ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next

Prvo poglavlje

 
ŠESTI DIO
 

Ja sam ostao izvjesno vrijeme u Bagdadu. Onda sam dobio naređenje da se vratim u London. Ja sam otišao (u London). U londonu sam razgovarao sa sekretarom i nekim činovnicima Ministarstva. Ja sam im rekao o mojim aktivnostima i zapažanjima za vrijeme moje duge misije. Njih je puno obradovala informacija koju sam im dao o Iraku. Oni su rekli da su zadovoljni. Sa druge strane Safija, ljubavnica Muhammeda iz Nedžda, je poslala raport koji se slagao sa mojim. Ja sam takođe pronašao i to da da su mene, cijelim tokom moje misije, pratili ljudi (špijuni) iz Ministarstva. I oni su takođe poslali svoje raporte koji su se slagali sa raportima koje sam ja poslao, i sa mojim izvještajem koji sam podnijeo sekretaru.

Sekretar mi je zakazao sastanak da se upoznam sa Ministrom. Kada sam posjetio Ministra on me je primio na način koji mi nije ukazao po mom povratku iz Istanbula. Ja sam znao da ja sada zauzimam posebno mjesto u njegovom kalbu (srcu).

Ministar je bio jako zadovoljan sa vijestima da sam se ja dokopao Muhammeda iz Nedžda. On je rekao, “On je oružje za kojim je naše Ministarstvo tragalo. Obećaj mu sve što poželi. Isplatilo bi se kad bi ti proveo svo svoje vrijeme ispirajući mu mozak.”

Kada sam rekao, “Ja sam zabrinut za Muhammeda iz Nedžda. On se možda predomislio,” on mi je rekao, “Razrahati svoj kalb. On nije odustao od ideja koje je imao kada ste se rastajali. Špijuni Ministarstva u Isfahanu su nam poslali izvještaj da se on nije promijenio.” Ja sam pomislio u sebi, “Kako je moguće da je Muhammed iz Nedžda otkrio svoju tajnu strancima?” Nisam se usuđivao upitati to ministra. Međutim, ja sam kasnije, kada sreo Muhammeda iz Nedžda, saznao da ga je u Isfahanu sreo jedan čovjek po imenu Abdulkerim i izmamio njegove tajne govoreći mu, “Ja sam šejh Muhammedov [što znači moj] brat. On (tj. šejh Muhammed) mi je rekao sve što zna o tebi.”

Muhammed iz Nedžda mi je rekao, “Safijja je otišla sa mnom u Isfahan i mi smo još dva mjeseca živjeli u mut’a braku. Abdulkerim je pošao sa mnom u Širaz i našao mi je jednu ženu po imenu Asija koja je bila ljepša i atraktivnija od Safijje. Ja sam sa njom sklopio mut’a nikah i proveo najljepše momente u mom životu.”

Kasnije sam saznao da je Abdulkerim hrišćanin, špijun, i da živi u dijelu Isfahana koji se zove Đelfa i da radi za Ministarstvo. A Asija je židovka koja živi u Širazu i jedna druga špijunka koja radi za Ministarstvo. Nas sve četvero smo radili u kooperaciji da istreniramo Muhammeda iz Nedžda na takav način da on u budućnosti radi tačno onako kako mi od njega očekujemo.

Kada sam ja saopštio događaje u prisustvu Ministra, sekretara i dva druga člana koja nisam poznavao, Ministar mi je rekao, “Ti zaslužuješ da dobiješ najveću nagradu Ministarstva. Jer, ti si najbolji od najznačajnijih špijuna Ministarstva. Sekretar će ti reći izvjesne državne tajne koje će ti pomoći u tvojoj misiji.”

Oni su mi onda dali deset dana odmora da ga provedem sa mojom porodicom. Odmah sam otišao kući gdje sam proveo moje najslađe trenutke sa mojim sinom koji je puno ličio na mene. Moj sin je već mogao da izgovori pokoju riječ i poprilično je dobro hodao. Ja sam osjećao da je on komad od mog tijela. Ja sam proveo tih deset dana u radosti i zadovoljstvu. Osjećao sam da ću poletiti od zadovoljstva. Biti kod kuće sa mojom porodicom je bilo jedno tako veliko zadovoljstvo. U tom desetodnevnom vremenu sam posjetio ostarjelu sestru moga oca koja me je puno voljela. Bilo je pametno sa moje strane što sam je posjetio. Jer, ona je umrla poslije mog odlaska na moj treći zadatak. Njena smrt me je puno ražalostila.

Deset dana je prohujalo kao jedan sat. Dok dani radosti prolete brzo kao jedan sat, dani tuge se otegnu kao vječnost. Ja sam se sjetio dana kada sam bio bolestan u Nedžefu. Ti dani bolesti su mi izgledali kao godine.

Kada sam otišao u Ministarstvo da dobijem nova naređenja ja sam našao sekretara sa osmijehom i zadovoljstvom na njegovom licu. On se rukovao sa mnom tako toplo da je njegova naklonost bila primjetna.

On mi je rekao, “Sa odobrenjem našeg Ministra i odbora za Kolonije ja ću ti reči dvije državne tajne. Ti ćeš kasnije imati veliku korist od ovih dviju tajni. Ove dvije tajne ne zna niko drugi osim par najpovjerljivih ljudi.”

Uzevši me za ruku, on me je uveo u sobu Ministarstva. Ja sam u toj sobi ugledao jednu jako privlačnu stvar. Za okruglim stolom je sjedilo deset ljudi. Prvi od njih je bio u kijafetu (odori, odjeći, ruhu) Osmanlijskog padišaha. On je govorio engleski i turski (jezik). Drugi je bio u kijafetu Šejh-ul-islama iz Istanbula. Treći je bio u kijafetu iranskog šaha. Četvrti je bio u kijafetu vezira u iranskoj palači. Peti je bio u kijafetu velikog šijiskog alima iz Nedžefa. Ova zadnja trojica su govorili perzijski i engleski. Svaki od ovih pet ljudi je imao pored sebe službenika da bilježi sve što bi oni rekli. Ovi službenici su saopštavali podatke koje su špijuni sakupljali o njihovim prototipovima (originalima koji se nalaze) u Istanbulu, Iranu i Nedžefu.

Sekretar mi reče, “Ovih pet osoba (ovdje) predstavljaju pet osoba tamo. (To znači oni su duplikati, kopije prototipova, originala koji se nalaze u Istanbulu, Iranu i Nedžefu.) Mi smo, da bi saznali šta njihovi prototipovi misle, obrazovali i istrenirali ove ljude isto onako kao njihove prototipove (tj. isto onako kako su njihovi prototipovi obrazovani i istrenirani). Mi ih (tj. ovu petoricu u Engleskoj) snabdjevamo sa informacijama koje smo dobili o njihovim prototipovima u Istanbulu, Teheranu i Nedžefu. Ovi ljudi onda sebe zamisle da su oni prototipovi u tim mjestima. Mi ih onda pitamo i oni nam odgovaraju. Mi smo ustanovili da su odgovori koje nam ovi ljudi daju sedamdeset posto (70%) u skladu sa onim kako bi njihovi prototipovi odgovorili.

Ako hoćeš, ti možeš upitati neke stvari da se uvjeriš. Ti si već sreo alima iz Nedžefa.” Ja sam mu odgovorio potvrdno jer sam ja bio sa velikim šijiskim alimom iz Nedžefa. Ja sam ga pitao o nekim stvarima. Ja sam se približio njegovom prototipu i rekao, “Moj hodža, bi li bilo dozvoljeno započneti rat protiv vlade zato što je sunni i fanatična?” On se malo zamisli i reče, “Ne, ne bi bilo dozvoljeno započeti rat protiv vlade zato što je sunni zato što su svi muslimani braća. Mi bi im (tj. sunnijama) mogli objaviti rat samo ako bi oni počeli činiti zulum i proganjati ummet. Mi bi se čak i u tom slučaju morali pridržavati principa (šartova) emr-i bil ma’rufa i nehj-i anil-munkera. Mi bi morali prestati sa interferiranjem čim oni prestanu sa svojim proganjanjima.” [Emr-i bil ma’ruf=Podučavanje, savjetovanje i naređivanje islamskih zapovijedi; Nehj-i anil-munker=opominjanje, upozoravanje protiv kršenja islamskih zabrana.]

Ja rekoh, “Moj hodža, možeš li mi dati svoje mišljenje u vezi sa jevrejima i hrišćanima. Jesu li oni nedžs (pogani, prljavi)?” On reče, “Jesu, oni su nedžs. Neophodno je držati se dalje od njih.” Kada sam ja upitao za razlog on mi odgovori, “To im je osveta za njihovu uvredu. Jer oni nas smatraju nevjernicima i poriču našeg Pejgambera Muhammeda alejhisselam. Mi im se zbog toga svetimo za to.” Ja mu rekoh, “Moj hodža, zar čistoća nije pitanje imana? Usprkos ovoj činjenici ceste i sokaci oko Sahn-i-šerifa [tj. okoline oko hazreti Alijinog turbeta] nije čista. Pa čak ni medrese, koje su mjesta islamskog iluma (znanja, obrazovanja) nisu čiste.” On mi reče, “Da to je istina. Čistoća je odraz imana. Međutim, tu se ne može pomoći jer su šije nemarne prema čistoći.”

Odgovori koje mi je ovaj čovjek dao u Ministarstvu su bili isti kao i odgovori koje sam dobio od šijiskih alima u Nedžefu. Ovako precizna istovjetnost između ovog čovjeka i alima u Nedžefu me je potpuno zapanjila. Pored toga ovaj čovjek je govorio na perzijskom (farisi) jeziku.

Sekretar mi reče, “Da si se upoznao sa prototipovima (originalima) drugih osoba (tj. druge četiri osobe) mogao bi razgovarati i sa njihovim imitacijama da vidiš koliko su oni identični sa svojim originalima.” Kada sam mu rekao, “Ja znam kako Šejh-ul-islam misli. Jer mi je Ahmed efendi, moj hodža u Istanbulu, detaljno opisao Šejh-ul-islama,” sekretar mi reče, “Hajde onda porazgovaraj sa njegovim modelom.”

Ja sam otišao kod Šejh-ul islamovog modela i rekao mu, “Je li farz pokoravati se (ita’at) halifi?” On mi je odgovorio, “Jeste, to je vadžib (dužnost, obaveza). To je vadžib isto kao što je farz pokoravati se Allahu i Pejgamberu.” Kada sam ga upitao šta je njegov dokaz da to dokaže on mi je odgovorio, “Zar ti nisi čuo za Dženab-i Allahov ajet, ‘Pokoravaj se Allahu, Njegovom Pejgamberu i onima koji su među vama ulul emr’?[sure Nisa, ajet: 59] Ja mu rekoh, “Znači li to da nam Allah naređuje da budemo pokorni halifi Jezidu (Muavijinom sinu) koji je učinio halal (dozvolio) njegovoj vojsci da opljačka Medinu i koji je ubio Husejna, unuka našeg Pejgambera, i Velida koji je pio alkoholna pića?” On mi je ovako odgovorio, “Moj sinko, Jezid je bio Emir-ul-mu’minin sa Allahovom dozvolom. On nije naredio ubijanje Husejna. Ne vjeruj u šijiske laži! Pažljivo čitaj knjige. On je učinio grešku. On je kasnije za to učinio tevbe (on se za to pokajao i zatražio oprost). On je bio u pravu što je naredio pljačkanje Medine-i munevvere. Njeni stanovnici su postali razuzdani i nepokorni. Što se tiče Velida on je bio fasik (grešnik). Nije vadžib imitirati (taklid) halifu ali jeste pokoravati se njegovim naređenjima koja su u skladu sa islamom.” Ja sam postavio ista pitanja i mom hodži Ahmed efendiji od kog sam dobio skoro iste odgovore, sa neznatnim razlikama.

Ja sam onda upitao sekretara, “Šta je konačna svrha ovih modela?” On je rekao, “Mi sa ovom metodom procjenjujemo mentalni kapacitet (osmanlijskog) sultana i muslimanskih alima bez obzira bili oni sunnije ili šije. Mi tragamo za mjerama koje će nam pomoći da izađemo na kraj sa njima. Na primjer, ako znaš sa koje će strane neprijateljske snage doći ti ćeš u skladu sa tim izvršiti i pripreme, postaviti svoje snage na odgovarajuća mjesta i tako poraziti neprijatelja. Sa druge strane, ako ne znaš sa koje će strane neprijatelj napasti ti ćeš rastegnuti svoje snage, svukuda ih postaviti, i biti poražen. Isto tako, ako znaš dokaze (delile) koje će muslimani iznijeti da dokažu da su njihove vjere i mezhebi hak tebi će biti moguće da pripremiš kontra dokaze sa kojima ćeš pobiti te njihove dokaze i potkopati njihovu akidu (vjerovanje).”

On mi je onda dao knjigu od hiljadu stranica koja u sebi sadrži rezultate zapažanja i projekata koje su prethodno spomenutih pet predstavnika realizovali u vojnim, financijskim, obrazovnim i vjerskim oblastima. On mi je rekao, “Molim te pročitaj ovu knjigu i vrati nam je.” Ja sam ponijeo knjigu kući. Pročitao sam je sa izuzetnom pažnjom za vrijeme mog tronedjeljnog odmora.

Knjiga je bila izvanredne prirode. Ona je zvučala autentično i sadržavala važne odgovore i delikatna zapažanja. Ja mislim da je tačnost odgovora koje su dali predstavnici prototipova (tj. pet ljudi koje smo ranije spomenuli) bila i više od sedamdeset posto (70%), kako je to sekretar ocijenio, u skladu sa odgovorima koje bi dali prototipovi.

Ja sam sada, pročitavši knjigu, imao više povjerenja u moju državu i zasigurno znao da su planovi za obaranje Osmanlijskog carstva u periodu kraćem od jednog vijeka već bili spremni. Sekretar je takođe rekao, “Mi imamo u drugim sličnim sobama iste stolove koji su namjenjeni za države koje su naše kolonije kao i za one koje planiramo kolonizirati.”

Kada sam upitao sekretara gdje nalaze ovako vrijedne i talentovane ljude on mi je rekao, “Naši agenti širom svijeta nas stalno snabdijevaju sa izvještajima. Kako vidiš, ovi predstavnici su eksperti u svom poslu. Prirodno je da bi ti, ko znaš sve informacije koje izvjesna osoba posjeduje, mogao i razmišljati kao ta osoba i odlučivati isto kao ta osoba. Jer, ti si sada bio njegov zamjenik.”

Sekretar nastavi, “Ovo je prva državna tajna koju mi je Ministarstvo naredilo da ti odam.

Drugu tajnu ću ti odati kroz mjesec dana kada vratiš knjigu od hiljadu stranica.”

Ja sam sa najvećom pažnjom pročitao cijelu knjigu, (dio po dio), od početka do kraja. Ona mi je povećala moje znanje o Muhammedancima. Sada sam znao kako oni razmišljaju, šta su im slabe tačke, šta ih je učinilo jakim i kako se pretvaraju njihove jake tačke u njihovu slabu tačku.

Muslimanske slabe tačke su ovako zabilježene u ovoj knjizi:

1- Neslaganje (ihtilaf) između Sunnija i šija; Neslaganje između padišaha i naroda [Ova tvrdnja je potpuno netačna. Ona je u suprotnosti sa prethodnom izjavom koja kaže da je farz biti pokoran padišahu.]; Neslaganje između Turaka i Iranaca; Neslaganje između plemena i neslaganje između alima i države. [Ovo je čista kleveta i potvora (iftira). Osman-Gazijin (koji je bio prvi osmanlijski padišah) testament (vasijjet) je detaljan primjer koji pokazuje koliko je osmanlijska vlada (država) cijenila (kijmet) i odavala počast (i’tibar) alimima. Svi padišahi su davali alimima najvisočije položaje. Kada su se ljubomorni protivnici požalili Mahmud Hanu Drugom na Mevlanu Halida Bagdadija i zahtijevali od njega da ga ubije sultan ih je opovrgao i dao im ovaj čuveni odgovor, “Alimi neće nanijeti državi štetu.” Osmanlijski sultani su davali svakom alimu kuću, rizk (opskrbu), ogromne plate.]

2- Osim nekoliko izuzetaka, muslimani su džahili (neuki). [Knjige o vjeri, ahlaku, imanu i nauci, koje su napisali na hiljade i hiljade osmanlijskih alima, su poznate u cijelom svijetu. Seljaci koji su navodno najveći džahili su jako dobro poznavali svoje vjere i ibadete i zanate. Postojale su džamije, mektebi, medrese. U njima su seljaci naučili pisati i čitati i vjersko i dunjalučko znanje. Žene u selima su znale učiti Kur’ani kerim. Najveća većina alima i Evlija je bila odgojena i obrazovana u selima.]

3- Nedostatak duhovnosti, iluma i savjesti. [Osmanlijski muslimani su bili duhovno (ma’nevijjetski) plaho jaki (kuvvetli). Millet (narod) je trčao u džihad da ugrabi šehidluk (da poginu u ime Allaha dželle-šanuhu). Poslije svakog od pet dnevnih namaza, kao takođe i poslije svake džumanske hutbe vjerski ljudi su činili dovu za halifu i za državu i sav džemat (džema’at) je izgovarao “amin”. Sa druge strane, hrišćanski seljaci su uglavnom bilmezi, koji su nesvjesni i vjerskog i dunjalučkog znanja i koji usvajaju bajke i laži sveštenika, koje su oni izmislili, kao vjeru (din). Oni su kao nesvjesnih hajvana (životinja).]

4- Oni su zaronili u ahiretske stvari i potpuno zanemarili dunjaluk. [Islam ne razdvaja kao hrišćanstvo vjeru i dunjaluk. Baviti se dunjalučkim poslovima je ibadet. Naš Pejgamber je rekao, “Radi za dunjaluk kao da nećeš nikad umrijeti i radi za ahiret kao da ćeš sutra umrijeti.]

5- Hukmedari (vladari) su zalimi (okruti, surovi) i diktatori. [Vladari vrše pritisak na narod da se izvršavaju islamski propisi (ahkam-i islamijje). Oni ne čine zulum narodu (ne ugnjetavaju narod) kao evropski kraljevi.]

6- Putevi su nesigurni, transport i putovanja su sporadični. [Putevi su bili tako sigurni da je musliman, koji se uputio iz Bosne u Mekku, rahat i besplatno odsijedao, jeo i pio u selima na njegovom putovanju (prema Mekki), i seljaci su mu u većini slučajeva davali poklone.]

7- Nikakva se preventivne predostrožnost ne poduzimaju protiv epidemija, kao što su kuga i kolera, koje ubijaju svake godine na desetine hiljada ljudi. Higijena je potpuno zanemarena. [Bolnice i skloništa su bili po cijeloj zemlji. Osmanlije su čak izliječile i Napoleona. Svi muslimani slijede hadisi šerif, “Onaj ko ima iman će biti čist.]

8- Gradovi su u ruševinama, vodovod ne postoji. [Ove laži nisu dostojne odgovora. Firuz šah, sultan iz Delhija, je preselio na ahiret 790./1388. godine. Bašče i polja, koji su navodnjavani sa 240 km dugim, širokim, kanalom koji je on izgradio, su postale pustinja pod engleskom okupacijom. Ostaci Osmanlijske arhitekture čak i dan danas izazivaju divljenja turista.]

9- Vlada je nesposobna da se nosi sa odmetnicima (asijama) i buntovnicima (bagijama); postoji opšti nered; propisi Kur’ana, kojima se oni toliko ponose, se skoro nikad ne primjenjuju. [Oni su pobrkali Osmanlije i francuske generale koji su dobijali medalje (bivali nagrađivani) za ispražnjavanje izmeta iz kraljevskih tuta u Senu.]

10- Ekonomski kolaps, siromaštvo i nazadnost.

11- Nemaju organizovanu vojsku, nemaju oružje, oružja u skladištima su zastarjela i trula. [Zar oni ne znaju da su 799./1399. godine u Nigbolu -- oficijelna armija, koju je osnovao Orhan Gazi koji je postao sultan 726./1326. godine, i izvanredna Jildirim-Bajezid-hanova armija -- satrle ogromnu krstašku armiju?]

12- Kršenja ženskih prava. [Osmalije su o ovom znale u vrijeme kada Englezi nisu imali ni pojma o trgovini i umjetnosti i oružju i pravima žena. Hoće li on biti i toliko bezobrazan da zanijeće činjenicu da su švedski i francuski kraljevi tražili od Osmanlija pomoć?]

13- Nedostatak zdrave i čiste okoline. [Sokaci (ulice) su bili super čisti. U stvari, postojala je i zdravstvena služba čija je dužnost bila čišćenje (uklanjanje) pljuvačke sa ulica.]

Ova knjiga predlaže, nakon što je spomenula gore navedene podatke koje ona naziva “slabim tačkama”, da se muslimani moraju držati u neznanju (tj. da nipošto ne smiju saznati) o visokim materijalnim i duhovnim (ma’nevi) vrlinama njihove vjere, islama. Ona onda (dodatno) daje sljedeće podatke o islamu:

1- Islam naređuje jedinstvo i saradnju i zabranjuje tefrik (pravljenje razlike). Kur’ani kerim kaže, “Svi se čvrsto držite za Allahovo uže.[sure Al-i Imran, ajet: 103]

2- Islam naređuje duboko razumijevanje, svjesnost i znanje. Kur’an kaže, “Putujte po svijetu.[sure Al-i Imran, ajet: 137]

3- Islam naređuje izučavanje nauka, sticanje znanja, obrazovanje. Jedan hadisi šerif kaže, “Sticanje znanja je farz svakom muslimanu i muslimanki.

4- Islam naređuje da se radi za ovaj svijet. Kur’an kaže, “Neki od njih kažu: O naš Allahu! Podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu.[sure Bekara, ajet: 201]

5- Islam naređuje dogovor, konsultaciju. Kur’an kaže, “Njihovi poslovi su (učinjeni) po njihovom međusobnom dogovoru.[sure Šura, ajet: 38]

6- Islam naređuje gradnju puteva. Kur’an kaže, “Hodajte po Zemlji (tj. po predjelima njezinim).” [sure Mulk, ajet: 15]

7- Islam naređuje muslimanima da održavaju, da paze na svoje zdravlje. Jedan hadisi šerif kaže, “Znanje su četiri (stvari): 1) Poznavanje (ilm) fikha za održavanje (ispravnosti) vjere (dina), 2) Poznavanje (ilm) medicine za održavanje zdravlja, 3) Poznavanje (ilm) sarfa i nahva za održavanje jezika, 4) Poznavanje (ilm) astronomije da se bude svjesno vremena.

8- Islam naređuje razvoj. Kur’an kaže, “Allah je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.[sure Bekara, ajet: 29]

9- Islam naređuje red (nizam). Kur’an kaže, “Sve se zasniva na mjeri, na proračunu.[sure Hidžr, ajet: 19]

10- Islam naređuje da se bude ekonomski jako. Jedan hadisi šerif kaže, “Radi za dunjaluk kao da nećeš nikad umrijeti, radi za ahiret kao da ćeš sutra umrijeti.

11- Islam naređuje uspostavljanje armije koja je snabdjevena sa najsnažnijim (najboljim, najsavremenijim) oružjem. Kur’an kaže, “Protiv njih pripremite koliko god možete snage.[sure Enfal, ajet: 60]

12- Islam cijeni žene i naređuje poštivanje njihovih prava. Kur’an kaže, “Kako god muškarci imaju zakonite hakove (prava) nad ženama tako i žene imaju hakove nad njima.[sure Bekara, ajet: 228]

13- Islam naređuje čistoču (higijenu). Hadisi šerif kaže, “Čistoča je od (dio) imana.

Knjiga predlaže kvarenje i iskorjenjivanje sljedećih jakih tačaka (islama).

1- Islam je ukinuo rasni, jezički, tradicionalni, uobičajeni i nacionalni fanatizam.

2- Faiz (kamate), ihtikar (profiterstvo, zelenaštvo, lihvarenje), zinaluk (blud, kurvanje), ićkijanje (pijenje alkoholnih pića) i jedenje krmetine.

3- Muslimani su čvrsto priljubljeni uz svoje vjerske alime (tj. oni strasno slijede svoje vjerske alime).

4- Sunni muslimani prihvataju Halifu kao Pejgamberovog vekila (predstavnika). Oni vjeruju da je njima farz ukazivati mu isti hurmet (poštovanje) koji se mora ukazivati Allahu i Pejgamberu.

5- Džihad je farz.

6- Prema šijama su svi nemuslimani (tj. gajr-i muslimani) i sunni muslimani nedžs (pogani).

7- Svi muslimani vjeruju da je islam jedina ispravna vjera (hak din).

8- Većina muslimana vjeruje da je farz istjerati ćifute i hrišćane sa Arapskog poluotoka.

9- Oni obavljaju ibadete (kao što su namaz, post, hadž...) na najbolji mogući način.

10- Muslimani šije (ši’i, ši’ije) vjeruju da je u muslimanskim zemljama haram (zabranjeno) graditi crkve.

11- Muslimani se čvrsto drže za islamsku akidu (tj. za islamske principe vjerovanja).

12- Muslimani šije smatraju da je farz dati alimima jednu petinu od humusa, tj. od ganimeta (tj. od ratnog plijena).

13- Muslimani odgajaju svoju djecu sa takvim obrazovanjem da oni najvjerovatnije neće napustiti put svojih predaka, djedova.

14- Muslimanke se tako dobro pokrivaju da ih ne može ni u kom slučaju snaći fesad (nemir, nezgoda, smutnja, nemoral).

15- Muslimani klanjaju svaki dan namaz u džematu (džema’atu) što ih pet puta dnevno ujedinjuje (zbližava).

16- Pošto su prema njima grobovi (njihovog) Pejgambera i Alije i drugih saliha (dobrih) sveti oni se iskupljaju na tim mjestima.

17- Postoji (izvjestan) broj ljudi koji su Pejgamberovi potomci [koji se nazivaju sejjid i šerif]. Ovi ljudi potsjećaju narod na Pejgambera i uvijek ga održavaju živim u očima muslimana.

18- Kada se muslimani sastanu vaizi (propovjednici) ojačavaju njihove imane i podstiču ih da čine ibadete.

19- Emr-i bil-ma’ruf [naređivanje dobrog] i nehj-i anil-munker [zabranjivanje zla] su farzovi (Allahova dželle-šanuhu stroga naređenja).

20- Sunnet je oženiti se sa više od jednom ženom sa ciljem da se poveća broj muslimana.

21- Muslimanu je bolje prevesti jednog insana (jednu osobu) u islam nego da je cijeli dunjaluk njegov.

22- Hadisi šerif, “Ko god orvori jedan hajirli put on će dobiti njegove sevape i sevape svih onih koji idu tim putem,” je čuven među muslimanima.

23- Muslimani ukazuju ogroman hurmet (poštovanje) Kur’anu i hadisu. Oni vjeruju da je pokornost ovim izvorima jedini put da se dobije džennet.

Knjiga takođe preporučuje i kvarenje muslimanskih jakih tačaka i populariziranje njihovih slabih tačaka i propisuje metode za postizanje istih.

Ona savjetuje sljedeće korake za populariziranje njihovih slabih tačaka:

1- Započni (uspostavi) ihtilaf (prepirku, raspravu, spor) koji izaziva neprijateljstvo između grupa (džema’ata, džemata) na taj nači što ćeš ubrizgati nepovjerenje ili štampati (širiti) literaturu koja će još više raspaliti ihtilafe.

2- Kad god je moguće spriječi školovanje i štampanje knjiga i spali vjerske knjige. Učini sve što možeš da muslimanska djeca ostanu neuka (džahili). Kleveći na razne načine vjerske ljude (i vjerske autoritete) kako bi spriječio muslimane, roditelje djece, da ne šalju svoju djecu u mektebe. [Ovaj put, ova engleska metoda, je nanijela islamu veliku štetu.]

3-4- Hvali u njihovom prisustvu džennet i uvjeravaj ih da ne trebaju raditi za ovosvjetski život. Povećaj tesavvufske krugove (halke). Drži ih u nesvijestici, u nesvjesnom stanju, bodreći ih da čitaju knjige koje preporučuju zuhd, kao što su, Gazalijev Ihja-ul-ulumiddin i Mevlanin Mesnevi(ja) i razne Muhjiddin-i-Arabijeve knjige. [Zuhd, koji knjige tesavvufa hvale, ne znači (potpuno) napuštanje dunjalučkih poslova. Zuhd znači ne voljeti, ne biti zaljubljen u dunjaluk. Drugim riječima, raditi u skladu sa islamom i zarađivati i upotrebljavati ga u skladu sa islamom je sevap isto kao i ibadet.]

5- Namami vladare u zulum i diktaturu sa sljedećim zavodničkim lažima: Ti si Allahova sjenka na licu Zemlje. Zapravo, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Emevije i Abbasidi su se silom i sabljom dočepali moći i svaki od njih je bio vladar. Na primjer, Ebu Bekr je došao na vlast sa Omerovom sabljom i palenjem kuća onih koji mu se nisu pokoravali, kao što je zapalio Fatiminu kuću. [U hadisi šerifima su išareti (znaci, pokazatelji, indikacije, signali) koji pokazuju da će Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija postati halife. Međutim, nijedna izjava ne pokazuje jasno o njihovim vremenima (kada će oni postati halife). Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je ostavio taj izbor njegovim Ashabima. Ashabi su po tom pitanju, po pitanju izbora halife, imali tri drukčija idžtihada. Hilafet nije bio imetak koji nečija rodbina može naslijediti. Ebu Bekr je bio najpogodniji kandidat zato što je on bio prvi koji je postao musliman i koji je izazvao da i drugi dobiju iman (tj. postanu muslimani), i bio onaj iza kog je naš Pejgamber klanjao namaz rekavši mu da bude imam i da predvodi namaz, i bio onaj sa kojim je Pejgamber zajedno učinio hidžru (tj. preselio u Medinu). Neki Ashabi su otišli hazreti Alijinoj kući. Jedan od njih, po imenu Ebu Sufjan, mu je rekao, “Ispruži ruku! Ja ću ti učiniti bejat (ili bi’at) (tj. ja ću ti se zakleti na poslušnost i vjernost)! Ako hoćeš ja ću napuniti sva mjesta sa konjanicima i sa pješadijom.” Hazreti Alija je to odbio rekavši, “Je li ti to pokušavaš da podijeliš muslimane u grupe? Ja nisam ostao kod kuće (radi toga) da budem izabran za halifu. Mene je pogodio rastanak za Resulullahom. Ja osjećam kao da sam bez pameti.” On je u prisustvu svih drugih učinio bejat Ebu Bekru. Ebu Bekr je kasnije rekao, “Ja nisam htio da budem halifa. Ja nisam imao drugog izbora već da prihvatim, da se ne bi pojavila fitna.” Alija je odgovorio, “Ti si zaslužniji da budeš halifa.” Hazreti Alijine riječi koje su toga dana hvalile Ebu Bekra su navedene u 23. poglavlju drugog toma naše knjige na turskom jeziku pod naslovom Se’adet-i Ebedijje. Hazreti Omer je ispratio hazreti Aliju njegovoj kući. Hazreti Alija je bi rekao, “Poslije Resulullaha Ebu Bekr i Omer su najodabraniji, najviši u ovom ummetu.” Oni koji vjeruju šijiske laži i klevete su sebeb (razlog) za današnje jadno stanje u kojem se muslimani nalaze. Englezi i dan danas nastavljaju sa ovom fitnom.] A Omer je postao halifa po Ebu Bekrovom prijedlogu. Osman je postao vladar po Omerovom naređenju. A Alija je postao vođa države sa izborom koji je održan između razbojnika. Mu’avija je oteo vlast sa sabljom. [Hazreti Mu’avija je postao halifa kada mu je hazreti Hasan učinio bejat. Molimo vas da pročitate knjigu Dokumenti istinite riječi.] Onda je vlast, za vrijeme Umejjida, postala nasljedstvo i prelazila sa oca na sina. Isti je bilo i slučaj sa Abbasidima. Ovo su dokazi za činjenicu da je u islamu vlast jedna vrsta diktature.

6- Ukini smrtnu kaznu za ubistvo čovjeka iz krivičnog zakonika. [Smrtna kazna je jedina kočnica za ubistvo čovjeka i za razbojništvo. Anarhija, bezvlašće i razbojništvo se ne mogu spriječiti bez smrtne kazne.] Ometaj, sprečavaj vladu u kažnjavanju drumskih razbojnika i lopova (hrsuza). Učini sve što možeš da je putovanje nesigurno. Pomaži i naoružavaj razbojnike i lopove.

7- Mi ih možemo navesti da vode nezdrav život sa ljedećom spletkom: Sve je određeno sa Allahovim predodređenjem (kaderom). Liječenje ne pomaže za ozdravljenje. Zar Allah ne kaže u Kur’anu, “Moj Rabb me hrani i poji. Kad se razbolim On mi daje ozdravljenje (šifa). On će me usmrtiti i onda oživiti[sure Šuara, ajet: 79, 80, 81] Tako se niko neće oporaviti od bolesti ili izbjeći smrt osim sa Allahovom voljom.

8- Podupiri zulum sljedećim izjavama: Islam je vjera ibadeta. On nema ništa sa državnim poslovima (stvarima). Prema tome, Muhammed i njegove halife nisu imali nikakve nadglednike, nadzornike (ministre) i zakonike (kanune). [Ibadet se ne sastoji samo od namaza, posta i hadža. Dunjalučki poslovi, koje Allah dželle-šanuhu naređuje da radimo u skladu sa islamom, su takođe ibadet. Raditi korisne stvari je sevap (tj. to donosi veliku nagradu na ahiretu).]

9- Ekonomski pad će biti prirodna posljedica gore (prethodno) spomenutih štetnih stvari. Mi možemo povećati propast (sa još dodatnim štetama kao što su): trulenje (uništavanje) plodova i ljetina, potapanje trgovačkih brodova, uništavanje pijaca sa požarima, potapanje poljoprivrednih i industrijskih centara sa razaranjem brana i trovanjem vode za pijenje i vodovodne mreže. [Pogledajte vi ova divljaštva i ove zulume koje su Englezi -- koji sebe nazivaju civilozavim i koji nam stalno trube o “ljudskim pravima” -- činili.]

10- Navikni državnike na razne poroke ka što su [blud, sport], alkohol, kockanje i korupcija, koji su sebeb za (tj. koji izazivaju) pobune i spletke, i na trošenje državne imovine za svoje lične interese. Potiči, bodri državne činovnike da rade ovakve stvari i nagrađuj one koji nas služe na ovaj način.

Onda knjiga dodala sljedeći savjet koji je podvučen: Engleski špijuni koji su određeni za ovu dužnost moraju biti javno i tajno zaštićeni. Ako ih muslimani uhapse oni moraju po svaku cijenu biti oslobođeni.

11- Populariši svaku vrstu kamate (zelenaštva). Jer, kamata ne samo da razara svaku vrstu državne ekonomije već takođe i navikava muslimane na (griješenje i) nepokoravanje Kur’anskim propisima. Kada čovjek prekrši jedan propis zakona njemu će biti lako prekršiti prekršiti i druge propise. Njima se mora reći da je kamata haram ako je mnogostruke vrijednosti jer Kur’ an kaže, “Ne uzimajte kamatu umnogostručenu.[sure Al-i Imran, ajet: 130] Prema tome nije svaka kamata haram. [Kada se pozajmljuje novac (od nekog, tj. kada se nekom daje novac na zajam) ne može se specificirati (odrediti) dužina (vremena za povratak novca, tj. dužina vremena na koju se pozajmljuje novac). Ako se odredi (dužina vremena do kada se mora vratiti pozajmljeni novac) to postaje faiz (zelenaštvo, lihvarenje, uzimanje kamate). U hanefi mezhebu, kada se odredi vrijeme do kog se mora vratiti novac, to postaje faiz čak i ako se traži ista svota novca (koja je posuđena). Ako je dogovor da se vrati više novaca nego što je pozajmljeno i to je takođe faiz. U tom faizu je zahtijevanje da se vrati samo jedan dirhem (dinar) više veliki grijeh. (Sa druge strane) u prodajama koje su na kredit (to jest, ti prodaš robu za koju očekuješ isplatu kasnije,) treba odrediti vrijeme isplate. Ako, kada vrijeme isplate dođe, kupac ne može isplatiti svotu, i vrijeme je produženo i svota isplate je povećana, to se zove muda’af faiz. Gore navedeni ajeti kerim [tj. sure Al-i Imran, ajet: 130] govori o ovom, muda’af faizu, u trgovanju.]

12- Širi zle optužbe o alimima, potvaraj ih odvratnim klevetama i na taj način odvraćaj i udaljavaj muslimane od njih. Mi ćemo prerušiti neke od naših špijuna u njihove haljine, njihove odore. Oni će (po našem naređenju) raditi razne gadosti. Oni će na taj način biti zbunjeni sa alimima. Oni će sumnjati u svakog alima. Ovi špijuni se moraju ubaciti u Azhar (El-Ezher), Istanbul, Nedžef i Kerbelu. Mi ćemo otvoriti škole i koledže za udaljavanje, odstranjivanje muslimana od alima. Mi ćemo u ovim školama obrazovati vizantijsku, grčku i ermensku djecu i odgojiti ih da budu neprijatelji muslimana. Što se tiče muslimanske djece, mi ćemo ih natopiti, prožeti sa uvjerenjem da su njihovi preci bili džahili. Sa ciljem da se ova djeca odnose neprijateljski prema halifama, alimima i državnicima mi ćemo im govoriti o njihovim greškama i uvjeriti ih da su oni bili zauzeti sa njihovim ćulnim zadovoljstvima, da su halife provodile vrijeme u zabavi sa džarijama (konkubinama), da su zloupotrebljavali narodnu imovinu i da nisu ni u čemu što su radili slijedili Pejgambera.

13- Mi ćemo sa ciljem da raširimo klevetu da islam mrzi žene citirati ajet, “Muškarci dominiraju nad ženama.[sure Nisa, ajet: 34] i hadis, “Žena je samo zlo (šer).[Hadisi šerif kaže, “Žena koja slijedi islam je jedan od ni’meta dženneta. Žena koja slijedi (svoja vlastita) osjećanja a ne islam je samo šer.Otac mora izdržavati njegovu siromašnu kćerku koja je samica, bila ona neudata ili raspuštena. Ako je ne izdržava on mora biti zatvoren u zatvor. Ako ona nema oca, ili ako je njen otac siromašan njena mahrem rodbina će morati voditi brigu o njoj. U slučaju da ona nema take rodbine, vlada će joj dodijeliti platu. Muslimanka neće nikada morati da radi da sebe izdržava. Islamska vjera je natovarila na muškarca sve potrebe njegove žene (supruge). Pošto muškarac nosi ovaj teški teret, bilo bi mu potrebno dati cijelo nasljedstvo; međutim, Allah dželle-šanuhu je takođe i ovdje, čineći ihsan (pokazujući dobrotu, naklonost prema) ženama, naredio da one uzmu pola nasljedstva njihove braće. Muž ne može natjerati njegovu ženu ni da radi u kući niti izvan kuće. Ako žena hoće da radi ona to može učiniti sa odobrenjem njenog muža pod uslovom da treba biti pokrivena i da tamo, gdje radi nema muškaraca; i u tom slučaju njena zarada će pripadati njoj. Ženu niko je ne može natjerati da se odrekne svoje zarade ili imetka koji je naslijedila kao ili njenog mehra (koji je zaslužila putem bračnog ugovora). Niti je iko može natjerati da to ona troši na sebe ili na potrebe njene djece ili na neke kućne potrebe. Muškarcu je farz da nabavi sve te potrebe. U današnjim komunističkim režimima žene su, kao i muškarci, primorane da kao životinje rade najteže poslove da prežive. U hrišćanskim državama, za koje se govori da su slobodne države svijeta, i u nekim arapskim državama koje se nazivaju muslimanskim zemljama, žene rade kao muškarci u fabrikama, u poljima i u trgovinama pod parolom “zajednički život”. Kako se često viđa u dnevnim novinama većina njih zažali što su u braku tako da sudovi vrve od razvodnih tužbi, parnica. Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem mubarek govor (izjave, riječi) je od tri vrste: U prvoj vrsti govora i riječi (kelime) i značenje su od Allaha dželle-šanuhu. Ove riječi se zovu ajet-i kerime a sve zajedno se zovu Kur’ani kerim. Izjava, “Sve dobre i korisne stvari koje su ti došle je Allah dželle-šanuhu htio i poslao. Sve zle i štetne stvari je htio tvoj nefs. Allah dželle-šanuhu je te sve stvari stvorio i poslao,” je 78. ajet sure Nisa. U drugoj vrsti govora su riječi (kelime) od našeg Pejgambera a značenja od Allaha. Ove riječi se zovu Hadis-i kudsi. Izjava, “Budi neprijatelj tvom nefsu! Jer on je Moj neprijatelj,” je hadis-i kudsi. U trećoj vrsta govora su i riječi (kelime) i značenja od našeg Pejgambera. One se zovu Hadisi šerif. Izjava, “Žena koja slijedi islam je jedan od ni’meta dženneta. Žena koja slijedi (svoja vlastita) osjećanja a ne islam je samo šer,” je hadisi šerif. Hazreti Muhjiddin-i Arabi objašnjava ovaj hadisi šerif u prvom tomu njegove knjige Musamerat. Engleski špijun izostavlja prvi dio hadisi šeriga i navodi samo zadnji dio. Kad bi sve žene cijeloga svijeta znale kakvu im je islam darovao vrijednost, rahatluk i (duševni) mir, slobodu i pravo razvoda, one bi odmah postale muslimanke i nastojale da rašire islam po cijelome svijetu. Velika je šteta što one ne mogu da shvate tu stvarnost. Molimo Allaha dželle-šanuhu da dadne nasib (da dosudi) svim ljudima svijeta da ispravno nauče presvijetli put din-i islama!]

14- Prljavština je rezultat nedostatka vode. Prema tome mi moramo onemogučiti sa raznim spletkama svaki pokušaj snabdijevanja vodom.

Knjiga savjetuje sljedeće za uništavanje muslimanskih jakih tačaka.

1- Potiči rasizam i ekstremni nacionalizam među muslimanima i povraćaj njihovu pažnju prema predislamskom heroizmu (njihovog naroda). Obnovi eru firaunluka u Egiptu, medžusiluka (obožavanja vatre) u Iranu, Vavilonskom periodu i u Iraku i eru Attile i Džengiza [divljaštva i tiranije] u Osmanlija. [Oni sadrže dug spisak po tom pitanju.]

2- Sljedeće četiri stvari se trebaju ili javno ili tajno činiti (tako da one postanu uobičajene među ljudima): Ičkiju (alkohol), kocku, blud, krmetinu [i tuče između sportskih klubova.] Kada se ovo radi, hrišćane, ćifute, medžusije i druge nemuslimane koji žive u muslimanskim zemljama se treba do maksimuma upotrijebiti, a one koji rade na ovom putu se treba nagraditi sa velikim platama iz buđeta Ministarstva Državne zajednice. Da bi ovo učinili, mi ćemo osigurati da postoje mnoge političke sekte (partije) i sportski klubovi. Oni će biti zauzeti jedni sa drugima i neće imati vremena da čitaju vjerske knjige i uče vjeru. Mi ćemo primorati one koje smo ulovili (tj. koje smo prevarili da nam povjeruju) da štampaju i izdaju dnevne novine i magazine. Mi ćemo potpomagati njihove novine i magazine sa (velikim količinama) novaca i sa (drugim) beneficijama. Mi ćemo napraviti da oni, koje smo mi potkupili (i napravili da budu naše sluge), budu hvaljeni sa imenima kao što su “heroj”, “junak” i “spasitelj”. Mi ćemo kuditi islamsku vjeru i administratore (vladare) koji poštuju (slijede) islamske propise. Mi ćemo uništiti familiju (koja je izvor vjerskog obrazovanja.) A da bi to učinili, mi ćemo, štampajući slike djevojaka i mladića sa otkrivenim avretom i privatnim dijelovima tijela, bodriti i navoditi omladinu da čini blud, sodomiju i seksualne gluposti pod imenom “sporta” i “hrvanja”. Kada se uništi islamski ahlak islam će biti lako uništiti. Mi ćemo sagraditi mnoge džamije. Ali u džamijama neće govoriti hodže već misionari i nemezheblije. Mi ćemo pod imenom “islamska muzika” unijeti u džamije muzičke instrumente, pjesme i radio aparate. Mi ćemo upotrijebiti džamije kao zamke, klopke. Naši špijuni će identificirati državne ćinovnike i (vojne) oficire koji idu u džamiji i čije su žene pokrivene i pobrinuti se da oni budu otpušteni sa njihovih radnih mjesta. Omladini koja slijedi islamske propise neće biti dozvoljeno da se upiše na fakultete, a onoj, koja je već na fakultetu, neće biti dozvoljeno da diplomira. Sekretar nas je strogo upozorio da ove podatke držimo kao tajnu i da ih krijemo čak i od Muhammeda iz Nedžda. Shodno tome, ja sam predao ove moje ispovijesti (memoare) sudu i zatražio da ih ne otvore za pedeset (50) godina. [Treba se jasno znati da džamija nije samo zgrada sa kubbetom i minaretom. To je zgrada u kojoj se svaki dan, pet puta dnevno, klanja namaz sa džematom (džema’atom). Takođe je dozvoljeno i savjetovati džemat (davati vaz džematu) prije ili poslije namaza. Vaz je objašnjenje nečega od strane muslimana koji je sunnija (koji ima ehli sunnet i’tikad, vjerovanje). To objašnjenje nečega je ili nešto što on čita (ili je pročitao) iz knjige alima ehli sunneta ili nešto što je alim (ehli sunneta) rekao. Riječi nemezheblija, engleskih špijuna i misionara nisu vaz. One su “govor” ili “predavanje” ili “konferencija”. U džamijama nije dozvoljeno ni držati govore i konferencije ni slušati ih. Svaka riječ Alima ehli sunneta je tefsir (objašnjenje) Kur’ani kerima i hadisi šerifa.]

3- Sij sumnju među njima u vezi sa džihadom; ubijedi ih da je džihad privremeno naređenje i da je zastario.

4- Razbij mišljenje (koje je ustaljeno) u kalbovima šija da su “kafiri pogani” (nedžs). Navodi Kur’an koji kaže, “Kao što je hrana kitabija halal vama tako je i vaša hrana halal njima.[sure Maide, ajet: 5] i reci im da je Pejgamber imao supruge, židovku po imenu Safijja i hrišćanku po imenu Marija, i da Pejgamberove žene nisu pogane. [Hazreti Safijja, koju Englez naziva židovkom je postala muslimanka prije (nego što se udala za Pejgambera). Što se tiče Marije, Egipćanke, ona nije bila jedna od Resulullahovih mubarek žena (supruga). Ona je bila džarijja. I ona je takođe postala muslimanka. (Kada je preselila na ahiret) Omer radijallahu anh, koji je bio halifa u to vrijeme, joj je klanjao dženazu. Po ehli sunnet vjerovanju (i’tikadu) hrišćanka može biti (muslimanu) i džarijja i supruga. Kafiri nisu, suprotno šijiskom vjerovanju, sami po sebi nedžs. Njihova vjerovanja su nedžs.]

5- Navedi muslimane da vjeruju da Pejgamber, kada kaže islam, u stvari misli na (jednu) “abstraktnu vjeru” i ta vjera može biti (i) judaizam (židovstvo, ćifutluk) ili hrišćanstvo (kršćanstvo). Ona ne mora biti samo islam. Vi im recite da je “dokaz za ovu tvrdnju” to što Kur’an naziva sljedbenike svih vjera musliman. Na primjer, Pejgamber Jusuf je rekao, “Usmrti me kao muslimana,” [Vjerovanje u ono što je Pejgamber donio od Allaha dželle-šanuhu se zove iman. Imaju dvije vrste znanja koje sačinjavaju iman (tj. iman sačinjavaju dvije vrste znanja). 1- Znanje koje se mora samo vjerovati. 2- Znanje koje se mora i vjerovati i izvršavati. Prva vrsta, se sastoji od šest (6) osnovnih temelja imana. To je baza imana. Svi Pejgamberi su podučavali ove osnovne temelje imana. Danas (tj. u današnje vrijeme) svi neprijatelji islama, svi ćifuti, hrišćani, naučnici, državnici, komandanti i ovi svi (drugi) tzv. savremenici i modernisti vjeruju u ahiret, tj. u život poslije smrti. Zar ne bi bilo potrebno da ovi vjerski džahili -- koji sebe nazivaju savremenim i modernim i koji nastoje da budu kao i oni (tj. da budu kao ćifuti, hrišćani, naučnici...) -- takođe vjeruju kao i oni? Sa druge strane vjere Pejgambera, (njihovi zakoni, njihovi šerijati), tj. naređenja i zabrane nisu iste. Posjedovanje imana (tj. posjedovanje pravog vjerovanja) i slijeđenje islama odnosno šerijata se zove islam. Pošto svaki Pejgamber ima drukčiji šerijat, drukčiji zakon, islam svakog Pejgambera je drukčiji od islama drugog Pejgambera (tj. islami drukčijih Pejgambera su drukčiji). Svaki Resul je donio jedan novi islamijjet koji je poništio islamske propise Pejgambera (Resula) koji je prethodio njemu, tj. koji je došao prije njega. Islam koji je donio zadnji Pejgamber Muhammed alejhisselam će biti na snazi do kraja svijeta (do kijameta). U devetnaestom (19.) i osamdeset petom (85.) ajetu sure Al-i Imran Allah dželle-šanuhu naređuje ćifutima i hrišćanima da ostave njihove stare islame. On kaže da oni, koji ne počnu slijediti Muhammeda alejhisselam, neće ući u džennet i da će vječno goriti u džehennemu. Pejgamberi, Ibrahim, Isma’il i Jusuf i Jakub (Ja’kub) su tražili islam koji je bio važeći i njihovo vrijeme. Ti islami, kao na primjer odlazak u crkvu, nisu više važeći, na snazi. U Zerkanijevom objašnjenju knjige Mevahib se po ovom pitanju nalazi opširna informacija. Ovo objašnjenje se nalazi na kraju naše knjige koja nosi naslov El-envar i koja je na arapskom jeziku. Muhammed Zerkani Maliki, jedan od profesora na Univerzitetu Azhar (Džami’ul-ezher) je preselio na ahiret 1122./1710. godine.] i Pejgamberi Ibrahim i Isma’il su rekli, “O naš Gospodaru (Rabbu)! Učini nas muslimanima za Tebe i učini da među našim potomstvom budu muslimani za Tebe,” [sure Bekara, ajet: 128] i Pejgabmer Jakub (Ja’kub) je rekao njegovim sinovima, “Umrite samo i samo kao muslimani.[sure Bekara, ajet: 40]

6- Stalno ponavljaj da nije haram graditi crkve, da ih Pejgamber i njegove halife nisu rušili već da su in poštovali, da Kur’an kaže, “Da Allah ne suzbija neke ljude drugima do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre (sinagoge), a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime,” [sure Hadž, ajet: 132], da islam poštuje ibadethane (hramove), i da ih ne ruši, i da sprečava one koji bi ih inače srušili.

7- Zbunite muslimane hadisima, “Protjerajte ćifute sa Arapskog poluostrva,” i “Dvije vjere ne mogu postojati zajedno na Arapskom poluostrvu.” Recite, “Da su ova dva hadisa tačna Pejgamber ne bi imao suprugu židovku i hrišćanku. Niti bi sklopio sa Nedžran hrišćanima ugovor.” [Pogledaj prethodni komentar pod brojem 4 u četvrtastim zagradama o hazreti Safijji.]

8- Sprečavajte muslimane da ne ibadete i ubijajte njihova samopouzdanja i govorite im “Allah ne treba ljudske ibadete.” [Ibadeti se izvršavaju zato što ih je Allah dželle-šanuhu naredio. Tačno je da Allah dželle-šanuhu ne treba ibadete Njegovih robova. Međutim, ibadeti trebaju Njegovim robovima. Ovi ljudi (tj. hrišćani) trče u crkvu. Sa druge strane, oni sprečavaju muslimane da idu u džamije.] Spriječite ih da ne idu na hadž i da ne čine nikakve ibadete koji će ih sastaviti zajedno. Isto tako, otežavajte im i ometajte (kočite) ih da ne grade džamije, turbeta i medrese i da ne restauriraju Kabu (Ka’bu).

9- Učinite da oni (šije) posumnju u davanje humusa (tj. jedne petine imetka) alimima, koji je u ratu zarobljen od neprijatelja kao ganimet (ratni plijen). Vi ćete im to objasniti da ovo nema nikakve veze sa komercijalnom zaradom. Onda (uz to) dodajte (još i to) da se humus treba dati Pejgamberu ili halifi a ne ulemi. Jer alimima su date kuće, palaće, hajvani i bapče. Prema tome, njima nije dozvoljeno dati humus.

10- Ubacite u akide muslimana bidate (bid’ate) i onda kritikujte islam da je on vjera terora. Recite da su muslimanske zemlje nazadne i da su podvrgnute potresima (tj. krizama, katastrofama, terorima) i vi ćete tako oslabiti njihovu vezu sa islamom. [Sa druge strane, muslimani su osnovali najveću i najcivilizovaniju imperiju na svijetu. Ona se smanjila kada su se oni prestli čvrsto držati za svoju vjeru.]

11- Vrlo važno! Otuđite djecu od njihovih očeva. Na taj način ćete im uskratiti obrazovanje od strane njihovih očeva. Mi ćemo ih obrazovati. Shodno tome, onog momenta kada su djeca odvojena od njihovih očeva, mogućnost njihovog kontakta sa akidom (vjerovanjem) i vjerom (dinom) i alimima će biti svedena na nulu.

12- Potičite žene da odbace svoje tradicionalne pokrivače. Izmislite (lažni) razlog kao na primjer, “Pokrivanje nije originalno islamsko naređenje. To je tradicija koja je izmišljena u doba Abbasida. Prije toga (vremena) su drugi ljudi viđali Pejgamberove supruge i žene su učestvovale u raznim društvenim aktivnostima.” Kada ste sa žene skinuli njen tradicionalni pokrivač navedite omladinu na nju i izazovite pokvarenost (vanbračni odnos) između njih! Ovo je jako efektivan metod za iskorjenjivanje islama. U ovu svrhu prvo počni upotrebljavati nemuslimanke (tj. gajr-i muslim žene). Sa vremenom će se muslimanke automatski degenerisati i počeće slijediti njihov primjer. [Žene nisu bile pokrivene prije objave ajeta o hidžabu tj. pokrivanju (tesettur). One su dolazile Resulullahu, postavljale mu pitanja i od njega učile ono što nisu znale. Kad god je Resulullah posjećivao jednu od njih i druge žene su takođe dolazile, sjedile, slušale i učile. Kako nam saopštavaju Bejdavi i treći dio Buharijinog tefsira, ajeti hidžaba iz sure Ahzab su došli tri godine poslije hidžre a sura Nur pet godina poslije hidžre i ženama je bilo zabranjeno da sjede i razgovaraju sa jabandži muškarcima (tj. muškarcima koji im nisu mahrem). Resulullah je od tada naređivao ženama da uče ono što ne znaju pitajući njegove mubarek žene. Kafiri obmanjuju muslimane na taj način što sakrivaju podatak da su se žene počele pokrivati nakon objave ajeta o hidžabu.

Umm-i Seleme radijallahu anha je rekla: Mejmune radijallahu anha, jedna druga (Resulullahova sallallahu alejhi ve sellem) mubarek žena, i ja smo bile sa Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem kada je Ibn-i Umm-i Mektum radijallahu anh zatražio dozvolu da uđe. Kada ga je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem vidio on nam je rekao, “Idite iza zavjese!” Kada sam mu rekla, “Zar on nije slijep? Neće nas vidjeti,” on mi je odgovorio, “Jesi li takođe i ti slijepa? Zar ti ne vidiš njega?” Dakle, on je sa tim mislio reči, “On može biti slijep ali ti nisi.” Ovaj hadisi šerif prenose imam-i Ahmed i Tirmizi i Ebu Davud rahime-humullahu teala. Prema ovom hadisi šerifu je, isto kao što je haram čovjeku gledati u ženu koja nije njegova supruga ili najbliža rodbina isto tako haram i ženi gledati čovjeka koji nije njen suprug i najbliža rodbina. Naši mezheb imami rahime-humullahu teala su uzeli u obzir i druge hadisi šerife u obzir i rekli da je haram stranoj ženi (jabandži ženi) gledati u muškarčeve dijelove tijela koji su avret. To je lako uraditi. Ova laka naređenja i zabrane se zovu ruhsati. Ženama je mekruh gledati glave i kose muškaraca. Ovo je jako teško izbjeći. Raditi teške stvari postaje azimet. Rečeno je da je čovjekov avret za ženu (njegov dio tijela) između njegovih koljena i pupka. Kako se vidi, ezvadž-i tahirat (Resulullahove alejhisselam mubarek žene) radijallahu teala anhunne i Ashabi kiram radijallahu anhum su se suzdržavali od ruhsata i radili svoja djela sa azimetom. Zindici koji nastoje da iznutra unište islam iznose podatak da se žene nisu pokrivale prije objave ajeta o hidžabu i onda kažu, “Žene se nisu pokrivale u Pejgamberovo vrijeme. Pokrivanje žena kao strašila, praksa koja se danas često upražnjava, nije postojala u to vrijeme. Hazreti Aiša je izlazila nepokrivene glave (kose). Današnje pokrivanje su izmislile fanatične fikhdžije.” Hadisi šerif koji je gore naveden jasno i glasno pokazuje da su ove njihove riječi laži i klevete.

Četiri hak mezheba, koji su objašnjenja Allahovih dželle-šanuhu naredbi i zabrana, daju drukčija ograničenja koja se odnose na čovjekove dijelove tijela koji su avret, tj. koji su zabranjeni (drugima) da gledaju u njih ili da ih on drugima pokazuje. Svakom muslimanu je farz da pokrije one dijelove tijela za koje njegov mezheb kaže da su avret. Haram je gledati u tuđe dijelove tijela koji su avret. Sljedeći hadisi šerifi su napisani u knjizi Eši’at-ul-leme’at: “Neka muškarci ne gledaju u muškarčev i žene ženin avret.U hanefi mezhebu je muškarčev avret mahalli za druge muškarce isti kao i ženin avret mahalli za druge žene: A to je dio tijela između pupka i koljena. Sa druge strane, ženin avret mahalli za muškarce koji su njoj jabandžije, (koji joj nisu mahrem, tj. za one muškarce za koje se ona može udati,) je njeno cijelo tijelo izuzev lica i dlanova. Ženina kosa je avret. Haram je gledati bez požude požuda (bez šehveta) u nečije dijelove tijela koji su avret.

Ako ugledaš ženu okreni svoje lice od nje! Iako, vidjeti je iznenada nije grijeh, grijeh ju je opet pogledati.

Ja Ali! Ne pokazuj svoja bedra (butine)! Ne gledaj ni u čija bedra, bio on živ ili mrtav!

Neka Allah prokune one koji pokazuju avret i one koji gledaju u njega.

Ko izgleda kao pleme (društvo, nacija) će postati jedan od njih. Ovaj hadisi šerif pokazuje da osoba, koja slijedi, koja se prilagođava neprijateljima islama u ahlaku, i u ponašanju, i u načinu odijevanja će postati jedna od njih. Oni koji slijede modu, to jest, loše običaje kafira i oni koji nazivaju harame “lijepim zanatom” (“finom umjetnošću”) i oni koji nazivaju one koji čine harame umjetnicima trebaju izvući ibret (pouku) iz ovog hadisi šerifa.

U knjizi Kimja-ji se’adet piše, “Ženama i djevojkama je haram izlaziti napolje, otkrivenih glava, kose, ruku i nogu, i u tankim (prozirnim), okićenim, tijesnim i naparfemisanim haljinama. Ako ženini roditelji, muž ili braća odobravaju njen izlazak u takvom stanju (tj. ako su zadovoljni sa njenim takim izlaskom) napolje i oni će biti partneri u njenom grijehu i azabu. To znači, oni će gorjeti zajedno u džehennemu. Ako učine tevbe (tj. ako se pokaju) njima će biti oprošteno. Allah dželle-šanuhu voli one koji čine tevbe.”

Neko ko kaže da je musliman bi trebao znati da li je svako djelo koje je uradio u skladu sa islamom. Ako ne zna, on mora da nauči pitajući Alime ehli sunneta ili čitajući iz knjiga ovih alima. Ako djelo nije u skladu sa islamom on ne može biti sačuvan od grijeha ili kufra. On mora svaki dan činiti hakiki (stvarno) tevbe. Grijeh ili kufr za koji se učini tevbe je sigurno oprošten. Ako ne učini tevbe on će pretrpjeti njegov azab, to jest kaznu i na dunjaluku i u džehennemu. Ove kazne su opisane u raznim dijelovima naše knjige.

Dijelovi tijela koje muškarac i žena moraju pokriti u namazu i na svakom mjestu se zovu avret mahalli (tj. avret dijelovi tijela). Otkriti dijelove tijela koji su avret (avret mahalli) i gledati u tuđe dijelove tijela koji su avret je haram. Ko kaže da u islamu nema dijelova tijela koji su avret (avret mahalli) postaje kafir. Ko kaže da je otkrivanje avreta mahalli halal -- što je po jednoglasnoj saglasnosti (po idžma’u) haram, što znači haram u sve četiri mezheba, i gleda u tuđe takve avrete i ne pridaje važnost, to jest, ne plaši se azaba -- postaje kafir. Ženska otkrivanja dijelova tijela koji su avret, i pjevanje u prisustvu ljudi i učenje mevluda (mevlida) su ovakva. U hanbeli mezhebu muškarčev dio tijela koji je između koljena i pubisa nije avret.

Onaj ko kaže “ja sam musliman” mora da nauči osnove imana i islama, farzove i harame, koji su nam četiri mezheba sa idžma’om saopštila (tj. sa jednoglasnom saglasnošću sve četiri mezheba) i mora im pridaje važnost. Njegovo neznanje nije izgovor. To jest, to je isto kao da zna a ne vjeruje. Svi dijelovi žene, osim lica i šaka, su avret u sve četiri mezheba. Iako onaj -- ko bez pridavanja važnosti otkrije avret dijela, koji po idžma’u nije haram otkriti u jednom od druga tri mezheba neće postati kafir -- to će biti veliki grijeh po njegovom mezhebu. Ovdje se ubraja čovjekovo otkrivanje dijela tijela između njegovih koljena i pubisa (tj. njegovih butova). Farz je naučiti ono što se ne zna. Treba se odmah učiniti tevbe (tj. pokajati) i pokriti.]

13- Iskoristite svaku priliku da zaustavite klanjanje namaza u džematu klevečući imame u džamijama, iznoseći njihove greške i sijući razdor i smutnju između njih i njihovih džematlija koji klanjaju za njima.

14- Recite (im) da su sva turbeta bidat, i da se moraju sravniti sa zemljom, i da ona nisu postojala u Pejgamberovo vrijeme. Osim toga, odvraćajte muslimane da ne zijarete (posjećuju) Pejgamberov grob (i ne zijarete grobove) halifa i saliha (dobrih muslimana), i unosite sumnju (šubhe) u posjećivanje grobova. Na primjer, recite, “Pejgamber je sahranjen pored njegove majke a Ebu Bekr i Omer su sahranjeni u groblju (koje se zove) Baki’. Za Osmanov grob se ni ne zna gdje je. Husejnova glava je zakopana na mjestu koje se zove Hannane. Ne zna se gdje je njegovo tijelo sahranjeno. Grobovi Kazimijje pripadaju dvojici halifa. Oni nisu grobovi Kazima i Dževada, dvojice članova iz Pejgamberovog ala (loze). Što se tiče groba u gradu Tus, taj grob je grob Haruna a ne ehli bejtovog člana Riza-a. Grobovi u Samarri pripadaju Abbasidima. Oni nisu grobovi članova ehli bejta, Hadija, Askerija i Mehdija. Isto kao što je farz srušiti u muslimanskim zemljama sva turbeta i kubbeta, tako se isto mora buldožderima sravniti sa zemljom i groblje (koje se zove) Baki’!”

15- Učinite da ljudi počnu sumnjati da su sejjidi Pejgamberovi potomci. Miješajte sejjide sa drugim narodom tako što će svako nositi crne i zelene saruke (turbane). Narod će tako biti zbunjen po tom pitanju i počti sumnjati u sejjide. Skinite sa (glava) vjerskih ljudi i Sejjida njihove saruke, tako da se sa njih izgubi (poslaničko) porijeklo, soj i ljudi više neće poštovati vjerske ljude i sejjide. [Sejjid Abdulhakim Arvasi rahmetullahi alejh, veliki alim, ovako piše u njegovoj knjizi Ashabi kiram koju je on napisao u Istanbulu, “Resulullahova mubarek kćerka, hazreti Fatima, i njena djeca, njeno potomstvo su do kijameta (do kraja ovoga svijeta) ehli bejt. Njih je potrebno voljeti čak i ako su oni asije (neposlušni muslimani). Volenje njih i pomaganje njima svim svojim kalbom i tijelom i imetkom i poštivanje njih i njihovih hakova (prava) izaziva (je sebeb) da se umre sa imanom (tj. kao vjernik). U gradu Hama u Siriji je postojao sud samo za sejjide. U Egiptu je u vrijeme abbasidskih halifa odlučeno da se potomci Hasana radijallahu teala anh nazivaju šerifi i da oni nose bijele saruke (turbane), i da se potomci Husejna radijallahu teala anh nazvaju sejjidi i da oni nose zelene saruke. Mubarek djeca koja su rođena u ovim mubarek dvjema familijama su registrovana u prisustvu sudije i dva svjedoka. U vrijeme vladavine sultana Abdulmedžid-Hana rahmetullahi teala alejh je jedan mason, Rešid-paša, po naređenju Engleza poništio ove sudove. Oni koji su nemezheblije i oni koji nemaju poslaničko porijeklo i soj su počeli sebe nazivati sejjidima. Ujdurmisani (lažni) iranski sejjidi su se svugdje raširili. U knjizi Fetva-i hadisijje piše, ‘U ranim danima islama je svako ko je bio potomak Ehli bejta bio nazivan šerif. Na primjer, šerif-i Abbasi, šerif-i Zejneli. Fatimi sultani su bili šije. Oni su nazivali samo potomke Hasana i Husejna šerifima. Ešref Šaban (Ša’ban) bin Husejn, 773./1371., jedan od turkomanskih vladara u Egiptu je naredio da sejjidi nose zelene turbane da bi se mogli razlikovati od šerifa. Ovi običaji su se svugdje raširili iako one nemaju nikakve vrijednosti sa islamske tačke gledišta.’ O ovom predmetu postoji detaljna informacija u knjizi Mir’at-i kainat i u turskom prijevodu knjige Mevahib-i ledunnijje i u trećem poglavlju sedmog dijela Zerkanijevog komentara.”]

16- Recite im da je farz srušiti mjesta gdje šije žale i da je ta praksa inovacija (bidat, bid’at) i zabluda (dalalet) i da ona nisu postojala u vrijeme Pejgambera i Halifa. Ljudima treba zabraniti posjećivanje tih mjesta, broj vaiza se treba smanjiti, i, na vaize i na vlasnike tih mjesta (gdje šije žale) treba uvesti porez.

17- Uvjerite sve muslimane pod parolom ljubavi i slobode da je “svako slobodan da radi šta hoće, i da emr-i bil-ma’ruf i nehj-i anil munker (tj. savjetovanje i podučavanje onoga što je Allaho dželle-šanuhu zabranio) i podučavanje islamskih propisa nije farz.” [Međutim, naučiti islam i podučavati islam jeste farz. To je prva dužnost (svih) muslimana.] Osim toga, natopite ih, (potpuno ih prožmite) sa sljedećim ubjeđenjem: “Hrišćani su za svoju vjeru a ćifuti za svoju. Niko neće ući ni u čiji kalb. (Drugim riječima, hrišćani će umrijeti kao hrišćani a ćifuti kao ćifuti. Niko neće promijeniti ničiji kalb.) Emr-i bil-ma’ruf i nehj-i anil munker su halifine dužnosti.”

18- Sa ciljem da spriječimo povećanje naraštaja muslimana broj djece se mora ograničiti i zabraniti poligamija. Brak se treba ograničiti. Na primjer, Arapima se mora reći da ne mogu sklopiti brak sa Irancima, Iranci ne mogu sklopiti brak sa Arapima, Turci ne mogu sklopiti brak sa Arapima.

19- Učinite sve da se zaustavi propagiranje islama i preobraćanje, prevođenje nemuslimana na islam. Širite propagandu da je islam samo arapska vjera (tj. samo vjera za Arape). Kao dokaz za to iznosite Kur’anske riječi, “Ovo je zikir za tebe i tvoj narod.

20- Dobrotvorne institucije se moraju toliko ograničiti i suziti da one budu državni monopol i da pojedinci ne mogu osnivati medrese i druge slične dobrotvorne institucije.

21- Ubacite u glave muslimane sumnje u ispravnost i istinitost Kur’ana (tj. u originalnost objave); štampajte i izdajite prijevode Kur’ana koji sadrže nedostatke, viške i interpolacije i onda recite, “Kur’an je oskrnavljen, pokvaren. Njegove kopije se ne slažu međusobno jedna sa drugom. Što jedan stih ima drugi nema.” Izbacujte ajete koji kritikuju ćifute, hrišćane i sve druge gajr-i muslimane (tj. nemuslimane) i one koji naređuju džihad i emr-i bil-ma’ruf i nehj-i anil-munker. [Ovaj sav engleski trud je bio neuspješan. Jer, Allah dželle-šanuhu štiti Kur’ani kerim od kvarenja. On nije obećao da će On takođe zaštititi i Indžil (Novo evanđelje koje je objavljeno Isa alejhisselamu). Ovo je bio razlog da se napišu razne lažne knjige pod imenom “Indžil”. Čak su sa vremenom i te knjige promijenjene. Prvo umetanje (interpolaciju) u njima je izvršio Pavle, jedan ćifut koji je prešao na hrišćanstvo. Najveća od svih promjena, koje su pravljene u svakom stoljeću, je bila ona koju je napravilo trista devetnaest (319) sveštenika koji su se sastali u Nikeji po naređenju cara Konstantina, prvog rimskog cara u Istanbulu. Martin Luter, jedan njemački sveštenik, je 931./1524. godine osnovao protestantsku sektu. Hrišćani koji slijede papu u Rimu se zovu katolici. Pokolji Svetog Bartolomeja, kao i katastrofalni masovni pokolji inkvizicijskih tribunala (sudova) u Škotskoj, su takođe zabilježeni i u hrišćanskoj istoriji. Istanbulski patrijarh Majkl Kirolarius (Michael Kirolarius) se 446./1054. godine odvojio od pape. On je osnovao ortodoksnu (pravoslavnu) crkvu. Jakob (Ja’kub) je 571. godine osnovao Sirijsku monofizitsku sektu; Maron je osnovao 405. godine sirijsku maronsku sektu; Amerikanac Čarls Rasl (Charles Russel) je 1872. godine osnovao sektu (koja se zove) Jehovini svjedoci.] Prevedite Kur’an na druge jezike kao što su turski, perzijski, indijski (hindu) da spriječite učenje i čitanje arapskog jezika izvan arapskih zemalja, i opet, spriječite učenje ezana, namaza i dova na arapskom jeziku izvan arapskih zemalja.

Ista metoda se takođe treba upotrijebiti da se muslimani pokolebaju i u hadise. Prijevodi, kritike i umetanja, koji su planirani za Kur’ani kerim, se trebaju takođe primijeniti i na hadise.

Kada sam ja pročitao ovu knjigu koja je nosila naslov Kako možemo srušiti islam ja sam je zaista smatrao remek djelom. Ona je bila uputstvo bez premca za izučavanja koja ću ja nastaviti. Kada sam je ja vratio sekretaru i rekao mu da mi je bilo veliko zadovoljstvo čitati je, on mi je rekao, “Budi uvjeren da ti nisi jedini koji radi u ovoj oblasti (naše aktivnosti). Mi imamo puno ljudi koji rade isti posao koji ti radiš. Ministarstvo je namijenilo, odredilo pet hiljada (5.000) ljudi za ovu misiju. Ministarstvo razmišlja da taj broj broj poveća na stotinu hiljada (100.000). Kada postignemo tu cifru (tj. stotinu hiljada špijuna) mi ćemo imati prevlast nad svim muslimanima i mi ćemo osvojiti sve muslimanske zemlje.”

Sekretar mi je malo kasnije rekao, “Daj muštuluk! Našem Ministarstvu treba najviše jedan vijek da sprovede svoj program (tj. da sprovede svoje zacrtane planove u djelo). Mi možda nećemo doživjeti da vidimo te srećne dane ali naša djeca hoće. Kako je lijepa izreka, ‘Ja jedem ono što su drugi posijali. Ja sijem za druge (koji će doći iza nas).’ Kada Englezi sprovedu ovo u djelo oni će zadovoljiti sve hrišćane i spasiti ih sve od dvanaestovjekovne katastrofe.”

Sekretar je ovako nastavio: “Krstaški pohodi koji su trajali vijekovima nisu bili ni od kakve koristi. Niti se može reći da su Mongoli [Džengizove armije] išta učinili da iskorijene islam. Jer, njihov rad je bio iznenadan, nesistematičan i neosnovan. Oni su vodili vojne pohode da bi otkrili svoje neprijateljstvo. Shodno tome, oni su se brzo iscrpili. Ali sada, administratori naše vlade nastoje da sruše islam sa prepredenim planom i dugoročnom strpljivošću. Mi moramo takođe upotrijebiti i vojnu silu. Međutim, to treba biti u poslednjoj fazi kada smo mi potpuno uništili islam, nakon što smo ga izubijali sa svih strana i doveli u jedno tako jadno i bijedno stanje iz kog se on neće nikada oporaviti da se sa nama bori.”

Sekretarove zadnje riječi su bile, “Naši pretpostavljeni u Istanbulu su morali biti vrlo mudri i inteligentni. Oni su precizno sproveli naš plan (u djelo). Šta su oni uradili? Oni su se pomiješali Muhammedancima i otvorili medrese za njihovu djecu. Izgradili su crkve. Bili su vrlo uspješni u populariziranju alkoholnih pića, kockanja, nemorala (fiska) i fesada [i nogometnih klubova]. Kod islamske omladine su izazvali sumnju. U njihove vlade su ubacili rasprave i protivljenja. Oni su svugdje raširili fitnu. Pokvarili su administratore, direktore i državnike, puneći im kuće sa hrišćankama. Oni su sa ovim aktivnostima razbili njihove snage, potkopali njihovu odanost njihovoj vjeri, moralno ih pokvarili i poremetili njihovo jedinstvo i komunikaciju. Sada je došlo vrijeme da se započne iznenadni rat i iskorijeni islam.” [Englezi su primijenili dvjema velikim Islamskim državama, Osmanlijskoj i Indijskoj, plan uništenja islama koji se sastojao od 21. tačke koji su oni pripremili sa ciljem uništenja islama. Oni su osnovali pokvarene islamske sekte kao što su vehabije, ahmedije (kadijani) i tablih džemat (teblig-i džema’at) i džemat-i islamijje (džema’at-i islamijje) u Indiji. Onda su Englezi lako (napali na i) zauzeli Indiju i uništili cijelu Islamsku državu. Oni su uhapsili sultana i isjeckali njegova dva sina na komade. Najdragocjeniji predmeti i najodabranija blaga, koji su stoljećima čuvani, su opljačkani i poslani u London. Oni su pokrali najljepše drago kamenje kao što su dijamanti, smaragdi (svijetlo zeleno drago kamenje) i rubini (crveno drago kamenje), koji su ukrašavali zidove turbeta zvanog Tadž-mahal, koje je indijski sultan Šah-i Džihan sagradio 1041./1631. godine u Agradakiju na grobu njegove žene Erdžumend Bejgum i na njihova mjesta zalijepili blato. Danas ovo blato pokazuje cijelom svijetu englesko divljaštvo. Englezi i dan danas troše ovo opljačkano blago na iskorjenjivanje islama. Kako je jedan islamski pjesnik (šair) rekao, “Ako zalim ima zulum, mazlum (ugnjetavani, tlačeni) ima Allaha sa njim!”, Allahova dželle-šanuhu pravda (adalet-i ilahijje) se objelodanila i oni su u Drugom svjetskom ratu našli svoju kaznu. Dok su desetine hiljada dušmana islama -- koje su se sastojale od engleskih bogataša, članova crkve i djece vladinih službenika i ministara, plašeći se da će Njemačka napasti na Englesku, -- bježale u Ameriku, magnetske mine koje su izbacili brodovi “Graf von spree” i drugi slični njemački brodovi su potopile ove brodove (koji su nosili englesku aristokratiju u Ameriku). Oni su se svi utopili u Atlanskom okeanu. Oni su poslije rata, po odluci Centra za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama, povukli iz svih dijelova svijeta iz svih njihovih kolonija. Oni su izgubili većinu njihovih prihoda koje je Ministarstvo za kolonije (Ministarstvo komonvelta) stoljećima eksploatisalo. Oni su ograničeni na otok zvani Velika Britanija. Hrana i druga roba su bili racionirani. Ja se sjećam da je načelnik Generalštaba turske vojske, general Salih Omurtak, rekao 1948. godine na jednom zijafetu (gozbi), “Iako sam bio oficijelni gost u Londonu ja sam uvijek ustajao iza sofre prije nego što sam bio potpuno sit. Ja sam se, na mom povratku nazad, najedao sa špagetima u Italiji.” Ja ovo pišem zato što sam sjedio na ovoj večeri tačno naspram (vizavi) paše (gledajući mu u lice). Ove njegove riječi još uvijek odjekuju u mojim ušima.

Senaullah-i Dehlevi rahmetullahi alejh ovako piše u njegovom tefsiru osamdeset drugog (82.) ajeti kerima sure Maide, “Muhjissunne Husejn Begavi je rekao da nisu sve nasare (svi hrišćani) mušrici. Jer, širk znači pokazivati mu poštovanje (hurmet), to jest, obožavati ga (činiti ga ibadet) pripisujući mu sifate uluhijjeta (božanstvenosti). Mušrici kao što su ćifuti su ljuti neprijatelji muslimana. Oni ubijaju muslimane, ruše njihove države i mesdžide. Oni pale Kur’ani kerime.” Imam-i Rabbani rahmetullahi alejh ovako piše u trećem pismu trećeg toma (njegovog Mektubata), “Onaj ko čini ibadet (ko obožava) nešto drugo osim Allaha se zove mušrik. Neko ko ne slijedi Pejgamberovu vjeru je mušrik.” U današnje vrijeme svi hrišćani na ovom svijetu ne vjeruju u Muhammeda alejhisselam. Prema tome, oni su kafiri. Većina njih su mušrici zato što kažu da je Isa alejhisselam bog ili da je on jedan od tri boga. Neki od njih, oni koji kažu da je Isa Allahov rob i Pejgamber, su ehl-i kitab (tj. kitabije). Ovi svi ljudi održavaju neprijateljstvo prema islamu i muslimanima. Englezi rukovode njihovim napadima.

Mi smo 1412./1992. godine obaviješteni da su hrišćani nedavno izmislili deset pitanja i razasuli ih po svim islamskim zemljama. Alimi islama iz Bangladeša su pripremili odgovore na ova pitanja. Oni su u njihovim odgovorima potpuno orezilili (obrukali) hrišćanske sveštenike. Knjižara Hakikat kitabevi iz Istanbula rastura ove odgovore po cijelom svijetu pod naslovom El-Ekazib-ul-džedide-tul-hristijanijje.]

ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next