ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

9 - Rašid Riza kaže, “Ja sam napisao u časopisu El-menar, koji sam izdao 1315/1898. godine da taklid nije ispravan. Ja sam neke od tih tekstova uzeo od imama allame Ibni Kajjima Dževzijje. Ja sam ih sakupio i objavio knjigu Muhaverat.

Kada vjerski reformator piše da taklid nije ispravan on blati bilione muslimana ehli sunneta koji su došli u toku ovih četrnaest stoljeća. On hoće da kaže da će oni svi otići u džehennem. To mora da je zato što nemezheblije, mulhidi i zindici, to jest vjerski reformatori, sami znaju svoju manu, da ne mogu javno napasti ehli sunnet. Oni upotrebljavaju laži, podvale, i neodređene riječi, i uvijek rade iza kulisa. Kako bi se ikada moglo reći da nije ispravno slijediti imama mezheba? Allah dželle-šanuhu kaže u ajetima sureta Nahl i Enbija, “Učite pitajući učene (one koji znaju)!” i “Slijedite ulul emr (to jest ulemu)!” Ovi ajeti su razlog što nam je postalo vadžib slijediti (imitirati) imama mezheba. Kada ovaj nemezheblija, otpadnik, kaže da nije ispravno slijediti (imitirati) imama mezheba on hoće da kaže, “Slijedite mene a ne njega!” On hoće da prevari muslimane i da ih navede na njegov krivi put. On hoće da oni odustanu od ispravog slijeđenja (hakk taklida) i počnu slijediti njegovo lično pokvareno i neispravno slijeđenje (batil taklid). Nemezheblije su imitatori greške.

Postoje dva načina taklida (tj. slijeđenja ili imitiranja nekoga). Prvi način je taklid kafira. Oni slijede svoje roditelje i sveštenike i tako ostaju u nevjerstvu (kufru). Ovakav taklid nije dozvoljen. I Kur’ani kerim i hadisi šerifi zabranjuju ovakav taklid. Muslimanu nije dovoljno da samo, imitirajući svoje roditelje, kaže da je musliman. Musliman je onaj ko zna, odobrava, i vjeruje Amentu. [Amentu ili osnovni temelji vjerovanja. Svaki musliman mora da ih nauči napamet, da zna njihovo značenje, i da svim svojim srcem u njih vjeruje. Ovi osnovni temelji vjerovanja su: Amentu billahi - Ja vjerujem u Allaha dželle-šanuhu; ve melaiketihi - i u Njegove meleke (anđele); ve kutubihi - i u knjige koje je Allah dželle-šanuhu poslao; ve Rusulihi - i u Allahove dželle-šanuhu Poslanike; vel jevmil-ahiri - i u Sudnji dan; ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi teala - i u sudbinu (kader), to jest, da sve što se događa, i dobro i zlo, biva s Allahovom dželle-šanuhu voljom i određenjem; vel-ba’su ba’delmevti hakkun - i u život poslije smrti; ešhedu en lailahe illallah - Ni na zemlji ni na nebesima nema niko drugi osim Allaha dželle-šanuhu da je vrijedan da se obožava (ibadeti). Samo je Allah dželle-šanuhu Istinski Stvaralac [hakiki ma’bud] kojega trebamo obožavati (ibadet činiti). Allah dželle-šanuhu je vadžib-ul-vudžud (to jest, samo je On neophodno biće, što znači, da bez Njega ništa ne može postojati.) Njemu pripadaju sve uzvišenosti. On nema mana. Njegovo ime je Allah; ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu - Uzvišeni zat-i ali (njegovo veličanstvo ili hazreti) Muhammed, sin Abdullaha, je Allahov dželle-šanuhu rob i Resul (Poslanik).] Prema tome, jasno je da je neispravno slijediti i imitirati nekoga po pitanju stvari koje se moraju vjerovati. Isto tako ne smijemo slijediti ni one koji ne slijede nijedan mezheb, niti smijemo napustiti ehli sunnet mezheb. Šta više, ovo je (odnosno, slijeđenje u vjerovanju) neispravno povezivati sa slijeđenjem u pogledu djela (amelat). Kur’ani kerim i hadisi šerifi nam naređuju ovakvu vrstu slijeđenja (odnosno slijeđenje u djelima). Hadisi šerif, “Moji sljedbenici se neće sloziti (moj ummet neće učiniti idžmu) na nešto što je zabluda (dalalet)!” nam jasno kaže da je ispravno sve što je ulema pravog puta napisala. Ovaj hadisi šerif navode: veliki alim Abdulgani Nablusi (preselio na ahiret 973/1565. godine) u svojoj knjizi Hulasat-ut-tahkik fi bejan-i hukm-it-taklid vet-telfik; Abdulvehhab Ša’rani (preselio na ahiret 937/1565. godine) u predgovoru svoje knjige Mizan-ul-kubra; imam Rabbani (preselio na ahiret 1034/1624. godine) u mnogim pismima svoga Mektubata; i Jusuf Nebhani na kraju svoje knjige Hudždžetullahi alel’alemin. Oni koji su protiv ovog su i nepravedni i nisu u pravu. Saglasnost miliona alima ehli sunneta i hiljada evlija koji su se pojavili tokom hiljadu i tri stotine godina je: “Muslimanu koji nije mudžtehid je, da bi mogao ispravno obavljati svoj ibadet, vadžib slijediti mudžtehida kome vjeruje, u koga ima povjerenje, i koga voli.” Ko ne vjeruje ovu saglasnost ne vjeruje ni ovaj hadisi šerif. Ova saglasnost nam takođe pokazuje da i mudžtehid mora slijediti svoj idžtihad i da mu nije dozvoljeno slijediti drugog mudžtehida. Svaki časni ashab (musliman koji je makar jednom vidio Poslanika alejhisselam) je bio mudžtehid. Oni se iz ovog razloga nisu međusobno složili po izvjesnim pitanjima. Isto tako, i kad imam Ebu Jusuf nije na Džum’u promijenio svoj abdest, i kad imam Šafi’ija nije na mezaru imama a’zama Ebu Hanife poslije ruku’a podigao svoje ruke, nije bilo slijeđenje drugih. Oni su u tom momentu i u toj situaciji slijedili svoj sopstveni idžtihad.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next