ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

12 - Vjerski reformator kaže, “Je li u skladu sa razumom osporavati nešto što vidimo radi neosnovanih riječi koje se nazivaju idžma’ ili saglasnost?

On se izigrava sa osnovnim učenjima islama i tvrdi da idžma’ nema osnove. Alimi fikha su je naučili iz hadisi šerifa koji kaže, “Moj ummet se neće složiti na zabludu (neće imati idžmu na dalalet)!” Zaista, kako će to vjerski reformator znati? On to nije čuo od svojih, takozvanih, modernih gospodara!

Idžma’ (ili saglasnost) je slaganje idžtihada svih mudžtehida, savremenika jednog stoljeća. Nakon četvrtog stoljeća po hidžri na zemlji više nije bilo nijednog apsolutnog mudžtehida (mutlak mudžtehida) pa otada više nije ni bilo idžme. Alimi kasnijih stoljeća su uzimali idžme prethodnih stoljeća kao delil (dokaz) i sened (argument koji potvrđuje). Saglasnost mukallida i džahila, a naročito vjerskih reformatora, se ne zove idžma’. Najjača i najvažnija idžma’ je idžma’ ashaba kiram radijallahu teala anhum edžma’in. Alimi koji su došli iza njih su sakupili nauku o mes’elama (vjerskim problemima i pitanjima koja treba riješiti) - koja je prenesena kao idžma’ - i zapisali je u svoje knjige. Nazivati znanje o mes’elama, o kojima nema saglasnosti, kao i riječi onih koji nisu mudžtehidi, je striktno zabranjeno.

Prema alimima ehli sunneta postoje četiri Edille-i šer’ijje. To znači, postoje četiri izvora iz kojih su izvedeni šerijatski propisi (šer’i hukm). Kur’ani kerim je Kitab. Hadisi šerif je Sunnet. Ova dva izvora se nazivaju Nass. Kijas-i fukaha je sastavljen iz idžtihada alima - mudžtehida. Ko kaže da idžma’ nije dokaz (delil) ne postaje kafir jer je on to rekao objašnjavajući nejasne nassove. Takva osoba je inovator (bid’at sahibija). Haridžije i druge nemezheblije su u ovoj grupi. Njihove riječi, koje su suprotne idžmi, ne proizvode kufr. Ali, riječi džahila, koji izražavaju svoje misli i ideje, koje nisu u skladu sa idžmom, koji su nesvjesni i ne znaju šta je te’vil, i koji se suprotstavljaju idžmi, izazivaju kufr.

Vaiz efendija ne izražava svoja zamišljanja i pretpostavke. On ne zasniva svoje odluke na mogućnostima. On zna da se ne smije diskutovati ako se nije dovoljno potkovano znanjem niti odlučivati na osnovu pretpostavki. On ne osporava nešto što vidi ali uči i eksperimentiše zato što nam Kur’ani kerim i hadisi šerifi naređuju da razmišljamo, izučavamo i eksperimentišemo. On hvali one koji tako rade. Knjiga Akaid-i Nesefijje, koju je učio dok je bio u medresi, a za koju vjerski reformator nije ni čuo, piše na svojoj prvoj stranici kako se stiče znanje.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next