ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next

Prvo poglavlje

 
SEDMI DIO
 

Okusivši prvu tajnu ja sam očekivao da saznam drugu tajnu. Na kraju, jednoga dana sekretar je objasnio drugu tajnu koju mi je obećao. Druga tajna je bio plan (koji se sastojao) od pedeset stranica za iskorjenjivanje islama u okviru jednog stoljeća koji su pripremili službenici koji su radili u Ministarstvu. Plan je bio sastavljen iz četrnaest (14) tačaka. Plan je bio pažljivo čuvana tajna iz straha da bi ga se mogli dokopati muslimani. Sljedeće su tačke plana:

1- Mi moramo da sklopimo dobro utemeljen savez i sporazum o zajedničkoj pomoći sa ruskim carem sa ciljem njihovog napada na Buharu, Tadžikistan, Ermeniju, Horasan i njihovih okolnih teritorija. Još jednom, sa Rusima mora biti osnovan sporazum o njihovom napadu na njihovog susjeda Tursku.

2- Mi moramo osnovati saradnju sa Francuskom i Rusijom o uništavanju islamskog svijeta (alema) kako iznutra tako i svana.

3- Mi moramo posijati jako oštre fitne (svađe, razdore) i ihtilafe (nesuglasice) između turske i iranske vlade i naglasiti nacionalistička i rasistička osjećanja i kod jedne i kod druge strane. Pored toga, između svih susjednih muslimanskih plemena, nacija i država se moraju posijati međusobne fitne i neprijateljstva. Sve pokvarene vjerske sekte, uključujući i izumrle, se moraju oživjeti i nahuškati jedne protiv drugih.

4- Dijelovi muslimanskih zemalja se moraju predati nemuslimanskim zajednicama. Na primjer, Medina se mora dati ćifutima, Aleksandrija hrišćanima, Imara Sabejcima, Kermanšah grupi nusajriji koja naziva Aliju bogom, Musul jezidijama, Iranski zaljev Hindusima, Tripoli druzima (durzima), Kars Ermencima i alevijama, Maskat haridžijam. Sljedeći korak bi trebao biti naoružavanje ovih grupa tako da svaka od njih bude trn u tijelu islama. Njihove teritorije se moraju proširivati sve dok islam ne kolabira i izumre.

5- Mora se isplanirati kako da se rascjepkaju islamske vlade Osmanlija i Irana u (što više) manjih država koje (će se stalno svađati i koje) se neće nikad međusobno slagati. Primjer za ovo je Indija. Jer, sljedeća teorija je tačna, “podijeli i vladaj” i “podijeli i uništi” (drugim riječima, “zavadi pa vladaj”).

6- Islamova bit se mora izopačiti sa dodavanjem pokvarenih (promijenjenih) vjera i mezheba u njega. Ovaj plan se mora izumiti, osmisliti na jedan tako neprimjetan način da vjere, koje mi izmislimo, moraju biti u skladu sa naklonošću i željama ljudi država u kojima ćemo ih širiti. Mi ćemo u šijiskim državama izmisliti četiri drukčije vjere: 1- Vjeru koja deificira hazreti Husejna (tj. koja obožava, koja odaje božanske počasti hazreti Husejnu), 2- Vjeru koja deificira Dža’fer-i Sadika, 3- Vjeru koja deificira Mehdija, 4- Vjeru koja deificira Ali Riza-a. Prva je podesna za Kerbelu, druga za Isfahan, treća za Samarru a četvrta za Horasan. U međuvremenu mi moramo izroditi (degenerisati) četiri postojeća sunni mezheba u četiri posebne vjere. Mi ćemo, kada ovo uradimo, u Nedždu osnovati jednu novu islamsku firku (sektu) i onda, između ovih svih grupa, započeti krvave svađe. Mi ćemo uništiti sve knjige ova četiri (sunni) mezheba tako da će svaka od ovih grupa sebe smatrati jedinom ispravnom muslimanskom grupom i da su svi drugi heretici koji se trebaju pobiti.

7- Među muslimane će biti prosuto sjeme fitne i fesada kao što su zina (blud), livata, tj. homoseksualnost, ićkijanje (uživanje alkoholnih pića) i kockanje. Gajr-i muslimani (tj. nemuslimani) koji žive u državama u pitanju će biti upotrijebljeni u ovu svrhu. Ogromna armija ljudi ove vrste je na zahtjevu za ovaj cilj.

8- Mi ne smijemo žaliti truda da obrazujemo i istreniramo razne zle lidere i zalim komandante u islamskim zemljama, da ih ustoličimo (tj. da im dadnemo moć) i da sprovedu zakone koji zabranjuju slijeđenje islama (šerijata). Mi ih trebamo upotrijebiti na takav način da oni budu dovoljno pokorni da učine sve što Ministarstvo (komonvelta) od njih zahtijeva i obratno. Mi bi trebali biti u mogućnosti da sa njihovom vasitom (tj. preko njih) natovarimo naše želje na muslimanske zemlje i na muslimane upotrebljavajući zakone za sprovođenje (naših želja). Mi trebamo osnovati jedan takav društveni način života u kom će se gledati na slijeđenje islama kao na jedan zločin a na ibadet kao na nazadnost. Mi trebamo prevariti muslimane da izaberu svoje vođe iz redova gajr-i muslimana (tj. nemuslimana). Da bi ovo izveli, mi trebamo prerušiti neke naše agente u vjerske autoritete i postaviti ih na najviše položaje da mogu izvršavati naše želje. [Englezi su bili uspješni u ovim njihovim nastojanjima. Oni su postavili u vrh vlade masone, njihove učenike, kao što su, Mustafa Rešid paša, Ali paša, Fuad paša i Talat (Tal’at) paša kao i ermenske i ćifutske izrode (degenerike). Drugi masonski vjerski ljudi kao što su Abdullah Dževdet, Musa Kazim i Abduh su predstavljeni kao vjerski autoriteti.]

9- Treba učiniti sve moguće da se spriječi učenje arapskog jezika. Popularizirajte druge jezike osim arapskog. Na primjer, Farisi, kurdski i puštunski jezik. Oživite strane jezike u arapskim zemljama i popularizirajte lokalne dialekte sa ciljem da uništite književni, elokventni arapski jezik koji je jezik Kur’ana i Sunneta.

10- Mi moramo okružiti državnike sa našim ljudima (špijunima), mi ih trebamo postepeno učiniti njihovim sekretarima i preko njih izvršavati želje Ministarstva. Najlakši način da se ovo uradi je putem trgovine robljem. Mi prvo moramo istrenirati špijune koje ćemo poslati kao robove i džarije (konkubine). Onda ih moramo prodati najbližoj rodbini muslimanskih državnika, na primjer, njihovoj djeci ili ženama ili drugima koje oni vole i poštuju. Ovi robovi i džarije će se, nakon što ih prodamo, postepeno približiti tim državnicima. Oni će, postajući njihove majke i odgojiteljice, okružiti državnike kao narukvica na ručnom zglobu.

11- Misionarske aktivnosti se moraju (povećati i) proširiti tako da one prodru u sve društvene klase i sva zanimanja a posebno u stručne oblasti kao što su medicina, inžinjerstvo i knjigovodstvo. Mi moramo otvoriti centre za (hrišćansku) propagandu i publikacije pod imenima crkvava, mekteba (škola) škola, bolnica, biblioteka i dobrotvornih ustanova (hajr džemijjeta) i rasturiti ih po svim islamskim zemljama. Mi moramo besplatno podijeliti milione i milione hrišćanskih knjiga. Mi moramo izdati zajedno sa islamskom istorijom i hrišćansku istoriju i međudržavni zakon. Mi moramo prerušiti naše špijune kao kaluđere (rahib) i časne sestre (rahibe) i ubaciti ih u crkve i manastire. Mi ih moramo upotrijebiti kao vođe hrišćanskih pokreta. Oni će istovremeno otkrivati sve pokrete i težnje u islamskom svijetu i momentalno nas izvještavati o njima. Mi moramo organizovati armiju hrišćana pod imenima kao što su “profesor”, “naučnik” i “istraživač” koji će izvitoperiti i unakaziti islamsku istoriju i potpuno naučiti sve o muslimanskim načinima, ponašanju i vjeri (vjerskim principima) i onda uništiti sve njihove knjige i iskorijeniti islamska učenja.

12- Mi moramo zbuniti glave islamske (djece i) omladine, kako muške tako i ženske, i probuditi u njihovim glavama sumnju u islam i neodlučnost prema islamu. Mi ih moramo potpuno otsjeći od njihovih normalnih vrijednosti (naslijeđenih islamskih vrlina) preko (sa vasitom) škole, knjiga, magazina, [sportskih klubova, publikacija, filmova, televizije] i naših špijuna koji su istrenirani za ovaj posao. Preduvjet za to je da se otvore tajna društva u kojima će se obrazovati i istrenirati ćifutska, hrišćanska i druga nemuslimanska djeca, koja će služiti kao mamac da se muslimanska djeca ulove u zamku.

13- Građanski ratovi i bune se trebaju podupirati. Mi ih moramo huškati da oni uvijek ratuju i sa nemuslimanima i između sebe i da njihove snage nestanu i da njihov razvoj postane nemoguć. Neka njihovi financijski izvori i intelektualne moći presuše. Neka mlađi i oni koji su aktivniji iščeznu. Neka se njihov mir i blagostanje zamijene sa revolucijom.

14- Njihova ekonomija treba biti na svim poljima svedena na nulu, njihovi izvori prihoda i poljoprivredna dobra oštećeni, njihovi kanali za navodnjavanje razoreni, njihove rijeke osušene, ljudi se moraju napraviti da mrze namaz i rad a ljenčarenje i nerad se moraju rasprostraniti što je moguće više. Za lijenčine se moraju otvoriti igrališta (za traćenje vremena i igranje igara kao što su šah, domine, karte i slično.) Opijajuća sredstva i alkohol moraju biti dostupni.

[Ove tačke koje smo gore naveli su jasno objašnjene sa mapama, slikama i dijagramima. Oni su uz pomoć ovih četrnaest tačaka uništili ogromnu Osmanlijsku carevinu. Oni su dali državu, koju su kasnije osnovali, škotskim masonima u ruke da oni njom upravljaju. I oni su, takođe, nastavili sa napadima na islam na taj način što su napravili da ovih četrnaest tačaka Ministarstva državne zajednice postane ustav.]

Ja sam se zahvalio sekretaru na kopiji ovog veličanstvenog dokumenta.

Poslije mjesec dana provedenih u Londonu, ja sam dobio poruku iz Ministarstva u kojoj mi naređuju da odmah odem u Irak i da se ponovo sastanem sa Muhammedom iz Nedžda. Na rastanku sekretar mi reče, “Nemoj nikad biti nemaran prema Muhammedu iz Nedžda! Kako smo razumjeli iz izvještaja koje su nam do sada poslali naši špijuni Muhammed iz Nedžda je tipična budala (ahmak) koja je vrlo pogodna za ostvarenje naših planova.

Razgovaraj otvoreno sa Muhammedom od Nedžda! Naši špijuni u Isfahanu su otvoreno razgovarali sa njim i on je prihvatio naše želje pod jednim uslovom. Njegov uslov je ovo: Da ga pomognemo sa adekvatnom imovinom i oružjem da se može zaštititi od države i alima koji će ga sigurno napasti kada on objavi svoje ideje i poglede. Mala država (begluk) će biti osnovana (u njegovoj zemlji). Ministarstvo je prihvatilo ove uslove.”

Kada sam čuo ove vijesti ja sam osjećao da ću poletjeti od radosti. Ja sam upitao sekretara šta je moj zadatak u ovome svemu (tj. u vezi sa ovim dogovorima). On mi je odgovorio, “Ministarstvo je smislilo sljedeći delikatan plan koji Muhammed iz Nedžda treba da sprovede u djelo:

1- On (prvo) mora proglasiti da su svi muslimani kafiri i da ih je halal ubiti i oteti njihovu imovinu i obeščastiti ih, muškarce zarobiti a žene prodati kao džarije na pijacama roblja.

2- On mora proglasiti da je Ka’ba idol i da se prema tome mora srušiti. [Stvari ili kipovi (ili ikone) koji se obožavaju (kojima se čini ibadet) i kojima se čini sedžda i od kojih se sve traži se zovu idol. Muslimani ne čine sedždu Ka’bi. Oni se okreću prema Ka’bi i čine sedždu Allahu dželle-šanuhu. Oni u svakom namazu, nakon činjenja sedžde prema Ka’bi, uče sure Fatiha. U ovoj suri se kaže, “O Ti jedinstveni [jedini] Rabbu (Gospodaru) svih alema (svih svjetova, univerzuma)! Mi samo Tebe samoga ibadet činimo (obožavamo). Mi samo od Tebe samoga sve tražimo.] On mora, sa ciljem da spriječi ibadet hadža, nagovoriti (okolna) plemena da napadaju na hadžije, da im pljačkaju njihovu imovinu i da ih ubijaju.

3- On treba da nagovara muslimane da se ne pokoravaju Halifi (u Istanbulu). On treba da ih izazove da se pobune protiv njega. On treba da organizuje armije u ovu svrhu. On treba da iskoristi svaku priliku da raširi ubjeđenje da se mora ratovati protiv uglednih osoba Hidžaza i da se oni moraju osramotiti i poniziti.

4- On mora proglasiti da su turbeta i kubbeta i sveta mjesta u Mekki i Medini i islamskim zemljama idoli i širk i da se moraju srušiti (i sravniti sa zemljom). On mora iskoristiti svaku priliku da vrijeđa (hakareti) Pejgambera Muhammeda, njegove Halife i sve velikane mezheba.

5- On mora što može više poticati (bodriti i podupirati) revoluciju (ihtilal), zulum (ugnjetavanje) i nered u islamskim zemljama.

6- On mora izdati kopiju Kur’ana koja je pokvarena sa dodavanjima i oduzimanjima (ajeta), kao što je to slučaj sa hadisima.” [Tvrdnja da u čuvenim i cijenjenim zbirkama hadisa ima pokvarenih hadisi šerifa, koji su izmijenjeni sa dodavanjima i oduzimanjima, je velika kleveta i potvora. Onaj ko je naučio kako su hiljade i hiljade alima hadisa sakupljale hadisi šerife ne bi nikad mogao reći jedni tako gnusnu i odvratnu laž, niti bi on mogao povjerovati u jednu ovakvu laž.]

Sekretar je, nakon što je objasnio ovaj plan od šest tačaka, rekao, “Ne plaši se za ovaj veliki program. Jer, naša dužnost je da posijemo sjeme za iskorjenjivanje islama. Naredne generacije će završiti ovaj posao. Engleska vlada je oformila običaj da bude saburli (strpljiva). Na kraju krajeva zar nije Pejgamber Muhammed -- izvođač velike i zapanjujuće islamske revolucije -- ljudsko biće? A ovaj naš Muhammed iz Nedžda je obećao sprovesti ovu našu revoluciju kao i njegov Pejgamber.”

Ja sam se par dana kasnije, po dozvoli (izunu) Ministra i sekretara, oprostio sa mojom familijom i prijateljima i krenuo za Basru. Dok sam napuštao kuću moj sin mi je rekao, “Vrati se brzo oče!” Moje oči su se orosile suzama. Nisam mogao sakriti moju tugu od supruge. Ja sam poslije napornog putovanja stigao u Basru po noći. Otišao sam Abdurrizaovoj kući. On je spavao. Kada se probudio on je bio presretan kada me je ugledao. On me je srdačno dočekao. Ja sam proveo tu noć (kod njega). Sledećeg jutra mi je rekao, “Muhammed iz Nedžda ti je ostavio ovo pismo i otišao”. Ja sam otvorio pismo u kom je pisalo da on odlazi u svoj rodni kraj, Nedžd, i da mi ostavlja njegovu tamošnju adresu (da ga mogu naći). I ja sam odmah krenuo tamo. Poslije izuzetno teškog puta ja sam stigao tamo. Našao sam Muhammeda iz Nedžda u njegovoj kući. On je dosta smršao. Nisam mu ništa rekao o tome. Kasnije sam saznao da se oženio.

Mi smo između nas odlučili da ćemo kazati drugima da sam ja njegov rob i da sam se vratio odnekle gdje me je on poslao. On me je tako i predstavio.

Ja sam proveo dvije godine sa Muhammedom iz Nedžda. Mi smo napravili program objavljivanja njegovog poziva (da’veta). Ja sam na kraju, 1143./1730. godine podstakao njegovu odluku. On je tada iskupio pristaše oko sebe i nagovijestio njegov tajni poziv (da’vet) onima koji su mu bili najbliži. On je onda, iz dana u dan, proširio njegov poziv. Ja sam stavio stražare oko njega da ga zaštitim od neprijatelja. Ja sam im dao imetka i para koliko su htjeli. Kad god su neprijatelji Muhammeda iz Nedžda htjeli da ga napadnu, ja sam ih (tj. stražare) bodrio. Ja sam ih i duhovno podržavao. Kako se njegov poziv širio broj njegovih neprijatelja se povećavao. On je sa vremena na vrijeme, kada je bio napadnut, htio da odustane od svog poziva. Međutim, ja ga nisam nikada ostavljao samog i uvijek sam bodrio njegovu odlučnost. Govorio sam mu, “O Muhammede, Pejgamber je imao više muka nego ti do sada. Znaš, ovo je put časti. I ti, kao i svaki drugi revolucionar, moraš pretrpiti neke nedaće!”

Neprijateljski napad je svakog momenta bio moguć. Ja sam stoga iznajmio špijune (koji će špijunirati) njegove neprijatelje. Kad god su mu njegovi neprijatelji namjeravali nanijeti štetu špijuni su me izvještavali i ja sam neutralisavao njihovu štetu. Jednom sam bio obaviješten da ga neprijatelji namjeravaju ubiti. Ja sam odmah preduzeo mjere predostrožnosti da ometem njihove pripreme. Kada su ljudi (oko Muhammeda iz Nedžda) čuli za ovaj plan njihovih neprijatelja oni su ih još više počeli mrziti. Oni su sami pali u rupu koju su drugima iskopali.

Muhammed iz Nedžda mi je obećao da će on sprovesti svih šest (6) tačaka plana i još dodao, “Ja ih zasad mogu samo djelomično sprovesti.” On je bio u pravu jer ih je u tom vremenu bilo nemoguće sve istovremeno sprovesti.

On je ustanovio da je nemoguće srušiti Ka’bu. On je odustao od objavljivanja da je (Ka’ba) idol. Pored toga, on je odbio da objavi (izda) pokvarenu kopiju Kur’ana. Njegov najveći strah u vezi sa tim je dolazio od Šerifa (Pejgamberovih alejhisselam potomaka) iz Mekke i osmanlijskog sultana u Istanbulu. On mi je rekao, “Kad bih ja objavio to dvoje (tj. da je Ka’ba idol i da je treba srušiti) na nas bi napala jedna strašno moćna armija.” Ja sam ukabulio njegovo opravdanje. Jer, on je bio u pravu. (Tadašnje) prilike nisu bile nikako povoljne.

Poslije par godina Ministarstvo državne zajednice je uspjelo nagovoriti Muhammeda bin Sa’uda (Su’uda), emira Der’ije, da se pridruži našim redovima. Oni su mi poslali glasnika da me obavijesti o ovom i da uspostavim uzajamnu ljubav i kooperaciju između dva Muhammeda. Da bi osvojili kalbove i povjerenja muslimana mi smo, koristili našeg Muhammeda iz Nedžda za stvari na vjerskom putu a Muhammeda bin Sa’uda za stvari na političkom putu. Istorijska činjenica je da su države koje se zasnivaju na vjeri, dugoročnije, moćnije i veličanstvenije.

Mi smo tako iz dana u dan postajali moćniji i moćniji. Mi smo napravili grad Der’ijje našim centrom. A našu novu vjeru smo nazvali VEHHABI vjerom. Ministarstvo je potajno podržavalo i pojačavalo vehhabi vladu. Nova vlada je kupila jedanaest “robova”, koji su bili engleski oficiri koji su odlično znali arapski jezik i pustinjsko ratovanje. Mi smo pripremali naše planove u kooperaciji sa ovim oficirima. Oba Muhammeda su slijedila put koji smo im pokazali. Kada nismo dobili nikakva naređenja iz Ministarstva mi smo sami donosili naše odluke. Mi smo svi oženili djevojke iz (lokalnih) plemena. Mi smo jako voljeli odanost muslimanki njihovim muževima. Sada je sve dobro.

[Upozorenje: Onaj ko pažljivo pročita ovu knjigu shvatiće da su Englezi najveći neprijatelji islama. On će pravilno naučiti da su Englezi (tj. engleska vlada) i osnovali vehabizam i da ga hrane (tj. pomažu). Pristaše vehabizma danas napadaju na muslimane cijeloga svijeta. Englezi koji znaju za ovo i imaju pameti i savijesti takođe mrze ovo englesko neprijateljstvo (protiv islama).

Mi čujemo da nemezheblije u svakoj državi nastoje da rasprostrane vehabizam. U stvari, ima čak i onih koji kažu da su Hemferove ispovijesti fantazija koju su drugi napisali. Međutim, oni nam ne mogu pokazati nijedan dokaz koji potkrepljuje ovu njihovu tvrdnju. Veliki alim islama, Habib Alevi bin Ahmed Haddad, koji je pročitao vehabijske knjige i vidio njihovo pravo lice je u njegovoj knjizi Misbah-ul-enam odgovorio sa dokazima (vesikama) na vulgarna i bezobrazna (alčak) Muhammed-bin-Abdulvehhabova piskaranja (koja je on pripremio u saradnji sa Hemferom). Ovu knjigu, koja je napisana 1216./1801. godine, je knjižara Hakikat Kitabevi 1416./1995. godine preštampala ofsetom i poslala u sve islamske zemlje. Bez obzira koliko se Englezi trudili oni nikad neće moći iskorijeniti (uništiti) ehli sunnet, jedine prave muslimane, već će oni sami biti iskorijenjeni (uništeni). Jer, Allah dželle-šanuhu daje u osamdeset prvom (81.) ajetu sure Isra radosne vijesti da će se pojaviti oni koji su na krivom putu. Međutim, oni će biti pobijeđeni i iskorijenjeni od strane onih koji su na Pravom putu.]

ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next