SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Na onom svijetu (ahiretu) ćemo biti sa onima koje volimo

35 - Hazreti Abdulgani Nablusi ovako piše na šest stotina četrdeset osmoj (648.) stranici njegove knjige Hadika:

“Oni koji znaju malo nešto u zahirskom znanju (ilm-i zahir), i koji nemaju pojma o znanju batina (ilm-i batin), kada čitaju knjige tesavvufa zaključuju da su riječi Arifa nevjerstvo i stranputica (kufr i dalalet). Oni ne vjeruju u znanja ma’rifeta koja oni ne razumiju. Oni na taj način ne vole velikane tesavvufa rahime-humullahu teala kao što su Muhjiddin-i Arabi [preselio na ahiret 638./1240. godine u Damasku], i Omer bin Farid [preselio na ahiret 636./1238. godine u Egiptu], i Ibni Seb’in Išbili [preselio na ahiret 669./1270. godine u Mekki], i Afif’uddin-i Telemsani [preselio na ahiret 690./1290. godine u Damasku], i Abdulkadir Gejlani [preselio na ahiret 561./1166. godine u Bagdadu], i Dželaluddin-i Rumi [preselio na ahiret 672./1237. godine u Konji], i Sejjid Ahmed Bedevi i Ahmed Tidžani [preselio na ahiret 1230./1815. godine] i Abdulvehhab-i Ša’rani i Šerefuddin-i Busajri [preselio na ahiret 695./1295. godine u Egiptu].

Oni ne vjeruju u batin ilmove (tajanstvena znanja). Oni koji ne vjeruju u batin ilmove neće vjerovati ni u tajne (unutrašnje aspekte) Muhammedove alejhisselam vjere. Ovakvi ljudi se zovu ehli bid’at i dalalet, odnosno, oni koji su skrenuli sa pravoga puta (inovatori ili jeretici). Iako oni mogu izgledati kao da imaju iman oni su kao kao munafici. Hadisi šerif koji prenose imam Sujuti, i Hatib, kaže, ‘Vjersko znanje ima dva dijela: Jedno su korisna znanja u kalbu. Drugo su zahir znanja koje se mogu jezikom izraziti.’ Jedan drugi hadisi šerif koji prenose Sujuti i Dejlemi kaže, ‘Znanja batina su tajna od Allahovih dželle-šanuhu tajni. Ona su naređenje (hukum) od Njegovih naređenja. On ih daje kojem hoće kalbu Njegova roba.’ Imam Malik je rekao, ‘Ko ima zahirsko znanje (otvoreno znanje, znanje koje se može jezikom izraziti) njemu je moguće da dobije batinsko znanje. Ako onaj ko ima zahirsko znanje radi po svom zahir ilmu, Allah dželle-šanuhu će mu dati kao uslugu (ihsan) batinsko znanje.’ Imam Omer Bulkini [Siradžuddin Omer Bulkini Misri, preselio na ahiret 805./1402. godine], zapanjen arifan (mudrim) riječima Ali-bin-Muhammed-Vefaovim [preselio na ahiret 807./1404. godine u Medini], ga je upitao, ‘Odakle si to sve naučio?’ Ali bin Muhammed Vafa mu je kao odgovor proučio značenje ajeti kerima sure Bekara koje kaže, ‘Bojte se Allaha! Allah dželle-šanuhu uči one koji Ga se boje ono što ne znaju.’ Ebu Talibi Mekki [Ebu Talib Muhammed Mekki preselio na ahiret 386./996. godine] je napisao, ‘Ilmi zahir i ilmi batin se ne odvajaju jedan od drugog već su zajedno kao tijelo i kalb. Ilmi batin teče iz Arifovog kalba u kalbove drugih. Ilmi zahir se uči iz alimovih riječi. On dopire do ušiju ali ne ulazi u kalbove.’ Hadisi šerif glasi, ‘Alimi su varisi (tj. nasljednici) Pejgambera.’ (Riječ “Pejgambera” je genitiv množine od riječi “Pejgamberi”.) Ovi alimi nisu samo oni koji imaju samo zahir ilm. Ovi pravi alimi su samo oni alimi koji žive po svom znanju, imaju takvu, i imaju cijelo znanje kojim su Pejgamberi obdareni. Nur (zrake, svjetlo) ilma ne ulazi u kalbove i mozgove onih koji imaju samo zahir ilm zato što njihov nijjet nije halis (iskren) i zato što se oni nisu kutarisali (tj. otarasi) kandži šehveta (tjelesnih prohtijeva i želja). Njihove kalbove i mozgove će očistiti džehennemska vatra. Imam Munavi citira imama Gazalija, rahime-humullahu teala: Imaju dvije vrste znanja o ahiretu. Prvo znanje se dobija kešfom i zove se ilm-i mukašefe ili ilm-i batin. Sve nauke su samo načini ili sredstva da se dođe do ovog znanja. Drugo znanje se zove ilm-i muamele. Prema većini Arifa, postoji opasnost da oni koji ne učestvuju u ilm-i batinu, umru u kufru. Najmanji nivo učestvovanja u ovim naukama (tj. ilmu) je da ih prihvatimo i da u njih vjerujemo. Batin znanje neće biti nasib (suđeno) onima koji slijede bid’at i koji su oholi. Oni čiji je kalb zaljubljen u dunjaluk i koji slijede prohtijeve svog nefsa ne mogu dobiti ništa od znanja batina čak i ako su puno učeni. Batin znanje je nur koji se dešava čistim kalbovima. Naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, ‘Postoje znanja koja su jako tajanstvena. Njih znaju samo posjednici ma’rifeta.’ Ovaj hadisi šerif pokazuje na ilmi batin. Zahir znanje, koji je imam Malik rahmetullahi alejh definisao kao sredstvo za dobijanje ilm-i batina, je znanje koje je u njegovo vrijeme bilo poznato i po kom se radilo. To nije današnje dunjalučko znanje, koje se danas studira sa ciljem da se nagomilaju ovosvjetska bogatstva i postane čuveno. Znanje koje koje je svakom potrebno da slijedi Allahova teala naređenja i zabrane se zove ilm-i hal. Ilmi batin može nastati ako se radi u sladu sa ilm-i halom.

Vjerski ljudi koji nisu dobili ilume batina ne vjeruju u ilume koje oni ne znaju. Šta oni znaju i kažu o batinu ilmu je ili prepričavanje koje oni citiraju od džahila koji su kao i oni, ili (su to) riječi koje su oni naučili napamet od džahila koji su kao i oni, ili (su to) iz riječi koje su oni naučili napamet iz knjiga alima batina. Njihovi zarđali kalbovi nisu otvoreni i nisu dobili rahmani nur. Džahili koji pričaju kao da su alimi batina su robovi svojih umova. Razmišljajući sa svojim plitkim i kratkom umom, oni pogrešno razumiju riječi ovih velikana, rahmetullahi alejhim edžma’in, kao što su pogrešno razumjeli i Kur’ani kerim i hadisi šerif. Oni pišu lažne i štetne knjige tefsira i odvode muslimane u propast. Značenje četrdesetog ajeti kerima sure Nur, koje kaže, ‘Onaj kome Allah dželle-šanuhu ne da nur neće biti munevver!’ (24, 40) (tj. neće ni imati svjetla, tj. neće biti prosvijećen) se odnosi na ove džahile.”

[Postići Allaha dželle-šanuhu, približiti se Allahu dželle-šanuhu, voljeti Allaha dželle-šanuhu, dobiti fejz, dobiti nur (zrake, svjetlo, prosvijećenost), postati Arif, biti posjednik ilm-i batina i slično, se može postići samo sa kalbom. Razum (akl) ih ne može shvatiti. Allah dželle-šanuhu je stvorio sebeb (sredstvo, posrednika, povod) za dobijanje svega. Sebeb za dobijanje gore spomenutih stvari je da se kalb očisti od stvorenja (ma-sive), to jest da iz kalba izbacimo ljubav prema njima. To se zove fena-i kalb. Kada kalb zaboravi sve drugo osim Allaha dželle-šanuhu, kalb se automatski napuni gore spomenutim stvarima. Kalb je nevidljiva i neopipljiva stvar. To znači kalb nije materija i on ne zauzima prostor. Kalb ima odnos sa anatomskim organom kojeg mi zovemo srce, što je slično razumu, koji ima odnos sa mozgom. Da bi napunili flašu sa zrakom mi se ne trebamo truditi. Mi iz nje samo trebamo prosuti tečnost. Dok proljevamo tečnost zrak spontano, automatski ulazi. Ista je stvar i sa kalbom. Kada se ljubav ili misli o stvorenjima uklone iz kalba on se spontano puni sa ljubavlju prema Allahu, sa fejzom, sa nurom i sa ma’rifetom. Ehli sunnet i’tikad (vjerovanje), odustajanje od harama i izvršavanje halala i nafile ibadeta je sebeb (sredstvo) za čišćenje kalba od stvorenja (mahluk). Zikir i društvo sa Allahovim dželle-šanuhu Evlijom imaju najviši efekat i djeluju brže od svih drugih dodatnih (tj. nafile) ibadeta.]

Abdulgani Nablusi ovako piše u drugom tomu, na stotinu trećoj (103.) stranici knjige Hadika:

“Džema’at je rahmet. To znači, ujedinjenje muslimana u istini je sebeb za Allahovu dželle-šanuhu milost (merhamet). Podjela je azab. To znači, izlazak iz zajednice muslimana je sredstvo za Allahovu dželle-šanuhu kaznu (azab). Prema tome, svaki musliman se mora ujediniti sa onima koji su na pravom putu. On im se mora pridružiti i vjerovati kao i oni čak i ako su oni mala grupa. Pravi put je put Ashaba kiram. Oni koji slijede ovaj put se zovu ehli sunnet vel-džema’at. Ne treba nas buniti što su se poslije Ashaba kiram pojavile mnoge nevaljaste i pokvarene grupe. Imam Bejheki je rekao, ‘Kada muslimani napuste pravi put mi trebamo slijediti pravi put onih koji su došli prije njih! Od toga puta ne smijemo odustati čak i ako smo ostavljeni sami na tom putu!’ Nedžmeddin Gazzi je napisao, ‘Ehl-i sunnet vel-džema’at alimi su ona ulema koja slijedi pravi put Resulullaha i Ashaba kiram. Sivad-i a’zam, to jest, većina alima islama, slijedi ovaj ispravni put. Od sedamdeset tri grupe, jedina ispravna grupa, koja će biti spašena od džehennema, je grupa spasa ili firka-i nadžijja. Kur’ani kerim kaže, ‘Ne dijelite se!’ Ovaj ajeti kerim znači, ‘Nemojte se dijeliti u vjerovanju (i’tikadu), u učenjima koja se odnose na vjerovanje!’ Većina alima - kao na primjer Abdullah ibni Mes’ud - je protumačila ovaj ajeti kerim onako kako je gore navedeno. To znači, ‘nemojte slijediti svoje nefsove i pokvarene ideje i tako skretati s pravoga puta.’ Ovaj ajeti kerim znači, ‘Nemojte se dijeliti u vjerovanju (i’tikadu), u učenjima koja se odnose na vjerovanje!’ Većina alima -- kao na primjer Abdullah ibni Mes’ud -- je protumačila ovaj ajeti kerim onako kako je gore navedeno. To znači, ‘nemojte slijediti svoje nefsove i pokvarene ideje i tako skretati s pravoga puta.’ Ovaj ajeti kerim ne znači da ne smije biti različitih mišljenja u znanju fikha. Ovaj ajeti kerim zabranjuje izdvajanje koje izaziva neslogu i razdor u stvarima vjerovanja (tj. akaida). Neslaganja u ahkamima i amelima [fikhskom znanju], koja su proizašla iz idžtihada, nisu ovakve prirode zato što su ona dovela u centar suptilna znanja prava (hakova), farzova, amela, i ibadeta. I Ashabi kiram su se takođe međusobno razilazili po pitanju učenja koja objašnjavaju svakodnevni život. Ali, među njima nije bilo nesuglasica po pitanju vjerovanja (i’tikada). Hadisi šerif glasi, ‘Neslaganje mog ummeta je rahmet.’ Neslaganja između četiri mezheba po pitanju učenja amela su ove vrste. Njihovo postojanje [danas] je Allahov dželle-šanuhu hidajet i rahmet. Oni su svi dobili sevab. I sljedbenici svakog od ova četiri mezheba dobijaju -- do Kijameta -- istu količinu sevaba. I podjela alima u razne specijalizacije u naukama djela i postupaka je ista taka (tj. i ta podjela je Allahov dželle-šanuhu rahmet.) Na ovaj način su se mnogi od njih specijalizirali u nauci hadisa, mnogi u nauci tefsira, mnogi u nauci fikha i arapskog jezika. Slijeđenje drukčijih metoda poduzimanja rijazeta, i treniranja studenata tesavvufdžija, i osnivanje raznih tarikata, je u skladu s ovim hadisi šerifom. Nedžmeddin Kubra, rahmetullahi alejh, je rekao, ‘Koliko ima ljudi toliko ima i načina da se približi Allahu dželle-šanuhu.’ I ova izjava, takođe, ističe razlike u metodma treniranja studenata a ne razlike u vjerovanju (i’tikadu). Sve Evlije su isto vjerovale (tj. one su sve imale isti i’tikad). One sve imaju vjerovanje ehli sunneta vel-džema’at. Isto tako i raznovrsnost zanatlija je rahmet. Ali, podjela u vjerovanju (i’tikadu) je suprotna tome zato što je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, ‘Džema’at je rahmet podjela je azab.’”

Abdulgani Nablusi ovako piše u drugom tomu na stotinu trinaestoj (113.) stranici knjige Hadika:

“Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, ‘Osoba će biti zajedno sa onima koje voli.’ U knjizi Muslim piše da je neko upitao Resulullaha o kijametu i da je on odgovorio, ‘Šta si ti spremio za Kijamet?’ Ta osoba je odgovorila, ‘Ja sam spremio moju ljubav prema Allahu i Njegovom Resulu.’ Resulullah je rekao, ‘Bićete zajedno sa onima koje volite.’ Imam Nevevi je u komentaru na ovaj hadisi šerif napisao, ‘Ovaj hadisi šerif otkriva vrijednost i korist od ljubavi prema Allahu dželle-šanuhu, Njegovom Resulu, i mrtvim ili živim salihima (tj. dobrim i pobožnim ljudima) i dobrotvorima (hajr sahibijama).’ Ljubav prema Allahu dželle-šanuhu i Njegovom Pejgamberu znači poslušnost Njegovim naređenjima, odustajanje od Njegovih zabrana, i naše poštivanje dotičnih, i edeb prema njima. Da bi iskazali našu ljubav prema njima, i da bi od njih dobili korist, mi ne moramo raditi stvari koje pobožni [tj. Salihi i Evlije] rade, zato što, kada radimo ono što oni rade, mi postajemo jedan od njih. Hadisi šerif kaže, ‘Neko voli jedan džema’at. Ali on nije jedan od njih.’ ‘Biti sa njima’ znači ‘biti uzdignut na njihove visoke stepene’. Hadisi šerif kaže, ‘Onaj ko voli jedan izvjesni džema’at će biti proživljen među njima.’ Ebu Zer, radijallahu anh, je upitao, ‘O Resulallah! šta će biti sa onim koji voli izvjesni džema’at ali ne može da radi ono što oni rade? Resulullah je odgovorio, ‘O Eba Zer! Bićeš zajedno sa onima koje voliš.’ Međutim, Hasan Basri radijallahu anh je rekao, ‘Vi ne smijete pogrešno shvatiti ove hadisi šerife! Vi ćete se približiti dobrim ljudima samo ako radite dobra djela koja oni rade! Iako ćifuti i hrišćani vole njihove Pejgambere oni se neće približiti njihovim Pejgamberima zato što oni nisu kao njihovi Pejgamberi.’ Imam Gazali rahmetullahi alejh je rekao, ‘Mi nećemo biti sa njima samo ako ih volimo, sve dok ne uradimo nekoliko ili sva njihova dobra djela.’ Da rezimiramo. Onaj ko voli džema’at pripada jednoj od ove tri kategorije. [1] Oni koji usvoje njihova sva djela (amel) i ponašanja (ahlak). [2] Oni koji ne usvoje ništa od toga. [3] Oni koji usvoje neke od njih a neke ostave po strani ili rade suprotno ostalim. Ko ih sve radi [tj. 1. kategorija] postaje jedan od njih i među njima je. Njegova ljubav prema njima ga je učinila da bude potpuno kao oni. On je došao na najviši stupanj ljubavi i sigurno je jedan od njih. Ko ih nikada ne slijedi ili ko ne liči na one koje voli [tj. 2. kategorija] ne može nikada biti jedan od njih. Imam Gazali je mislio reći da su se Hasan-Basrijeve riječi odnosile na ovu vrstu ljudi. [Ovakva ljubav je samo u riječima i ona nije nastanjena u kalbu koji je mjesto ljubavi. Ljubav samo riječima se uopšte i ne zove ljubav. Njegove riječi ‘ja volim’ nisu istinite.] Što se tiče onog ko slijedi neka djela onih koje voli [tj. 3. kategorije] on ne može biti jedan od njih ako nema isti iman kao i oni. Kada on kaže da on voli on nije iskren. U njegovom kalbu nema ljubavi prema njima. U njegovom kalbu je neprijateljstvo prema njima. Ne postoji veće neprijateljstvo od neprijateljstva prema vjeri. Primjer za ovo su riječi ćifuta i hrišćana kada oni kažu da oni vole svoje Pejgambere. Što se tiče onoga ko kaže da on vjeruje kao oni koje on voli ali ih ne slijedi potpuno u pokornosti (ta’atu) i ibadetu, njegova tvrdnja ne može biti od koristi ako ih on ne slijedi samo zato što on ne voli ta djela [3i]. On ne može biti sa onima za koje on kaže da ih voli. Ali, ako ih on ne može potpuno slijediti zato što on nije dovoljno jak ili nije u stanju da obuzda svoj nefs [3ii] ne postoji ništa što će ga spriječiti da bude sa njima. Hadisi šerifi se odnose na ovu drugu grupu [3ii] i oni su rečeni su za onog ko voli džema’at ali ne može potpuno da bude kao oni. Hadis koji je upućen Ebu Zeru to otvoreno ilustruje. Ovaj hadisi šerif nas muslimane puno raduje i veseli [i povećava nam nadu za spas]. Muhammed ibnis-Semmak, rahime-hullahu teala, je na son nefesu (izdisaju), 183./799. godine u Kufi, ovako učinio dovu, “Ja Rabbi! Ja sam Ti uvijek bio neposlušan. Ali, ja sam volio one koji su Ti bili pokorni. Oprosti mi radi ove moje ljubavi.”

[Sejjid Abdulhakim Arvasi je ovako činio dovu, “Ja Rabbi! Ja za Tebe nisam učinio ništa što je vrijedno spomena. Ja dolazim u Tvoje prisustvo stidna lica! Ali, ja ne volim one koji žele da razore i unište Tvoju vjeru, islam! Oprosti mi radi ovog mog neprijateljstva u Tvoje ime!] Nedžmuddin Gazi rahime-hullahu teala poredi ljubav zalima prema salihima sa ljubavlju treće grupe prvog tipa [3i], to jest, sa onim koji vjeruju kao oni koje vole ali koji ne žele da ih slijede u djelima i ponašanju. On kaže da zalimima neće koristi ova ljubav i pomoć prema salihima. Međutim, nama je ova ljubav zalima kao drugi tip treće grupe [3ii], to jest, oni vjeruju kao oni koje oni vole ali oni ne mogu biti u svim pogledima kao oni koje oni vole. Takođe je i Ibnis-Semmak rekao da je to tako. Zalimi tlače zato što slijede svoj nefs, ali, oni vole salihe i nastoje da osvoje njihove dove. [Nedžmuddin Gazzi Šafi’i je preselio na ahiret 1061/1651. g.n.e.]

Abdulgani Nablusi ovako piše u drugom tomu na stotinu dvadeset četvrtoj (124.) stranici u knjizi Hadika [pogledaj takođe i članak pod brojem 20]:

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, ‘Osoba će biti sa onima koje voli.’ Mi ćemo dobiti vesele vijesti ovog hadisi šerifa ako volimo selef-i-salihine, to jest, alime ehli sunneta iako nismo kao oni. Onaj ko voli mrtve ili žive -- od onih koje Allah dželle-šanuhu voli i koji vole Allaha dželle-šanuhu -- će steći veliku sreću i vrlinu. Voljeti ih, znači, na primjer, veličati ih i braniti ih od neprijatelja i džahila koji se o njima loše izražavaju. Najgori od onih čiji su kalbovi zaljubljeni u dunjaluk su oni koji se loše izražavaju o Evlijama koje Allah dželle-šanuhu voli. Odanost dunjaluku je korijen svih zala i zlih djela i ona (tj. odanost dunjaluku) izaziva da se čine harami kao što su, ljubomora, krađa, podmićivanje, i kibur (oholost, arogancija). Arogantnost neukog vjerskog čovjeka potiče iz njegove opijenosti dunjalukom. Muhjiddin-i Arabi je lično rekao da je otvaranje njegovog kalba i njegovo sticanje batin ilmova proizvod njegove velike ljubavi prema velikanima tesavvufa i odbrane koju je on činio u njihovu korist. U knjizi Ruh-ul-kuds piše, ‘Elhamdulillah! Ja sam uvijek branio tesavvufdžije (sufije) od vjerskih ljudi džahila. Ja ću ih i dalje braniti, sve do moje smrti. Ja sam radi ovog mog djela obdaren sa kalbinskim znanjem. Ko njih napada, i klevetnički spominje njihova imena, otkriva koliki je on džahil. Ovakva osoba će na kraju doživjeti katastrofu, otići u propast.’

Muhjiddin Arabi, rahmetullahi alejh, je napisao u komentaru na svoju knjigu Vasijjet-i Jusufijje, da je on usnio Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem koji ga je upitao, ‘Da li ti znaš kako si dobio ovaj Allahov dželle-šanuhu ni’met?’ ‘Ne, ne znam’ odgovorio sam. On mi reče, ‘Ti si ga dobio zato što si poštovao one koji su ti rekli da su Ehlullah!’ Njihovo poštivanje je bilo sredstvo (sebeb) da se on usreći bez obzira govorili oni istinu ili ne.

Ko gleda svoje mane i nastoji da ih ispravi nema vremena da gleda mane drugih. On uvijek vidi muslimane kao bolje od njega. Drugim riječima, on smatra da je svaki musliman kojeg sretne bolji od njega. On vjeruje da onaj, ko kaže da je Velijullah, govori istinu. [Pogledaj 22. članak u kom se kaže da Evliji, suprotno Pejgamberu, nije dozvoljeno da kaže prijatelju ili neprijatelju da je Evlija. Ali, ovdje se misli na Evliju kom je data dužnost vodiča (iršada) koji mora posredno reći (na primjer, inšaallah dobičeš fejz) da je Evlija, rehber, i mora propisati zadatak (vazifu) učeniku koji mu je s ihlasom došao da dobije fejz. Ko se udruži sa nekim ko nije pravi Evlija, i izvršava dužnosti koje mu je on dao, ne samo da od njega neće dobiti fejz i dobro već će mu to i naškoditi iako je učenik iskren i odan.] Ko gleda tuđe greške a ne vidi svoje ne vjeruje Evliju.

Nedžmeddin Gazzi, rahmetullahi alejh, je ovako napisao u njegovoj knjizi Husn-ut tenebbuh, ‘Moraš voljeti Salihe, biti u njihovom sohbetu, posjećivati ih, i dobiti bereket kroz njih zato što su oni Allahove dželle-šanuhu Evlije.’ Šah-ul-Kermani je rekao, ‘Nema dragocjenijeg ibadeta od ljubavi prema Evlijama. Ljubav prema Evlijama nas vodi ka ljubavi prema Allahu dželle-šanuhu. A Allah dželle-šanuhu voli onog ko Njega voli.’ Ebu Osman Hajri je rekao, ‘Ko prisustvuje sohbetu Evlija nađe put približavanja Allahu dželle-šanuhu.’ Jahja bin Muaz rahime-hullahu teala je rekao, ‘Sadik u društvu Evlije zaboravi na sve. On je s Allahom dželle-šanuhu. On se ne može nikad drukčije približiti Allahu dželle-šanuhu.’ Muhammed bin Irak piše u njegovoj knjizi Sefinetul-irakijje, “Alim fikha Muhammed bin Husejn Bedžli je usnio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. On ga je upitao, ‘Koje je djelo najkorisnije?’ Resulullah alejhisselam je odgovorio, ‘Biti u prisustvu Velijullaha koji je od Allahovih dželle-šanuhu Evlijullaha.’ Kada ga je on upitao, ‘A šta ako ga ne možemo naći živog?’ ‘Ljubav prema njemu i razmišljanje o njemu je isto bez obzira bio on živ ili mrtav.’” [Muhammed bin Ali Šami ibni Irak je preselio na ahiret 933./1527. godine u Medini.]

Imam-i Birgivi, rahmetullahi alejh, je ovako činio dovu, ‘O najbolji od svih pomagaća! O utočište očajnih ljudi! O najmilosniji od svih milostivih (Ja Erhamerrahimin!) O moj Allahu koji prekrivaš grijehe i koji si pun milosti (merhameta)! Sažali se na nas, pune grijeha, radi hurmeta (množina od riječi hurmeti) Tvog predragog Pejgambera, Habiba, i svih drugih Pejgambera, i meleka, i Pejgamberovih Ashaba, i Tabi’ina! Oprosti nam naše grijehe!’ Poznato je da je -- da nam dove budu primljene (kabul) -- dozvoljeno ovako činiti dovu Allahu dželle-šanuhu, radi hurmeta Njegovog Pejgambera sallallahi alejhi ve sellem i njegovih Ashaba, radijallahu teala anhum edžma’in, i Tabi’ina, i uzimati ih kao posrednike (vasilu). Ovako činiti dovu je isto kao i tražiti od njih šefa’at. Alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala su rekli da je to dozvoljeno. Mu’tezile to ne prihvataju. Dova koju učinimo, uzimajući Evliju kao posrednika (vesile), se prima kao keramet tog Evlije što nam pokazuje da Evlije imaju keramete takođe i nakon svoje smrti. Jeretici i inovatori (ehli bid’at) u ovo ne vjeruju.

U komentaru na knjigu Džami’ussagir imam-i Munavi rahmetullahi alejh kaže, ‘Imami Subki rahmetullahi alejh je rekao da je lijepo uzeti Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika (vesilu) i u našim dovama tražiti kroz njega šefa’at i pomoć. Niko od selef-i-salihina i alima koji su iza njih došli, rahime-humullahu teala, se nije tome usprotivio osim Ibni Tejmijje koji je to prekao i tako skrenuo s pravoga puta. On je krenuo putem kojim nijedan alim prije njega nije nikada krenuo. On je postao čuven po svom otpadništvu u muslimanskom svijetu.’ Naši alimi rahime-humullahu teala su rekli da je dozvoljeno činiti dovu kroz Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, i da ga je dozvoljeno uzimati kao posrednika (vasitu) zbog superioriteta koji su specifični za Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem ali ne i kroz druge. Međutim, imam-i Kušejri rahmetullahi alejh kaže, “Ma’ruf Kerhi rahmetullahi alejh je rekao svojim učenicima, ‘Kada činite dovu uzmite mene kao posrednika (vasitu)! Ja sam posrednik (vasita) između vas i Allaha dželle-šanuhu.’” Jer, Evlije su Resulullahovi sallallahu alejhi ve sellem nasljednici (varisi). Nasljednik ima sve superioritete osobe čiji je on nasljednik.” [Abdulkerim Kušejri je preselio na ahiret 465./1072. godine u Nišapuru. Ma’ruf Kerhi je bio Sirri Sekatijev muršid. On je preselio na ahiret 200./815. godine u Bagdadu.] Ovdje se završavaju prijevodi citata iz knjige Hadika.

_______________

Hak teala se sveti rukom Njegovog roba

Oni koji ne znaju (ilm-i ledunni) misle da to čini rob.

Sve stvari pripadaju Stvaraocu, one rade kroz ruke robova

Bez emr-i Bari se ni trunka ne miče!

(Ilm-i ledunni=srčano znanje)

(Emr-i Bari=Allahovo dželle-šanuhu naređenje)

_______________

TEVHID DOVA

Ja Allah, ja Allah. La ilahe illallah Muhammedun Resulullah. Ja Rahman, ja Rahim, ja afuvvu ja Kerim, fa’fu anni verhamni ja erhamerrahimin! Teveffeni muslimen ve elhikni bissalihin. Allahumagfirli ve li-abai ve ummehati ve li aba-i ve ummehat-i zevdžeti ve li-edždadi ve džeddati ve li-ebnai ve benati ve li-ihveti ve ehavati ve li-a’mami ve ammati ve li-ahvali ve halati ve li-ustazi Abdulhakim-i Arvasi ve li kaffetil mu’minine vel-mu’minat, rahmetullahi teala alejhim edžma’in.

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next