NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next

Četrnaesto poglavlje

_____________

RAZGOVOR O ZNANJU

Iako hrišćani kažu “Allah džellešanuhu sve zna” oni Ga vrijeđaju sa raznih tačaka gledišta i pripisuju Mu neznanje (džehalet). Na primjer, Biblija, za koju kažu da je nepromijenjena, i koju još uvijek čitaju u crkvama, ovako piše u prvom dijelu Starog Zavjeta, u Knjizi Postanka: “U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bijaše bez obličja i pusta, i bijaše tama nad bezdanom ... I reče Bog, ‘Neka bude svjetlost.’ I bi svjetlost. I viđe Bog svjetlost da je dobra.” (Knjiga Postanka 1, 1-4) “I stvori Bog svod ... i zemlju ... i viđe Bog da je dobro, pa onda stvori ovo i ono.” (parafrazirano iz Knjige Postanka 1, 6-31)

[O hrišćani!] Urazumite se. Ako pretpostavimo da inžinjer želi da napravi jednu građevinu, bi li on započeo njenu gradnju prije nego što napravi plan i nacrt i vidi hoće li ona biti lijepa? Naravno da ne bi. [Arhitekt i danas, prije nego što počne s konstrukcijom, prvo nacrta plan građevine, da bude lijepa i proporcionalna. On u ovom planu i nacrtu postavi mjere za sve dijelove građevine. Gradnja se izvodi po ovom njegovom nacrtu. Može li se napraviti jedna predivna zgrada slučajnim gomilanjem betona, kamenja, i cigle? Je li iko ikad pokušao napraviti neboder bez plana i nacrta?] Je li Allahovo džellešanuhu znanje [haša] manje od znanja jednog inžinjera, jednog Njegovog roba kojeg je On stvorio?

U Starom Zavjetu u šestom poglavlju Knjige Postanka, u petom i narednim stihovima se ovako kaže o Allahu džellešanuhu, “I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihovog svagda samo zle, pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. I reče Gospod: ‘Hoću da istrijebim sa zemlje ljude koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.” (Knjiga Postanka 6, 5-7) Šta više, u sedmom i osmom poglavlju Knjige Postanka piše da je Allah dželle-šanuhu naredio Nuhu alejhisselam, da napravi lađu i napusti sa svojim sljedbenicima, da će On poniziti sva ljudska bića i sve živo osim onih koji su na lađi, da će potop poplaviti sve i da će kiša padati četrdeset dana i četrdeset noći, i da će onda prestati, i da se Allah džellešanuhu stotinu pedeset dana kasnije sjetio Nuha (Noja) alejhisselam. (Knjiga Postanka 7, 1-24; 8, 1]

Kada bi idiot uradio nešto od vitalne važnosti on to ne bi zaboravio za četrdeset godina. Bi li ikada bilo moguće da Allah dželle-šanuhu, stvaralac svih svjetova, zaboravi Nuha alejhisselama i one koji su sa njim? Neznanje (džehalet) koji hrišćani pripisuju Allahu dželle-šanuhu je prevršilo svaku mjeru.

Prema vjerovanju muslimana i učenjima alima, stručnjaka u nauci kelama, Allahovo dželle-šanuhu znanje obuhvata sve što se ikada desilo i što će se ikada desiti. Allah džellešanuhu zna sve bez obzira postoji li to ili ne postoji, je li moguće ili nemoguće da postoji. Izvan Allahovog džellešanuhu znanja ne postoji ni trunka znanja. Muslimani su to dokazali mnogim razumnim dokazima.

Allahova dželle-šanuhu djela su muhkem (korjenita, temeljita, iznad prijekora). Ona su daleko od mana i nesavršenosti. U svemu što On stvara se nalaze mnogobrojne koristi i hikmeti (skriveni Allahovi dželle-šanuhu razlozi ili konačne Allahove dželle-šanuhu mudrosti). Ličnost čija su djela nepromjenjiva i savršena je sigurno Stvaralac svemira. Kada neko vidi savršenstvo sistema na nebesima i na zemlji, stvaranje nebesa iz ništa, karakteristike i specifičnosti materija, tolike vrsta voća, povrća, bilja, metala, i bezbrojne redove životinja, on će shvatiti da su Allahova džellešanuhu djela nepromjenjiva i savršena. Kada razmislimo o činjenici da je ovo sve stvoreno sa izvjesnim proračunom i zakonom čovječiji razum se zapanjuje (zastaje). Allah džellešanuhu je u ovom svemiru stvorio mnoge stvari koje ljudski razum nije u stanju da shvati.

[Čovjek od ranog djetinjstva počinje da istražuje odakle su došle stvari koje on oko sebe vidi. Kako dijete raste, ono postepeno shvata koliko je remekdjelo ova zemlja na kojoj živi i sve što više shvata sve se više zbunjuje. Kada ono završi svoje visoko obrazovanje, i kada postane očevidac, i duboko prodre u ove sve stvari i stvorenja, njegovo čuđenje se pretvara u divljenje. Koliko je samo čudo to da ljudi, zbog gravitacije zemlje, žive na kugli (koja je malo spljoštena na polovima) koja, sama, u svojoj orbiti, putuje ogromnom brzinom u svemiru. Kakva svemoć (kudret) poboljšava i daje bezbrojne karakteristika ovim svim planinama, stijenama, morima, živim stvorenjima i biljkama oko nas. I dok jedne životinje hodaju po zemlji, druge lete na nebu, a treće žive u vodi. Sunce nam šalje svjetlost i daje najveću toplotu koju možemo zamisliti, koja proizvodi razvitak biljki i utiče na hemijske promjene u nekim od njih koje rezultiraju u pravljenju materija kao što su brašno, šećer, i još puno njih. S druge strane, naša zemaljska kugla je, kao što znamo, samo jedna trunčica u svemiru. Sunčani sistem koji se sastoji iz planeta koje se okreću oko sunca, od kojih je naša zemlja samo jedan član, je samo jedan od ogromne količine univerzalnih sistema čiji je broj izvan granica našega znanja. Da navedemo samo jedan mali primjer koji će objasniti moć i energiju u svemiru: Najnoviji gigantski izvor energije je atomska bomba, koju su ljudi napravili cijepanjem (teških) atomskih jezgri. Međutim, kada uporedimo količinu energije koja se oslobađa u velikim zemljotresima, sa atomskom bombom, koju ljudi smatraju kao “najveći izvor energije”, vidjećemo da je količina energije koja se oslobađa u velikim zemljotresima ravna energiji desetina hiljada atomskih bombi.

Čovjek je uglavnom nesvjestan kolika je, i kako je savršena laboratorija njegovo tijelo. U stvari samo disanje je jedan savršen hemijski događaj. Kiseonik koji udišemo iz zraka izdišemo kao ugljen dioksid.

Probavni sistem je, s druge strane, jedna kolosalna fabrika. Hranjivi sastojci, koji se unose kroz usta, se u stomaku i crijevima raspadaju i upijaju; korisni sastojci se upijaju i preko crijeva unose u krv a otpaci izbacuju. Ovaj fantastični događaj se odigrava izvanredno precizno i automatski i tako tijelo radi kao fabrika.]

Papir i olovka nisu dovoljni da nabroje ove sve događaje i detaljno ih opišu. Ovo je jasnije od sunca naučnicima, astronomima, zoolozima, botaničarima. [A Stvaralac ovih svih fenomena je ALLAH DŽELLE-ŠANUHU, posjednik ogromne moći i svemoći, koji se nikada ne mijenja i koji je vječan.]

Evlije kiram, to jest ljudi koji su došli na visoke stepene u svijetu duša, posebno jasno vide savršenu sistematičnost (muhkem i muntazam) Allahovih dželle-šanuhu djela. A savršeni i sistematični poslovi, s druge strane, pokazuju superiornost znanja onih koji ih rade. Na primjer, kada neko vidi prelijep rukopis on će zaključiti da je pisar vješt kaligraf. U stvari, značenje stotinu šezdeset četvrtog ajeta sure Bekara kaže, “Zaista u stvaranju nebesa [ukrašenih zvijezdama] i zemlje [po kojoj su izvezene planine i mora i biljke], u smjeni noći i dana, u lađi koja morem plovi (natovarena) onim što donosi korist ljudima, u kiši koju Allah dželle-šanuhu spušta s neba i kojom oživljuje zemlju nakon njene obamrlosti, (u tome) što je po njoj rasprostranio razne životinje, u vjetrovima kojima je On dao da pušu sa svih strana, u oblacima koji po Allahovom dželle-šanuhu naređenju lebde između neba i zemlje, su onim koji su razumni i mudri, i koji gledaju, dokazi i pouke o Allahovoj dželle-šanuhu svemoći (kudretu) i veličini (azametu).” (2, 164) Značenje pedeset trećeg ajeta sure Fussilet kaže, “Mi ćemo im [stanovnicima Mekke] pokazati Naše ajete (znakove) [sunce, mjesec, zvijezde, drveće, vjetrove, kiše, formiranje bebinih udova i organa u majkinoj utrobi, koji pokazuju našu veličinu] i u afaku [tj. nebeskim i zemaljskim prostranstvima], i u njihovim nefsovima (njima samima) [tj. u njihovim izvrsnim kvalitetima i razlikama u njihovim stvaranjima]. Njima će konačno postati jasno da je ono, što On [Kur’ani kerim i Resulullah] kaže, istina.” (41, 53)

U ovom ajeti kerimu izraz “ajeti u afaku” označava ovosvjetske znakove koji očituju Allahovu dželle-šanuhu svemoć (kudret), kao što su, nebo, zvijezde, noć i dan, sunčane zrake, mrak, sjenke, voda, vatra, zemlja, zrak. A izraz “ajeti [znakovi] u enfusu” označava one koji su u čovjeku, kao što su na primjer, formiranje dječijih udova i organa u majčinoj utrobi [i ogromni fenomeni koji se automatski dešavaju, i na jedan (začuđujući i) fantastičan način, kao što su, korištenje kiseonika iz zraka, njegovo sagorijevanje u tijelu i izlazak iz tijela u obliku ugljen dioksida, unošenje hranljivih materija i pića kroz usta, njihovo razlaganje i varenje i upijanje njihovih za tijelo korisnih sastojaka i odbacivanje njihovih bezkorisnih dijelova, rad srca, filtracija u bubrezima i izbacivanje štetnih sastojaka iz krvi, itd., itd.]. Konačna Allahova dželle-šanuhu mudrost (hikmet) u iznošenju afaki (objektivnih) i enfusi (subjektivnih) dokaza u ovom ajeti kerimu je da robovi saznaju da Allah dželle-šanuhu postoji, da Mu niko nije ravan i sličan, da zna sve, da je posjednik hikmeta i da je svemoguć [i da Ga oni vjeruju i ibadete]. Ukratko, ova savršena i uredna djela pokazuju da Allah dželle-šanuhu, njihov Gospodar i Stvaralac, ima savršeno znanje i moć. Alimi kelama su to dokazali raznim dokazima. Na primjer:

1 - Allah dželle-šanuhu je apstraktan (mudžerred). To znači, On nije tijelo [ili materija. On nije element, legura ili jedinjenje. On se ne može izbrojati. On se ne može izmjeriti. On se ne može proračunati. U Njemu nema promjene. On nije ovisan o prostoru. On nije na nekom ili u nekom mjestu. On ne ovisi o vremenu (na Njega vrijeme ne utiče). On nema prethodnika, posljedicu, prednji dio, zadnji dio, vrh, dno, desno, lijevo. Prema tome, ljudska misao, ljudsko znanje, ljudski razum, o Njemu ne može ništa shvatiti.] Onaj ko je mudžerrid sve zna.

2 – Allah dželle-šanuhu, čija je ličnost uzvišena, zna Svoju Ličnu Ličnost. Stvaralac koji ima ovaj kapacitet takođe zna i sve drugo. Kada čovjek zna, to znači da on mentalno vidi bit stvarno postojećih predmeta na način koji nije povezan sa njihovim materijalnim postojanjem. Allahu dželle-šanuhu nema ništa nepoznato. On zna bit Svoje Ličnosti. Poznata je činjenica da onaj koji zna sebe takođe zna i druge.

Allah dželle-šanuhu je stvorio sve preko posrednika ili bez posrednika, osim Sebe. Znati stvorenja zahtijeva da se zna da postoji stvoritelj.

NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next