), već samo u pogledu njegovih atributa, je misal tog drugog zata (ili bića). Na primjer, kada sunce zovemo ‘padišah’, ‘padišah’ je misal sunca. Značenje trideset petog ajeta sure Nur glasi, ‘Allahov dželle-šanuhu nur je u mu’minovom kalbu kao svijeća u fenjeru.’ (24, 35) U jednom hadisi šerifu (koji kaže), ‘On je takav Hakim da je On napravio kuću i napunio je stvarima’, je izražen Allahov dželle-šanuhu misal. Iz toga razloga je rečeno da se Allah dželle-šanuhu može usniti. [Pejgamber] Jusuf, alejhisselam, je usnio u snu gladne godine kao ‘mršavu stoku’ a plodonosne godine kao ‘debelu stoku i pšenicu.’ Hadisi šerif koji se nalazi u Buhariji kaže, ‘Ja sam usnio da su mi mnogi ljudi došli. Oni su bili u košuljama. Košulje jednih su bile kratke do prsa a košulje drugih bile duge. Ja sam vidio Omera, radijallahu anh. Njegova košulja je bila do zemlje.’ Ashabi su tražili objašnjenje ovog sna. On je objasnio da košulja znači znanje. Ovi ajeti kerimi i hadisi šerifi pokazuju da se misali nematerijalnih stvari mogu usniti u snu ili viditi kešfom.

Nakon što smo objasnili prethodne dvije tačke, mi kažemo da postoji jedan neshvatljivi hal (stanje) koji se naziva vilajet. Ovaj hal (ovo stanje) se u alemi misalu vidi preko kešfa kao blizina (bliskost) dva predmeta. U kešfu -- kako hal vilajeta napreduje -- izgleda kao da hodamo prema Allahu dželle-šanuhu ili kao da prelazimo s Njegovog jednog atributa na drugi. Pošto se promjene u neshvatljivim halovima (stanjima) Evlija, rahmetullahi alejhim edžma’in, vide ovako u alemi misalu, ovi halovi (stanja) se nazivaju kurbi ilahi a promjenama su data imena kao što su sejri ilallah i sejri fillah.

Kada se na putu tesavvufa jednom dobije fena više nema povratka nazad [ili degradacije]. Oni koji su se povratili nazad su to učinili prije nego što su došli na nivo fene. Ovaj fakir [hazreti Senaullah misli na sebe] je ovo zaključio iz časnog značenja stotinu četrdeset trećeg ajeti kerima sure Bekara koje glasi, ‘Allah dželle-šanuhu neće uzeti vaš iman. On je milostiv prema Njegovim robovima.’ (2, 143) Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu ne uzima imane Njegovih robova. Ali, kako alimi nestaju, znanje iščezava.’ Takođe i ovaj hadisi šerif pokazuje da Allah dželle-šanuhu ne uzima stvarni iman i znanje batina. [Ovaj ajeti kerim i hadisi šerif su dokazi da nijedan od Ashaba kiram nije postao murted zato što su oni svi imali stvarni (hakiki) iman. Da šije znaju ovu suptilnost, oni ne bi klevetali nijednog od Ashaba kiram, alejhimurridvan.]

Potpuna takva se razvija samo kod evlija. Ona se ne može steći sve dok se potpuno ne očiste zla nefsa, kao što su, ljubomora, inat, arogancija, licemjerstvo i želja za slavom. Da bi se ova zla nefsa potpuno očistili trebamo ubiti nefs odnosno dobiti fena-i nefs. Savršen (kamil) iman i potpuna takva se ne mogu dobiti sve dok se Allah ne voli više od svega drugog, ili, sve dok ne postoji samo ljubav prema Allahu. A to je moguće samo preko (stanja koje se zove) (fena-i kalb). Fena-i kalb je u hadisi šerifu izražena kao “kalbov salihluk” (tj. salihluk kalba, tj. kalbovo metamorfoziranje u salih, tj. pobožnost kalba). Hadisi šerif u Buhariji i Muslimu kaže, ‘Mu’minov iman nije savršen sve dok me on ne voli više od svojih roditelja i djece i svakog drugog.’ [Ovaj hadisi šerif je takođe citiran i u vehabijskoj knjizi Feth-ul-medžid.] Jedan drugi hadisi šerif kaže, ‘Tri vrste ljudi uživaju iman: Onaj ko voli Allaha i Resula više od ičega drugog. Onaj ko voli samo one koje Allah voli. Onaj ko se, kada dobije iman, više plaši da ne postane kafir nego da će izgorjeti u vatri.’ Hazreti Rabi’a [Advijja, žena veliki Evlija među tabi’inima] je jednoga dana nosila dvije posude u rukama, jednu punu vode a drugu punu žeravice. Kada su je upitali gdje ide ona je odgovorila, ‘Idem da ugasim vatru džehennema i da zapalim džennet. Ja hoću da spasim muslimane da ne obožavaju Allaha dželle-šanuhu iz straha od džehennema i želje za džennetom.’ To je Vilajet i Evlijaluk.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, ‘Ukažite ikram (čast) mojim Ashabima!’ Značenje trinaestog ajeti kerima sure Hudžurat kaže, ‘Oni koji između vas zaslužuju ikram (čast) su oni koji se najviše boje [Allaha].’ (49, 13) Radi ovog su alimi islama jednoglasno rekli da su svi Ashabi kiram bili najuzvišeniji (najodabraniji) i najveće muttekije (da su se najviše bojali Allaha) u ovom ummetu zato što su svi Ashabi kiram radijallahu teala anhum edžme’in stekli, sa svojim prisustvom u sohbetu Allahovog Resula, najviše stepene (mekame) vilajeta. Allah dželle-šanuhu hvali Ashabe kiram. Časno značenje stotinu prvog ajeti kerima sure Tevbe je, ‘Oni koji su uznapredovali u imanu i prvi se iselili …’ (9, 101) U ovom ajeti kerimu se hvale ashabi kiram, radijjallahu alejhim edžma’in. Značenje desetog ajeti kerima sure Vaki’a je, ‘Oni koji su prednjačili u imanu će prednjačit i u približavanju Allahu džellešanuhu. Oni su svi mukarrebi.’ (56, 10)

Vadžib je pridružiti se putu tesavvufa i nastojati da se postigne savršenstvo (kemal) batina. Značenje stotinu drugog ajeti kerima sure Al-i Imran glasi, ‘O mu’mini! Potpuno odustanite od onoga što je Allah dželle-šanuhu zabranio!’ (3, 102) To znači: On hoće da u zahiriskim stvarima i batiniskom ahlaku ne ostane ništa što Allah dželle-šanuhu ne voli. Naređenje ovog ajeti kerima pokazuje da su napori na putu tesavvufa vadžib. Potpuna pobožnost (ili takva) se može dobiti samo putem vilajeta. Prethodno spomenuta zla nefsa su haram. Potpuna takva se ne može dobiti sve dok se ova zla ne istrijebe. Ova zla se mogu očistiti samo sa fenom nefsa. Takva je odustajanje od griješenja. Ona se u hadisi šerifu zove ‘salihluk tijela’ (tj. pobožnost tijela). Da bi se imao salihluk tijela mora se (prvo) imati salihluk kalba. Tesavvufdžije (mutesavvifi, derviši) nazivaju salihluk kalba fena-i kalb.

Mi smo objasnili da je vilajet uništavanje (tj. usmrćivanje, ubijanje) kalba i nefsa. Alimi tesavvufa, rahmetullahi alejhim edžma’in, su rekli da vilajet ima sedam nivoa (deređa). Pet latifa koji pripadaju alem-i emru i koje treba usmrtiti su kalb, ruh, sirr, hafi i ahfa. Šesti je usmrćivanje nefsa. Sedmi je usmrćivanje tjelesnih materija. Usmrćivanje tjelesnih materija se zove ‘salihluk tijela.’

Takvu (tj. pobožnost) ne dobijamo samo sa obavljanjem dodatnog ibadeta (tj. nafile ibadeta). Takva je obavljanje farzova i vadžiba i čuvanje (tj. odustajanje) od harama. Farzovi i vadžibi koji se čine bez ihlasa (iskrenosti) nemaju nikakve vrijednosti. Značenje drugog ajeti kerima sure Zumer kaže, ‘Ibadeti Allaha s ihlasom (iskreno)!’ (39, 2) Čuvanje od harama se ne može postići prije nego što se postigne fena nefsa. Vidimo da je savršenstvo vilajeta moguće postići samo sa izvršavanjem farza. Međutim, postizanje vilajeta [kao takvog] je samo Allahovo dželle-šanuhu dobročinstvo (ihsan). (To jest, vilajet se može postići samo sa Allahovim dželle-šanuhu ihsanom.) On ga daje onima kojima hoće. On se ne može postići radom. Allah dželle-šanuhu je naredio ljudima da rade koliko mogu. Meal (značenje) šesnaestog ajeti kerima sure Tegabun glasi, ‘Čuvajte se od Allahovih zabrana koliko god možete!’ (64, 16) Vidimo da je potrebno da nastojimo što više možemo.

Stepeni vilajeta su neograničeni. Šejh Sadi Širazi, rahmetullahi alejh, to ovako izražava dvostihom u njegovoj knjizi Đulistan:

Njegovoj ljepoti je nema kraja, Sadijeve riječi ne prestaju
Piće neće ugasiti bolesnikovu žeđ, niti će smanjiti vodu okeana

Isto tako je i pobožnost (takva) bez granica. Hadisi šerif kaže, ‘Ja najbolje znam Allaha i ja ga se najviše bojim.’ Kako napredujemo kroz stepene vilajeta strah od Allaha dželle-šanuhu se (sve više) povećava. Značenje trinaestog ajeti kerima sure Hudžurat glasi, ‘Između vas je kod Allaha dželle-šanuhu najbolji onaj koji ga se najviše boji.’ (49, 13) Pošto su stepeni takve neograničeni, stalno napredovati na putu vilajeta je vadžib. Željeti da se naše znanje batina poveća je farz. Značenje stotinu četrnaestog ajeti kerima sure Taha glasi, “Moj dragi Pejgamberu! Uvijek čini dovu ‘Ja Rabbi, Ti znanje moje proširi!’” (20, 114) Veliji je haram biti stalno na istom stepenu i ne željeti napredovati. Muhammed Baki-billah, rahmetullahi alejh, kaže:

‘Edeb je potreban na Allahovom putu, edeb!
Moraš učiti, do smrti učiti.

Čak i da ti more saspu u usta,
Ne smiješ biti sit, moraš vode tražit’!’

Dželaluddin Rumi je rekao:

‘O moj brate ovaj put nema kraja,
Nastavi, bez obzira koliko si dugo išao!’

Hadže Muhammed Baki-billah kaže:

‘Bez obzira koliko si me napojio,
Moju žarku ljubav za Tobom nisi utolio!’

Pošto je vadžib u batinu napredovati, i s obzirom da su vrlo rijetki oni koji su se približili Allahu dželle-šanuhu bez posredstva rehbera, vadžib je tražiti rehbera (vodića, muršida, učitelja, majstora). Zato, Dželaluddin Rumi kaže:

‘Niko osim rehbera ne vodi čovjeka
Nađi rehbera i uhvati se za njega!’

Ali, mi ne smijemo dopustiti da nas prevare lažni rehberi (vodići, majstori, učitelji).

Muršid-i kamilova prepoznatljiva karakteristika je to što on ima iman (vjerovanje, i’tikad) ehli sunneta i savršeno poštuje (i precizno izvršava) propise islama. Oni, čije riječi i djela nisu u skladu sa propisima islama, [koji dozvoljavaju svojim ženama i kćerima da izlaze napolje nepokrivene kose i ruku], nisu rehberi čak i da lete u zraku. [Ženama i djevojkama -- muslimankama -- je haram izlaziti napolje nepokrivenih glava (tj. kose), ruku i nogu, i pokazivati se vjerski stranim osobama (tj. jabandžijama, onima koji nisu njihova najbliža rodbina). Muslimanima, muškarcima, je farz da narede svojim ženama i kćerkama da se pokriju pred stranim muškarcima (jabandžijama). Neko ko ne slijedi knjige alima ehli sunneta, rahmetullahi teala edžma’in, ne može biti rehber. Takav neko šteti čovjekovom dinu (vjeri) i on mu ne koristi.] Značenje dvadeset četvrtog ajeti kerima sure Insan ili Dehr glasi, ‘Ne pokoravaj se ni grešniku ni kafiru!’ (76, 24) Allah dželle-šanuhu nam u ovom ajeti kerimu prvo naređuje da ne činimo ita’at (tj. da se ne pokoravamo) grešniku. On nam onda kaže da se ne pokoravamo kafiru. Jer, musliman rjeđe susreće kafira. On je češće pod komandom grešnika. Pored toga ovaj ajeti kerim pokazuje da je druženje s grešnicima štetnije od druženja s kafirima. Značenje dvadeset osmog ajeti kerima sure Kehf kaže, ‘Ne pokoravaj se onome čiji smo Mi kalb učinili nemarnim da Nas zikri (spominje) i koji svoj nefs (svoju strast) slijedi i čiji postupci prelaze granice islama.’ (18, 28) Iz ovog ajeti kerima se razumije da je slijeđenje nefsa znak nemarnosti (gafleta) kalba. Pokvarenost tijela, odnosno griješenje, pokazuje pokvarenost kalba.

[Danas, žene koje izlaze na ulicu nepokrivene i oni koji piju alkoholna pića, to jest grešnici, i oni koji ne ibadete govore muslimanima, ‘Gledajte vi u moj kalb. Moj kalb je čist. Allah gleda u kalb’ Ovaj ajeti kerim pokazuje da su ovakve tvrdnje pogrešne i laž. Mi smo prethodno naveli i hadisi šerif koji kaže, ‘Ako kalb postane fasid (zao) i sva djela tijela (svi poslovi tijela) takođe postaju fasid.’ Takođe i ovaj hadisi šerif pobija ove riječi grešnika (i pokazuje da su one pogrešne i laž). Hadisi šerif, ‘Allah ne gleda u vaš izgled. On gleda u vaš kalb i nijjete (namjere),’ se odnosi na one koji čine ibadete i hajrate (dobrotvorna djela). Drugim riječima, da bi ibadet bio primljen (kabul) on se mora raditi radi Allahovog dželle-šanuhu zadovoljstva (rizaluka).]

Drugi znak muršidi kamila (savršenog učitelja, mentora), kako je objašnjeno u hadisi šerifu, je, da razgovor sa njim, i gledanje u njega, izaziva sječanje na Allaha dželle-šanuhu. Kalb je hladan prema svemu drugom osim prema Allaha dželle-šanuhu. Kada su upitali Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam imam-i Nevevi prenosi o karakterističnim znacima Evlija, on je rekao, ‘Kada ga ugledamo sjetimo se (pomislimo na) Allaha dželle-šanuhu.’ Ovaj hadisi šerif takođe prenosi i ibn Madže. Jedan drugi hadisi šerif koji nam prenosi Muhjissunne Husejn Begavi u knjizi Mesabih kaže, “Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Kada sam Ja spomenut Mojih Evlija se sjetilo. Kada su oni spomenuti Mene se sjetilo.’” [Imam Begavi je preselio na ahiret 516/1122. g.n.e.] Ali, da bi zikrili Allaha dželle-šanuhu moramo biti povezani sa Velijom. Ko poriče izvjesnog Veliju, i ne vjeruje da je on Velija, on sa tim Velijom nema veze. Ko ne vjeruje, on ne može dobiti ovaj ni’met. Dvostih:

Kome Allah nasib dati neće,
Da je Pejgamber, fejz dobiti neće!

Svaki Evlija ima te’sir, tj. moć efekta, utjecaja, djelotvornosti. Izvjesni rehberi imaju jači te’sir i oni vuku svoje učenike višim stupnjevima puta tesavvufa. Ovakav muršid (učitelj, mentor, vodić) se zove kamil ve mukemmil.

Neznalice (džahili) i lažovi nisu u stanju da u jednom ili nekoliko prvih susretanja prepoznaju Evliju. Oni se moraju konsultovati sa onima kojima oni vjeruju. Značenje četrdeset trećeg ajeti kerima sure Nahl (16, 43), i sedmog ajeti kerima sure Enbija (21, 7) glasi, ‘Pitaj i uči ono što ne znaš od onih koji znaju!’ Hadisi šerif kaže, ‘Pitati i učiti od onih koji znaju je put preko kojeg se spašava od neznanja.’ Onaj ko je bio godinama u društvu nekog za kog se zna da je rehber, i nije osjetio nikakav progress, treba napustiti tog rehbera.

Imami Rabbani mudžeddid-i elfi sani Ahmed Faruki Serhendi, rahmetullahi alejh, je rekao, ‘poslije Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi kiram, radijjallahu anhum, su uzastopno izabrali četiri halife. Cilj imenovanja ovih halifa nije bilo samo radi upravljanja ovosvjetskim poslovima. Oni su ih takođe izabrali i sa ciljem da im oni usavrše njihove batine.’

Pitanje: Kada Evlije umru one ne prestaju biti izvor fejza. Trebamo li, da bi dobili fejz, uvijek tražiti živog Evliju?

Odgovor: Kada Evlije umru njihovo zračenje (odavanje) fejza se ne završava. Ono se povećava. Međutim, rijetko je moguće manjkavoj (nakis) osobi dobiti dovoljno fejza od mrtvaca koji bi mu omogućio da dokuči savršenstvo (kemalet). Da je bilo moguće dobiti od mrtvog Evlije onoliko fejza koliko se može dobiti dok je on živ, svi muslimani Medine bi vijekovima dobijali Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem fejz. Oni bi svi došli na visoke stupnjeve Ashaba kiram i niko (od njih) ne bi morao tražiti rehbera. Da bi se od rehbera dobio fejz, mora postojati odnos između “davaoca fejza” i “primaoca fejza”. Ovaj odnos se završava sa rehberovom smrću. Iako je -- nakon što su fena i beka postignute, i nakon što je uspostavljena veze između [rehberovog i studentovog] batina -- moguće takođe dobiti i od mrtvog rehbera puno fejza, ovog fejza se ne može dobiti onoliko koliko ga se može dobiti dok je rehber još uvijek živ.

Alimi ehli sunneta, rahmetullahi alejhim edžma’in, su rekli da nijedan Evlija ne zna gajb (nepoznato, tajne budućnosti). On može samo saopštiti ono sa čim ga je Allah dželle-šanuhu sa kešfom ili sa ilhamom upoznao. Onaj ko kaže da Evlije znaju gajb postaje kafir. Evlija ne može dati da nešto što ne postoji postane i obratno. Evlija ne može dati rizk (opskrbu). Evlija ne može dati dijete. Evlija ne može dati ozdravljenje od bolesti. Značenje stotinu osamdeset osmog ajeti kerima sure A’raf glasi, ‘O Moj dragi Pejgamberu! Reci ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti ni od sebe kakvu štetu otkloniti. Biva onako kako Allah hoće.’ (7, 118) Nije dozvoljeno očekivati pomoć ni od kog drugog osim Allaha dželle-šanuhu, koji nam u suri Fatha naređuje da kažemo, ‘Samo Tebe obožavamo (tj. ibadet činimo) i samo od Tebe pomoć tražimo.’ ‘Ijjake’ znači ‘specifično samo od Tebe.’ Ovo je razlog zašto se ne smije zavjetovati (učiniti adak) Evlijama. Jer, zavjetovanje (nezr ili nezir) je ibadet. Ako je neko učinio neki nezr (tj. nešto zavjetovao ili obećao) Evliji on taj nezr ne smije izvršiti zato što je vadžib čuvati se što je moguće više od grijeha. Nije dozvoljeno obilaziti oko groba sa namjerom izražavanja poštovanja zato što to liči na obilaženje oko Ka’be što je ibadet isto kao i namaz.

Nije dozvoljeno činiti dovu i tražiti od Pejgambera i živih ili mrtvih Evlija da oni nešto lično učine. Hadisi šerif glasi, ‘Dova je ibadet.’ Značenje šezdesetog ajeti kerima sure Mu’min glasi, ‘Meni činite dovu! Ja kabulim dovu. Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju ući će poniženi u džehennem.’ (40, 60) Džahili govore, ‘O Abdulkadir Gejlani! O Šemseddin paniputi! O Tezveren dede! Daj mi to i to radi Allaha! Ovako ponašanje je širk i kufr. Mora se reći, ‘O moj Allahu! Daj mi ... radi Abdulkadir-Gejlanijevog-hurmeta (tj. radi Abdulkadir-Gejlanijevog poštovanja, uvažavanja)! Daj mojoj bolesnoj majci ozdravljenje radi Sejjidet-Nefisinog hurmeta! [Sejjidet Nefise rahmetullahi teala alejha je kći Hasana, koji je bio sin Zejda, koji je bio sin hazreti Hasana [bin-Alije kerremallahu teala vedžheh]. Rođena je u Mekki 145. godine po Hidžri. Živjela je u Medini. Odselila se je u Egipat gdje se i preselila na ahiret 208./823. godine. Sejjidet Nefise rahmetullahi teala alejha je bila Ishak-bin-Dža’fer-Sadikova žena. Ona je bila Evlija. Viđeni su mnogi njeni kerameti. Dove koje se učine sa zavjetom (nezr-om) za nju su kabul. Molimo vas pogledajte knjigu Tabakat-ul-kubra, 188. stranicu knjige Nur-ul-ebsar, i 212. stranicu knjige Is’af.] Ovako činiti dovu Allahu dželle-šanuhu je i dozvoljeno i korisno. Značenje stotinu devedeset trećeg ajeti kerima sure A’raf glasi, ‘Kome god činite dovu, pored Allaha, zaista su robovi kao i vi. Oni ne mogu nikome pomoći.’ (7, 193)

Pitanje: Ovaj ajeti kerim je objavljen da nam kaže da je kafirsko obožavanje idola širk (mnogoboštvo, politeizam). Je li ispravno povezivati Evlije sa idolima?

Odgovor: Ajeti kerim kaže ‘pored Allaha,’ To znači sve drugo osim Allaha. Hadisi šerif kaže, ‘Zikir činiti Pejgambera je ibadet. Zikir činiti salihe (dobre, pobožne ljude) je keffaret (iskup) za grijehe. Zikir činiti smrt je ravno dijelenju sadake. Zikir činiti grob nas približava džennetu.’ Ovaj hadisi šerif je napisan u Ebu Nasr Dejlemijevoj, rahmetullahi alejh, knjizi Musnedul-firdevs. Dejlemi takođe citira i hadisi šerif, ‘Sjećanje na Aliju je ibadet.’ Riječi ‘zikir činiti’ koje su upotrijebljene u ovim hadisi šerifima znače ‘spominjati, govoriti o njihovom visokom statusu, stanjima i njihovim predivnim moralnim osobinama’. Voljeti ih na ovakav način dolazi od Allaha dželle-šanuhu. Oni koji čuju o ovim pobožnim ljudima nastoje da budu kao i oni. Zikrenje Muhammedovog alejhisselam imena, poslije Allahovog dželle-šanuhu imena, je samo u ezanu i ikametu ibadet. Značenje četvrtog ajeti kerima sure Inširah glasi, ‘Mi smo spomen na tebe (tvoj zikr) visoko uzdigli!’ (94, 4) Ovo unapređenje je samo za Muhammeda alejhisselam. Ako neko, kada izgovori ‘la ilahe illallah’, doda još i ‘Ali velijjullah’ on zaslužuje bičevanje (tazir). To znači da ga treba kazniti. Zikir Muhammedovog alejhisselam imena je dozvoljen samo u granicama koje naša vjera pokazuje. Na primjer, nije dozvoljeno na tespih ponavljati ‘Ja Muhammed, ja Muhammed, ... .’

(Atribut) ‘ismet’ je specifičan samo za Pejgambere, alejhimussalevatu vetteslimat. Ismet znači da oni nisu, znajući ili neznajući, nikad počinili ni mali ni veliki grijeh. Reći da Evlije posjeduju (atribut) ismet je kufr.

Svaki od Ashaba kiram, radijallahu anhum, je viši od svakog Evlije. Abdullah ibni Mubarek, jedan od istaknutih tabe’i-tabi’ina je rekao, ‘Prašina koja je ušla u nozdrve hazreti Mu’avijinog radijallahu teala anh konja, dok je jahao naspram Resulullaha, je bolja od Vejsil-Karanija i Omer-bin-Abdul’aziza. [Abdüllah ibni Mubarek je preselio na ahiret 181./797. godine, Vejsel Karani je preselio na ahiret 37./657. godine.]

Uzdizati grobove Evlija i na njima, iz poštovanja, graditi turbeta, i priređivati kod njihovih mezareva gozbe, i paliti na njihovim grobovima lampe (kandilje) i svijeće su sve bidati. Neki od njih su harami a neki mekrusi. Resulullah, sallallahi alejhi ve sellem je naredio hazreti Aliji radijallahu anh da poruši uzvišene mezareve kafira i njihove slike što je on i učinio.

[Takođe je potrebno voljeti i poštovati Evlije i nakon njihove smrti. Na taj način se dobija fejz od njihovih duša. Čovjekov kalb se čisti. Dozvoljeno je, pa čak i potrebno, da se na grobovima Evlija rahmetullahi alejhim edžma’in grade turbeta, da posjetioci mogu prepoznati grob Velijullaha, da mu ukažu poštovanje i da se zaštite od zime, vrućine, kiše i divljih zvijeri. Turbe se ne gradi za Evliju već za posjetioce.]

Kada se Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, kabur zijareti (tj. grob posjećuje) sunnet su: biti pod abdestom, proučiti Resulullahu salavat, pokloniti mu sevabe naših dobrih dobrih djela kao što su namaz, sadaka, post, učenje Kur’ani kerima itd. koji su prije učinjeni, imati budan (spreman) kalb [misliti o Allahovoj ljubavi prema njemu], moliti Allaha dželle-šanuhu da nam dadne da ga volimo i da slijedimo njegov sunnet. Ako neko zijareti mezar Evlije, sa kojim on ima vezu (čiji je on mensub, murid), on treba da iz svog kalba odstrani dunjalučke misli i da očekuje da od njega dobije fejz. Učiti Kur’ani kerim pored groba je sunnet.

Oni koji sebe predstavljaju kao rehbera, sa ciljem da dobiju (zarade) dunjaluk, imetak i ugled, i budu poštovani, su šejtanovi pomoćnici. Oni su isti kao i Musejleme-tul-kezzab.

Evlijama, rahmetullahi alejhim edžma’in, je dozvoljeno da otkriju svojim učenicima blagodati (ni’mete) i visoke stupnjeve koje im je Allah dželle-šanuhu podario. Hadisi šerif kaže, ‘Pokazati ni’met kojim nas je Allah dželle-šanuhu obasuo je vid zahvale za njih.’ Hvalisanje je haram. Ako on pripiše sebi dobročinstva i ni’mete koje ima, i ne misli da mu ih je Allah dželle-šanuhu dao, to se zove hvalisanje, odnosno tezkije-i nefs. Ako on za sebe vjeruje da ima mana i nedostataka, i da je sve što ima došlo od Allaha dželle-šanuhu, to je šukr (zahvala).

Ljudi se mogu približiti Allahu dželle-šanuhu samo ako ih On privuće (džezb). Ako ih On privuće direktno, bez posrednika (vasite), to se zove idžtiba. Njegovo indirektno privlačenje je dvovrsno: 1 - Privlačenje putem ibadeta i rijazeta koje se zove suluk. [Pošto su djelotvornosti obaveza na putu tesavvufa potvrđene, izvršavanje dodatnog (nafile) ibadeta kao rijazet je prioritetnije.] 2 - Privlačenje (džezb) putem rehberovog (muršidovog) sohbeta. Osnovni uzrok za privlačenje su čovjekove lične sposobnosti (isti’dad). Ove sposobnosti su mu date kada je stvoren. Ove sposobnosti su kod svakog drukčije. Najveća prepreka, koja sprečava čovjeka da se približi Allahu dželle-šanuhu, su šehveti (tj. želje, strasti njegovog nefsa) i potrebe i zla njegovog tijela. Druga prepreka je gaflet (nesvjesnost) prema latifima alemi emra, prema njima i prema Allahu dželle-šanuhu. Muršid propisuje čovjeku ibadet i rijazet koji će ga približiti Allahu dželle-šanuhu. Sa rijazetom i ibadetom i nefs i tijelo dobiju tezkije. To znači, oni se očiste od zala. Takođe se i latifi alemi emra očiste od tame koju izazivaju marerije tijela i nefsa. I oni se oslobađaju od gafleta. U većini puteva tesavvufa prvo se završi suluk. Prvo se uklone dvije prepreke. Na taj način se i očisti pet latifa alemi emra i nefs okiti lijepim karakterima koji se nazivaju makamat-i ašere. Onda rehber privuče (džezb) salika (nekoga ko se bavi sulukom, tj. murida) Allahu dželle-šanuhu. Ovaj salik [u stanju džezbe] se zove salik-i medžzub. Ovaj progres se naziva sejr-i afaki zato što muršid prati salikovo čišćenje u alemi misalu. Ovaj seir (progres, putovanje) je pun tegoba i dugo traje. Allah dželle-šanuhu je inspirisao (ilham) Behauddin-i-Buhariju rahmetullahi alejh da poduzme džezbu prije suluka. Čovjek na ovom putu, pod (muršidovim) tevedždžuhom, zikri na svakom latifu. On na svakom latifu postane fani (potpuno umre, nestane). To se zove sejr-i enfusi. Sa ovim se događa i većina (progresa koji se zove) sejri afaki. Nakon toga dolazi rijazet kojim se čisti nefs i tijelo. Salik (murid) u tom stanju se zove medžzub-i salik. Ovaj sejr je brz i lak. Oni koji su nakis (defektivni) i džahil (neuki) ili ne napreduju, ili napreduju vrlo malo, uz pomoć ibadeta koje su oni sami sebi odredili, zato što je sevab za njihov ibadet vrlo mali. Oni nakon pedeset godina ibadeta mogu dokučiti samo najnižu deredžu (stepen) vilajeta. Dakle, vilajet se ne može dobiti sa nastojanjem i rijazetom (mučenjem, umrtvljivanjem, izumiranjem, asketskom disciplinom). Ibadet i rijazet imaju korist ako su u skladu sa sunnetom. Prema tome, suzdržavanje od bidata (inovacije) je obavezno. Hadisi šerif kaže, ‘Riječi bez amela nisu kabul. Amel bez nijjeta nije kabul. Ništa što nije u skladu sa sunnetom nije kabul.’ (To znači da se savjeti bez djela ne primaju, da se djela bez nijeta ne primaju i da se ne prima ništa što nije u skladu sa sunnetom.) To znači oni ne zarađuju sevab (tj. ahiretsku nagradu). Ibadet i rijazet moraju biti u skladu sa sunnetom a ne teški i naporni.

Pitanje: Oni koji poduzimaju vrlo teške rijazete dobro napreduju i pokazuju kešfove i keramete. Kako to objašnjavate?

Odgovor: U dunjalučkim poslovima se rijazetom može dobiti kešf, keramet, i tasarruf (uspjeh). Radi toga, stari grčki filozofi i sveštenici iz Indije poduzimaju isposništvo. Ljudi koji su predani Allahu (tj. Evlije, tj. Allahovi dželle-šanuhu prijatelji i štićenici) ne pridaju tim rezultatima nikakve važnosti. Samo je slijeđenjem sunneta moguće ubiti [unutarašnjeg] šejtana ili sačuvati nefs od zla.

Pitanje: Kako se iz vašeg odgovora razumije, u putevima tesavvufa u kojim se samo poduzima rijazet, ne bi niko trebao biti Evlija. Kako to objašnjavate?

Odgovor: Svi putevi tesavvufa slijede sunnet. Iako je u neke umiješan bidat (bid’at), njihovo slijeđenje sunneta u mnogim pogledima poništava štetu koju bidat izaziva. Ovo miješanje bidata u njih se desilo zbog njihovih grešaka u tumačenju (te’vilu) njihovih kešfova i ilhama. Bidati džahila i lažova nisu ovakvi. Oni su štetni. Oni izazivaju presijecanje, prestanak, zaustavljanje, fejza.

Svako može dobiti fejz od kamila, bez obzira bio on nakis (pokvaren) ili kamil (savršen). Vilajet se može dobiti samo u (muršid-i-)kamilovom sohbetu (društvu, sijelu). Niko ne može dobiti vilajet u sohbetu džahila (neukih) i nakisa (pokvarenih ljudi). Jer, oni nemaju odnose (munasebet-e) sa Hakkom teala (tj. Allahom dželle-šanuhu). Savršen rehber može -- odašiljanjem fejza koji on dobija od Allaha dželle-šanuhu -- pomoći ljudima da dobiju vilajet zato što je njegov zahir sa halkom (stvorenjima) a batin sa Hakkom. Značenje devedeset petog ajeti kerima sure Isra glasi, ‘Da na zemlji meleci hodaju Ja bih im s neba meleka za Poslanika poslao.’ (17, 95) Radi tog, nakon Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem prelaska na ahiret, od Groba sreće (Kabr-i seadet-a) nije mogao svako dobiti fejz zato što nije bilo vizuelnog kontakta sa njim. Fejz se dobijao od Alima i Muršida koji su Resulullahovi varisi (nasljednici). Jer, hadisi šerif kaže, ‘Oni koji su alim u zahir i batin znanju su varisi (nasljednici) Pejgambera. (Riječ “Pejgambera” je genitiv množine od riječi “Pejgamberi”.)

Ko dobije savršenstvo (kemalet) i postane Velijullah (Velij, Evlija), rahmetullahi alejhim edžme’in, on može dobijati fejz direktno od Allaha dželle-šanuhu bez ikakve vasite (posrednika). Oni takođe napreduju i sa ibadetom. Ajeti kerim, ‘Učini seđdu i približi se Allahu!’ ističe ovu činjenicu. Ovakav Velijullah može dobiti fejz od Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, groba (kabura) kao takođe i od grobova drugih Evlija.

Te’sir (dejstvo, efekat, djelotvornost) sohbeta je razlog zašto su Pejgamberi poslani ljudima. I’tikad i fikh se takođe mogu naučiti i preko meleka. Hadisi Džibril ističe ovu činjenicu kada Resulullah kaže, ‘To je bio Džebrail. On je došao da vas poduči vašoj vjeri.’ Da bi sohbet bio djelotvoran i da bi se od Rehbera dobio fejz mora postojati i biti prisutan savršen odnos [poznavanje i ljubav]. Ovaj uticaj je neophodan da se dobije vilajet.

Bilo je i nekoliko ljudi izvanrednog kalibra koji su dobili mertebu (stepen, rang) vilajeta sa fejzom od Pejgamberove salevatullahi alejhim edžmai’in duše ili od duše nekog Velijullaha rahime-hullahu teala uvejsi. Fejz je takođe postojao i u sohbetu Ashaba kiram. Ali, jedan sohbet nije bio dovoljan. Trebalo je puno sohbeta. Sohbeti Evlija, koji su došli poslije [Ashaba kiram], su mogli biti djelotvorni samo ako su bili popraćeni sa rijazetom.

Allah dželle-šanuhu je stvorio u čovjeku mogućnost da Mu se približi i da Ga upozna. Ova mogućnost je kod svakoga drukčija.

Nakon obavljanja farzova i vadžiba i čuvanja od harama i sumnjivih stvari, zikir je najefektivniji od svih dodatnih (tj. nafile) ibadeta. Mi uvijek trebamo zikiriti Allaha dželle-šanuhu. Hadisi šerif kaže, ‘Džennetlije će najviše žaliti za vremenom koje su provele na dunjaluku bez zikirenja Allaha dželle-šanuhu.’ Allahu dželle-šanuhu se ne može približiti -- prekomjernim dodatnim ibadetima (tj. nafile ibadetima) i učenjem Kur’ani kerima -- prije nego što se stekne fena-i nefs. Sve dok se batin ne očisti sa njima (tj. sa dodatnim nafile ibadetima), ne može se napredovati. Batin se može očistiti sa Allahovim zikirom. Hadisi šerif kaže, ‘Najbolji zikir je la ilahe illallah.’ Prema tome, mi u našem slobodnom vremenu trebamo stalno ponavljati ovu kelime-i tevhid. Vrlo je korisno izgovarati ovu vrstu zikira, ‘Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illallahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lillahil hamd.’ Ova fraza se zove tekbir-i tešrik. U našem slobodnom vremenu trebamo posjećivati sohbete salih ljudi koji uvijek misle na ahiret. Ako ne možemo naći salih ljude, mi se ne smijemo družiti sa murtedima, sljedbenicima bidata i grešnicima (fasicima) već trebamo čitati knjige koje su napisali salih (dobri) ljudi. Fasik (grešnik) je onaj ko radi harame. Mi ne trebamo pričati sa vjerskim džahilima, sa onima koji vole dunjaluk i sa onima koji ne slijede mezheb. Razgovor sa ovakvim ljudima je štetan i poguban za naš batin [tj. kalb, ruh (dušu)]. Posjećivanje sohbete Evlija je korisnije od zikira i drugog dodatnog (nafile) ibadeta. Ashabi kiram, radijallahu teala anhum, kada su vidjeli jedan drugog, su imali običaj reći, ‘Hoćeš li ostati malo sa mnom da obnovim iman.’ Dželaluddin Rumi, rahmetullahi alejh, je rekao:

Malo vremena u prisustvu Evlija,
Je korisnije od vijeka sa takvom!

Hadže Ubejdullah-i Ahrar, rahmetullahi teala, je rekao:

Nafile se uvijek može klanjati,
Ali našeg sohbeta nema uvijek!

Nekome je bilo preporućeno da posjeti Bajezidov [Bajezid-i-Bistamijev rahime-hullahu teala] sohbet. On je odgovorio, ‘Ja sam uvijek u sohbetu moga Rabba (Gospodara).’ Rečeno mu je, ‘Bajezidov sohbet ti je korisniji’. Sa ovim se misli da će on dobiti od Allaha dželle-šanuhu proporcionalno onoliko fejza koliki je njegov talent i odnos sa Njim, dok će u Bajezidovom sohbetu dobiti fejz koji je proporcionalan Bajezidovom visokom stepenu [vilajeta].

Nikad ne pričaj sa lošim drugom,
On je gori od zmije otrovnice!
Zmija samo oduzima čovjekov život (džan),
A on oduzima i život i iman!

Ovdje se završavaju citati koji su uzeti iz Senaullah-Dehlevijeve knjige Iršad-ut-talibin koja je na persijskom jeziku. Senaullah Dehlevi, jedan od velikih Evlija kojeg je obrazovao Mazheri Džani Džanan, je preselio na ahiret 1225./1810. godine. Njegov mezar se nalazi u indijskom gradu Paniput.

OBAVJEŠTENJE: Muhammed Parisa je ovako napisao u njegovoj knjizi Risale-i kudsijje, “Ljudi su upitali Jusufa Hemedanija, ‘Šta da radimo ako ne možemo naći savršenog vodića (tj. kamil rehbera)?’ On je odgovorio, ‘Čitajte svaki dan njihove knjige.’” Mi trebamo danas, u današnje vrijeme, da bi se spasili, čitati imam-i-Rabbanijevu rahmetullahi alejh knjigu Mektubat. Ova knjiga je jako korisna onima koji žele da se usreće. [Jusuf Hemedani je preselio na ahiret u Hiratu 535./1141. godine.]

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next