ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

2 - “U prvom i drugom stoljeću [islama] ljudi nisu slijedili jedan izvjesni mezheb; oni nisu pripadali mezhebu izvjesnog imama. Kad su oni imali neki problem oni su ga rješavali pitajući muftiju na kojeg su nailazili ne gledajući je li on ovog ili onog mezheba. Ibni Humam je ovako napisao u svojoj knjizi Tahrir.

Ove riječi se ne slažu sa riječima alima. Davud bin Sulejman citira na šesnaestoj stranici u knjizi Eššed-ul-džihad da je Ibni Emir Hadž rekao, “Moj hodža Ibni Humam (preselio 861/1457. godine) je rekao da je potrebno da neko, ko nije mudžtehid, slijedi jedan od četiri mezheba”. Ibni Nudžejm Misri, (preselio 970/1563. godine) ovako piše u drugom dijelu knjige Ešbah, u prvom poglavlju koje se zove “idžtihad”, “Kako je u Ibni Humamovoj knjizi Tahrir jasno objašnjeno alimi su jednoglasno rekli da je sve, što nije u skladu ni sa jednim od četiri mezheba, pogrešno.” Veliki alim Abdulgani Nablusi rahime-hullahu teala po ovom pitanju citira Ibni Humama i ovako kaže u svojoj knjizi Hulusat-ut-tahkik, “Iz ovoga se razumije da je samo dozvoljeno slijediti jedan od ova četiri mezheba. Danas je samo i jedino moguće slijediti Muhameddovu alejhisselam vjeru slijedeći jedan od ova četiri mezheba. Taklid znači prihvatanje i usvajanje nečije riječi bez traženja njegovih dokaza (delila). Ovo činimo tako što srcem namjerimo. Sve što činimo bez nijjeta je neispravno, odnosno, batal. Dužnost mudžtehida je da razumije dokaz. Mukallid mora da, u svemu što radi, slijedi jedan od četiri mezheba. Prema većini uleme je dozvoljeno u različitim poslovima slijediti različite mezhebe. Tako isto piše i u knjizi Tahrir. Ali, jednoglasno je rečeno da neko, ko je započeo izvjesnu radnju po jednom mezhebu, mora da tu istu radnju i završi po tom istom mezhebu, bez ujedinjavanja sa drugim mezhebima. [Molimo čitaoca da pogleda članak pod brojem trideset tri]. Bilo je i onih vjerskih alima koji su rekli da ne smijemo, kada počnemo slijediti jedan mezheb, bez velike potrebe (zarureta) slijediti drugi mezheb.”

Kad vjerski imami (imami mezheba) ibadete po nekom drugom mezhebu, oni, suprotno onom što reformator misli, to ne rade sa namjerom da slijede tuđi mezheb. Oni to čine zato što im to u tom momentu i po tom pitanju nalaže njihov idžtihad. Nije ispravno reći da to svako tako radi a onda navesti podatak da su mudžtehidi tako radili. Nije ispravno da neko, ko sebe naziva vjerskim čovjekom, kaže tako a onda ne navede prave primjere.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next