NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next

Dvadesesto poglavlje

_____________

TALMUD

Talmud je jevrejska sveta knjiga koja je po važnosti odmah do Tevrata. Oni ovu knjigu nazivaju “Usmene zapovijedi”. Ona se sastoji iz dva dijela: Mišne i Gamare.

Mišna: Riječ “Mišna” na hibru jeziku znači “ponavljanje”. Ona je prva knjiga u kojoj su usmene zapovijedi oblikovane u zakone. Allah dželle-šanuhu je, prema jevrejima, kada je dao Musa alejhisselamu Tevrat (Pisane zapovijedi) na brdu Tur takođe i izdiktirao Svoje Usmene zapovijedi. Musa alejhisselam je ovim znanjima podučio Haruna (Arona), Juša’a (Jošuu) i Eliazara alejhimusselam. A oni su ih prenijeli Poslanicima koji su ih slijedili. Eliazar je Šu’ajbov (ili Jitrov) alejhisselam sin [knjiga Mir’at-i-kainat]. U knjizi Mundžid piše da su jevreji zvali Uzejra alejhisselama Azra (ili Ezra).

Ova znanja su prenošena s jedne generacije rabina na drugu. Pet stotina trideset osme (538.) godine prije nove ere i sedamdesete (70.) godine nove ere su napisane razne knjige Mišni. U ove knjige su ubačeni jevrejski običaji, zakonske institucije, debate između rabina i njihova lična mišljenja. Mišne su na taj način postale knjige koje govore o ličnim mišljenjima rabina i o njihovim međusobnim diskusijama.

Akiba, jedan jevrejski rabin, ih je sakupio i klasificirao. Njegov učenik, rabin Meir, ih je dopunio i pojednostavio. Rabini koji su ih slijedili su usvajali razne metode i pravila za sastavljanje ovih pripovijesti. Na ovaj način su se pojavile mnoge pripovijesti i knjige. Ova zbrka je na kraju došla do svetog Jehude (Judah Hanesije). Jehuda je u drugom stoljeću hrišćanske ere, da bi ugušio ovu zbrku, napisao najčešće priznatu od ovih knjiga. Jehuda je, upotrebljavajući već postojeće verzije, a naročito onu koju je napisao Meir, za četrdeset godina sastavio knjigu. Ova knjiga, koja je sastavljena od drugih, je poslednja i najčuvenija Mišna.

Raniji rabini, koji su živjeli u prvom i drugom stoljeću hrišćanske ere, i čiji su pogledi zapisani u Mišni, se zovu tanna (množina tannaim), što znači učitelj ili muallim. Jehuda je bio jedan od zadnjih učitelja. Oni se takođe zovu i sudije ili suci. Rabini koji su učestvovali u sakupljanju Gemare (Gemara ili Talmud) se zovu amoriam što znači “komentatori”. Oni nemaju pravo osporavati mišljenja učitelja (zvanih tannaim); oni su samo tumači. Oni koji su objasnili Talmud, ili mu dodali, se zovu saboraim što znači “mudraci” ili “učesnici u debati”. Od komentatora i tumača Talmuda, oni, koji predsjedavaju u jevrejskim Odborima se zovu geonim, što znači “oni koji odobravaju”. Oni koji nisu predsjednici Odbora se zovu posekim što znači “odlučivači” ili “oni koji više vole”.

Rabini koji su naslijedili Jehudu su napravili dodatke i komentare na Mišnu. Jezik u Mišni je neohebrejski, što pokazuju grčke i latinske karakteristike.

Cilj pisanja Mišne je da se prošire usmene zapovijedi koje dopunjuju Tevrat koji je prihvaćen kao izvor pisanih zapovijedi. Kasnije su dijelovi informacija, koje Jehuda nije uključio u Mišnu koju je on napisao, a koji se nalaze u Mišnama koje su napisali drugi rabini, sakupljeni pod imenom Tosefta (Dodaci).

Jezik u knjigama koje se zovu Mišna je jednostavniji od jezika Tore, i razlikuju se od nje i u rječniku i u svom sintaksnom obliku. Zapovijedi su prezentirane u obliku opštih propisa. Zanosni primjeri su dati. U njima se s vremena na vrijeme nailazi na faktične događaje. U uvodu zapovijedi se navode pentateuhski stihovi kao izvori. Mišna se sastoji iz šest dijelova: 1 - Zeraim (Sjemena); 2 - Moed (Sveti dani, kao na primjer, bajram i dani posta); 3 - Našim (Žene); 4 - Nezikin (Šteta); 5 - Kedošim (Svete stvari); 6 - Tehera (Taharet, Čistoća). Ovi dijelovi su podijeljeni u šezdeset tri knjižice, koje su podijeljene u izjave (džumleta).

Gamara: Jevreji su imali dvije važne vjerske škole. Jednu u Palestini a drugu u Vavilonu. U ovim školama su rabini, koji su se zvali amoriam (komentatori, tumači), pokušali da objasne Mišnu, da isprave kontradikcije, da nađu izvore za postavljene propise koji se temelje na običajima i tradicijama, i da odluče o faktičnim i teoretskim stvarima. Komentari koje su napisali vavilonski rabini su se zvali Vavilonska Gamara. Ova knjiga je spojena zajedno sa Mišnom. Knjiga koja je tako nastala se zove Vavilonski Talmud. Komentar koji su napisali jerusalemski rabini se zove Jerusalemska Gamara. I ova Gamara je spojena sa Mišnom, i kao rezultat, nastala je knjiga koja se zove Jerusalimski Talmud (Talmud Jerusalimi ili Palestinski Talmud).

Prema pripovijedanju Palestinska Gamara (ili Jerusalemski Talmud) je kompletirana u trećem stoljeću nove ere.

Vavilonska Gamara je započeta u četvrtom stoljeću nove ere. Ona je završena je u šestom stoljeću.

Kasnije su se knjige u kojima su bile zajedno i Mišna i Gamara, bez obzira bile one jerusalimske ili vavilonske, nazivale Talmud. Vavilonski Talmud je bio tri puta duži od Jerusalimskog Talmuda. Jevreji drže Vavilonski Talmud na višem nivou od jerusalemskog. Nekada je potrebno desetak talmudskih stranica da se objasne jedna ili dvije Mišnine izjave. Talmud je teže shvatiti nego Mišnu. Svaki jevrej treba da provede jednu trećinu svoje vjerske naobrazbe na Tevrat, jednu trećinu na Mišnu, i jednu trećinu na Talmud.

Rabini su rekli da onaj ko namjeri da uradi nešto zlo postaje grešan čak i ako on to ne učini. Po njima, ko namjeri da uradi nešto što su rabini zabranili postaje prljav. Muslimani zovu Talmud, koji je izvor njihovih vjerovanja, “ebul-endžas=otac prljavštine” [Hebrew Literature, str. 17]. Po jevrejima onaj ko ne vjeruje ili ne prihvata Talmud nije jevrej. Prema tome, po njima se karaiti, koji samo prihvataju i slijede Tevrat, ne smatraju jevrejima. [Karaiti su pripadnici jedne jevrejske sekte. Članovi ove sekte, od kojih većina živi na Krimu, ne prihvataju rabinsku tradiciju i doslovno tumače sveto pismo.]

Jevrejski teolozi izbjegavaju da priznaju činjenicu da između palestinskog i vavilonskog Talmuda ima ogromnih razlika i kontradikcija.

Vavilonski Talmud je prvi put štampan u Veneciji 1520-1522. godine nove ere, a palestinski 1523. godine. Vavilonski Talmud je je preveden na njemački i engleski jezik a palestinski na francuski jezik.

Pripovjetke i legende zauzimaju 30% vavilonskog Talmuda. One u jerusalemskom Talmudu zauzimaju samo 15%. Oni zovu ove legende hagada. Ove legende su bit jevrejske literature. Oni ih podučavaju u njihovim školama. U jevrejskim školama, pa čak i na univerzitetima, je obavezno podučavanje i učenje Tevrata i Talmuda.

Hrišćani su neprijateljski raspoloženi prema Talmudu i ogorčeno ga cenzurišu.

Pošto smo mi u našoj knjizi već na raznim mjestima rekli o okrutnostima i proganjanjima koja su hrišćani sproveli nad jevrejima mi ih nećemo ovdje ponovo spominjati. Ali, mi ćemo se ukratko osvrnuti na okrutnosti koje su hrišćani pokazali prema jevrejima radi Talmuda.

U hrišćanskim zemljama, kao što su Francuska, Poljska, i Engleska, su kopije Talmuda pokupljene i zapaljene. Jevrejima je bilo zabranjeno da čak i u svojim kućama imaju Talmud. Jevrejski preobraćenici Nicholas Donin i Pablo Christiani su bili najeminentniji tumači talmudskih propisa. Pablo Christiani je živio u četrnaestom vijeku nove ere u Francuskoj i Španiji. U debati koja je održana 1263. godine u španskom gradu Barceloni rabini nisu mogli odgovoriti na pitanja koja su im postavljena, koja su se odnosila na krute principe i pisanja u Talmudu; oni nisu bili u stanju da odbrane Talmud.

U knjizi El-Kenz-ul-Mersud fi Kavaid-it-Talmud piše da u Talmudu piše da je Isa alejhisselam u dubokom paklu (džehennemu) između bitumena i vatre, da je hazreti Merjem počinila blud sa vojnikom koji se zvao Pandir, da su crkve pune nedžaseta (izmeta, poganštine), da du sveštenici kao psi, da se hrišćani trebaju ubijati, itd., itd.

Vavilonski Talmud je izdat sa papinim odobrenjem 927./1520. g.n.e., a nakon njega , tri godine kasnije, izdat je i jerusalemski Talmud. Trideset godina nakon toga je jevreje zadesila serija katastrofa. u Rimu su devetog septembra 1553. godine sve kopije Talmuda spaljene. Ovaj primjer su slijedili svi drugi italijanski gradovi. Talmud i sve druge hebrejske knjige su 1554 osuđene. Papa je 1554. godine zabranio čak i izgovaranje riječi “Talmud”.

U gradu Basel je Talmud opet izdat između 1578. i 1581. godine. U ovom najnovijem izdanju su izvjesni dijelovi, koji osuđuju hrišćanstvo, izostavljeni i veliki broj riječi je zamijenjen. Pape su kasnije nastavile sa svojim operacijama otimanja Talmuda.

Deveti andaluzijski umejjidski sultan Hakem Drugi je naredio rabinu koji se zvao Joseph Ben Masesa da prevede Talmud na arapski jezik. Kada je ova arapska verzija bila pročitana ona je nazvana “Prljavština u vreći”. Hakem Drugi je preselio na ahiret 366./976. g.n.e.

Jevreji Karaiti odbacuju Talmud i prihvataju ga kao otpadništvo.

Po Talmudu se žena ne može primiti u vjersku školu. Jer, ona je slaboumna, i nije odgovorna za vjersko obrazovanje. Rabin Eliazer je rekao, “Ko podučava svoju kćerku Tevrat on je uči loše” [Mišna, dio Našim (Žene), odjeljak Sotak: 216]. Rabin Musa bin Mejmun (Moses Maimonides) je rekao da se u knjizi ne misli na Tevrat već na Talmud.

Talmud izjavljuje da je astrologija, kao naučna disciplina, najviše utiče na ljudski život. Po Talmudu “Pomračenje Sunca je loš predznak za ljude.” On, s druge strane, kaže da je pomračenje mjeseca loš predznak za jevreje. Talmud je prepun ovakvih čarolija (sihira) i gatki. On povezuje sve sa demonima. Rabin Rav Hunr kaže, “Svaki od nas ima na svojoj desnoj strani deset hiljada zlih duhova (demona), kompanjona, i deset hiljada na lijevoj strani.” Rabin Rabba kaže, “Demoni izazivaju u sinagogama za vrijeme propovijedi guranje i gužvanje. Naša odjeća se haba zato što se demoni trljaju od nju. Lomljenje nogu je zbog demona.” U Talmudu piše da demoni (zli duhovi) igraju na volovskim rogovima, i da šejtani (đavoli) ne mogu naštetiti onom ko čita Talmud, i da vatra neće pržiti grešne Izraelce.

Opet, u Talmudu piše da će grešni Izraelci gorjeti dvanaest mjeseci u paklu (džehennemu), i da će oni koji ne vjeruju u život poslije smrti, i grešnici iz drugih rasa, vječno biti u ljutom džehennemskom azabu, i da crvi njihovih tijela neće izgorjeti, i da se vatra neće ugasiti.

Drugi rabini kažu, opet u Talmudu, da se duše neće kada izađu iz tijela ispitivati, da je tijelo odgovorno za grijehe, i da ne dolazi u obzir da duša bude odgovorna za tijelo. Jedan drugi rabin, opet u Talmudu, tome prigovara.

U Talmudu piše, “Izvjesni rabini su u stanju da stvore čovjeka i lubenicu.” Jedno talmudsko pripovijedanje kaže da je, “Jedan rabin pretvorio jednu ženu u magarca. Onda ju je uzjahao i na njoj odjahao na pijacu. Onda ju je drugi rabin ponovo povratio u njeno prvobitno stanje.” Talmud je prepun rabinskih legendi i mitova o zmijama, žabama, pticama i ribama. Po jednoj talmudskoj legendi je, “U jednoj šumi je živjela jedna svirepa životinja. Vizantijski car je htio da vidi ovu životinju. Kad se životinja približila na 400 milja do Rima, ona je toliko zaurlala (da su se od njenog urlanja) rimske zidine srušile.” Jedna druga talmudska legenda pripovijeda kako je, “Jednom u šumi živio jedan vo koji je bio godinu dana star. On je bio ogroman kao brdo Sinaj. Pošto je bio prevelik da se popne na Nuhovu lađu, Nuh alejhisselam mu je zavezao rogove za lađu. Bio je još jedan gigant koji je bio prevelik za lađu. Ovaj put je to bio čovjek koji se zvao Avc, koji je bio gospodar teritorije koja se zvala Bolan. On je uzjahao na vola. Avc je bio kralj i potomak Amalekita koji je rođen od zemaljske majke koja je bila udata za meleka (anđela). Njegova stopala su bila četrdeset milja dugačka.” I još mnogo drugih sasvim nelogičnih i nevjerovatnih izmišljotina.

Jedna druga talmudska epizoda kaže “Titus je ušao u hram, izvadio mač, i isjekao na komade zavjesu hrama. Iz zavjese je tekla krv. Komarac, koji je poslat da on bude kažnjen, je ušao u njegov mozak. Onda je komarac u njegovom mozgu narastao i postao veliki kao golub. Kada je Titus umro otvorili su mu lobanju i vidjeli da komarac ima usta od bakra a stopala od željeza.”

Drugi primjeri talmudskih izmišljotina kažu “Ljudi koji se usprotive rabinskim učenjima će biti kažnjeni”; “Ako jevrej svjedoči protiv jevreja za nejevreja biće proklet”; “Zakletva jevreja koju je dao nejevreju nije punovažeća.”

U poglavljima Talmuda koja se zovu Hošem hamišpat, Joreh deah i Sultan Arah se nalaze sljedeće izjave, “Proljevanje nejevrejske krvi je žrtvovanje žrtve (kurbana) Allahu.”; “Svi grijesi koji se učine za judaizam su dozvoljeni pod uslovom da se oni učine tajno.”; “Samo se jevreji smatraju ljudskim bićima. Svi nejevreji su životinje.”; “Allah je dodijelio jevrejima sva ovosvjetska bogatstva.”; “Zapovijed ‘ne ukradi’ je punovažna samo kada su u pitanju jevreji. Životi i imovine drugih rasa su dozvoljeni (jevrejima).”; “Čestitost i čast nejevreja su dozvoljeni (jevrejima). Naređenje protiv bludi je namjenjeno samo za jevreje.”; “Ako jevrej ukrade nejevrejevu imovinu, ili ga prevari na poslu, on je uradio dobro.”; “Informisanje nejevreja o našim zapovijedima je ravno izdaji i predavanju svih jevreja krvniku (dželatu). Kada se nejevreji obavijeste o našim učenjima oni će nas protjerati.”; “Zemljoradnja je najgori posao.”

Talmudsko poimanje o Mesiji (Mesihu), kog jevreji očekuju, je na sljedeći način: “Mesija će zdrobiti sve nejevreje pod točkovima svojih bojnih kola. Biće veliki rat i dvije trećine svjetskog stanovništva će izginuti. Jevreji će izvojevati pobjedu. Oni će oružje pobijeđenih upotrebljavti sedam godina kao gorivo.

Druge narodi će biti poslušni jevrejima. Mesija će odbiti hrišćane i sve će ih uništiti. Jevreji će preuzeti bogatstva svih nacija i biće jako bogati. Kada hrišćani budu uništeni drugi narodi će se opametiti i postati jevreji. Jevreji će biti najmoćniji na cijelom svijetu. Na svijetu neće biti niko nigdje ko nije postao jevrej.”

PRVO UPOZORENJE: Kako nam ova knjiga, Nije mogao odgovoriti, pokazuje hrišćani i jevreji su uvijek napadali na muslimane, i pokušavali da državnim snagama (silom), publikacijama, i radio-televizijskim programima unište islam. Oni su, kao preliminarni aranžman za uspjeh svojih taktičkih napada, prvo ugasili islamsko znanje i iskorijenili (prave) alime islama, i tako osigurali da mlađe generacije budu (islamski) neuke i potpuno nesvjesne (pravog) islama. Izvjesna djeca ovih muslimana su tokom vremena pala u zamke koje su im postavili hrišćanski misionari i podmukli komunisti, i počela vjerovati u njihove falsifikacije i laži, i nakon obrazovanja koje im je omogućeno, u totalnom lišavanju mogućnosti da nauče o mezijjetima i superioritetima islama, ili makar o renomeu i časnim uspjesima svojih predaka, oni su napokon došli u poziciju u kojoj im je ponuđeno da slobodno govore i pišu o važnim stvarima. Oni su počeli da tu i tamo daju (što još uvijek čine) neuke i glupe izjave. Na primjer, oni kažu, “Naši djedovi su usvojili zakone pustinje i ograničili se u okviru pasivnosti dostojne okova islama koji koče razum i misao (fikr), i vodili život davnih vijekova. Oni su se otuđili od ovog svijeta, pod uplivom fraza kao što su, ‘Poslije smrti ima život. U džennetu imaju blagodati (ni’meti) i uživanja, u džehennemu je ljuta vatra’ i vjerovali u neko nepoznato biće koje su nazvali bog, i živjeli u jednoj dugotrajnoj ravnodušnosti i odvratnosti kao životinje. Mi nismo nazadni kao oni. Mi smo završili fakultete. Mi slijedimo evropsku i američku civilizaciju i naučna i tehnička dostignuća. Mi živimo život u zadovoljstvu i zabavi. Mi ne traćimo naše vrijeme na stvari kao što su namaz i post. Šta moderna i prosvjećena osoba ima da traži u džamiji, u Mekki? U čemu je smisao odustajanja od zadovoljstava kao što su muzika, ples, i pića (ićkija) i kocke u društvu sa ženama, i traćenje života na dosadne stvari kao što su namaz, post, mevlid, itd. Ko je vidio džennet i džehennem? Ko je bio tamo? Vrijedi li voljeti više maštu i iluziju od ovog slatkog života koji nam je dat da ga uživamo?” Mi se nadamo da će ovi jadnici - kada pročitaju ovu našu knjigu i vide da su ti evropski i američki državnici, političari, i naučnici, i milioni zapadnjaka koje oni smatraju prosvijećenim, progresivnim, i modernim, i koje oni žude da imitiraju, u stvari, ljudi, koji vjeruju u proživljenje, u džennet, u džehennem, u Allaha dželle-šanuhu, i u Njegove poslanike, i koji svake nedjelje žure u velikim grupama u crkve - urazumiti i shvatiti da su bili prevareni.

DRUGO UPOZORENJE: U ovoj knjizi je dokumentima dokazano da četiri jevanđelja, koja hrišćani danas imaju u svojim rukama, nisu originalno Jevanđelje (Indžil) koji je Allah dželle-šanuhu poslao već istorijske knjige koje su napisali popovi. Isto su tako su i Tora i Talmud, koje jevreji čitaju, puni pisanja koja su rabini izmislili. Što se tiče Kur’ani kerima, jasno je kao dan da je on Allahova dželle-šanuhu riječ koju je donijeo Muhammed alejhisselam. Tako isto je jasno i to da je on Allahov najdraži Poslanik koji je imao bezbroj mudžiza (natprirodnih čuda). Mi svaki dan pročitamo u novinama kako hrišćani i jevreji, koji imaju pameti i znanja, i koji shvataju ove realnosti, prelaze na islam.

ŠTA JE CIVILIZACIJA?
(Naprednost, nazadnost)

Znanje koje je obaveza (farz) za muslimane da nauče se zove islamsko znanje. Postoje dvije vrste islamskog znanja: Vjersko znanje i naučno znanje. Nauka o ahlaku (moralu, vaspitanju, ponašanju, naravi) je jedna od nauka vjerskog znanja.

Društvo koje ima dobar ahlak (vladanje, ponašanje), koji islam propisuje, i naučno znanje našega vremena, to jest, koje se podiže na oba islamska znanja, se zove civilizovano. Društva koja su razvila nauku i tešku industriju, ali koja su lišena islamskog ahlaka, se zovu tirani (zalimi), to jest, nazadnici, razbojnici, diktatori. Ona koja su nerazvijena i u nauci i radinosti (umjetnosti), i lišena islamskog ahlaka, se zovu divlja. Civilizacija je razvijanje gradova i blagostanja za stanovništvo. To znači, građenje gradova i služenje narodu. A to je moguće sa naukom i zanatima i dobrim ahlakom. Ukratko, kombinacija nauke, zanata, i dobrog ahlaka, se zove civilizacija. Civilizovani ljudi upotrebljavaju nauku i zanat da služe ljudima. Tirani (zalimi) ih s druge strane upotrebljavaju da muče narod. Kako vidimo, pravi musliman je civilizovan i napredan čovjek. Hrišćanin, jevrej, ili komunista [to jest, bezvjernik] je nazadan, bandit, i bijednik.

NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next