ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

30 - Vjerski reformator nastavlja sa svojim omalovažavanjem hiljada i hiljada alima islama:

Zaključak alima usula o potrebi slijeđenja (taklida), na osnovu ajeta ‘Ako ne znate, pitajte one koji znaju (učene)!’, je jedno besplodno i nezdravo zaključivanje i rasuđivanje. Ovaj ajet ne naređuje svakom taklid, pošto taklid nije bio dozvoljen u slučajevima ili onim koji su izazvali njegovu objavu. Allah dželle-šanuhu je u ovom ajetu naredio arapima mušricima da pitaju ehli kitabije (to jest jevreje i kršćane) jesu li Poslanici meleci ili ljudska bića. Zašto bi ovo pitanje bilo taklid dok ono ne znači da bez dokaza radimo u skladu sa nečijim mišljenjem ili idžtihadom? Štaviše, ova mes’ala je mes’ala koja se odnosi na vjerovanje (i’tikad). I ti se, takođe, slažeš sa činjenicom da taklid u tom pogledu nije dozvoljen. Kur’ani kerim nas obavještava da će vođe kafira na kijametu pobjeći od onih koji su ih slijedili. Zar ovo obavještenje nije znak da Allah neće oprostiti onim koji slijede one koje nam Allah nije naredio da slijedimo? Mi smo pretrpjeli propasti zato što muslimani napuštaju Kur’an i smatraju izvjesne ljude dokazom (delilom). Imami koje su oni slijedili će bježati od njih na kijametu zato što su veliki imami i mudžtehidi zabranili taklid. Ti si navikao da primaš ljudske riječi kao dokaz a ne Allahove i Poslanikove (delil).

Nakon što je Rešid Riza ovo napisao kroz usta vjerskog reformatora on, da bi zaveo čitaoce, piše kako su se vaiz-efendiji svidjele ove riječi vjerskog reformatora, i kako on nije bio u pravu što je mislio da je vjerski reformator džahil, i kako on sada puno cijeni vjerskog reformatora jer vidi koliko je on učen.

Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zaključio iz gore navedenog ajeti kerima da trebamo slijediti mudžtehida, to jest da mi moramo u našem svakom djelu (amelu) i ibadetu slijediti mudžtehida. Ashabi kiram su naučili novopostale muslimane, među Tabi’inima, samo kako da ibadete, onako kako su oni naučili od Resulullaha. Oni im nisu naredili da traže i istražuju dokaze (delile). Oni su smatrali da im je dovoljno da bez dokaza slijede. Naši imami mezheba, koji su u stopu slijedili ashabe kiram u svemu što su radili, su ih slijedili i u tom pogledu. Kada neko kaže, “imami mezheba su zabranili taklid” to je isto kao da je rekao, “imami mezheba su skrenuli sa puta ashabi kiram”. Između ove dvije rečenice nema razlike. Tačno je da su i ashabi kiram i imami mezheba tražili dokaz, i da nisu slijedili ničiji idžtihad. Ali, oni su dozvolili onim koji nisu mudžtehidi da slijede mudžtehide. Reformatorova tvrdnja da ovaj ajet nije naredio kafirima da slijede (praktikuju taklid) je sa ciljem da se ova stvar uguši u sofizmu. Alimi islama nisu rekli da je kafirima naređeno da slijede (praktikuju taklid). Zašto bi mi onda priznali da su ove riječi vjerskog reformatora tačne? Allah dželle-šanuhu je naredio onim koji ne znaju da pitaju učene (one koji znaju). Alimi islama rahmetullahi teala alejhim edžma’in su, zaključujući iz ovog ajeti kerima, rekli da muslimani trebaju da pitaju one koji znaju o onom što oni hoće da urade. To je svo pitanje (mes’ela). Ovdje nema ni taklida ni delila. Vjerski reformator ih je ubacio u ovo sa nastojanjem da dokaže da je on u pravu. Slijeđenje alima u nečem što radimo, bez poznavanja njegovih delila, je potpuno drugo pitanje (mes’ela). Ono automatski potiče iz prethodnog pitanja, to jest, da pitamo nekoga ko zna o stvarima koje trebamo ili ne trebamo da radimo, i da uh uradimo onako kako smo od njega naučili, što znači da ga slijedimo. Međutim, slijeđenje (taklid) po pitanju imana (vjerovanja) nije tako. Jer, iman se ne sliježe (ne ustaljuje) u srcu odmah nakon što smo upitali i naučili i’tikad (činjenice koje se moraju vjerovati); to se ne zove taklid. Iman se ukorijeni (uspostavi) u srcu nakon što smo ga naučili, o njemu razmislili, zavoljeli ga, i prihvatili ga. Islam zahtijeva takav iman. Nerazmotreni iman koji se začeo nakon što smo nešto bez razmišljanja i odobravanja naučili je imitiranje bez dokaza (delila). Takav je slučaj sa kafirima koji su postali kafiri zato što su imitirali svoje roditelje. Islam zahtijeva od ljudi da ga dobiju nakon što su razmislili, vidjeli njegove dokaze, i sami sobom odlučili. Kufr kafira nije oformljen sam od sebe. On je usvojen od njihovih roditelja i postao njihovo lično svojstvo. Kako se vidi taklid nema veze sa imanom. Pošto taklid u imanu nije dozvoljen, oni, koje su oni u ovom pogledu slijedili, će na kijametu bježati od onih koji su ih slijedili. Pošto je taklid u ibadetu zahtjev Allahove dželle-šanuhu zapovijedi, oba, i oni koji ga podučavaju i oni koji ga uče će otići u Džennet.

Riječi vjerskog reformatora, “zato što muslimani napuštaju Kur’an i smatraju izvjesne ljude dokazom (delilom)” su jedno vrlo podlo i gnusno ponižavanje. Njegov cilj je da prikaže muslimane kao kafire. S obzirom da je njegova izjava laž i kleveta i pošto on naziva muslimane kafirima on postaje sam sobom kafir. Muslimani ne slijede vjerske imame lično. Oni su se, nakon što su naučili murad-i ilahi i murad-i pejgamberi, čvrsto uhvatili za Allahove dželle-šanuhu i Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem zapovijedi. Mudžtehidi su sredstva (vesile) i posrednici (vasite). Allah dželle-šanuhu kaže u jednom ajeti kerimu, ‘Tražite vesile za Moje zadovoljstvo (riza).” Muslimani su, slijedeći ovu Allahovu dželle-šanuhu zapovijed uzeli imame mezheba kao sredstva (vesile). Slijediti imame mezheba i adaptirati im se ne znači izvršavati njihova lična naređenja već slijediti znanje koje su nam oni prenijeli iz Kitaba i Sunneta (odnosno šerijata).

Kako bi ikada mogli odbaciti kontradiktorna pitanja (mes’ele) četiri mezheba? To je nemoguće. Jedno od protivrječnih mišljenja je sigurno u skladu sa Allahovim dželle-šanuhu naređenjem. Na primjer, krvarenje kvari hanefijin abdest. Međutim krvarenje ne kvari šafi’ijin abdest. Jedno od ovo dvoje je sigurno Allahov dželle-šanuhu murad (želja). Mi uvijek moramo raditi jedno od njih i reći ovo je Allahov dželle-šanuhu murad. Onaj ko pogodi Allahov dželle-šanuhu murad je u pravu. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao da će i mudžtehid koji nije pogodio Allahov dželle-šanuhu murad takođe dobiti nagradu na ahiretu (sevab). U vrijeme našeg efendije (sejjida), Resulullaha, je bilo puno ovakvih idžtihadskih pitanja (mes’ela). Ima puno hadisi šerifa u kojima se kaže da će i mudžtehid koji nije pogodio dobiti sevab. Ovdje je važno naglasiti da će samo mudžtehidi dobiti sevab. Prema gore navedenom ajeti kerimu koji se nalazi u suri Nahl će i oni koji slijede mudžtehide takođe dobiti isto onoliko sevaba (nagrada na ahiretu). Nemezheblije (tj. bid’at sahibije, inovatori, otpadnici, jeretici), oni koji ne slijede mudžtehide, neće dobiti ovaj sevab. Oni nisu poslušali Allahovo dželle-šanuhu naređenje. Oni će otići u džehennem. Hadisi šerif “Nijedan ibadet bid’at sahibija (inovatora,nemezheblija, otpadnika) nije kabul (nije primljen, odnosno, nema nagrade)” je potvrda za naš argument.

Izvjesni alimi iz oblasti usul-i fikha su rekli, “Slijeđenje (ili taklid) mudžtehida je proizvod uvjerenja i povjerenja u njegovo znanje. Značenje ajeti kerima, ‘Pitajte one koji znaju (učene)’ nam otkriva ovaj podatak. Neko ko slijedi jednog mudžtehida u jednoj mes’eli, drugog mudžtehida u drugoj mes’eli, ne vjeruje i nema povjerenje u prvog mudžtehida. Njegov taklid neće biti legalan takođe ni u prvoj mes’eli. Ako nam on kaže da on vjeruje i ima povjerenje u obojicu mi mu nećemo povjerovati.” Stav i ponašanje Rešida Rize je u mnogim pogledima u kontradikciji. Pjesnik kaže:

“Djela su čovjekovo ogledalo, riječi ne važe,
Njegovo djelo je nastavak njegovih misli.”

Molimo našega čitaoca da pročita odlomak iz knjige Mizan-ul-kubra koji smo preveli u odgovoru pod brojem 42.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next