ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

41 - Reformator kaže u svom trinaestom dijalogu:

Imam Ahmed je rekao Ebu Davudu, ‘U vjeri nemoj nikoga slijediti (taklid)! Uzmi ono što je preneseno od ashaba! Slobodan si da se prilagodiš (tabi’) onima koji su došli poslije ashaba.’ Prilagođavanje nije taklid (oponašanje, imitiranje). Taklid je slijeđenje nečijih riječi i mišljenja (re’jova), ne znajući odakle ih je on uzeo, i ne poznavajući njegov dokaz (delil). Hanbeli mezheb je mezheb hadisa. Nijedan alim, koji se prilagodio (tabi’) ovom mezhebu nije napustio hadis kao naknadu za mišljenje svoga imama. Taklid upropaštava intelekt. Ko uporedi zaključke (re’jove) ili idžtihade alima sa Nassom, pa onda napusti one koji se ne slažu sa Nassom, ne napušta riječi alima. Nije farz slijediti idžtihade. Oni, koji ih ne slijede neće postati grešnici (fasici) i kafiri. Imami mudžtehidi i njihovi studenti nisu rekli da moramo uzeti njihov re’j i idžtihad. Imam Ebu Hanife je rekao, ‘Ovo je moj idžtihad. Ako ima neko ko kaže bolje i ja ću ga slijediti.’ Kada je Harun-ur-Rešid htio da svima naredi da slijede idžtihad imama Malika imam mu je rekao, ‘Nemoj to činiti! Hadis koji nije poznat na jednom mjestu je poznat na drugom mjestu.’ Hadis koji prenosi samo jedna osoba označava pretpostavku. Takav hadis, čak i ako je sahih, ako je on protiv narodnog preimućstva, treba ostaviti. Ako tako uradimo mi ne napuštamo sunnet. On će biti izostavljen zato što protiv njega ima jak dokaz (delil). Isti je slučaj i sa hazreti Omerovim idžtihadom o razvodu braka (talaku) i mut’a braku. Ne možemo reći da se hazreti Omer protivio hadisu.” On onda sam sebe hvali i piše kako vaiz efendija kaže: “O ti vrli mladiću! Ja sada cijenim tvoje duboko i ogromno znanje.” On onda opet piše da je vaiz efendija rekao: “Šteta taklida će ga [taklid], čak i ako ona proizvodi da se samo zaglibimo u knjige svog mezheba i zanemarimo hadis, pokazati neispravnim.

To nije rekao samo imam Ahmed. Imami sve četiri mezheba rahmetullahi teala alejhim edžma’in su rekli svojim studentima, “Nemojte nikoga slijediti, pa čak ni mene! Uzmite ono što je preneseno od ashaba,” zato što je među njihovim studentima bilo mudžtehida. Mudžtehidi moraju tako uraditi. Njegove riječi, “Slobodan si da se prilagodiš (tabi’) onima koji su došli poslije ashaba,” su laž zato što mudžtehid ne smije slijediti drugog mudžtehida. Abdulvehhab Ša’rani rahmetullahi teala alejh je ovako napisao u svojoj knjizi Mizan-ul-kubra, “Alimu koji je na nivou idžtihada, to jest alimu koji može pronaći edille i iz njih izvesti propis (hukum), nije dozvoljeno slijediti nijednog drugog mudžtehida. Međutim, običnim muslimanima (avamima) je po alimima vadžib slijediti mudžtehida. Alimi su rekli da će oni koji ne slijede mudžtehida, a sami nisu mudžtehid, zapasti u zabludu (dalalet). Svi mudžtehidi su izveli propise (hukm) samo iz dokumenata islama. Nijedan mudžtehid nije nikada rekao svoje mišljenje o Allahovoj dželle-šanuhu vjeri. Svaki mezheb je istkan, kao platno, koncima Kitaba i Sunneta. Svako ko nije na nivou idžtihada, i ne može izvoditi idžtihad, mora da izabere i slijedi koji god hoće od četiri mezheba. Jer, oni pokazuju put koji vodi u džennet. Onaj ko se loše izražava o bilo kom imamu mezheba pokazuje svoju neukost i neznanje. Na primjer, sva rana ulema (selefi) i njeni nasljednici (halefi) su jednoglasno rekli da je hazreti imam a’zam Ebu Hanife Nu’man ibn Sabit rahmetullahi alejh imao ogromno znanje i vera’, i da je puno ibadetio, i bio vrlo precizan i pažljiv u izvođenju propisa. Mi se moramo uzdati u Allaha dželle-šanuhu i od Njega tražiti zaštitu da nas sačuva da ne kažemo, ‘On je, zaključujući iz svojih mišljenja (re’jova) i pogleda, pomiješao Allahovu dželle-šanuhu vjeru sa riječima koje nisu u skladu sa Kitabom i Sunnetom,’ za ovog uzvišenog imama. Svaki musliman mora biti prepun poštovanja prema imamima mezheba. Visoki status imama a’zama Ebu Hanife su u potpunosti shvatile samo velike evlije koje su posjedovale kešfove.”

Tvrdnja da samo alimi hanbeli mezheba nisu napustili hadis je korenje i grđenje imama druga tri mezheba. Kako smo već prethodno naveli [na primjer u članku pod brojem 36], takođe je i ovaj vjerski reformator rekao, “Sve četiri imama su jednoglasno rekla, ‘Nemojte slijediti naše riječi slijedite hadis.” On to sada poriče. Što se tiče njegovih riječi, “Taklid upropaštava intelekt”, one nam obašnjavaju i otkrivaju opštu neukost i neznanje onih koji tako kažu. Allahova dželle-šanuhu vjera je iznad intelekta, razumijevanja, i shvatanja. Kada bi intelekt bio primoran da se popne do nje, njegova bi ga krila izdala i postala beskorisna. Najbolji lijek koji će zaštititi intelekt u vjerskim stvarima je da on slijedi mudžtehida. Uporđivanje re’ja ili idžtihada alima i Nassa je zadatak koji samo mudžtehidi mogu učiniti. Za nas džahile, koji nemamo blage veze o idžtihadu, tefsiru, i hadisu, ne postoji drugi način osim da priznamo i vjerujemo u veličinu imama mezheba i da ga slijedimo. Alimi islama su jednoglasno rekli da je običnim muslimanima (avam) vadžib slijediti imama mezheba. Mizan-ul-kubra, šezdeset osma stranica sa dodanim napomenama (referencama). Ko ne slijedi idžtihad imama mezheba postaje grešnik (fasik). U knjigama fikha piše [na primjer, u knjizi Redd-ul-muhtar (Ibni Abidin) na početku vitr namaza] da onaj ko ne prihvati odluku koju su sve četiri mezheba jednoglasno donijela i koja je rasprostranjena u zemljama postaje kafir. [Ovo je razlog zašto su se vjerski reformatori okomili na hazreti Ibni Abidina rahmetullahi alejh i zašto napadaju na ovu cijenjenu knjigu koja je temelj hanefi mezheba.] Imam a’zam Ebu Hanife rahmetullahi alejh je ovako rekao za svoj idžtihad, “Ovo je moj idžtihad. Ja sam učinio što sam mogao. Ako iko uradi bolje od ovog vjerovatnije je da je on u pravu.” On nije rekao, “Ja ću ga slijediti.” Ima stvari za koje su imami mezheba rekli da su halal, haram, ili vadžib, iako te stvari nisu jasno objašnjene u ajetu i hadisu. Oni nisu dali nijednu odluku za koju nisu mogli naći nagovještaj (išaret) u ajetu i hadisu. Četiri mezheb imama su bila kao zvijezde na nebu. Drugi su kao ljudi koji hodaju po zemlji. Kada su kasniji vidjeli odsjaj prošlih na površini vode oni su mislili da ih znaju. Halifa Harun-ur-Rešid je rekao imamu Maliku kada mu je došao u posjetu, “Ja hoću da raširim tvoje knjige po cijelom svijetu, i da sav ummet samo njih slijedi.” Hazreti imam mu je ovako odgovorio, “O, Vođo pravovjernih (Ja Emir-el mu’minin)! Neslaganje (ihtilaf) alima je Allahova dželle-šanuhu milost (rahmet) za ovaj ummet. Svaki mudžtehid slijedi dokaz (delil) za koji vjeruje da je ispravan (sahih). Propis (hukm) koji su oni iz njega zaključe je hidajet (pravi put) za sve. Oni su svi na Allahovom dželle-šanuhu putu.” On je ovim mislio da kaže da su svi mezhebi, to jest mudžtehidi, na pravom putu. Jako je čudno! Vjerski reformator, koji insistira da ne odustajemo od hadisa već od idžtihada, sada tvrdi da trebamo da u mu’amelatu odustanemo od za’if hadisa. Imam a’zam Ebu Hanife rahmetullahi alejh je kada je izvodio idžtihad više volio za’if hadis, pa čak i riječi ashaba, od svog sopstvenog mišljenja (re’ja). Za’if hadis može samo biti dokaz (delil) za fedail, to jest, nafilu ibadet. Drugim riječima, ibadet koji je nafila (fedail ibadet) se može obavljati u skladu sa takvim hadisima. Dokaz za ibadet - koji je farz, vadžib, ili muekked sunnet - mogu biti samo čuveni (mešhur) i vjerodostojni (sahih) hadisi. Imam a’zam Ebu Hanife rahmetullahi alejh je - dok je istraživao dokaz (delil) kako se treba uraditi neki posao ili dok je upotrebljavao idžtihad za taj posao, koji nije objašnjen u ajeti kerimama ili hadisi šerifima, drugim riječima, dok je tražio dokument za posao koji je sličan poslu u pitanju - više volio i za’if hadisi šerif od svoga ličnog mišljenja (re’ja), to jest, on je više volio dokaz koji je pokazao za’if hadis od svog ličnog zaključka. On ga je više volio zato što hadisi šerif, koji je napisan u imamovoj Bejhekijevoj knjizi El Medhal kaže, “Svima vam je farz slijediti Kur’ani kerim. Nikom od vas ga nije opravdano (uzur) napustiti. U poslovima koje ne možete naći u Kur’ani kerimu slijedite moj sunnet! Ako ih ne možete naći ni u mom sunnetu slijedite riječi mojih ashaba! Moji ashabi su kao zvijezde na nebu. Kojeg god od njih slijedite bićete upućeni na Pravi put (dobićete hidajet). Ihtilaf (neslaganje) mojih ashaba je za vas [Allahov dželle-šanuhu] rahmet.” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da će onaj, ko u amelu i ibadetu slijedi jedan od četiri mezheba, naći hidajet (uputu na pravi put). Ovo nam potvrđuje podatak da sve četiri mezheba izvode na pravi put (daju hidajet). Što se tiče reformatorovog pozivanja na hazreti Omerov radijallahu teala anh idžtihad po pitanju razvoda braka (talaka), i neislamskog oblika braka (mut’a nikaha), ono nije tačno zato što su se sa njim složili svi ashabi. Dakle, to je jedna jednoglasna odluka (idžma’) svih ashaba kiram. Mut’a brak je neislamski oblik ženidbe (nikaha) koji je detaljno objašnjen u našoj knjizi na turskom jeziku Se’adet-i ededijje (ili u našoj knjizi na engleskom jeziku Endless Bliss).

Isto tako je zaprepaščujuće i to da po njemu slijeđenje (taklid) mezheba znači odustajanje od čitanja knjiga hadisa. Svi oni koji su napisali, objasnili, i odštampali na hiljade knjiga hadisa, koje danas pune svjetske biblioteke, su bili alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Svi alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in su u djelima (amelu, ibadetu) slijedili mezheb. Imam Hamdan bin Sehl rahmetullahi alejh je napisao, “Da sam ja kadija, odnosno sudija (hakim), ja bih zatvorio dvije vrste ljudi. Prvo bih zatvorio one koji čitaju knjige hadisa a ne čitaju knjige fikha. Drugo, zatvorio bih one koji čitaju knjige fikha a ne čitaju knjige hadisa. Zar vi ne vidite da su se naši mezheb imami i čvrsto držali ilma hadisa, i revnosno učili fikh? Oni se nisu samo zadovoljavali sa jednim.” Svi alimi ehli sunneta su zabranili i rekli da je loše da mi govorimo i sudimo o Allahovoj vjeri po našem mišljenju. Onaj ko je to najviše zabranjivao je bio imam a’zam Ebu Hanife rahmetullahi alejh. On i drugi mezheb imami su citirani u knjizi Mizan-ul-kubra. Pristaje li muslimanu da kaže, “Oni se u svom idžtihadu nisu složili sa Nassom. Oni su u svom re’ju i kijasu upotrijebili idžtihad koji nije u skladu sa hadisi šerifom,” o alimima koji su potpuno suprotno rekli? Ovako se ne smije čak ni pomisliti o imamima četiri mezheba, Resulullahovim sallallahu alejhi ve sellem nasljednicima. U stvari, oni koji to tako kažu, poriču hadisi šerif koji kaže da su oni njegovi nasljednici. Oni tako kontradiktiraju hadisi šerifu. Šta više, oni, radeći tako, misle loše (su’i zan) i kleveću dobre (salih) muslimane. Ovo oboje su veliki grijesi. Pošto oni rade haram oni se trebaju pokajati, tj. doći na tevbe.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next