NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next

Šesto poglavlje

_____________

ANALIZA POSLANICA

Hrišćani prihvataju Isa alejhisselama kao [haša] boga, a svakog apostola, i Pavla, kao resula i poslanika. Oni smatraju da su njihove epistole (poslanice, pisma, risale), kao i božje knjge koje su objavljene putem otkrivenja (vahja). Zato se ove poslanice nalaze, u Biblijinom Novom Zavjetu, odmah iza četiri jevanđelja.

Kada pobliže pogledamo ove poslanice vidjećemo da - iako je rečeno da one upotpunjuju i dopunjuju četiri jevanđelja - između njih i četiri jevanđelja ima toliko protivurječnosti i kontradikcija, da bi, ako bi ih objašnjavli jednu po jednu, mogli napisati tomove i tomove knjiga, većih i od same Biblije.

Ovdje ćemo navesti nekoliko primjera:

Rahmetullah efendija u svojoj knjizi Izhar-ul-hak ovako objašnjava Pavlov prelazak u vjeru:

U knjizi Djela apostolska, u devetom, dvadeset drugom, i dvadeset trećem poglavlju, ima mnogo kontradikcija o Pavlovom vjerovanju (imanu). Ja sam ih u mojoj knjizi Izalet-uš-šukuk objasnio u deset paragrafa. Međutim, u ovoj knjizi ću spomenuti samo tri:

1 - U sedmom stihu devetog poglavlja knjige Djela Apostolska piše: “Njegovi saputnici ostadoše bez riječi: jer su čuli glas, a nisu nikoga vidjeli.” (Djela apostolska 9, 7)

S druge strane, u devetom stihu dvadeset drugog poglavlja piše: “Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše ali ne čuše glasa onoga koji mi govoraše.” (Djela apostolska 22, 9)

U dvadeset šestom poglavlju je pitanje glasa, je li se čuo glas ili nije, potpuno prećutano i ne spominje se. Kontradikcije između ove tri izjave su očevidne.

2 - U šestom stihu devetog poglavlja iste knjige piše: “I Rabb (Gospod) mu reče: ‘Ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati što ti je činiti.’” (Djela apostolska 9, 6)

U desetom stihu dvadeset drugog poglavlja piše: “A Rabb mi reče: ‘Ustani i idi u Damask, i tamo će ti se kazati za sve šta ti je određeno da činiš.” (Djela 22, 10)

S druge strane u šesnaestom, sedamnaestom, i osamnaestom stihu dvadeset šestog poglavlja piše: “Nego ustani i stani na noge svoje: jer ti se zato javih da te učinim slugom i svjedokom kako onome što si vidio, tako i onome što ću ti pokazati. Izbaviću te od naroda i od pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči, i da se okrenu od tame prema svjetlu, i od sotonine vlasti prema Allahu, i da prime oproštenje grijeha i dostojanje među osvećenima vjerom mojom.” (Djela apostolska 26, 16-18) Zaključak koji se može izvuči iz ovih izjava je to da će mu - prema stihovima u devetom i dvadeset drugom poglavlju - biti rečeno šta da radi nakon što stigne u grad. A prema stihovima, u dvadeset šestom poglavlju mu je rečeno šta treba da uradi na istom mjestu gdje je čuo glas.

3 - U četrnaestom stihu dvadeset šestog poglavlja piše: “A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje: Savle! Savle! Zašto me progoniš? ...” (Djela apostolska 26, 14) Međutim, prema sedmom stihu devetog poglavlja, njegovi saputnici su zanijemili i nisu mogli govoriti. A u dvadeset drugom poglavlju se nijemost čak ni ne spominje.

U knjizi Izhar-ul hak piše da u u drugim poglavljima Knjige Djela apostolskih ima još i gorih kontradikcija.

U prvom i narednim stihovima desetog poglavlja prve Pavlove epistole Korinćanima, piše: “Ali neću braćo da budete u neznanju: očevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše, i svi se u Mojsija krstiše u oblaku i u moru,” (Prva poslanica Korinćanima 10, 1-2) “Niti budite idolopoklonici kao neki od njih, ...” “Niti se upuštajte se u blud, kao što su se neki od njih upustili, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade.” (Prva poslanica Korinćanima 10, 7-8) U Starom Zavjetu, u Knjizi Brojeva, u prvom i narednim stihovima dvadeset petog poglavlja piše: “Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama.” (Knjiga Brojeva 25, 1) “... i planu gnjev Gospodnji (Dženabi Hakkov) na Izraela.” (Knjiga Brojeva 25, 3) “... Tako pomor Izraelaca prestade. A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset četiri hiljade.” (Knjiga Brojeva 25, 8-9) Pošto je između ova dva pripovijedanja razlika u broju mrtvih 1000 jedno od njih je sigurno neispravno.

Opet, u četrnaestom stihu sedmog poglavlja Knjige Djela apostolskih piše: “Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.” (Djela apostolska 7, 14) U ovom pasosu, Josip (Jusuf alejhisselam) i njegova dva sina nisu uključeni u ovih sedamdeset pet osoba u Egiptu. Pomenuti broj je samo broj osoba u Jakovljevom (Ja’kubovom alejhisselam) plemenu.

Međutim, dvadeset sedmi stih četrdeset i šestog poglavlja Knjige Postanka kaže: “... sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša.” (Knjiga Postanka 46, 27) Izgleda da je pasos u Knjizi Djela apostolskih pogrešan.

Tako je to sa poslanicama i sa četiri jevanđelja koja su temelj hrišćanskog vjerovanja. Kako smo već prethodno prokomentarisali, ovo nisu jedine kontradikcije u ovim jevanđeljima i u Starom i Novom zavjetu. S obzirom da bi se, kada bi ove sve kontradikcije jednu po jednu nabrajali, mogli napisati tomovi i tomovi knjiga, i pošto su neke od njih objašnjene u knjigama Izhar-ul-hak i Šems-ul-hakika mi ovdje nećemo iznositi detaljnije podatke. Oni, koji žele da nauče više o ovom predmetu trebaju se prokonzultovati sa sljedećim knjigama: Tahrirat-i enadžil koju je napisao protestantski naučnik Džizler (Giesler) i izdao 1233/1818. g.n.e.; Selirmadžirovu (Sellirmagir) knjigu Mukaddime-i kitab-i Ahd-i džedid, koja je izdata 1817. godine; Sifirovu knjigu Birinci Indžilin asli (Stvarni izvor prvog jevanđelja) koja je izdata 1832. godine; Knjigu Inciller uzerine muahezat (Kritika jevanđelja) koju je napisao Yor, jedan od savremenih orijentalista; Knjigu pod naslovom Yuhanna Incili Uzerine Inceleme (Opservacija Jevanđelja po Ivanu) orijentaliste Šauzera (Shauzer), koja je izdata 1841. godine; Knjigu koju je napisao savremeni književnik Gustav Ichtel u kojoj je opisao ponašanje Isa alejhisselama; i [bilo koju od mnogobrojnih knjiga] koje su napisali istoričari kao što je Strauss.

Što se tiče Kur’ani kerima - koji svi muslimani slijede [i koji je uzrok dobijanja sreće i na ovom i na onom svijetu] - on je hiljadu i dvije stotine devedeset i tri [1293] godine zaštićen, pod Allahovom dželle-šanuhu stražom [do danas preko hiljadu i četiri stotine dvadeset godina], kako je unaprijed određeno časnim značenjem (mealom) devetog ajeta iz poglavlja (sure) Hidžr, koje glasi, “Mi smo poslali Kur’ani kerim i Mi ćemo ga čuvati.” To znači da - iako su muslimani raznih zemalja oduvijek imali njegove kopije od vremena hidžreti nebevijje do današnjeg dana - u Kur’ani kerimu ne postoji ni jedna ni najmanja promjena uključujući i znakove interpunkcije. Ovo je univerzalno potvrđena činjenica. I dok je to tako, šta se drugo može činiti osim čuditi na tvrdnje par sveštenika, koji su došli u islamske zemlje s misijom, [sa hrišćanstvom čiju smo unutarnju bit gore objasnili], i platicom od desetak zlatnika, i očekivanjem da dobiju pravi put zamišljajući da imaju pravu vjeru, koju oni porede s islamom koji je osnovan na čvrstom temelju i koji je do nas došao u svojoj čistoj originalnosti i očuvanosti. Zar njihove tvrdnje nisu previše apsurdne da se na njih čak i odgovara? Kada bi ovi njihovi pokušaji bili sa ciljem da se otkrije istina - kako to oni tvrde - donekle bi ih i tolerisali, jer oni nisu pažljivo izučavali islamske knjige. Ali, to nije slučaj. Njihov pravi cilj je da uz pomoć raznih trikova, namjernih izvrtanja istine, i pravljenja lažnih zaključaka iz islama izmame neznalice. Pošto oni ne mogu odgovoriti na knjige koje su napisali islamski učenjaci (alimi), i na pitanja koja su im postavili, oni, kao i uvijek, napadaju na islam bezobraznim i drskim neznanjem [i bezdušnošću], pretvarajući se kao da tobože nisu te knjige ni vidjeli. Oni u tajnosti pišu i objavljuju knjige i pamflete koje su pune laži i kleveta koje onda potajno šire.

NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next