ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

37 – Vjerski reformator na početku jedanaestog dijaloga piše da je vaiz-efendija rekao:

Nama je samo dozvoljeno čitati i raditi po knjigama alima našeg mezheba. U stvari, nama je rečeno da mi ne smijemo slijediti tekstove Kemala ibni Humama - koji je mudžtehid u mezhebu (mudžtehid-i fil-mezheb) - koji nisu u skladu sa pravilima mezheba iako se baziraju na ispravnim dokazima.

Da li je ikada moguće da propovjednik (vaiz) islama kaže jedan ovakav apsurd i laž? Vjerski reformator se u svojim napadima na ehli sunnet toliko razbijesnio, i postao toliko osvetoljubiv, da on prelazi ne samo granice znanja i pristojnosti već i razuma i postaje nesvjestan od bijesa. On se ovdje dotakao jedne prefinjene tačke usul-i fikha koja se može ukratko ovako objasniti: Alimi fikha četiri mezheba imaju sedam nivoa. Na prvom nivou su alimi koji su mudžtehid-i fiš-šer’. Na ovom nivou su imami četiri mezheba. Oni su u svojim mezhebima osnovali metode (usule) i principe (kava’ide). Na drugom nivou su mudžtehid-i fil-mezahib, to jest mudžtehidi koji pripadaju jednom izvjesnom mezhebu, kao što su, na primjer, mudžtehidi među imamovim a’zamovim studentima. Oni su, slijedeći principe koje je on postavio, izvodili zaključke iz dokumenata. Na trećem nivou su alimi koji se zovu mudžtehid-i fil-mesail. Oni zaključuju propise (hukm) za pitanja (mes’ele) koje imam mezheba i njegovi učenici nisu spomenuli. Oni moraju biti u skladu sa njima (sa imamima mezheba i njihovim učenicima). Ovdje se ubrajaju alimi kao što su Tahavi, Ebul-Hasen Ubejdullah Kerhi, šems-ul-eimme Halvani, šems-ul-eimme Serahsi i Kadihan. Na četvrtom nivou se nalaze eshab-i tahridž. Oni nisu bili mudžtehidi. Oni su objasnili kratke izjave i nejasne propise mudžtehida. Razi je jedan od ovih. Na petom nivou su eshab-i terdžih. Oni su svrstali rivajete prema njihovoj ispravnosti. Među ove spadaju Kuduri, i autor knjige Hidaje Burhaneddin Merginani. Na šestom nivou su bili eshab-i temiz. Oni su bili u stanju da razluče kavi, za’if, zahir, i nadir habere jedne od drugih. Među ovim su bili autori knjige Kenz [Ebulberekat Hafizuddin Abdullah bin Ahmed Nesefi rahmetullahi teala alejh. Alim hanefi fikha. Preselio na ahiret 710/1310. godine], Muhtar [Abdullah bin Mahmud rahmetullahi teala alejh. Njegovo ime je takođe i Medždeddin-i Masuli. Alim fikha u hanefi mezhebu. Rodio se 599. godine po Hidžri a preselio na ahiret 683/1285. godine] i Vikaje [Burhan-uš-šeri’a Mahmud bin Sadr-uš-šeri’a-tul-evvel Ahmed bin Ubejdullah Mahbubi- rahmetullahi teala alejh. On je postao 673/1274. godine šehid.] Oni koji su na sedmom nivou nisu mogli učiniti nijednu od ovih stvari. Nijedan od njih ne može izdati fetvu koja se ne slaže sa mezhebom - bez mešakkata (haradža, hitnosti ili poteškoće). Vjerski reformator ovo izvrće i tvrdi da je zabranjeno čitati, ili raditi, po knjizi koja nije po našem mezhebu. Naprotiv! Svaki musliman kao i gore spomenuti alimi može čitati i studirati knjige kojeg hoće mezheba. On može preći u drugi mezheb ako hoće. Kada postoji haradž (tj. poteškoća ili mešakkat), odnosno hitna potreba, svakom je dozvoljeno slijediti olakšanja (ruhse) koja njegov mezheb dozvoljava. Ako nismo ni to u stanju, onda možemo, da bi se izvukli iz teške situacije, slijediti olakšice drugog mezheba. Mi samo moramo da, kada obavljamo neki posao u skladu sa jednim drugim mezhebom, izvršavamo naređenja i da se čuvamo od zabrana koje se u tom mezhebu odnose na taj posao. Mi radi toga trebamo da naučimo ono što taj mezheb zahtijeva u tom pogledu. Ibni Abidin rahmetullahi teala alejh piše na početku trećeg toma svoje knjige Redd-ul-muhtar da je Ibni Humam ehli terdžih alim, to jest jedan od alima sa petoga nivoa. To znači da on, suprotno onom što vjerski reformator kaže, ne samo da nije mutlak mudžtehid već on uopšte nije ni mudžtehid. I on je takođe, kao i svaki drugi mukallid, morao da slijedi mezheb. Vjerski reformator nam je već ranije rekao da su alimi kao što je Ibni Abidin - imitatori imitatora - zato što slijede mukallide kao što je Ibni Humam. A sada, on ih optužuje zato što ih nisu slijedili. On ne zna šta da uradi da omalovaži ehli sunnet! Knjige koje su napisali alimi ehli sunneta sve jasno izražavaju. Veliki alim Ahmed ibni Hadžer Mekki rahmetullahi teala alejh je na primjer objasnio, u svojoj knjizi El-fetva-i-hadisijje, može li ili ne može, neko, ko slijedi mezheb, slijediti i drugi mezheb:

“Imam Ebul-Hasen Ali Subki rahmetullahi alejh je rekao da ima sedam raznih slučajeva za slijeđenje drugog mezheba:

1) Kada neko radi izvjesno djelo njemu je dozvoljeno slijediti drugi mezheb ako vjeruje da je idžtihad za to djelo imama toga drugog mezheba pouzdaniji od njegovog mezheba.

2) Neko, ko ne zna koji je od dva imama mezheba bolje pogodio u izvjesnom djelu u svom idžtihadu, može uraditi to djelo u skladu sa bilo kojim od ova dva mezheba. Ako on više voli drugi mezheb iz vjerske opreznosti, kao na primjer da zaobiđe haram, njegov postupak će biti dozvoljen bez keraheta (kerahet je sve što Poslanik alejhisselam nije volio). Ako on ima drukčiju namjeru biće mekruh.

3) Iako je dozvoljeno slijediti drugi mezheb, koji pokazuje olakšicu u nečem što radimo, vadžib nam je slijediti jednog od dva imama čiji delil smatramo jačim.

4) Nije nam dozvoljeno slijediti drugi mezheb - ako nema potrebe, i zato što želimo olakšicu - ako ne znamo koji je od njih jači. Ako ovako uradimo ne slijedimo islam već svoj ćejf.

5) Nije nam dozvoljeno raditi djela u skladu sa iskupljanjem olakšica svih mezheba zato što je to u suprotnosti sa islamom.

6) Prema jednoglasnoj saglasnosti (uleme) nije dozvoljeno raditi jedan posao (tj. djelo) u skladu sa više od jednim mezhebom ako taj posao (tj. djelo) nije ispravan (sahih) po jednom od tih mezheba (tj. jednim od četiri mezheba). Nevjerovatno (za’if) je da je Kemal ibni Humam rekao da je to dozvoljeno.

7) Nije dozvoljeno raditi neko djelo u skladu sa drugim mezhebom sve dok teče efekat nečeg što je urađeno u skladu sa jednim mezhebom. Na primjer: Pošto u hanefi mezhebu postoji zahtjev prečeg prava kupovine (tj. šuf’a hak), nama nije dozvoljeno kupiti šuf’a hakom komšijinu kuću od nekog kome je kuća prodata u skladu sa hanefi mezhebom, pa je onda preprodati po šafi’i mezhebu.” [Šuf’a je pravo (hak) ili zahtjev prečeg prava kupovine u pogledu kuće ili zemlje, koja, ili graniči sa njegovom imovinom ili je on njen djelomični posjednik.]

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next