ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

44 - Abdulgani Nablusi rahmetullahi alejh ovako piše u prvom dijelu trećeg poglavlja svoje knjige Hadikat-un-nedijje:

“Ajeti kerim kaže, ‘Allah dželle-šanuhu želi da olakša Svojim robovima. On ne želi da im oteža.’ Hadisi šerif kaže, ‘Kakogod Allah dželle-šanuhu voli da radimo azimete On isto tako voli da radimo i ruhsate.’ Drugim riječima, Allah dželle-šanuhu voli kada mi upotrebljavamo olakšice (ruhsate) koje nam je On dozvolio. Ali, mi ovo ne smijemo pogrešno shvatiti. Imam Munavi je ovako napisao u svom komentaru na knjigu Džami’us sagir, ‘Nama nije dozvoljeno isakupljati olakšice (ruhsate) mezheba i od njih praviti novi mezheb. Ovako raditi znači izaći iz islama.’ Ibni Abdisselam je rekao da je dozvoljeno ako se nećemo odvojiti od islama. Imam Subki rahmetullahi alejh je rekao, ‘Kada postoji nužda (ihtijać) i jaka potreba (zaruret) nama je dozvoljeno je preći u drugi mezheb koji nam je lakše slijediti. Ali, mi ovo se ne smije činiti bez velike potrebe (zarureta) pošto u tom slučaju prelazak nije sa namjerom sačuvamo našu vjeru već zbog nas samih. Nije dozvoljeno često mijenjati mezheb.’ Ja sam u mojoj knjizi Hulasat-ut-tahkik fi-bejan-i hukm-it-taklid vet-telfik detaljno objasnio kako se slijedi mezheb. [Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi, Istanbul, 1974. godine, fotografska reprodukcija drugog izdanja na arapskom jeziku.]

Nije dozvoljeno činiti hile-i šer’ijje, to jest, praviti od halala haram i obratno. To znači, hile-i šer’ijje je olakšica (ruhsat) koju Allah dželle-šanuhu ne voli. Ovakva hila je hile-i batila. Ibn-ul-Izz piše u objašnjenju slijeđenja (taklid) drugog mezheba, ‘Hile-i šer’ijje se ne smije upotrebljavati kao način za ispunjavanje naših želja pošto to znači da slijedimo naše želje bez razumijevanja riječi imama mezheba ili poznavanja hile-i šer’ijje.’ Očigledno je da mukallidi ne znaju šta je hile-i šer’ijje. Oni po svom ćejfu upotrebljavaju riječ hile - koju su čuli od mezheb imama. Imam a’zam Ebu Hanife je rekao da treba kazniti muftije koje podučavaju hile-i šer’ijje. [Hile-i šer’ijje znači uraditi nešto u skladu sa manje poznatim pravilima islama kada tu istu stvar ne možemo uraditi u skladu sa dobro poznatim pravilima. Molimo čitaoca da za detaljnije objašnjenje o ovom predmetu pogleda knjigu El-Besair limunkiri-t-tevessul-i bi-ehlil-mekabir i šesti dio knjige Fetavel-Hindijje.]

Ruhsati (olakšice ili olakšanja) koje Allah dželle-šanuhu voli su one olakšice koje je On dozvolio onim koji su, dok izvršavaju Njegova naređenja, zapali u veliku nevolju (zaruret). Nije dozvoljeno izbjegavati naređenja, ili tražiti olakšice koje su u skladu sa našom logikom i razumijevanjem. Nedžmuddin Gazzi rahmetullahi alejh je ovako napisao u njegovoj knjizi Husn-ut-tenebbuh, ‘Šejtan nam ne dozvoljava da radimo olakšanja koja nam je Allah dželle-šanuhu dozvolio. Na primjer, on nam ne dozvoljava da potaremo mesh po mestvama. On nas podstiče da peremo noge. Čovjek treba raditi po olakšicama ali ne smije stalno istraživati olakšice mezheba zato što je iskupljanje olakšica mezheba haram. . raditi po ruhsatu. Ali, mi ne smijemo stalno istraživati ruhsate mezheba zato što je sastavljanje olakšica mezheba haram. To je šejtanski put.’

Većina Selefi salihina (muslimana prva dva stoljeća po islamu) je podnosila nepogodnosti. Oni nisu tražili olakšice za svoj ibadet. Ti ne moraš raditi tako. Ti možeš krenuti putem olakšica (ruhsata) koji je jasno pokazan u Kur’ani kerimu i hadisi šerifu! Ali, nemoj klevetati ove velikane islama! Oni su bili daleko i učeniji i inteligentniji od tebe. Ti ne znaš ono što su oni znali. Ne petljaj se i ne slijedi stvari koje ne poznaješ ili ne razumiješ. Ne suprotstavljaj se ovim velikanima oslanjajući se na ono što si ti shvatio iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa! Oni su razumjeli Kur’an-i kerim i hadisi šerif bolje od tebe. Pošto su oni živjeli u vrijeme koje je bliže Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem vremenu, njihov razum je bio puno bolje osvjetljen ma’rifetullahom (znanjem o Allahu dželle-šanuhu) od tvoga; pošto su potpuno zagnjurili, i čvrsto se uhvatili za sunnet, i pošto je njihov ihlas (rađenje nečega samo radi Allahovog dželle-šanuhu zadovoljstva i ljubavi), iman (vjerovanje), tevhid (vjerovanje da je Allah dželle-šanuhu jedan i sam) i zuhd (ne dozvoliti da dunjaluk zavlada srcem) bio puno veći od tvog, oni su znali puno više od tebe i sličnih tebi. O bjedniče na vjerskom položaju! Ti danonoćno razmišljaš i slijediš želje svoga stomaka i nefsa. Ti si napabirćio malo vjerskog znanja da bi zadovoljio ove svoje želje. Ti se oslanjaš na svoje površno znanje i misliš da si nekakav autoritet u islamu? Ti hoćeš da se takmičiš sa Selefi salihinima rahmetullahi teala alejhim edžma’in? Nemoj da klevećeš ove velikane islama koji su proveli svoj sav život u učenju i podučavanju islama, i koji su čistili svoja srca dobrim djelima, i koji su se striktno suzdržavali od svega onoga što je sumnjivo (mutešabihat) samo da bi izbjegli haram i jeli halal! Oni su daleko uzvišeniji od tebe. Ti si sličan vrabcu koji hoće da se nadmeće u jelu i piću sa sokolom. Sav rijazet, ibadet, idžtihad, i riječi ovih velikana, je u skladu sa Kur’ani kerimom i hadisi šerifom. Selefi salihin su muslimanima izdavali fetve koje pokazuju olakšice (ruhsat) a sami su sobom radili djela na teži način (azimetom).

Sljedbenikova vjera (mukallidov iman) je i dalje ispravan (sahih) bez obzira što je on napustio istidlal (rezonovanje, ubjeđivanje razumnim dokazima) i što je silnik i grešnik (asija i fasik). Alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in su tako rekli. Drugim riječima, onaj ko vjeruje bez razmišljanja, ili, onaj ko vjeruje bez razumijevanja, nakon što je od nekog naučio, je mu’min i musliman. Kerameti evlija su istina (hak). Evlije imaju keramet i kada su mrtve isto onako kao što su ga imale kada su bile žive. Keramet hazreti Merjeme, ashaba Kehf, i Asafa bin Berhijaa, Sulejmanovog alejhisselam vezira, su nam otkriveni u Kur’ani kerimu. Keramet je nešto što se dešava alimima ehli sunneta, što se ne može razumom i naukom objasniti. Pošto se kerameti ne dešavaju onim oni koji nisu pripadnici ehli sunneta (tj. pošto oni koji nisu ehli sunnet nemaju keramete) nijedna od sedamdeset dvije otpadničke grupe ne vjeruje u njih.

Mudžtehid ne griješi kada traži i odabire izvjesni ajeti kerim i hadisi šerif kao dokaz (delil). Ali, on može pogriješiti kada izvodi propise iz dokaza (delila) koji je pronašao. Prema tome, mudžtehid koji nije pogriješio će dobiti deset sevaba dok će onaj koji je pogriješio dobiti samo jedan sevab (nagradu na ahiretu). Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je ovako naredio Amru ibni Asu radijallahu teala anh o onom što ne može da nađe u Nassu (to jest Kur’ani kerimu i hadisi šerifu) ‘Ti sam sobom izvedi propis (hukm)! Ako ne pogriješiš dobićeš deset sevaba, ako pogriješiš dobićeš jedan.’ Jedan sevab (ahiretska nagrada) se ne dobija za marljiv rad idžtihada već za pun pogodak u pronalaženju dokumenta (delila). Ako mudžtehid takođe pogriješi i u pronalaženju dokumenta (delila) on neće dobiti nijedan sevab. Ali oni koji slijede taj idžtihad neće biti kažnjeni (tj. neće biti u azabu). Kod Allaha dželle-šanuhu je od raznih idžtihada [po izvjesnom pitanju] samo jedan idžtihad tačan (hak). Drugi idžtihadi nisu tačni. Prema alimima grupe (firke) mu’tezile mudžtehid ne može nikada pogriješiti. Po njima se samo mijenja ono što je istina (hak). Idžtihad je detaljno objašnjen u knjizi Mir’at-ul-usul. Ova knjiga je komentar na knjigu Mirkat-ul-vusul. Molla Husrev je napisao i knjigu i njeno objašnjenje.

Hadisi šerif kaže da će se laži i klevete povećati poslije trećeg stoljeća [islama]. Vjerske inovacije (bid’ati) i zablude (dalaleti) će se povećati. Broj onih koji će u temeljima vjerovanja (i’tikadu) i amelu (ibadetu) skrenuti sa puta selefi salihina će se povećati. Alimi fikha i učenici na putu tesavvufa rahmetullahi teala alejhim edžma’in - koji se čvrsto drže Kitaba, Sunneta, i idžma’a selefi slihina - će biti spašeni. Ostali će se strovaliti u propast (felaket). Alima fikha i eksperata (mutehassisi) tesavvufa će biti do kijameta. Jedino što mi nećemo zasigurno znati ko su oni. Ali, oni, koje muslimani jednoglasno odobre, će biti poznati.

Svakom pojedinačnom muslimanu je naređeno (je farz-i ajn) da iz ilmihala nauči mezheb koji slijedi. Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Učite pitajući one koji znaju!’ To znači da oni koji ne znaju moraju da uče ili od alima ili iz njihovih knjiga. Zato hadisi šerif kaže, ‘Izučavati znanje (ilum) je farz i čovjeku i ženi.’ Ova naređenja nam pokazuju da moramo iz ilmihala učiti učenja koja moramo i tijelom i srcem izvršavati i da ne smijemo vjerovati u ono što govore i pišu neuki vjerski ljudi i nemezheblije [a naročito vjerski reformatori].

Kako su alimi pravoga puta jednoglasno izjavili, svakom pojedinom muslimanu je naređeno (je farz-i ajn) da ukratko naučiti osnove vjerovanja ehli sunneta (i’tikad) i da u potpunosti nauči farzove i harame koji se odnose na svakodnevni život i ibadet. Ako ih oni ne nauče iz ilmihala oni će postati bid’at sahibije, to jest otpadnici ili mulhidi, to jest kafiri. Naučiti više od ovoga je farzi kifaje (to jest farz makar jednom muslimanu). Na primjer, dvanaest osnovnih grana arapskog jezika, tefsir, hadisi šerif, prirodne (i društvene) nauke, medicinu, matematiku. Ako neko u gradu uradi farz-i kifaje ostalim stanovnicima grada to više nije farz već mustehab. Imati knjige fikha u gradu je isto kao i imati alime islama u gradu. U takvom gradu je svakome mustehab - a ne farz - da nauči tefsir i hadis više nego što je potrebno. Istraživanje dokaza propisa (delila ahkama), ili njihovo izučavanje, nije nikada nikome farz. To je alimima svakog vremena mustehab.” Ovdje se završava prijevod citata iz prvog dijela trećeg poglavlja Abdulganijeve Nablusijeve rahmetullahi alejh knjige Hadikat-un-nedijje. [Abdulgani Nablusi rahmetullahi teala alejh je rođen 1050./1640. godine u Damasku. Preselio je na ahiret 1143./1731. On (njegov mezar) je u Damasku. On je bio duboko, duboko, učen alim u nauci fikha, tefsira, hadisa, i tesavuffa.]

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next