ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

33 - Vjerski reformator je takođe i protiv saglasnosti imama mezheba. On kaže:

Nemoguće je priznati tvrdnju da postoji saglasnost (idžma’) o odluci da je telfik (ujedinjavanje) mezheba pogrešan. Po ovom predmetu postoje različita mišljenja. Kako je to ikada mogao reći autor knjige Dur-ul-muhtar kada to nije rekao nijedan imam njegovog mezheba, usprkos činjenici, da je njegov mezheb kombinacija idžtihada trojice imama. I mi takođe razumijemo od ibni Humama da nije tačno da hanefije ne priznaju telfik. Štaviše, imaju mnoge fetve koje su izdate u saglasnosti sa više mezheba. Jedna od njih je, koja je najčuvenija od svih, o ‘poklanjanju svoje pokretne imovine sebi’, što se, nakon što su ujedinjeni idžtihadi imama Ebu Jusufa i imama Muhammeda, smatra dozvoljenim. Ibni Abidinova izjava da ujedinjavanje idžtihada alima pripadnika istog mezheba nije nije telfik (ujedinjavanje) mezheba je proizvoljna ideja koju niko pametan ne može reći. Niko neće priznati istovremeno dva kontradiktorna mišljenja pa čak ni mukallid. I ja takođe priznajem činjenicu da autori fikskih knjiga nisu mogli ništa reći od sebe jer mukallid nema dovoljno znanja koje mu omogućava da kaže nešto od sebe. On mora da prenese tuđe riječi. U stvari, on je to prenijeo od allame Kasima koji je to prenijeo iz knjige Tevfik-ul-hukkam. Neko ko nije znao da po ovom pitanju postoji neslaganje, i da postoje drukčiji pogledi, je rekao da postoji idžma’, a drugi su to onda prenijeli. Nije ispravno misliti da će istina uvijek biti na strani većine. Ajeti kerim iz sure Jusuf, kaže, ‘Zaista, bez obzira koliko ti želio većina njih ti neće vjerovati.’

Vjerski reformator u ovom navodu nam jasno otkriva svoju neukost i podatak da je on neprijatelj ehli sunneta. Njegove riječi da je hanefi mezheb ujedinjavanje (telfik) idžtihada tri imama nam jasno pokazuju činjenicu da on nema ni pojma o nauci koja se zove ilm-i usul-i fikh. Činjenice koje nam je on iznijeo kao dokaze, upotrebljavajući svoju plitku pamet, su potpuno beznačajne. Mi ćemo ukratko reći da je imam a’zam Ebu Hanife rahmetullahi alejh osnovao metode (usule) i principe (kava’ide) hanefi mezheba. Imam Ebu Jusuf (preselio na ahiret 182/798. godine) i imam Muhammed Šejbani (preselio na ahiret 189/804. godine) su bili imamovi a’zamovi učenici. On je njima, obrazujući i trenirajući ih dugi niz godina, kao i stotine svojih drugih studenata, omogućio da dođu na nivo idžtihada. Ova dva, kao i mnogi drugi mudžtehidi koji su bili njihovi prijatelji, su mjerili šta su naučili od svog hodže (učitelja) metodama i principima koje su, opet, naučili od svog hodže, pa su novim slučajevima na koje su nailazili davali različite fetve. Pošto fetve ova dva imama u hanefi mezhebu nisu ujedinjavanje to nije telfik. U hanefi mezhebu se radi po imamovim a’zamovim riječima. Međutim, po pitanjima u kojima nema imamovog a’zamovog idžtihada, se radi po idžtihadu imama Ebu Jusufa. Ako po tim pitanjima nema ni imamovog Ebu Jusufovog idžtihada onda se radi po imamovom Muhammedovom idžtihadu. Ovaj redoslijed je dozvoljeno promijeniti, ili ujediniti dva idžtihada, samo u slučaju velike nevolje (zarureta). Na primjer, u pogledu obaveze klanja kurbana za vrijeme Kurbanskog bajrama (Eid-ul adha) [tj. deseti, jedanaesti, dvanaesti, i trinaesti dan mjeseca Zul-Hidždže.], onaj ko ne može podmiriti svoje potrebe i dugove, od stanarine, koju dobija, se prema imamu Muhammedu smatra siromašnim (fakirom), a prema šejhejnu (tj. imamu a’zamu i imamu Ebu Jusufu) bogatim. Ovakva osoba će ako ne zakolje kurban ili ne dadne fitre [vrsta sadake] prema imamu Muhammedu izbjeći grijeh. Ako takva osoba dadne fitre i zakolje kurban ona će prema šejhejnu dobiti sevab vadžiba (nagradu na ahiretu koja se daje za vadžib). Neko ko učini nešto što za njega nije vadžib će dobiti za to samo sevab nafile ibadeta (nagradu koja se daje na ahiretu za nafilu ibadet). On neće dobiti nagradu vadžiba. Nagrada vadžiba je puno veća od nagrade nafile. Kako vidimo, ova razlika u idžtihadu je za muslimane Allahov dželle-šanuhu rahmet (milost). Ujedinjavanje idžtihada imama istoga mezheba nije telfik. Ovakvo ujedinjavanje nam ne pokazuje da je telfik dozvoljen. Telfik je ujedinjavanje dva ili više različitih mezheba od četiri mezheba. Isto je tako i njegova primjedba o Ibni Humamu laž zato što je i Ibni Humam isto tako napisao. On ovako piše u svojoj knjizi Tahrir, “Kada radimo izvjesni posao po jednom mezhebu takođe je dozvoljeno i imitirati neki drugi mezheb, ali, pod uslovom da ne uradimo ništa što je neispravno (batil) u oba mezheba. Ako neko, ko slijedi šafi’i mezheb ne potrlja pri uzimanju abdesta rukama svoje udove i ako onda takne ženu [koju može ili je mogao oženiti sa nikahom], misleći da taknuvši je neće izgubiti abdest po maliki mezhebu, namaz, koji on klanja sa ovakvim abdestom je neispravan (batil) u oba mezheba.” Knjiga Hulasat-ut-tahkik navodi ove Ibni Humamove riječi kao dokaz kojim dokazuje da nije dozvoljeno ujedinjavati mezhebe. Ovaj neprijatelj islama predstavlja sebe kao vjerskog čovjeka i mijenja Ibni Humamove riječi sa namjerom da prevari muslimane i odvratno okleveće ovoga velikog imama. Štaviše i šejh Kasim, Ibni Humamov učenik, je napisao da telfik nije dozvoljen i da po tom pitanju postoji idžma’. Šejh Kasim je napisao o ovoj idžmi - koju je naučio od svog hodže ibni Humama - u svojoj knjizi Et-tashih. Ona je komentar na knjigu Kuduri.

Isto tako i u knjizi Durer piše da nije u suprotnosti sa hanefi mezhebom ako hanefi muftija izda fetvu u skladu sa idžtihadom imama Ebu Jusufa ili imama Muhammeda Šejbanija jer su oba imama rekla da je njihov svaki idžtihad, koji se ne slaže sa imamovim a’zamovim, izvještaj koji su oni čuli od imama a’zama. Ibni Abidin je radi tog napisao na marginalijama knjige Vakf-ul-menkul, “Teškoća koja je izjavljena u imamovoj Tarsusijevoj knjizi Nef-ul-vesail i u fetvama Ibn-ul-Šelbija je iskorijenjena. Prema imamu Ebu Jusufu je dozvoljeno da neko, sam sebi, nešto pokloni dok to nije dozvoljeno prema imamu Muhammedu. Prema imamu Ebu Jusufu poklanjanje neke takve imovine nije dozvoljeno dok je to poklanjanje takve imovine dozvoljeno po imamu Muhammedu. Pošto nijedan od ova dva imama nije rekao da je dozvoljeno ako neko sam sebi pokloni neku pokretnu imovinu idžtihadi ova oba imama su ujedinjeni, pa je izdata fetva koja kaže da je i to takođe dozvoljeno. Ovo je ono, o čemu Tarsusi piše u svojoj knjizi Munjet-ul-mufti, kao, ‘hukmu mulaffak dža’izun.’ [“Zaključak onog koji ujedinjuje je opravdan”, po kom se misli da je dozvoljeno “ujedinjavanje idžtihada [onih mudžtehida koji pripadaju istom mezhebu].”] Nadalje, ujedinjavanje različitih mezheba je jednoglasno zabranjeno. Ja sam to detaljno objasnio u mojoj knjizi El-Ukud-ud-durrijje fi tenkih-il Hamidijje.” Isto tako, i dozvola za poklanjanje novca, ujedinjavanjem idžtihada imama Ebu Jusufa i imama Zufera, ne pokazuje da je ujedinjenje idžtihada drukčijih mezheba dozvoljeno zato što oba imama pripadaju hanefi mezhebu. Vjerski reformator pokušava, besramno izvrčući ove jasne izjave iz knjiga fikha, bez straha od Allaha dželle-šanuhu, i da zavede omladinu i da okleveće najcjenjenije knjige fikha kao što su Durr-ul-muhtar i Redd-ul-muhtar (Ibni Abidin), i da tako iznutra uništi ehli sunnet. Ove podle spletke nam jasno otkrivaju činjenicu da Rešid Rida nije vjerski autoritet već jedan zindik, odnosno nerijatelj islama koji se prerušio u vjerskog autoriteta.

Pošto alimi fikha ne izražavaju propise islama (ahkam-i šer’ijje) kao svoja lična mišljenja i razumijevanja već nam prenose znanje koje potiče od ashaba kiram radijallahu anhum edžma’in, reformator se do te mjere ponižava da on žigoše alime kao neznalice. Međutim vjerski reformatori, i oni koji ne znaju ovu nauku i slučajeve na koje se ona primjenjuje, su ti koji su neuki i lažovi. Oni su vulgarne neznalice. Zbog njihove neukosti, koja je specifična za one koji nisu svjesni svog neznanja, oni misle da nešto znaju, i ne osječaju se posramljeno radi širenja svojih lažljivih i pokvarenih riječi u ime znanja. Hadisi šerif koji se nalazi u zbirci hadisa koja se zove sahih Muslim kaže “El-haja-u minel-iman” (Stid niče iz imana). On nam kaže da neprijatelji islama nemaju stida. Alimi fikha su zabilježili i pitanja ili mes’ele po kojima postoji slaganje (idžma’) kao i pitanja po kojim postoji neslaganje (ihtilaf). Oni, koji znaju duboku nauku fikha su u stanju da ih međusobno razlikuju. Neuki reformatori misle da su oni alimi fikha kao i oni. Arapska poslovica kaže, “El-kelam-u sifat-ul mutekellim” (Naše riječi otkrivaju ko smo), izražava unutarnji (pravi) cilj ovih zindika.

Po njemu, alimi fikha su - nepoznavajući materiju - rekli da postoji idžma’. Po njemu je ova uzvišena vjera, islam, bila stoljećima igračka u rukama džahila, pa će je sada ovi zindici obnoviti i vratiti na njen pravi kolosjek. Ovdje i on sam, takođe, kaže da neko ko negira idžmu alima postaje kafir. Ako alimi islama nisu znali, ili, nisu pronašli idžmu, gdje će je onda ovaj bijednik naći? Ali, ne trebamo se čuditi: “El-džahilu džesurun [Neznalica se hrabro ponaša!].” On uvijek govori što izmisli. Šta bi mu bilo lakše? Njemu ništa ne znači da napiše na stotine ovakvih knjiga koje su pune laži i kleveta. Ne trebamo dalje tražiti istrule magarce koji su prorečeni u hadisi šerifu našeg efendije (sejjida) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čija je svaka riječ bila puna mudrosti (hikmeta), koji kaže, “Sve što se kijamet više približava vjerski ljudi će biti truliji i pokvareniji od lešine istrulog magarca.” Oni sami izlaze na vidjelo. Njihov otrovni i gadni smrad se širi iz Egipta po cijelome svijetu. Mi molimo Allaha dželle-šanuhu da zaštiti naš mladi vjerski kadar, da se ne zarazi klicama ove smrtonosne bolesti! Molimo Ga da nas On sve zaštiti od zala ovih skorojevića! Molimo Allaha dželle-šanuhu da nas On ne odvoji od puta alima ehli sunneta koji nas vode stazom Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem i za koje je rečeno da su njegovi nasljednici! Da ovi Allahovi blagoslovljeni (mubarek) ljudi nisu napisali knjige fikha, i ilmihale, mi bi - vjerujući u njihove laži - bili izgrebani i isparani kandžama ovih skorojevića, zindika, i bili bi potpuno uništeni. Neka je na hiljade selama i dova na blagoslovljene duše alima ehli sunneta koji su nas zaštitili od nevjerstva i inovacije, otpadništva (bid’ata).

Kada on kaže da istina nije uvijek na strani većine on poriče hadisi šerif koji kaže, “Moj ummet se neće saglasiti na zabludu (dalalet).” Alimi ehli sunneta su se čvrsto držali idžme i većine zato što je to tako Resulullah sallallahi alejhi ve sellem naredio. Hadisi šerif koji se nalazi u zbirci hadisa koja se zove sahih Buhari, u poglavlju fiten, kaže, “Onaj ko se za pedalj udalji od džema’ata i umre u tom stanju će umrijeti smrću džahilijjeta.” [Džahilijjet je kufur iz predislamske ere.] Ovaj hadisi šerif objašnjava stotinu četrnaesti ajet sure Nisa’. Jedan drugi hadisi šerif koji je takođe napisan u Buharijinom sahihu, iza gore navedenog hadisa, kaže, “Allah dželle-šanuhu će, da bi vam uzeo znanje, uzeti ulemu koja živi po svom znanju. Ostaće neznalice. Oni će, na taj način što će odgovarati na vjerska pitanja po svom mišljenju, prouzrokovati da muslimani skrenu sa pravoga puta.” Ovaj hadisi šerif nam usmjerava pažnju na štetu koju izazivaju vjerski reformatori koji krive alime ehli sunneta i kažu da je prenošenje riječi uleme taklid (imitiranje) i koji iznutra uništavaju vjeru svojom kratkom pameti i smetenim glavama. Ovaj hadisi šerif je detaljno objašnjen na početku knjige sahih Buhari. Imam Muhammed bin Isma’il Buhari je rođen 194/809. godine. On je preselio 256/869. godine u Samarkandu na ahiret. Još jedan hadisi šerif iz sahiha Buharije, koji se navodi u poglavlju ilm, kaže, “Jedan od predznaka (alameta) kijameta je da će nestati (vjerskog) znanja; broj vjerskih džahila (vjerski neukih ljudi) će se povećati; biće više onih koji piju alkohol i čine blud.” Pokušaj vjerskog reformatora da uništi ehli sunnet, predstavljajući sebe kao vjerskog čovjeka, nam otkriva podatak da je ovaj hadisi šerif dokazao jednu od mu’džiza (čuda) koje nam govore šta će se desiti u budučnosti.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next