ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next

 
PREDGOVOR
 

Allah dželle-šanuhu kaže u Kur’ani kerimu, u suri Maide, “Jevreji i mušrici su najveći neprijatelji islama.” Jedan jevrej, Abdullah bin Sebe’, je bio prvi koji je skovao prvu smutnju (fitnu) (sa ciljem) da iznutra razori islam. On je osnovao šijisku sektu protiv ehli sunneta, pravih muslimana. Od toga vremena su jevreji, pod maskom šijiskih (ši’ijiskih) alima, u svakom stoljeću učvršćivali ovu sektu. Šteta koju su jevreji nanijeli islamu je opširno opisana u knjizi Hijanet-ul-jehud koju je izdala Mektebet-us-sahibet-il-islamijje iz Kuvajta, i u knjizi Er-redž-lus-sanem koja je izdata u Bejrutu. Poslije Isa alejhisselamovog uzlaska je napisano mnoštvo pokvarenih jevanđelja. Većina hrišćana su postali mušrici (oni koji vjeruju u više od jednoga Boga.) Drugi su postali nevjernici (kafiri) zato što nisu vjerovali u Muhammeda alejhisselam. Oni, i jevreji, su nazvani Ehli kitab (tj. kitabije, ljudi sa Svetom knjigom). Kada je islam došao prevlast sveštenika, kao u mračno doba (Srednjem vijeku), se srušila. Oni su osnovali misionarske organizacije sa ciljem da unište i iskorijene islam. Englezi su bili preteče u ovom pogledu. U Londonu je osnovano Ministarstvo Državne zajednice (Ministarstvo komonvelta). Oni koji su radili u Ministarstvu su naučili jevrejske (lopovluke i) trikove. Oni su izmišljajući nezamislivo zle planove napali na islam upotrebljavajući svu moguću vojnu i političku silu u tu svrhu. Hemfer (Hempher), jedan od hiljada muških i ženskih agenata koje je Ministarstvo zapošljavalo, i slalo po cijelom svijetu, je u Basri uhvatio u zamku čovjeka koji se zvao Muhammed od Nedžda, zaveo ga za nekoliko godina, i prouzrokovao da on 1125./1713. godine osnuje sektu koja se zove vehabizam. Oni su 1150. godine objavili ovu sektu.

Hemfer je bio engleski misionar kojem je bio dodijeljen zadatak špijunaže u Egiptu, Iraku, Iranu, Hidžazu, i Istanbulu - centru islamskog hilafeta - i zavođenja muslimana, i služenja hrišćanstvu putem engleskog misionarstva. Bez obzira koliko su neprijatelji islama istrajno nastojali da iskorijene islam oni neće nikad moći ugasiti Allahovo dželle-šanuhu svjetlo zato što Allah dželle-šanuhu kaže u Kur’ani kerimu, u značenju devetog ajeti kerima sure Hidžr, “Ja sam ti objabio ovaj Kur’an. Zaista ću Ja biti njegov zaštitnik.” Kafiri ga neće moći oskrnaviti, promijeniti, i uprljati. Oni nikada neće ugasiti to svijetlo (taj nur). Muslimani su radili četrnaest stoljeća i slijedili svijetli put koji ih Kur’ani kerim uči i napredovali u nauci, ahlaku, umjetnosti, trgovini, i politici. Oni su osnovali velike države. Kada je poslije Francuske revolucije, 1204./1789. godine, evropska omladina vidjela nemoral, zločine, krađe, i laži, koje su sveštenici činili po crkvama, neki od njih su, kao rezultat toga, postali muslimani. Drugi su postali ateisti. Oni su, sve što su se više udaljavali od hrišćanstva postajali sve napredniji u nauci i tehnologiji. Jer, hrišćanstvo je bilo kočnica svjetskim nastojanjima i progresu. Izvjesni muslimani su, čitajući knjige koje su napisali ovi omladinci, sa ciljem da kritikuju hrišćanstvo, i vjerujući u laži i klevete koje su engleski misionari uperili protiv islama, postali jako neupućeni u islam. Pošto je rad za svjetski progres jedno od glavnih naređenja islama oni su, pošto su se udaljavali od islama, počeli da slabe u nauci.

Engleska državna politika se uglavnom bazira na metodama eksploatacije svjetskih prirodnih bogatstava, posebno onih u Africi i Indiji, i korištenju njihovih stanovnika kao životinje, i odnošenju svih rezultirajućih prihoda u Britaniju. Ljudi koji su bili sretni i dobili islam (tj. postali muslimani), vjeru koja naređuje pravdu, zajedničku ljubav, i dobročinstvo, predstavljaju prepreku protiv britanskih tlačenja (zuluma) i laži.

Ova naša knjiga ima tri poglavlja:

Prvo poglavlje ima sedam dijelova i ono se sastoji od spletki engleskog špijuna. Njih su konstruisali Englezi sa ciljem da iskorijene islam.

Drugo poglavlje govori o tome kako su Englezi lukavo uveli u praksu svoje podmukle planove u muslimanskim zemljama, prevarili državnike, nanijeli muslimanima nezamislivo teška mučenja, i kako su uništili Indijsku i Osmanlijsku državu. Ovo poglavlje naše knjige je potkrijepljeno dokumentima koji će probuditi one jadne muslimane koje su vehabije ulovile u klopku. Ovi dokumenti podržavaju pisanja alima ehli sunneta.

Treće poglavlje je prijevod iz knjige Hulasat-ul-kelam koji dokazuje da je islam istinita (hak) vjera.

Danas svaki musliman na ovom svijetu pripada jednoj od sljedeće tri grupe (firke). U prvoj grupi su pravi muslimani koji slijede put Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem časnih i vjernih drugova (Ashaba kiram). Oni se zovu ehl-i sunnet i sunni i firka-i nadžijja, to jest, grupa koja je spašena od džehennema. U drugoj grupi su oni koji su neprijatelji Ashaba kiram. Oni se zovu šije (ši’ije) i firka-i dalle, to jest, otpadnička grupa. U trećoj grupi su (oni koji su) neprijatelji sunnija i ši’ija. Oni se zovu vehabije i nedždi. (Oni se ovako nazivaju) zato što su se prvobitno pojavili iz arabijskog grada Nedžd. Oni se takođe zovu i firka-i mel’une [to jest, prokleta grupa] zato što u našim knjigama Kijamet ve ahiret i Se’adet-i ebedijje piše da oni nazivaju muslimane mušricima. Naš Poslanik je prokleo one koji koji nazivaju muslimane mušricima. Oni koji slijede svoje nefsove, i čija su srca pokvarena, će otići u džehennem bez obzira kojoj grupi pripadali. Svaki mu’min (tj. pravovjernik) treba da stalno i puno izgovara riječ la ilahe illallah da bi dobio tezkiju nefsa, to jest da bi očistio svoj nefs od nevjerstva i grijeha koji se nalaze u njegovom stvorenju, i da stalno izgovara estagfirullah za tasfiju njegovog srca, to jest da ga očisti od nevjerstva i grijeha koji potiču od nefsa, lošeg društva, i pokvarenih knjiga. Dove onih koji slijede propise islama (ahkam-i islamijje) su sigurno primljene. Jevreji i Englezi su podijelili muslimane na ove tri grupe.

ISPOVIJESTI JEDNOG ENGLESKOG ŠPIJUNA

Back | Index | Next