ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next

Prvo poglavlje

 
TREĆI DIO
 

Moji prijatelji (špijuni) su se vratili u London prije mene i već su dobili nove upute od Ministarstva. I ja sam takođe kada sam se vratio dobio nove upute. Nažalost samo se nas šest vratilo.

Sekretar je rekao da je jedan, od druge četvorice, postao musliman i da je ostao u Egiptu. Sekretar je rekao da je on još uvijek zadovoljan zato što on (onaj koji je ostao u Egiptu) nije odao nijedne tajne. Drugi je otišao u Rusiju i tamo ostao. On je porijeklom bio Rus. Sekretar je bio razočaran sa njim ne zato što se on vratio svojoj rodnoj domovini već zato što je možda špijunirao Ministarstvo Državne zajednice za Rusku vladu i vratio se nazad zato što mu je istekla misija. Treći je, kako nam je sekretar rekao, umro u blizini Bagdada od kuge. Četvrtog je Ministarstvo slijedilo do grada Sana u Jemenu. Oni su godinu dana od njega dobijali izvještaje. Poslije toga je njegovo izvještavanje stalo i od njega usprkos raznih napora nije bilo ni traga ni glasa. Ministarstvo je primilo gubitak ove četvorice kao katastrofu. Mi smo mala nacija sa velikim dužnostima. Prema tome mi pravimo detaljne proračune za svakog pojedinca.

Sekretar je poslije nekoliko mojih izvještaja održao sastanak da temeljito prouči izvještaje koje smo mu nas četvorica dali. Kada su moji prijatelji predali svoje izvještaje koji su se odnosili na njihove zadatke i ja sam takođe predao moj izvještaj. Oni su zabilježili izvjesne podatke iz mog izvještaja. Ministar, sekretar, i neki od onih koji su prisustvovali sastanku su hvalili moj rad. Pa ipak, ja sam bio na trećem mjestu. Prvo mjesto je zauzeo moj prijatelj Džordž Belkud (George Belcoude) a drugo Henri Fans (Henry Fanse).

Ja sam bio bez ikakve sumnje vrlo uspješan u učenju turskog i arapskog jezika, Kur’ani kerima i propisa islama. Međutim, ja nisam uspio da pripremim Ministarstvu izvještaj koji otkriva slabosti Osmanlijske države. Poslije sastanka od dva sata, sekretar me je upitao za razlog mog neuspjeha. Ja sam mu rekao, “Moja osnovna dužnost je bila da naučim jezike, Kur’an i islam. Ja nisam imao vremena ni za šta drugo. Ali, ako mi date drugu priliku ja vas neću iznevjeriti.” Sekretar je rekao, “Ti si bio sigurno uspješan. Ali ja sam želio da ti zauzmeš prvo mjesto.” (I on reče):

“O Hemferu, tvoja sljedeća misija se sastoji od dva zadatka:

1 - Da otkriješ slabe tačke muslimana kroz koje mi možemo ući u njihova tijela i rastaviti im udove (tj. rastaviti ih na komade). Zaista, to je najbolji način da se pobijedi neprijatelj.

2 - Onog momenta, kada otkriješ ove tačke (u muslimanskom tijelu) i učiniš što sam ti rekao [drugim riječima kada uspiješ da posiješ razdor među muslimanima, i međusobno ih zavadiš], ti ćeš biti najuspješniji špijun i zaradićeš medalju od Ministarstva.”

Ja sam ostao u Londonu šest mjeseci. Oženio sam se mojom rodicom s očeve strane, Marijom Švej (Maria Shvay). Ja sam tada imao 22 godine. Ona je imala 23 godine. Marija Švej je bila vrlo lijepa djevojka sa prosječnom inteligencijom i običnim kulturnim porijeklom. Najsrećniji i najradosniji dani moga života su bili oni koje sam proveo sa njom. Moja žena je bila trudna. Mi smo očekivali našeg novog gosta kada mi je došla poruka s naređenjem da idem u Irak.

To naređenje, u vrijeme kada sam očekivao rođenje moga sina, me je rastužilo. Međutim, važnost koju sam ja pridavao mojoj domovini, pomiješana sa mojom ambicijom da steknem slavu i budem izabran kao najbolji špijun među mojim kolegama, su bili iznad mojih osjećanja muža i oca. Ja sam radi toga prihvatio taj zadatak bez oklijevanja. Moja žena je željela da ja odgodim misiju do poslije djetetovog rođenja. Ja nisam uzimao u obzir ono što mi je ona govorila. Mi smo oboje jecali dok smo se opraštali jedno od drugog. Moja žena mi je rekla, “Nemoj mi prestati pisati! Ja ću ti pisati pisma o našoj novom domu koji je dragocjen kao zlato.” Ove njene riječi su izazvale oluje u mom srcu. Ja sam skoro odustao od putovanja. Ja sam ipak nekako uspio da savladam svoje emocije. Pozdravivši se s njom ja sam otišao u Ministarstvo da primim konačne upute.

Šest mjeseci kasnije sam se našao u iračkom gradu Basri. Ljudi u ovom gradu su bili dijelom sunnije, dijelom šije. Basra je bio grad koji je sastavljen od plemena sa pomiješanom stanovništvom koje se sastojalo od Arapa, Iranaca i relativno malog broja hrišćana. Ovo je bio prvi put u mom životu da sam se ja sreo sa šijama i Irancima. Usput da kažem koju riječ o šijizmu i sunnizmu.

Šije kažu da oni slijede Aliju bin Ebi Taliba, koji je bio muž Muhammedove alejhisselam kćerke Fatime i istovremeno Muhammedov alejhisselam prvi amidžić. Oni kažu da je Muhammed alejhisselam odredio da ga Alija i dvanaest imama, Alijinih potomaka, naslijede kao halife.

Po mom mišljenju šije su u pravu što se tiče Alijinog, Hasanovog i Husejnovog hilafeta. Jer, koliko ja razumijem islamsku istoriju, Alija je bio čovjek koji se isticao sa vrhunskim kvalifikacijama neophodnim za hilafet. Niti ja smatram stranim, čudnim da je Muhammed alejhisselam imenovao Hasana i Husejna kao halife. Međutim, u šta ja sumnjam, je to da je Muhammed alejhisselam imenovao Husejnovog sina i njegovih osam unuka kao halife. Jer, Husejn je bio dijete u vrijeme Muhammed alejhisselamove smrti. Kako je on znao da će on imati osam unuka? Ako je Muhammed alejhisselam zaista bio Poslanik njemu je Allah dželle-šanuhu mogao reći o budućnosti isto kao što je i Isa Mesih (Isus Krist) bio obaviješten o budućim događajima. Ali, Muhammed Alejhisselamovo Poslanstvo je za nas hrišćane stvar sumnje.

Muslimani kažu: “Postoje mnogi dokazi koji pokazuju Muhamedovo alejhisselam Poslanstvo. Jedan od tih dokaza je Kur’an. Ja sam pročitao Kur’an. On je stvarno jedna znamenita i uzvišena knjiga. On je čak viši i od Tevrata i od Biblije. Jer, on u sebi sadrži principe (dustur), regulacije (nizam), moralne propise (ahlakijat), itd.”

Meni je bilo začuđujuće kako je mogla nepismena osoba, kao što je bio Muhammed alejhisselam, donijeti jednu tako uzvišenu knjigu i kako je mogla imati te sve moralne, intelektualne i lične kvalifikacije koje ne bi mogao posjedovati čak ni čovjek koji je učen i puno putovao. Ja sam se čudio jesu li ovo dokazi za Muhammed alejhisselamovo Poslanstvo (Pejgamberluk)?

Ja sam uvijek pažljivo izučavao i istraživao kako bih otkrio istinu o Muhammedovom alejhisselam Poslanstvu. Ja sam jednom otkrio ovu moju zainteresovanost (za Muhammedovo alejhisselam Poslanstvo) jednom svešteniku u Londonu. Njegov odgovor na to je bio fanatičan i tvrdoglav i uopšte me nije zadovoljio. Ja sam pitao i Ahmed efendiju nekoliko puta dok sam bio u Turskoj ali, takođe, ni od njega nisam dobio zadovoljavajući odgovor. Doduše, ja sam izbjegavao postavljati Ahmed efendiji pitanja koja su povezana direktno sa ovim da oni ne bi počeli sumnjati u mene, da sam špijun.

Ja puno cijenim Muhammeda alejhisselam. On je bez sumnje jedan od Allahovih Pejgambera o kojima smo mi čitali u knjigama. Pa ipak, pošto sam ja hrišćanin, ja još nisam počeo vjerovati u njegovo Poslanstvo. Nema sumnje da je on puno viši od genija.

Sa druge strane, sunnije kažu, “Poslije Pejgamberovog vefata (Poslanikovog prelaska na onaj svijet, na ahiret) muslimani su smatrali Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju prikladnim za hilafet.”

Rasprave ove vrste postoje u svim vjerama a ponajviše u hrišćanstvu. Pošto su danas i Omer i Alija mrtvi, nastavljanje sa ovim raspravama ne služi nikakvom korisnom cilju. Ja mislim, ako su muslimani razumni, oni bi trebali misliti o sadašnjosti a ne o davno prohujalim danima. [U šijizmu (ši’izmu) je bitno raspredati (naglabati, pričati) i imati izvjesno vjerovanje po pitanju hilafeta. Prema sunnijama, to nije potrebno. Mladi Englez miješa, brče vjersko i dunjalučko znanje. Muslimani su uvijek, kako on savjetuje, u dunjalučkom znanju mislili o inovacijama i poboljšanjima, i uvijek su napredovali u nauci, tehnici, arhitekturi i medicini. Kada je čuveni italijanski astronom Galilej rekao da se zemlja okreće on je bez sumnje tu činjenicu naučio od muslimana. Njega sveštenici nisu samo ekskomunicirali (anatemisali, isključili iz crkvene zajednice) već su ga takođe i bacili u tamnicu. Samo onda kada se pokajao i kada se odrekao svoje prethodne izjave i rekao, “ne, ne okreće se,” on se spasio od svešteničkih ruku. U znanju koje se odnosi na islam i iman muslimani slijede Kur’ani kerim i hadisi šerif. Oni, za razliku od hrišćana, ne interpoliraju ovo znanje koje je izvan granica ljudskog razuma. (Oni to znanje ne kvare i ne miješaju ništa u njega.)]

Ja sam jednoga dana u Ministarstvu Državne zajednice (Ministarstvu za kolonije) aludirao na razliku između sunnija i šija i rekao, “Kad bi muslimani znali išta o životu oni bi riješili te nesuglasice između šija i sunnija i udružili se.” Neko me je prekinuo i prigovorio, “Tvoja dužnost je da potičeš (čarkaš i čeprkaš) te razlike a ne da razmišljaš kako ćeš ujediniti muslimane.”

Prije nego što sam krenuo u Irak sekretar mi je rekao, “Ej, Hemfru, ti trebaš da znaš da među ljudima, od kad je Allah stvorio Habila i Kabila, postoje prirodna neslaganja. Ovi nesporazumi će se nastaviti do Mesihovog (Isaovog) povratka. Takav je isti slučaj i sa rasnim, plemenskim, teritorijalnim, nacionalnim i vjerskim neslaganjima.

Ovaj put, tvoja je dužnost da dobro diagnoziraš ove nesporazume i da o njima obavijestiš ministarstvo. Sve što ti budeš uspješniji u raspaljivanju tih razlika među muslimanima, tvoja usluga Engleskoj će biti sve veća.

Mi Englezi moramo, da bi mogli živjeti u prosperitetu (refah) i sreći (se’adetu), u svim našim kolonijama sijati neslogu i razjedinjavanja. Mi ćemo samo sa ovakvim fitnama moći srušiti Osmanlijsko carstvo. Kako bi mogla, bez toga (bez tih fitni), malobrojna nacija zavladati nacijom sa velikim brojem stanovnika? Upotrijebi svu svoju moć i snagu da pronađeš najslabije tačke i iskoristi ih. Ti trebaš znati da su Osmanlijsko carstvo i Iran na najnižem stepenu njihove moći. Prema tome, tvoja prva dužnost je da nahuškaš narod protiv vlade! Istorija nam pokazuje da je svaka vrste revolucije nikla iz narodnog ustanaka. Kada se jedinstvo muslimana razvli, i kada se njihova međusobna privrženost umanji, njihove snage će se rastopiti i mi ćemo ih lako uništiti.”

______________________

TEVHID DOVA

Ja Allah, ja Allah. La ilahe illallah Muhammedun Resulullah. Ja Rahman, ja Rahim, ja afuvvu ja Kerim, fa’fu anni verhamni ja erhamerrahimin! Teveffeni muslimen ve elhikni bissalihin. Allahummagfirli ve li-abai ve ummehati ve li aba-i ve ummehat-i zevdžeti ve li-edždadi ve džeddati ve li-ebnai ve benati ve li-ihveti ve ehvati ve li-a’mami ve ammati ve li-ahvali ve halati ve li-ustazi Abdulhakim-i Arvasi ve li kaffetil mu’minine vel-mu’minat. Rahmetullahi teala alejhim edžme’in.

ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next