NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next

Devetnaesto poglavlje

_____________

JUDAIZAM, TEVRAT I TALMUD

Nazarenska (Isaova) vjera je nastavak Musaovog alejhisselam zakonika (šerijata). Prema tome, biće korisno da iznesemo izvjesne podatke o jevrejima i njihovoj svetoj knjizi. Mi ćemo prvo ukratko iznijeti istorijat judaizma:

Ibrahim alejhisselam je jedan od Poslanika koji se nazivaju ulul-azm. On nije ni jevrej ni hrišćanin. On je pravi musliman. Ibrahim alejhisselam je pradjed Sinova Israilovih, to jest, jevreja i Arapa. On je istovremeno jedan od djedova Muhammeda alejhisselama.

Vavilon je bio glavni grad Kaldeje. Njihovi vladari su se zvali Nimrod (Nemrud). Kaldejci su u to vrijeme obožavali mjesec, sunce, i zvijezde. Oni su pravili razne idole koji su predstavljali ova nebeska tijela. Među ovim idolima su takođe bili i Nimrodi. Allah dželle-šanuhu im je poslao Ibrahima alejhisselam kao Poslanika. Ali oni nisu vjerovali. Oni su htjeli da u vatri spale ovog mubarek Poslanika ali mu je Allah dželle-šanuhu dao da mu vatra bude spas. Vatra, koju su oni napravili, gomilajući nekoliko dana drveće, je za njega postala zelena bašća. Iako su oni vidjeli ovu mu’džizu (natprirodno čudo) većina njih još uvijek nije vjerovala. Ibrahim alejhisselam je otišao u Egipat. On se onda, po Allahovom dželle-šanuhu naređenju, vratio u Palestinu. Poslije Ibrahimovog alejhisselam prelaska na ahiret njegov je sin Ishak alejhisselam postao Poslanik. Poslije Ishaka alejhisselam je njegov sin Ja’kub alejhisselam postao Poslanik. Ja’kub alejhisselam se takođe još zvao i Israil (Izrael). Prema tome, potomci dvanaest Ja’kubovih sinova se nazivaju Beni Israil što znači “sinovi Israilovi” (Izraelci). Jusuf alejhisselam je bio jedan od Ja’kubovih alejhisselam sinova. Njegova braća su bila ljubomorna na njega. Oni su ga bacili u bunar i slagali Ja’kubu alejhisselam da je on umro. Njega su kasnije, neki putnici, koji su došli na bunar, spasili. Oni su ga izvadili iz bunara i poveli sa sobom u Egipat gdje su ga prodali kao roba. Njega je kupio egipatski Ministar financija Aziz (Potifar). On je odveo Jusufa alejhisselam svojoj kući. Njegova žena Zeliha se je zaljubila u njega. Ali kada ju je Jusuf alejhisselam odbio ona ga je opanjkala. Jusufa alejhisselam su zbog njenih laži na njega zarvorili u tamnicu. Kada je on protumačio san egipatskog vladara Faraona njega su otpustili iz tamnice. Faraon je postavio Jusufa alejhisselam da mu bude Ministar financija. Jusuf alejhisselam je doveo svoga oca Ja’kuba alejhisselam i braću iz Kanaana (današnje Palestine, Ken’ana) u Egipat. Faraon je ukazao Ja’kubu alejhisselam i njegovoj djeci veliko poštovanje i duboko interesovanje. Izraelci su se tako nastanili u Egiptu gdje su izvjesno vrijeme živjeli u udobnosti. Međutim njih su kasnije podvrgli bezbrojnim mučenjima i proganjanjima i bili su svedeni na ropstvo. Musa alejhisselam je bio taj koji ih je oslobodio ovih nevolja i odveo u Ard-i Mev’ud, to jest Obećanu zemlju [Palestinu].

Musa alejhisselam je odgojen na Faraonovom dvoru. On je kada mu je bilo četrdeset godina napustio dvor i počeo da živi sa svojom rodbinom i starijim bratom Harunom (Aronom).

Jednoga dana je vidio jednog egipatskog kafira [ciganina] kako zlostavlja jednog Izraelca. Dok je on pokušao da spasi Izraelca ciganin je umro. Musa alejhisselam se uplašio i pobjegao u grad Midjan kod Tebuka [Tebuk je jedan arapski grad koji se nalazi na pola puta između Medine i Damaska]. Tamo je oženio Šu’ajbovu (Jitrovu) alejhisselam kćerku i služio ga je deset godina. Onda je otišao u Egipat. On je na putu za Egipat, na brdu Turu (Sinaj), razgovarao s Allahom dželle-šanuhu. Kada je došao u Egipat on je pozvao Faraona u Allahovu dželle-šanuhu vjeru. On je od njega zatražio da on Izraelcima dadne slobodu. Faraon je to odbio i rekao, “Musa je veliki mađioničar (sihrbaz). On hoće da nas prevari i da od nas uzme našu državu.” On je upitao svoje vezire šta oni misle. Oni su mu rekli da okupe sve mađioničare i da ga nadmaše. Mađioničari su se iskupili. Egipčani su gledali. Oni su bacili na zemlju konopce koje su imali u rukama. Svi konopci su se pretvorili u zmije koje su počele puzati prema Musa alejhisselamu. Musa alejhisselam je na to bacio na zemlju svoju motku. Ona se pretvorila u ogromnu zmija koja je progutala (sve) zmije. Začuđeni mađioničari su postali vjernici. Faraon je pobjesnio. On im je rekao, “On je vaš usta (majstor, učitelj). Ja ću vam pootsijecati noge i ruke, i povješati na hurmine grane.” Oni su mu odgovorili, “Mi vjerujemo Musau. Mi se uzdamo u njegovog Gospodara (Rabba). Mi samo Njega samog molimo za oprost i milost.” Voda koju su kafiri upotrebljavali je postala krv. S neba su počele padati žabe. Počele su se pojavljivati kožne bolesti. Nastao je mrak. Cijela država je tri dana bila u mraku. Faraon je, prestrašen ovim mu’džizama, dozvolio Izraelcima da napuste Egipat. Međutim, dok je Musa alejhisselam išao prema Jerusalemu Faraon se pokajao što ih je pustio, sakupio je vojsku i krenuo za njima. More na suženju Sueza se otvorilo i vjernici su prešli na drugu stranu. More se zatvorilo dok je Faraon prelazio na drugu stranu. Ono je potopilo i njega i njegovu vojsku. Izraelci su na svom putu vidjeli ljude kako obožavaju tele. Oni su rekli Musa alejhisselamu, “Mi hoćemo da imamo ovakvog boga.” Musa alejhisselam im je odgovorio, “Nema drugog boga osim Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu vas je spasio.” Oni su onda zapali u divljinu koja se zvala Tih. Izgubili su put. Bili su bez hrane i vode. S neba je padala mana i selva, odnosno halva i meso. Oni su to jeli. Kada bi on udario motkom po zemlji voda je izvirala. Oni su pili tu vodu. Kada su oni rekli, “Halva i meso nam je dosadilo. Da nam je i druge hrane kao što su bakla i luk”, oni su uvrijedili Musa alejhisselama. Oni su radi toga ostali četrdeset godina u divljini. Musa alejhisselam je ostavio Haruna alejhisselam, kao svog predstavnika, i otišao na brdo Tur (gora Sinaj) gdje je četrdeset dana ibadetio. On je čuo Allahovu dželle-šanuhu riječ (kelam). Allah dželle-šanuhu mu je poslao svetu knjigu Tevrat i deset zapovijedi (dekalog) ispisanih na dvije ploče. Jedan munafik koji se zvao Samiri je sakupio od ljudi zlatne posude i ukrase i istopio ih i napravio zlatno tele. On je rekao, “Ovo je Musaov bog. Obožavajte ga!” Oni su ga počeli obožavati. Oni nisu slušali Harunova alejhisselam protivljenja. Kada se Musa alejhisselam vratio i vidio šta oni rade on se razljutio. On je prokleo Samirija. On je zgrabio njegovog starijeg brata za bradu i ukorio ga. Oni su se pokajali i zatražili oprost. Musa alejhisselam im je propovijedao Tevrat i deset zapovijedi. Oni su počeli da ibadete po Tevratu. Oni su se kasnije opet pokvarili. Na kraju su se podijelili na sedamdeset i jednu grupu.

Musa alejhisselam i njegovi sljedbenici (ummet) su otišli u oblast (koja se nalazi) južno od Mrtvoga mora. On je ratovao protiv Udža bin Unka (bašanskoga kralja Oga). On je zauzeo zemlju istočno od rijeke Šeri’a. On se popeo na planinu koja se nalazila suprotno od grada Eriha. On je iz daljine vidio kanaansku zemlju. On je onda, prema jednom predanju, ostavivši Juša (Jošua) alejhisselama kao svog halifu, preselio tamo na ahiret u svojoj 120. godini života, 1605 godina prije rođenja Isa alejhisselama. Juša alejhisselam je od Amalečana, koji su bili pagani, zauzeo prvo Eriha grad a onda Jerusalim.

Izvjesno vrijeme kasnije je Davud alejhisselam postao kralj. On je ponovo zauzeo Jerusalim. Tako je započeo najnapredniji period u istoriji jevreja. Sulejman alejhisselam (koji je naslijedio Davuda alejhisselam) je kasnije sagradio čuveni hram, Mesdžid-i Aksa, na mjestu koje je pripremio i rezervisao njegov otac. Sulejman alejhisselam je u jednu sobu ovog hrama stavio tabut-i sekine, tj. kovčeg zavjeta (ili skiniju ili sveti sanduk), koji je sadržavao Tevrat i druge uspomene kao što su deset zapovijedi, i ploče na kojima je napisano Deset zapovijedi (Evamir-i ašere ili dekalog).

Židovska nacija koja se sastojala iz dvanaest plemena koja su se poslije Sulejmana alejhisselama podijelila u dvije potpuno različite države. Deset plemena je sačinjavalo izraelsku državu (koju je osnovao Jeroboam) dok su preostala dva plemena (koja su se zvala Juda i Bendžamin) formirala Juda državu. Oni su kasnije, odajući se svojim strastima, skrenuli s pravoga puta i zapali izopačenost i na kraju na sebe navukli božiji gnjev (gadab-i ilahije). Asirci su 721. godine stare ere (tj. prije Isa alejhisselama) razorili i uništili izraelsku državu. Vavilonci su kasnije, 586. godine stare ere, uništili judejsku državu. Asirci su napali na Vaviloniju. Asirski vladar Nabukodonosor (Buhtunnasar) je spalio i potpuno uništio Jerusalim. On je pobio većinu jevreja. Ostatak ih se iselio u Vaviloniju. Tevrat je u ovim metežima spaljen. Ovaj originalni Tevrat je bio jako veliki. Drugim riječima, on se sastojao od četrdeset dijelova (džuzova). Svaki dio se sastojao od hiljade poglavlja (sura). Svako poglavlje je u sebi sadržavalo hiljadu stihova (ajeta). Ovu ogromnu knjigu nije niko znao napamet osim Uzejra (Ezre) alejhisselam. On je ponovo podučio jevreje Tevratu. Tevrat je tokom vremena uglavnom zaboravljen. On je u velikoj mjeri interpoliran, promijenjen. Razni ljudi su pisali stihove kojih su se sjećali. Tako su nastale razne knjige Tevrati. Rabin Azra (Ezra), koji je živjeo četiri stotine godina prije Isaovog alejhisselam rođenja, ih je sve sakupio i napisao današnji Tevrat koji je tzv. Stari Zavjet. Kada je iranski vladar Širevejh pobijedio Asirce on je dozvolio jevrejima da se vrate u Jerusalim. Jevreji su poslije 520. godine stare ere obnovili Mesdžid-i Aksa. Oni su živjeli izvjesno vrijeme pod persijskom dominacijom a onda su ih Makedonci uzeli pod svoj uticaj. Rimski general Pompej je 63. godine stare ere zauzeo Jerusalim. [Gnaeus Pompej (106-48 godine prije nove ere)] On je spalio i razorio i grad i Mesdžid-i Aksa. Jevreji su tako došli pod rimsku vlast. U 20. godini stare ere je jedan jevrej, Herod, rimski guverner u Palestini, ponovo sagradio templ. Kasnije su jevreji ustali protiv rimske dominacije. Međutim, Titus je u 70. godini nove ere potpuno spalio i uništio Jerusalim. [Titus (39-81. g.n.e.) je bio rimski imperator od 79-81. g.n.e.] On je preobrazio grad u gomilu ruševina. Takođe je spaljen i Sveti hram (Bejt-i mukaddes). Samo je njegov zapadni zid ostao neporušen. Ovaj zid se danas naziva “Zid plača” (Haitu Burak). Ovaj zid je godinama održavao nacionalni i vjerski duh tijela u jevrejskim zajednicama. Vjerovanje u obećanog Mesiju je još jedan prilog dugog opstanka ovog osjećanja. Zid je posebno zaštićen a templ su prvo obnovili Vizantinci, a kasnije Umejjidi, i na kraju Osmanlije.

Jevreji su poslije Titusovog pokolja i zlodjela u grupama napuštali Palestinu. Oni su bili izbačeni iz Jerusalima i njegovih teritorija. Jevrejski robovi su poslati u Egipat gdje su Rimljani sa njima vladali kao sa robljem. To je bila epoha u kojoj su jevreji bili razbacani po cijelom svijetu.

Jevreji su usvojili dva potpuno različita izvora zapovijedi za jevrejstvo. 1 - Pisane zapovijedi i 2 - Usmene zapovijedi.

Tora (Tevrat) i Talmud su prema jevrejima dvije osnovne Svete knjige. Prva, u sebi sadrži pisane zapovijedi, a druga, u sebe uključuje usmene zapovijedi.

Hrišćani nazivaju Toru Stari Zavjet (Ahd-i atik). Jevreji su podijelili Toru u tri dijela. 1 - Tora, odnosno Tevrat; 2 - Neviim, to jest, Poslanici; 3 - Ketubim, ili Knjige (Hagiografije).

Ime Tora je akronim. On je napravljen od početnih hebrejskih slova od gore navedene tri rijeći. Neviim, Poslanici, se sastoji iz dva poddijela: Prvi je Glavni Poslanici - koji se sastoji od šest knjiga [u hebrejskoj Bibliji i svim modernim Biblijama su četiri knjige. U grčkoj verziji Septuagint (sedamdesetorice), i u latinskoj verziji Vulgate, je šest. Ove dvije verzije u sebe uključuju Apokrife.]. Drugi je Manji Poslanici koji se sastoji od petnaest knjiga. Ketubim, to jest knjige, je po jevrejima sastavljen iz jedanaest knjiga a po hrišćanima iz petnaest.

Jevreji vjeruju da je pet knjiga, koje oni nazivaju Tevrat, Allah dželle-šanuhu poslao Musau alejhisselam. Ovih pet knjiga su: Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon. U Ponovljenom zakonu je opisana Musa alejhisselamova starost i smrt, koliko je bio star, i kako je kada je umro ukopan, i kako su jevreji za njim žalili. (Ponovljeni zakon 34) Kako je moguće da su ovi izvještaji, koji su se navodno desili nakon Musa alejhisselamove smrti, napisani u knjizi za koju se pretpostavlja da je objavljena Musa alejhisselamu? Ove činjeničke praznine su jasan dokaz, koji je svjedok, da postojeći Tevrat nije originalna objava koji je objavljena Musa alejhisselamu (i koju je podučavao Isa alejhisselam).

Kako piše u knjizi Istorija jevreja, koju je napisao jedan jevrejski sveštenik, H. Hirsch Graetzin, jevreji su, sa ciljem da bi održali svoju zajednicu striktno pokornu zapovijedima Tevrata, osnovali “Vijeće sedamdesetorice” (Assembly of the Seventies). Vođa ovog vijeća se zove Glavni Rabin. Jevrejski teolozi koji podučavaju u školama jevrejsku omladinu njihovu vjeru, i propovijedaju Tevrat, se zovu pisari. Njihova izvjesna objašnjenja i dodaci Tevratu su ubačeni u kopije Tevrata koje su kasnije napisane. To su pisari koji se spominju u jevanđeljima. Jedan drugi zadatak ovih ljudi je i to da naprave jevreje da budu pokorni Tevratu.

Postoji još i jedna druga verzija Tevrata koju odbacuje većina jevreja. Ona se zove Šomranim Tevrat ili Tora Ha-Šomranim. Oni koji vjeruju u ovaj Tevrat su se uvijek protivili objašnjenjima i dodacima koja su pisari napravili u Tevratu pa čak i ako su se oni sastojali i od samo jednog slova. Rečeno je da ima šest hiljada razlika između Tevrata kojeg imaju jevreji i Tevrata šomranim.

Hrišćani nazivaju Toru Stari zavjet. Jevreji ovaj izraz ne odobravaju i ne prihvataju.

Bez sumnje je da knjiga koju oni danas nazivaju Tevrat nije originalni Tevrat koji je Allah dželle-šanuhu objavio Musa alejhisselamu. Između vremena kada je Musa alejhisselam živio i vremena kada su napisane najranije kopije Tevrata postoji razmak od dvije hiljade godina. Musa alejhisselam je savjetovao učenjake među svojim sljedbenicima (alime u svom ummetu) da sačuvaju Tevrat u Kovčegu savjeta (u Svetom kovčegu ili Tabutu sekine). Kada je Sulejman (Solomon) alejhisselam sagradio džamiju Aksa (Mesdžid-i Aksa) on je stavio ovaj kovčeg u hram i naredio da se otvori. Kada su oni otvorili kovčeg vidjeli su da on u sebi samo sadrži dvije levhe (table) na kojima je napisano Deset zapovijedi (Evamir-i ašere).

Knjiga, Ko je napisao Toru (Who Wrote The Torah), koju je napisao Amerikanac Elliot Friedman, profesor na kalifornijskom univerzitetu, i koja je izdata 1987. godine, je jako uzdrmala jevrejski i hrišćanski svijet. Profesor Friedman je objasnio da je pet knjiga, koje sačinjavaju Toru, napisalo pet različitih teologa, i da se one ne mogu ni u kom slučaju usporediti sa originalnom Torom koja je objavljena Musa alejhisselamu. Profesor Friedman u istoj knjizi kaže da su Stari zavjet i Novi zavjet u Svetoj Bibliji (Kitab-i Mukaddes) u međusobnoj kontradikciji. On za to navodi i primjere. Štaviše, profesor Friedman ističe da su knjige koje sačinjavaju Toru, pa čak i njihova poglavlja, u međusobnoj kontradikciji, i dodaje, da se ovakva jedna knjiga ni u kom slučaju ne bi mogla nazvati Božijom knjigom (Ilahi kitabom). U pet knjiga koje sačinjavaju Toru takođe ima i ogromnih stilskih i tekstualnih razlika.

Prema profesoru Friedmanu današnju Toru je napisalo pet rabina koji su živjeli nekoliko vijekova poslije Musa alejhisselama. Jedan drugi rabin, Ezra, ih je sakupio i sastavio i izdao kao originalnu verziju Starog zavjeta. Zaključci istoričara, profesora Friedmana, se mogu ovako, ukratko parafrazirati:

“Danas postoje tri verzije Tevrata: Hibru ili jevrejska verzija koju prihvataju jevreji i protestanti; grčka verzija koju prihvataju katoličke i ortodoksne crkve; samaritsko petoknjižje koje prihvataju samaritanci. [Narod Samarije, stare oblasti zapadno od Jordana.] Ove verzije su poznate kao najstarije i najpouzdanije verzije Tevrata. Međutim, postoje i bezbrojne kontradikcije i u ovim verzijama i između verzija. One u sebi sadrže i sugestije da se prema ljudima okrutno ponašalo kao i nepristojna pripisivanja Poslanicima. Pravi Tevrat ne bi u sebi mogao nikako sadržavati ovakve kontradikcije.”

Francuski sveštenik Richard Simon piše u svojoj knjizi Historia Critique du Vieux Testament da (današnji) Tevrat nije originalni Tevrat koji je objavljen Musa alejhisselamu, i da je on kompilacija raznih knjiga koje su napisane u različita vremena. Sveštenikova knjiga je oteta a on je ekskomuniciran (isključen iz crkve).

Dr. Jean Astruc je u svojoj knjizi Conjectures il parait que Mouse s’est Servi pour composer le livre dela Genese napisao da je svaka od pet knjiga Petoknjižja drukčija, i da je svaka od njih sastavljena iz različitih izvora. On takođe ističe i to da su ista imena jednog dijela promijenjena i ponovljena na jednom ili dva druga mjesta.

U jedanaestom i narednim stihovima, prvog poglavlja Knjige Postanka, piše da su biljke stvorene prije ljudi. S druge strane u petom, šestom, sedmom, osmom i devetom stihu njenog drugog poglavlja piše da je prvo čovjek stvoren, i da u to vrijeme na zemlji nije bilo biljki, i da su one stvorene poslije stvaranja čovjeka. Jean Astruc je proglašen jeretikom zato što je otkrio ove i mnoge druge ozbiljne greške.

Gottfried Eichhorn je 1775. godine objavio knjigu. On je u ovoj knjizi rekao da se pet knjiga Petoknjižja, uključujući i Knjigu Postanka, razlikuju i po datumima i po stilovima jezika. Međutim, i Eichhorn, i njegove knjige, su ekskomunicirani.

Herden, njemački pjesnik i filozof, piše u svom radu Von Geiste den hebraischen Poesie da su pjesme, u knjizi Psalmi, u Starom zavjetu, napisali različiti jevrejski pisci i u različita vremena i da su one kasnije sakupljene. On takođe kaže i to da je (Solomonova) Pjesma nad pjesmama samo knjiga pohotnih i bestidnih ljubavnih pjesama, i da se pjesme u njoj nikako ne mogu pripisati jednom tako uzvišenom Poslaniku kao što je Sulejman alejhisselam. Oni koje ove stvari interesuju trebaju pogledati poglavlje u Psalmima koje se zove Pjesme nad pjesmama.

Zahvaljujući napretku u izučavanju hebrejskog jezika u devetnaestom stoljeću, dokazano je da pet knjiga, koje su uključene u Tevrat, ne pripada Musa alejhisselamu, i da su ove knjige Pentateuha (Petoknjižja) sakupljene u različita vremena. Mnogi evropski istoričari, sveštenici, i biskupi su izdali knjige po ovom pitanju.

U knjizi koja se zove, Je li Biblija Allahova riječ?, dr. W Graham Scroggie, sa instituta u Čikagu koji se zove Moody Bible Institute, priznaje da ni Novi ni Stari zavjet nije Allahova riječ.

Dr. Scroggie piše, “Knjiga Postanka je puna rodoslova. Ko je koga rodio, kako je rođen, itd. Ona uvijek daje informaciju ove vrste. Zašto bi mene ove stvari interesovale? Šta one imaju sa bogosluženjem i ljubavlju prema Allahu dželle-šanuhu? Kako čovjek može biti dobar? Šta je Sudnji dan (Kijamet)? Ko će nas, i kako, ispitivati? Šta trebamo uraditi da postanemo dobri i pobožni? O ovim stvarima ima vrlo malo preporuka. Većinom prenose kojekakve bajke. Govori se o noći prije nego što se definisao dan.” Kako će ikad ovakva knjiga biti Allahova riječ.

Kada čovjek danas čita knjige koje jevreji nazivaju Tora a hrišćani Stari zavjet on i ne pomišlja da čita knjigu koju je Allah dželle-šanuhu objavio već knjigu o seksu, koja podučava nepristojnost, razvrat, i nemoral. Mnogi zapadnjački sveštenici i naučnici su, shvatajući da ove knjige nisu Allahova riječ. Oni su napisali bezbroj knjiga i pokušali da svakoga informišu o ovoj činjenici. Obim naše knjige nam ne dozvoljava da ih mi ovdje sve spomenemo.

NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next