SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Obožavaju li muslimani Evlije?

4 - Na stotinu osmoj stranici (vehabijiske knjige Feth-ul-medžid) piše: “Tesavvufdžije su u mnogobožtvu (širku) i nevjerstvu (kufru). Učenik (murid) obožava svog šejha. Ša’ranijeve knjige su pune ovakvog kufra. One obogotvoruju i obožavaju Husejnov grob, i grobove njegovog oca, njegove djece, Šafi’ije, Ebu Hanife i Abdulkadira Gejlanija.” [Abdulkadir Gejlani je preselio na ahiret 561./1166. godine u Bagdadu.]

U trećem dijelu knjige Usul-ul-erbe’a fi-terdid-il-vehhabijje, koja je na perzijskom jeziku, piše:

“Oni koji ovko vjeruju kažu da je prizivati nekoga ko nije prisutan (gaib) veliki širk. Oni u tom kontekstu misle da kažu da ako neko čak zovne i Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, misleći da je njegova mubarek duša prisutna (hazir), on postaje mnogobožac (mušrik). Jemenac Ševkani je ovako napisao u njegovoj knjizi Durr-un-nadid, ‘Poštovati i posjećivati grobove, i tražiti pomoć [od mrtvih], je kufr.’ On je rekao u njegovoj knjizi Tathir-ul-i’tikad, ‘Onaj ko priziva umrlog ili živog koji je otsutan, bez obzira bio on, melek, Poslanik ili evlija, on postaje mušrik.’ Po ovom pitanju nemezheblije kažu dvije različite stvari. Ako neko iz ljubavi kaže ‘Ja Resulallah!’, ne misleći da će ga [Poslanik] čuti, on ne postaje mušrik. Ako on to kaže s vjerovanjem da će ga čuti on postaje mušrik. Mi trebamo upitati ove ljude -- koji smatraju da su djela selefi salihina rahime-humullahu teala širk i da su muslimani mušrici: Šta vi mislite kada kažete ‘gaib’? Ako mislite da je ‘gajb sve ono što ne vidimo’, onda bi, kada kažemo ‘Ja Allah’ (takođe) bilo širk. U stvari, vi čak ne vjerujete ni da će Allah dželle-šanuhu biti viđen u dženetu. Ako vi mislite da ‘gaib znači nepostojeće’, kako ćete reći da su duše Poslanika alejhimussalavatu vetteslimat i evlija rahime-humullahu teala ‘nepostojeće’? Mi smo već u drugom dijelu naše knjige dokazali da duše postoje. Ako kažete, ‘Mi vjerujemo u postojanje, percepciju i svjesnost duša [da one čuju i razumiju] ali ne vjerujemo da one imaju tesarruf (da one mogu išta učiniti, uraditi)’, Allah dželle-šanuhu je pobio ove riječi u petom ajetu sure En-nazi’at kada je rekao, ‘Tako Mi onih koji teško rade.’ Mnogi alimi tefsira, na primjer, Bejdavi [Abdullah Bejdavi je preselio na ahiret 685./1286. godine u Tebrizu.] je napisao u svom Tefsiru [i Šejhzade {Šejhzade Muhammed je preselio na ahiret 951./1544. godine.} u svom komentaru na njega, i u tefsiru Azizi, i u tefsiru Ruh-ul bejan i u tefsiru Husejni] da ovaj ajet kaže da duše meleka i Evlija rade poslove. Duša (ruh) nije od materije. Ona, kao i meleci, sa Allahovim dželle-šanuhu izunom (dozvolom) na ovom svijetu radi poslove. U raznim ajetima Kur’ani kerima se kaže da meleci rade poslove, da uništavaju, ili su posrednici (vasite) u ubijanju ili oživljavanju. Džini i šejtani takođe s lakoćom obavljaju teške poslove. Kur’ani kerim nas obavještava o uslugama koju su džini učinili Sulejmanu alejhisselam. Na primjer, značenje trinaestog ajeta sure Sebe’ kaže, ‘Džini su mu izrađivali što god je htio: kule, slike, velike kazane i zemljane lonce nepokretne.’ Džini mogu uraditi ogromne poslove iako nisu kadri i jaki kao meleci i duše. Na ovom svijetu ima puno nevidljivih stvari koje rade ono sa čim ljudska moć ne može upravljati. Na primjer, vazduh koji je lak i nevidljiv kada puše kao bura ili tornado može iz korjena iščupati drveće i porušiti zgrade. [Elektricitet, atomi, laser i elektromagnetski valovi, iako se ne mogu vidjeti ljudskim okom i najjačim mikroskopom, mogu proizvesti ogroman rad.] Mi ne vidimo moći, energije, urokljivih očiju (nazara), čini (sihra) i čarolija. Svako je čuo za njihove zapanjujuće rezultate. Allah dželle-šanuhu je, bez sumnje, jedini stvaralac svega što se dešava. Ali, pošto su ovo sve sredstva za Allahovo dželle-šanuhu davanje i stvaranje mi mislimo da to oni čine i kažemo da to oni čine i daju. Kad nije kufr i širk reći to ‘oni čine’ zašto bi onda bilo širk reći ‘duše evlija čine’? Kako god ‘oni’ rade i čine s Allahovim dželle-šanuhu davanjem i stvaranjem, tako isto i duše Evlija rade i čine stvari s Allahovim dželle-šanuhu davanjem i stvaranjem. Ako neko kaže da je širk reći ‘oni rade’ i ‘oni čine’ on je u stvari u kontradikciji s Kur’ani kerimom.

Ako neko kaže: “Kur’ani kerim nas obavještava da su džini, šejtani i zrak djelotvorni pa je prema tome dozvoljeno reći ‘ovi rade’, a pošto Kur’ani kerim ništa ne kaže da duše Evlija rade te i te poslove, širk je išta tražiti išta od duša,” mi ga potsječamo na prethodno citirani peti ajeti kerim sure En-nazi’at. Mi smo već, u prethodnom članku, rekli o hadisi šerifu i dovi slijepom muslimanu koji je htio da progleda; i dovi koju treba proučiti kada smo sami u pustinji; i naređenju, ‘Kada posjećujete (zijaretite) grob nazovite selam!’; i događaju koji nam prenosi Osman bin Hunejf, radijallahu teala anh. Ovi svi, i mnogi drugi slični dokumenti, su dokaz da je dozvoljeno tražiti pomoć od odsutnog. Međutim, ovaj čovjek kaže da su ovi mešhur (čuveni) i sahih (istiniti) hadisi šerifi slabi ili izmišljeni (daif ili mevdu’). On čak ni ne obraća pažnju na riječi alima ehli sunneta i čuvenih velikana tesavvufa. Jer, on kaže da je slijeđenje bilo kog od četiri mezheba širk i kufr. Na primjer, Gulam Ali Kusuri je napisao sljedeće u njegovoj knjizi Tahkik-ul-kelam, ‘Oni koji slijede jedan od četiri mezheba, ili pripadaju Kadirijje, Češtijje i Suhteverdijje tarikatu su kafiri, mušrici i sljedbenici novotarje (bid’at ehli).’” Ovdje se završava prijevod iz knjige Usul-ul-erbe’a. (Molimo vas da za dalju diskusiju pogledate 8. i 35. članak.) [Ova knjiga, Usul-ul-erbe’a fi-terdid-il-vehhabijje, je napisana 1346./1928. godine u Indiji na perzijskom jeziku a izdata je u Pakistanu. Drugo izdanje ove knjige je napravljeno 1395./1975. godine u Istanbulu. Imam-i Rabbanijev rahime-hullahu teala potomak, Hakim-ul-ummet hadže Muhammed Hasan Džan Sahib rahmetullahi teala alejhim edžma’in je njen autor. [Muhammed Hasan Džan Mudžeddidi je preselio na ahiret 1349./1930. godine.] Knjiga Tarik-un-nedžat, koju je napisao isti autor odgovara novonastalim (bid’at) sektama. Ona je na arapskom je jeziku. Ona je izdata 1350. godine po Hidžri u Pakistanu zajedno sa njenim prijevodom na urdu jezik. Ovu knjigu je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ponovo reprodukovala i izdala 1396/1976. godine.]

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next