ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

39 – U dvanaestom dijalogu vjerski reformator pokušava da igrom riječima zavede muslimane:

Kada je imam Šafi’i odgovorio nekom ko mu je postavio pitanje da je Resulullah tako rekao, onaj, kome je on to rekao, ga je upitao, ‘I ti takođe priznaješ tu odluku, zar ne?’ Imam Šafi’i je rekao, ‘Koji bi me dio zemlje primio kada ne bih duboko poštovao Resulullahovu izjavu?’ Prema tome, imami su nam zabranili da ih imitiramo (taklid), Oni su nam pokazali vrata idžtihada. Idžtihad koji nije u skladu sa hadisom ćemo ostaviti po strani. Imam Šafi’i je uvijek govorio, ‘Ako nađete sahih hadis recite ga i meni da ga i ja mogu slijediti!’ Imamu Šafi’iji nije dozvoljeno pripisivati izjavu da se on nije slagao sa hadisom. Izzuddin bin Abdusselam, koji je bio čuven kao sultan-ul-ulema, je rekao, ‘Jako je čudno da fakih, iako shvata da je njegov mezheb slab (za’if), umjesto da slijedi drugi mezheb, čiji je imam očigledno ispravno pogodio [u idžtihadu], uporno slijedi svoj mezheb. On predpostavlja da je samo njegov imam u pravu i da ima pun pogodak. Ovakvim ljudima je toliko taklid zatvorio oči da su oni sada u takvom stanju. Između njih i selefa nema sličnosti.’” On pripisuje sljedeće riječi vaiz efendiji: “Riječi ovoga velikog alima su razumne. Međutim, večina alima fikha (fukahe) je fiksirana za svoj mezheb. Ovi ljudi više vole da se zovu hanefi, ili šafi’i, nego Muhammedi.

Vjerski reformator sam sobom potvrđuje svoju izjavu. Naravno! To su masonske taktike! Kako bi se drukčije mogli rasprostraniti po cijelom svijetu? Zar to nisu postigli svojom lažljivom i prevarantskom politikom? Ali, oni ne mogu prevariti muslimane koji su pročitali ilmihale (tj. knjige koje podučavaju vjeru, knjige fikha i kelama). Alimi ehli sunneta su ih sve prezrijeli. Oni su napisali neophodne odgovore na njihova piskaranja puna trikova. Jedna od ovih cijenjenih knjiga je i knjiga koju je napisao Jusuf Nebhani. Njen naslov je Hudždžetullahi alel’ alemin [Pogledajte prijevod dijela ove knjige u našoj knjizi na bosanskom jeziku koja se zove Iman i islam (I’tikadnama). Ovaj dio se nalazi u poglavlju pod naslovom, “Kako moramo vjerovati u Allahove dželle-šanuhu Poslanike]. Nas je strah da bi oni, koji možda ne znaju ove odgovore ili ih nisu pročitali, mogli biti zavedeni i tako strovaljeni u provaliju. Ovo je razlog zašto smo se mi odali pisanju. Mi smo morali odgovoriti na ove laži da bi zaštitili mladi vjerski kadar, da ga destruktivni vjetrovi ne bi odnijeli u propast. Da bi to učinili mi smo smatrali da je neophodno da takođe, u našim raznim knjigama, prevedemo i odlomke iz knjiga Ševahid-ul-hak i Es-siham-us-saibe li-eshabid-de’avi-jil-kazibe.

Kao što je imam Šafi’i rahmetullahi teala alejh rekao, svakako je da svaki musliman slijedi svaki sahih hadis. Svaki musliman je toga svjestan. Jako je začuđujuće da to vjerski reformator piše da bi podržao svoju tvrdnju. U stvari on to upotrebljava kao masku koja nema nikakve veze sa taklidom i idžtihadom. To su riječi koje bi svaki musliman rekao.

Jedna druga kleveta koju vjerski reformator često ponavlja, je: “Idžtihad koji nije u skladu sa hadisom ćemo ostaviti po strani.” Kada su imami upotrebljavali idžtihad bilo je nekih hadisa koje oni nisu znali. Kada su se takvi hadisi šerifi pojavili, njihovi studenti, mudžtehidi, su ostavili na stranu idžtihad svog hodže (učitelja) koji se nije slagao sa njima zato što su im imami sve četiri mezheba naredili da tako urade. Kako je gore navedeno i vjerski reformator takođe piše neka od ovih naređenja imama Šafi’ije. Danas nema novih hadisa. Danas nema pitanja o idžtihadima koji se ne slažu sa hadisima. Svi hadisi šerifi su saopšteni. Osnovne knjige islama u sebi ne sadrže nijedan hadisi šerif koji se ne slaže sa sahih hadisima. Danas su ostali hadisi iz kojih mudžtehidi nisu mogli zaključiti propise ili zato što su oni ili bili mensuh ili zato što za njihovu ispravnost nije bilo dovoljnog dokaza (delila). Između njih i idžtihada bi svakako moglo biti nesklada. Međutim, svi ti idžtihadi su izvedeni iz sahih hadisa.

Veliki indijski alim Senaullah Pani-puti rahmetullahi teala alejh je preselio na ahiret u gradu Pani-put. On je 1197. godine po hidžri ovako napisao u objašnjenju (tefsiru) šezdeset četvrtog ajeta sure Al-i Imran u svom tefsiru koji se zove Tefsir-i Mazheri: “Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Slušajte Ulul-emr.’ Iz ovog razloga je postalo vadžib slijediti naređenja alima, evlija, sultana, i vlada, koja nisu protiv islama. Slijediti ih u onim slučajevima, koji nisu u skladu sa islamom, bi značilo smatrati ih Allahovim dželle-šanuhu drugom (šerikom). Buhari, Muslim, Ebu Davud i Nesai su rekli da je hazreti Alija radijallahu anh rekao, ‘Niko se ne treba slijediti (ne treba se biti pokorno) u onom što je grijeh.’ Treba se biti pokorno u onom što je u skladu sa islamom. Hadisi šerif kaže, ‘Stvorenje (mahluk) se ne treba slušati u onom što je neposlušnost Stvaraocu (Haliku).’ Nije se dozvoljeno suprotstavljati i buniti protiv naređenja i zakona države koja su neposlušnost Stvaraocu. Praviti fitnu (neslogu, razdor) je veliki grijeh. Musliman ne smije biti neposlušan ni Stvaraocu ni vladi. On ne smije raditi ni grijeh ni zločin. To je uvijek vrlo lako postići. Ako, na primjer, hanefija nauči sahih hadis koji nije nesh (to jest kojeg drugi hadisi šerif nije ukinuo ili abrogirao), i ako pronađe da idžtihad imama a’zama Ebu Hanife rahmetullahi teala alejh se ne slaže sa ovim hadisom, dok jedan od četiri mezheba ima idžtihad koji je u skladu sa ovim hadisom, hanefiji će biti vadžib da slijedi ovaj hadis. Ako on ne slijedi taj hadis on pravi imama mezheba ravnim Allahu dželle-šanuhu (odnosno Njegovim drugom ili šerikom). Imam a’zam Ebu Hanife je rekao, ‘Ja duboko poštujem svaki Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem hadis. Ja takođe poštujem i riječi ashaba kiram. Riječi Tabi’ina su kao i naše riječi.’ Bejheki u svojoj knjizi Medhal citira ove imamove a’zamove riječi. U knjizi Ravdat-ul’-ulema piše da je imam a’zam rekao, ‘Odbacite moje riječi ako postoji hadisi šerif ili izjava ashaba kiram.’ Kada smo gore objašnjavali da je neophodno odustati od idžtihada imama mezheba i slijediti hadis mi smo rekli, ‘ako jedan od četiri mezheba ima idžtihad u skladu sa ovim hadisom’, jer, ako nema idžtihada koji je kompatibilan sa ovim hadisi šerifom čovjek će skrenuti sa puta saglasnosti (idžme ummeta). Poslije trećeg ili četvrtog stoljeća islama su preživjela samo četiri ehli sunnet-vel-džema’at mezheba. Svi drugi mezhebi su zaboravljeni. Alimi islama su jednoglasno rekli da fetva koja nije u skladu sa jednom od ova četiri mezheba nije sahih. Hadisi šerif kaže, ‘Izjava mog ummeta koja je saopštena kroz saglasnost (idžma’) ne može biti dalalet (zabluda, stranputica, otpadništvo)!’ Allah dželle-šanuhu kaže u stotinu četrnaestom ajetu sure Nisa, ‘Onog, ko skrene sa puta mu’mina, ćemo odvući putem kojim je zalutao a onda ćemo ga baciti u džehennem.’ Trebamo dobro znati da je nemoguće da četiri imama (osnivača) mezheba, kao i veliki alimi među njihovim studentima, nisu čuli jedan od ovih sahih hadisa. Ako nijedan od ovih velikih alima nije zasnovao svoj idžtihad na takvom hadisi šerifu onda je taj hadisi šerif ili mensuh (drugi hadisi šerif ga je ukinuo ili abrogirao), ili te’vil (to jest, ga treba objasniti). Nijedan velikan tesavvufa nije nikad ni za dlaku skrenuo od puta četiri mezheba. Odvojiti se od puta četiri mezheba znači odvojiti se od islama. Kada mi posjećujemo grobove evlija i šehida mi ne smijemo činiti sedždu prema njihovim grobovima, obilaziti ih, paliti na njima svijeće, klanjati kod njih namaz, ili, svake godine obilaziti oko groba kao kad proslavljamo praznik - što je grijeh i što džahili čine. Ovako ponašanje je mnogim hadisima zabranjeno.” Ovdje se završava prijevod odlomka iz knjige Tefsir-i Mazheri. Svaki musliman mora slijediti jedan od četiri mezheba.

[U knjigama, Bahr-u-raik, Hindijje, i, El-Besair, piše da svako ko nije mudžtehid mora (vadžib mu je) slijediti jedan od četiri mezheba; da onaj ko ne slijedi jedan od četiri mezheba ne pripada ehli sunnetu, i da je onaj ko ne pripada ehli sunnetu ili otpadnik ili kafir. Odlomci iz ovih knjiga koji se odnose na ovo su preštampani u Istanbulu.]

Ako mi naiđemo na hadisi šerif koji se ne slaže sa idžtihadom nekog imama mezheba mi trebamo dobro znati da ga je ili mudžtehid vidio, ili mudžtehidi koji su bili njegovi studenti, i da su oni pronašli da je on ili mensuh, ili da njegova ispravnost nije sigurna zato što mu nedostaje dokumentacija. Mi trebamo pomisliti da je (njegov) idžtihad zaključen na osnovu drugog sahih hadisa. Dakle, danas ne postoji nijedan sahih hadis koji nije zapisan u knjigama ehli sunneta. Mi isto tako ne smijemo zaboraviti ni to da će i pogrešni idžtihadi, kao i oni koji ih slijede, takođe biti nagrađeni. Danas u sve četiri mezheba ne postoji nijedan idžtihad koji nije u skladu sa sahih hadisom. Ibni Abidin rahmetullahi teala alejh ovako piše na početku poglavlja o abdestu, “Mukallidi ne trebaju istraživati dokaze (delile) mudžtehida.” Muslimanima nije naređeno da istražuju ili izučavaju dokaze mudžtehida. Njima je naređeno da samo slijede mudžtehide. Prethodno citirani ajet nam to jasno pokazuje. Radi toga mi moramo odobravati svaki idžtihad. Ne odobravati bilo koji idžtihad znači ne odobravati ajeti kerim ili hadisi šerif iz kog je on zaključen. Svako treba da vjeruje da je njegov mezheb ispravan. Alim koji shvati da je drugi mezheb bolje pogodio (izvjesno pitanje), i da je njegov mezheb slabiji (za’if), treba da (po tom pitanju) pređe u taj drugi mezheb. U stvari, ne postoji nijedan alim koji to nije tako uradio. Nijedan fakih nije fiksiran za svoj mezheb. Molimo čitaoca da u predgovoru knjige Mizan-ul-kubra pogleda imena mnogih alima koji su promijenili svoj mezheb.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next