SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next

Obožavaju li muslimani grobove?

5 - On navodi na stotinu jedanaestoj stranici vehabijske knjige Feth-ul-medžid hadisi šerif koji glasi, “Životi i imovina onih koji kažu ‘La ilahe illallah’ i ne obožavaju ništa drugo osim Allaha dželle-šanuhu su haram,” i onda kaže, “Samo izgovaranje kelime-i tevhid ne može spasiti čovjekovu krv i imovinu. Oni koji obožavaju grobove i mrtve spadaju u ovu grupu. Oni su gori od višebožaca iz vremena džahilijjeta (vrijeme prije islama) koji se spominju u Kur’ani kerimu.

Izvjesni ljudi iznoseći značenje ajeti kerima “Ubij višebožce gdje god ih nađeš!” kao razlog, žele da ubijaju muslimane i pljačkaju njihovu imovinu. Oni citiraju riječi hurufija i neznalica, koje su nevjerstvo (kufr) i višeboštvo (širk), i napadaju tesavvuf i velike autoritete tesavvufa. Oni citiraju hadisi šerife koji osuđuju one koji obožavaju drveće, kamenje, i grobove, i kažu da je gradnja turbeta i posjećivanje grobova višeboštvo i nevjerstvo.

Smatrati kamen, drvo, ili nepoznati grob, sredstvom blagoslova (teberruka) je bez sumnje širk. Ali, povezati sa tim posjetu grobovima, Pejgambera alejhimussalavatu vetteslimat, i Evlija rahime-humullahu teala, u kojoj smo namjerili da njihovim blagoslovom (bereketom) dobijemo Allahov dželle-šanuhu milost (fejz) i blagoslov (bereket), je potpuna neukost i idiotizam. Štaviše, to znači izazvati razdor među muslimanima, i, radi toga, optužiti milione i milione muslimana kufrom i širkom.

Veliki islamski učenjak (alim) Sulejman bin Abdulvehhab-i Nedždi, rahime-humullahu teala, autor knjige Es-savaik-ul ilahijje firreddi alel-vehhabijje, je bio brat Muhammeda bin Abdulvehhaba [umro 1206./1791. godine u mjestu Der’ijje], osnivača vehabizma. On je dokumentovano dokazao da je vehabizam, koji je njegov brat napravio u saradnji sa Englezima, krivi put. On je ovako napisao na četrdeset četvrtoj stranici ove njegove knjige:

Jedan od dokaza koji pokazuju da je tvoj put pokvaren je hadisi šerif koji je napisan u Sahihejnu, u dvjema originalnim knjigama hadisa Buhariji i Muslimu. Ukbe bin Amir radijallahu anh je rekao, “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem se popeo na minber. To je bio zadnji put da sam ga vidio na minberu. On je rekao, ‘Ja se ne bojim da ćete vi poslije mene postati mušrici. Mene je strah da ćete vi, ubijajući jedni druge zbog ovodunjalučkih interesa, propasti kao drevna plemena.’” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je prorekao sve što će se desiti njegovim sljedbenicima (ummetu) do Sudnjega dana. Ovaj sahih hadisi šerif kaže da njegovi sljedbenici neće nikad obožavati idole i da je on siguran u to. Ovaj hadisi šerif obara put bid’ata (vehabizam) iz temelja. Jer, vehabijska knjiga kaže da Muhammedov ummet obožava idole, da su muslimanske zemlje pune idola i da su turbeta kuće kumira i idola. Ona kaže da takođe i onaj, ko ne vjeruje da osoba koja očekuje pomoć ili šefa’at od turbeta, postaje kafir. Međutim, muslimani su vijekovima posjećivali groblja i tražili od Evlija posredništvo i zalaganje (tevessul i istigasu). Nijedan alim islama nije rekao da su taki muslimani mušrici. Oni su ih smatrali muslimanima.

Pitanje: Jedan hadisi šerif kaže, “Ja se najviše plašim širka od svega što će vam se desiti.” Šta bi vi rekli o tome?

Odgovor: Iz drugih hadisi šerifa se razumije da ovaj hadisi šerif govori o širku asgar (o malom širku, oprostivom širku, malom višeboštvu). Svi drugi slični hadisi koje nam prenose Šeddad bin Evs, Ebu Hurejre, Mahmud bin Lebib, radijallahu teala anhum, kažu da se Resulullah sallallahu alejhi ve sellem bojao da će njegov ummet činiti mali širk, širk-i asgar. I desilo se je upravo onako kako je rečeno u hadisi šerifima. Mnogi muslimani su zapali u mali širk (širk-i asgar). Ti brčeš mali i veliki širk (širk-i asgar i širk-i ekber), i optužuješ muslimane nevjerstvom (kufrom), i nazivaš kafirima muslimane koji ne zovu muslimane kafirima. Ovdje se završava prijevod citata iz knjige Es-Savaik-ul-ilahijje. [Knjigu Es-savaik-ul ilahijje firreddi alel-vehhabijje je 1306. godine po Hidžri prvo izdala bagdadska Izdavačka Kuća Nuhbet-ul-ahbar. Drugo štampanje je napravljeno foto ofsetom 1395/1975. godine. To izdanje je pripremila Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula.]

Hadisi šerif “O ljudi! Izbjegavajte tajni širk,” je ovako objašnjen na četiri stotine pedeset prvoj stranici knjige Hadika: “Ova vrsta idolopoklonstva (višeboštva, širka) znači vidjeti samo sredstva (sebebe) i ne misliti da Allah dželle-šanuhu stvara. Vjerovati da sredstva stvaraju poslove (nešto) znači pripisati ih (tj. ta sredstva te sebebe) kao partnere Allahu dželle-šanuhu. Pripisati stvari koje vidimo, ili o kojima mislimo, kao partnere Njemu se zove širk-i dželi [to jest otvoreni širk.] Vjerovati da stvari -- koje islam, razum i običaj smatraju posrednicima (sebebima) -- stvaraju je širk-i hafi (tajni, prikriveni širk).” Abdulhak Dehlevi rahmetullahi alejh kaže na pedesetoj stranici svoje knjige Eši’at-ul-leme’at, “Obožavati idole je širk-i ekber (veliki širk, veliko mnogoboštvo). Ovo je vrsta širka koja izaziva nevjerstvo (kufr). Licemjerno obavljanje ibadeta, i činjenje dobrote, je širk-i asgar (mali širk, malo mnogoboštvo). Ovaj mali širk nije nevjerstvo (kufr).” Ova dva mnogoboštva (širka) su od širka dželi.

Gore navedeni hadisi šerif iz knjige Hadika ne kaže da je traženje nečega od duša i umrlih mnogoboštvo (širk). Gore navedeni hadisi šerif znači da je -- dok upotrebljavamo sredstva, tj. dok tražimo nešto od ljudi i dok koristimo vidljive i nevidljive stvari -- mnogoboštvo (širk) vjerovati da su ta sredstva uradila proističući ishod (rad, posao). Ukratko, potraga za sredstvima (sebebima) je sunnet. Vjerovanje da sredstva daju nešto je širk. Jer, sredstva ne mogu ništa dati (uraditi), ona su samo povod za Allahovo dželle-šanuhu stvaranje. Onaj ko daje (ispunjava ono što želimo) je Allah dželle-šanuhu a ne sredstva. Onaj ko vjeruje da sredstvo, bez obzira bilo ono živo ili mrtvo, može dati šta hoće, to jest da sredstvo može nešto stvoriti, pripisuje Allahu dželle-šanuhu šerika (druga, tj. pripisuje nekog drugog Njemu ravnog). Tražiti išta od njega (tj. od sredstva, od sebeba), sa ovakvim ubjeđenjem, znači obožavati ga. Upotreba sebeba sa vjerovanjem da će Allah dželle-šanuhu stvoriti, a ne sebeb, nije obožavanje već prijanjanje za sredstva (sebebe). Kada muslimani hoće nešto ili od živog ili umrlog, ili od prisutnog ili odsutnog, oni ne vjeruju da će im oni sami sobom ispuniti njihovu želju. Oni se drže za sredstva dok (istovremeno) očekuju da im Allah dželle-šanuhu ispuni njihovu želju. Oni vjeruju da je Allah dželle-šanuhu Stvaralac. Dakle, kada muslimani traže nešto od duša ili umrlih to ne znači da ih oni obožavaju. To ne znači da ih smatraju bićima koja treba obožavati (tj. ma’budom). Samo Allah dželle-šanuhu sam sve stvara putem, preko, sredstava i posrednika. On nam je zbog toga naredio da se čvrsto uhvatimo (držimo, priljubimo) za sredstva i posrednike. Mi se iz ovog razloga hvatamo za sredstva koja su povezana sa tom (tj. našom) željom. Čvrsto hvatanje za sredstva i prianjanje za njih nije širk. Niti je to grijeh. Ali, očekivanje od sredstava (sebeba) je mnogoboštvo (širk). Očekivati od njih, sa uvjerenjem da oni mogu dati sve što se poželi, je veliki širk (širk-i ekber). Očekivati od njih sa uvjerenjem da će oni dati preko moći koju im je Allah dželle-šanuhu dao je tajni prikriveni širk (širk-i hafi). Očekivati da nam Allah dželle-šanuhu ispuni želju, a ne sebebi, i vjerovati da samo Allah dželle-šanuhu sve stvara, a ne sebebi, je u skladu sa islamom. Muslimani tako traže nešto od mrtvih i od duša. Ovakva dozvoljena traženja se nazivaju tevessul ili istigase.

Da bi saznali da li onaj, ko traži nešto od živog ili od umrlog, obožava tu osobu ili joj čini tevessul mi gledamo da li on, kada traži, radi nešto što nije u skladu sa islamom. Ako on radi, tj. ako on radi haram ili propušta farzove da bi ga zadovoljio, može se zaključiti da ga on obožava. Kako se vidi vehabije (koje ne postupaju u skladu sa islamom) kada zadovoljavaju žive, kada od njih nešto traže, izlaze iz islama postaju mušrici. Međutim, muslimani koji, dok čine tevessul, ne rade ništa što nije u skladu s islamom, izvršavaju Allahovo dželle-šanuhu naređenje. Oni se drže za sebebe. Ako ih oni, koji ih nazivaju mušricima, to čine (tj. nazivaju mušricima) bez te’vila (oni sami sobom) postaju kafiri. Ako neka osoba izađe iz islama sa ciljem da zadovolji požude i želje svoga nefsa, to jest, da zadovolji seksualne želje i požude svog nefsa, takva osoba će se smatrati da ona obožava svoj nefs. Ali, naša vjera nije rekla da je obožavanje našeg nefsa širk. To znači, takvi ljudi ne postaju kafiri (nevjernici) već fasici (grešnici).

SAVJET MUSLIMANU

Back | Index | Next