NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next

Osmo poglavlje

_____________

KUR’ANI KERIM I DANAŠNJA JEVANĐELJA

Protestanti se trude da dokažu kako su zapovijedi i naređenja u jevanđeljima iznad onih u Musa alejhisselamovoj vjeri i porede ih sa svojim jednostranim gledištem. Oni onda pokušavaju da ispitaju jesu li i zapovijedi Kur’ani kerima iznad onih u jevanđeljima. Oni ovako kažu: “Vrijednost i značaj svakog dokaza je upravo proporcionalan jačini i snazi ubjeđenja koja su iznijeta u dokazu [koja ga dokazuju]. Svaka razumna osoba je prilagodila svoje dnevne poslove ovim pravilima. Na primjer, ako jedan stručnjak tvrdi da je pronašao novo oružje, koje je jače i dalekosežnije od starog, država koja mora da poboljša svoje oružje neće prihvatiti to oružje prije nego što ga isproba. Tvrdnja da je islam uzvišeniji od hrišćanstva je upravo takva. Ne bi bilo razumno, bilo bi slijepo i brzopleto prihvatiti islam prije nego što ga odmjerimo. Dakle, zapovijedi Kur’ani kerima se moraju izložiti preciznom eksperimentu i vidjeti da li su one iznad, i bolje, od onih koje su izražene u Jvanđelju. Ako naš rezultat pokaže da je Kur’ani kerim uzvišeniji - kako se pretpostavlja - biće neophodno da se napusti Jvanđelje i usvoji Kur’ani kerim.

ODGOVOR: Kada bi mi znali da je onaj ko je napisao ove riječi, napisao te riječi sa ciljem da pronađe istinu, umjesto da izvrši zadatak koji mu je odredila protestantska misionarska organizacija, mi bi mu se zahvalili za njegove zadnje riječi. One su prilično razumne. Ali, kao što je svima poznato i kao što i on sam sobom priznaje, mi ga moramo upozoriti da ne prikriva svoje prave namjere, to jest, da prima platu od protestantskog misionarskog društva i da zarađuje za svoje životne potrebe u protestantskom misionarskom društvu. Međutim, pošto je mjerilo tačno, nama se je zadovoljstvo složiti sa njim. Mi ćemo morati malo kasnije, da bi istakli dokaze, uporediti izvjesne časne stihove iz Kur’ani kerima s onim u jevanđeljima.

Ako ostavimo na stranu epizode i izjave koje se nalaze u četiri jevanđelja, njihova učenja o moralu, o ovosvjetskim poslovima [muamelatu], o srcu, i o onom svijetu se sastoje iz sljedećeg:

“Trebamo se potpuno okrenuti od ovog svijeta i biti zadovoljni siromaštvom i bijedom. Trebamo voljeti Allaha dželle-šanuhu svim srcem i više od svog života i želja. Voljeti svoga komšiju isto kao i sebe i sa njim saosjećati u tuzi i nevolji. Žaliti ugnjetavane. Saosjećati sa djecom. Odbijati iz srca zle misli. Pomiriti dva zavađena vjernika. Strpljivo i radi vjere podnositi nevolje. Ne ubijati ljude. Ne krasti. Ne ljutiti se. Ne izgovarati loše riječi. Ne psovati se. Ne upotrebljavati vulgarne riječi. Trebamo biti svjesni svojih grešaka, iako mogu izgledati oprostive, i tolerisati tuđe greške čak i ako su ozbiljne. Ne okrivljivati druge. Biti strpljivi kada nas drugi ruže zato što smo ih nasavjetovali. Ne oskrnaviti i ne mijenjati Allahove dželle-šanuhu zapovijedi. Ne vrijeđati svoga brata u vjeri. Ne činiti preljubu. Ne gledati požudno u žene [osim svoje supruge]. Ne razvoditi se bez razloga. Ne kleti se. Ne braniti se od zla (Matej 5, 39). Ako nas udare po jednom našem obrazu trebamo im okrenuti i drugi (Matej 5, 39). Kada nam traže košulju trebamo dati i kaput. Trebamo onim koji nam govore zlo lijepim uzvrati. Ukratko, trebamo uzvrati uslugom svima koji nam žele zlo. Kada dajemo milostinju, kada postimo, i kada se molimo, trebamo se čuvati licemjerstva. Ne trebamo se dugo moliti. Ne trebamo čuvati novac toliko da nam je s njim srce zauzeto. Ne trebamo brinuti za našu opskrbu i odjeću. Allah dželle-šanuhu će nam dati sve što iskreno tražimo. Onaj ko sluša Allahove dželle-šanuhu zapovijedi će ući u Džennet.” U jevanđeljima se takođe nalaze i sljedeći savjeti: Ne uzimajte novac kada podučavate druge njihovim vjerskim zapovijedima. Kada ulazite u nečiju kuću nazivajte im mir (selam). Nemojte ostajati gdje niste poželjni. Kada podučavate zapovijed (zapamtite) da je to Allahova dželle-šanuhu zapovijed a ne vaša. Kada podučavate vjeru nemojte se nikoga plašiti. Nemojte nikom suditi i nemojte ni o kom imati mišljenje. Oprostite svaku grešku i budite skromni. Ja sam došao da među ljude donesem mir. Ja nisam donijeo podjelu i mač. Ja nisam došao da unosim razdor i rat. Ko više voli svoje roditelje od mene nije sa mnom. Na onom svijetu će dobra djela biti nagrađena a zla kažnjena mučenjem. Ko sluša Allaha dželle-šanuhu je moj brat. Ko prizna istinitu riječ kada je čuje biće nagrađen na onom svijetu, a ko je porekne biće mučen. Budite dobri prema vašim roditeljima. Onaj ko izusti vulgarne riječi ne postaje prljav. Ali, on će biti prljav ako uradi prljave stvari koje je rekao, odnosno, ako ubije nekoga, ili učini preljubu, ili se krivo zakune. Ne odbijajte plaćanje takse kada vam je zatraže. Allah dželle-šanuhu će uzdići onoga ko je skroman. Oholi će biti poniženi. Dajite milostinju od svoje imovine, Allah dželle-šanuhu će vam je vratiti. Bogatašima koji gomilaju imetak će biti teško da uđu u Džennet. Mi nismo došli da nas služe već da služimo.”

U jevanđeljima se, sve zapovijedi, zabrane, i pravila dobrog i lošeg ponašanja, sastoje od gore napisanih stvari.

Ova sva učenja su takođe obuhvaćena i jednim najčišćim stilom, i u Kur’ani kerimu, najkorisnijoj, i najuzvišenijoj od svih Svetih knjiga koje je Allah dželle-šanuhu poslao. Ako bi htjeli sravniti ove gore spomenute sve zapovijedi, zabrane, i pravila, koja se odnose na moral i na ovaj svijet - sa onim u Kur’ani kerimu - mi trebamo spomenuti i objasniti samo jedan mali dio propisa Kur’ani kerima. Prema tome, mi ćemo navesti samo neke od njih kao primjer:

1 - U Jevanđelju po Mateju piše: “Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.” (Matej 5, 3) [Ovdje se daju lijepe vijesti onim koji ne vole ovaj svijet. Takođe se kaže i to da i je ovaj svijet bezvrijedan.]

Ovo je, s druge strane, izraženo u Kur’ani kerimu jako detaljno i na najljepši način koji svako može razumjeti:

Značenje dvadesetog ajeta sure Hadid glasi, “Znajte da ovozemni život nije ništa (drugo) nego igra, i zabava, i raskoš, međusobno hvalisanje i nadmetanje u imecima i potomstvu.” (57, 20)

Značenje trideset drugog ajeta sure En’am glasi, “Život ovoga svijeta je samo igra i zabava. Onim koji se boje Allaha dželle-šanuhu je zaista bolji život na onom svijetu. Zar vi ne shvaćate?” (6, 32)

Značenje četrdeset i šestog ajeta sureta Kehf glasi: “Imetak i djeca su samo ukrasi ovozemnog života. Ali trajna dobra djela su kod tvog Gospodara (Rabba) najbolja za nagrade i najbolja (kao osnova) za nadu.” (18, 46)

Značenje trideset devetog i četrdesetog ajeta sure Mu’min glasi, “O moj narode! Ovaj ovosvjetski život je samo jedan kratkotrajni život i beskorisno uživanje. Ahiret (budući svijet) je dugotrajana kuća. Onom ko uradi zlo djelo će biti isto tako uzvraćeno. Ko je pravovjernik (mu’min), i ko učini dobro djelo, bez obzira bilo to muško ili žensko, ući će u Džennet i u njemu će biti neograničeno nagrađivan.” (40, 39-40)

Značenje dvadesetog ajeta sure Šura glasi, “Allahu dželle-šanuhu pripadaju ključevi i nebeskih i zemaljskih [kišnih riznica]. On smanjuje rizk (opskrbu) kome hoće, a i obilje kome hoće. Jer, On zna u svemu šta je dobro za Njegovog roba [da mu dadne malo ili puno].” (42, 12)

Značenje trideset šestog ajeta sure Šura glasi, “Sve što vam je ovdje dato je samo uživanje ovozemnog života. Ali ono što je kod Allaha dželle-šanuhu je bolje i dugotrajnije. To je za one koji vjeruju i koji se uzdaju u svog Gospodara (Rabba).” (42, 36) Pored ovih i još mnogih drugih njima sličnih ajeta, koji kažu da je ovaj svijet (ili dunjaluk) zao, ima još i mnoštvo hadisi šerifa koje je izrekao naš Pejgamber, Muhammed alejhisselam. [Arapske riječi dunja (ovaj svijet) i adna - koje su napisana u originalnoj verziji ajeta koja smo prethodno citirali, i u hadisima koje ćemo dole navesti - znače “jedna štetna i zla stvar”. Drugim riječima Kur’ani kerim i hadisi šerifi nam zabranjuju štetne i zle stvari. Oni koji imaju akli selim (zdrav, čist, neokaljan razum) prepoznaju štetne i zle stvari. Oni čija pamet nije savršena, a naročito oni koji su kratkovidni, nisu u stanju da razluče štetno i zlo od korisnog i dobrog. Oni ih brču jedno s drugim. Pošto Allah dželle-šanuhu i Njegov Pejgamber sallallahu alejhi ve sellim puno sažaljevaju ljudska bića oni su takođe i objasnili šta je ovaj svijet (dunjaluk) koji su oni zabranili, to jest, oni su jasno rekli šta je štetno a šta nije. Prema tome, riječ “ovaj svijet” (dunja) se odnosi na ono što je Allah dželle-šanuhu zabranio i na ono za što je naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem rekao da je mekruh. Kako vidimo ovosvjetske stvari koje Allah dželle-šanuhu nije zabranio, i koje je čak i naredio, nisu isto što i dunjaluk (ili ovaj svijet) koji je štetan i zao. Prema tome, raditi i zarađivati koliko god možemo, izučavati i baviti se naukom, medicinom, aritmetikom, geometrijom, arhitekturom, upotrebom ratnih sredstava, i, ukratko, praviti i zarađivati za sredstva civilizacije, koja daju čovječanstvu udobnost, mir, i sreću, nisu dunjaluk. Praviti i upotrebljavati ova sredstva, u skladu sa načinom, ponašanjem, i uslovom koji Allah dželle-šanuhu propisuje, je ibadet (bogosluženje, molitva). Allah džellešanuhu voli muslimane koji tako rade. On će im na onom svijetu (ahiretu) dati vječne blagodati i sreću.] Ovdje ćemo navesti nekoliko hadisi šerifa (izjava našeg Poslanika alejhisselam):

Abdullah ibni Omer radijallahu anh nam prenosi da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Ako neko na ovom svijetu dobije nešto [više nego što mu je potrebno] on će kod Allaha dželle-šanuhu, iako je on kod Allaha dželle-šanuhu cijenjena osoba, izgubiti jedan dio poštovanja.

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ljubav prema dunjaluku (ovom prolaznom svijetu) je glava svih grijeha.” Abu Hurejre radijallahu anh nam prenosi da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ovako činio dovu, “Ja Rabbi! (O moj Gospodaru! O moj Allahu!) Pošalji Muhammedovom alu (ukućanima, fameliji) onoliko rizka (životnih potreba) koliko će mu biti dovoljno.

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Budi na dunjaluku kao garib (tuđin, stranac) i putnik, osjećaj se mrtvim.

[Drugi hadisi šerifi glase:

Sretan je onaj ko napusti dunjaluk (to znači ko iz svog srca izbaci ljubav prema njemu) prije nego što dunjaluk napusti njega.

Allah dželle-šanuhu će dati onom ko radi za ahiret (onaj vječni svijet), i žudi za njim, da mu dunjaluk (ovaj prolazni svijet) bude sluga.

Zapanjujuće je da je neko, ko vjeruje da je ahiret vječan, svezao svoje srce (voli) za ovaj svijet.” “Ovaj svijet je stvoren za vas a vi ste stvoreni za ahiret! A na ahiretu nema ništa osim dženneta (raja) i džehennemske (paklene) vatre.

Neka su helać (propadnu) oni koji obožavaju pare i hranu!

Ja se ne plašim da ćete vi postati siromašni. Mene je strah da ćete se vi, kao i vaši prethodnici, nagrabiti puno dunjaluka i prestati slušati Allaha dželle-šanuhu i postati jedni prema drugima neprijatelji.

Šteta koju nanosi pohlepa za bogatstvom i slavom je veća od štete koju nanose dva kurjaka stadu ovaca.

Nemojte biti skloni dunjaluku pa će vas Allah dželle-šanuhu voljeti. Nemojte biti zavidni drugim na njihovoj imovini pa će vas ljudi voljeti.

Život na ovom svijetu je kao prelazak preko mosta. Pređite ga i nastavite svoj put!” “Radite za ovaj svijet (dunjaluk) onoliko koliko ćete biti na njemu a za onaj svijet (ahiret) onoliko koliko ćete biti na njemu!”]

Pored ovih ajeti kerima i hadisi šerifa koji nas savjetuju da odvojimo više energije za onaj svijet, i koji nam zabranjuju da volimo dunjaluk, islamska vjera u sebi sadrži i mnoge zapovijedi - ajeti kerime i hadisi šerife - koje nam preporučuju znanje, nauku, tehniku, arhitekturu, umjetnost (radinost) i trgovinu, i koje nas pospješavaju da ih naučimo. Jer spas i blagostanje civilizovanih društava i nacija nije moguć u bijedi. Naprotiv, bogatstvo je jako potrebno i neophodno za uspostavljanje dobrotvornih ustanova, javnih kuhinja, škola, medresa, bolnica, pomaganje invalidima bijednicima i siromasima, [i služenje čovječanstvu pravljenjem česama, građenjem mostova i osnivanjem tvornica]. U stvari, značenje dvadeset devetog ajeta sure Nisa u Kur’ani kerimu glasi, “O vi koji vjerujete! Ne jedite vaše imetke na nedozvoljen način [kao što su kamata i kocka koje su haram (nedozvoljene) u islamu] osim da to bude trgovina s vašim međusobnim zadovoljstvom.” (4, 29)

Značenje dvije stotine sedamdeset petog ajeta sure Bekara glasi, “A Allah dželle-šanuhu je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (2, 275)

Značenje četrnaestog i petnaestog ajeta sure Al-i Imran glasi, “Ljudski nefs voli i žudi za ženama, nagomilanim zlatom i srebrom, obilježenim (najljepšim) konjima, ovcama [stokom i devama] i usjevima. To su privremene blagodati ovozemaljskog života, a ljudi se na kraju vraćaju Allahu dželle-šanuhu. O Moj Resulu (Poslaniče)! Reci pravovjernim (mu’minima): Hoćete li da vas obavijestim šta je najbolje od ovih ovozemaljskih stvari? Oni koji odustanu od ovih ukrasa će imati bašče [džennete] kod svoga Gospodara ispod kojih (kroz koje) teku rijeke. Oni će u njima (bašćama) vječno ostati. Tamo imaju čiste žene koje su daleko od sramnih i griješnih djela, a, kao najveću blagodat, Allahovo dželle-šanuhu zadovoljstvo. Allah dželle-šanuhu savršeno vidi stanje i djela Svojih robova.” (3, 14-15)

Značenje jedanaestog ajeta sure Nebe’ glasi, “A dan smo učinili vremenom sticanja [da možete po danu zarađivati vaše životne potrébštine].” (78, 11)

Značenje desetog ajeta sure A’raf glasi, “Mi smo vam dali autoritet na zemlji i učinili vam na njoj sredstva za održavanje života. [Mi smo agrikulturom, trgovinom, i radom stvorili neophodne potrebe za vaš život.] Kako vi malo zahvaljujete!” (7, 10)

Naš Pejgamber sallallalahu alejhi ve sellem je rekao, “Najbolja i najpovoljnija hrana koju čovjek jede je ona koju zaradi svojim rukama. Allahov dželle-šanuhu Pejgamber Davud alejhisselam je jeo od onog što je zarađivao svojim rukama.

Dobroj (salih) osobi koja troši (svoj imetak) u dobrotvorne (hajr) svrhe, zarada koju je zaradila halalom (na odobren način po islamu), je tako divan imetak.

Pošten trgovac će na Sudnjem danu biti sa siddicima i šehidima.

Allah dželle-šanuhu će sve olakšati onim koji olakšavaju kupo-prodaju.

I još jedan hadisi šerif, “Neka se Allah dželle-šanuhu smiluje onim koji olakšavaju kupo-prodaju.

Jednog jutra je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem razgovarao sa svojim časnim drugovima (ashabima kiram) kad je jedan jak mladić prošao pored njih i u ušao u svoju radnju. Neki od njih rekoše da bi mu bolje bilo da im se pridružio, da šta nauči, umjesto što je tako rano otišao da zarađuje dunjaluk. Na to je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Nemojte tako govoriti! Ako on ide da on i njegovi roditelji i ukućani nisu oskudni njegov svaki korak je ibadet. Ako mu je namjera da bude arogantan prema drugima on je sa šejtanom (đavolom, sotonom).

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ako musliman zarađuje halal, i ne treba ničiju pomoć, i pomaže svojim komšijama i rodbini, on će na Sudnjem danu svijetliti kao pun mjesec.

[Hadisi šerifi ovako kažu, “Allah dželle-šanuhu voli pravovjernog (mu’mina) zanatliju,” i “Zanatlijina zarada je najhalalnija,” i “Trgujte! Devet desetina (vaše) nafake (rizka) je u trgovini,” i “Ako neko toliko osiromaši da mora moliti druge za sadaku Allah dželle-šanuhu će mu dati sedamdeset vrsta potreba.

Drugi hadisi šerifi ovako kažu, “Džennet (raj) je vadžib onim koji se muče zarađujući halal,” i “Poslije pet dnevnih namaza svakom muslimanu je farz da radi i zarađuje halal,” i “Najbolja trgovina je tekstilom. Krojač ima najbolji zanat.”]

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem je reklamisao zanat i trgovinu. Mnogi ajeti kerimi i hadisi šerifi su detaljno objasnili dozvole (halale) i zabrane (harame) trgovine i razloge za svaki od njih.

S druge strane, u jevanđelju nije nikad postojala dozvola rada za ovaj svijet. Nasuprot, naređeno nam je da prodamo sve što imamo i da svu zaradu poklonimo kao milostinju (sadaku).

2 - Jevanđelje po Mateju kaže, “Blago ožalošćenima, jer će se utješiti.” (Matej 5, 4)

Kur’ani kerim je prepun ajeti kerima koji su objavljeni da objasne nagrade koje će dobiti oni koji strpljivo podnesu nevolje koje ih snađu. Na primjer:

Značenje stotinu pedeset petog, stotinu pedeset šestog i stotinu pedeset sedmog ajeti kerima sure Bekara glasi: “O pravovjerni! Ja ću vas kušati (malo) strahom [od neprijatelja u Svetom ratu], glađu [izazvanim postom i gladovanjem], umanjivanjem imetka [izazvanim katastrofama i štetom], umanjivanjem zdravlja [bolešću ili slabošću], umanjivanjem plodova [u vašim plodovima i vašoj djeci, koja su kao plodovi, što može biti izazvano nebeskim ili zemaljskim katastrofama]. O Moj habibu (najdraži miljeniče) obraduj [Mojim oprostom (lutfom) i dobrotom (ihsanom)] one koji su strpljivi. One, koji su, kada ih zadesi nevolja, pokorni i zadovoljni, i koji kažu, ‘Mi smo Allahovi dželle-šanuhu robovi i stvorenja i [kada umremo] Njemu se vraćamo.’ To su oni (koje prate) blagodati njihova Gospodara i Njegova milost i oprost [i džennet] i to su oni koji su upućeni na pravi put.” (2, 155-157)

3 - Opet, u jevanđelju po Mateju piše, “Blago krotkima, jer će naslijediti zemlju.” (Matej 5, 5)

Značenje stotinu trideset četvrtog ajeta sure Ali Imran u Kur’ani kerimu glasi: “Oni koji savladaju svoju srdžbu i praštaju grijehe drugih ljudi. Allah dželle-šanuhu voli dobročinioce.” (3, 134)

[Značenje četrdesetog ajeta sure Šura glasi: “A ko oprosti (ozljede koje su mu nanešene) i izmiri se nagrada mu je kod Allaha dželle-šanuhu.” (42, 40) Značenje četrdeset trećeg ajeta sure Šura glasi: “Allah dželle-šanuhu će dati veliku nagradu onom ko se strpi i oprosti svojim ugnjetačima.”] (42, 43)

Značenje stotinu pedeset devetog ajeta sure Ali Imran glasi: “Tvoje blago postupanje prema tvojim ashabima je Allahov dželle-šanuhu kerem (ljubaznost, darežljivost) i rahmet (milost). Da si ti prema njima bio grub i tvrda srca, oni bi se odvojili od tebe.” (3, 159)

Naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, je ovako činio dovu, “Ja Rabbi! (O moj Gospodaru! O moj Allahu!) Daj mi bogatstvo u znanju, ukrasi me hilmom (blagošću), blagoslovi me takvom (bogobojaznošću), i poboljšaj mi zdravlje.” [Mi ćemo kasnije citirati hadisi šerife o blagosti.]

4 - Opet, u Jevanđelju po Mateju piše: “Blago milostivima, jer će biti pomilovani.” (Matej 5, 7)

U Kur’ani kerimu ima puno ajeta koji govore o milosrđu (merhametu), šefkatu (samilosti, sažaljenju) i blagosti. Značenje stotinu dvadeset osmog ajeta sure Tevbe glasi: “O ljudi! Došao vam je Poslanik, između vas, koga vrijeđaju vaši grijesi i vaše ružno ponašanje. On je jako zabrinut za vas. On je pun merhameta (sažaljenja) prema pravovjernim (mu’minima) i za njih traži dobro (hajr).” (9, 128)

[Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Allah dželle-šanuhu je refik (drug). On voli blagost. On će dati blagom pravovjerniku (mu’minu) ono što neće dobiti siledžije niti iko drugi.

U hadisi šerifima se kaže: “Ko nije blag nije koristan,” i “Mu’min (pravovjernik) kom je data blagost je dobio [sva] dobra, i ovosvjetska i onosvjetska,” i “Ja oglašavam onog kome je džehennem zabranjen (haram) i kome je zabranjeno (haram) goriti u džehennemu. Dobro slušajte! To je onaj pravovjernik (mu’min) koji ljudima olakšava stvari i koji je ljubazan prema njima.

Jedan drugi hadisi šerif kaže: “Ako neki pravovjerni (mu’min), koji može raditi šta hoće kada se naljuti, se ne naljuti, Allah dželle-šanuhu će ga prozvati na Sudljem danu između svih drugih. On će mu reći, ‘Idi kojoj god želiš huriji.’” Jedan drugi hadisi šerif glasi, “Kao što sirće kvari med tako i srdžba kvari iman.

Kada je neko upitao Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem za savjet on je rekao, “Nemoj se ljutiti!” Kada mu je on, opet, nekoliko puta postavio isto pitanje, on mu je uvijek isto odgovarao, “Nemoj se ljutiti!]

U Kur’ani kerimu piše da su se ashabi kiram alejhimurridvan međusobno jako voljeli, i da su bili merhametli (samilosni, sažaljivi) jedni prema drugima. Značenje zadnjeg ajeti kerima sure Feth glasi, “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je Allahov dželle-šanuhu Resul! A oni što su s njim [ashabi kiram] su oštri prema kafirima, a milostivi [merhametli, šefkatli] među sobom.” (48, 29)

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u hadisi šerifu, “Nije od nas onaj ko ne poštuje naše stare i ko nije samilostan (merhametli) prema mlađim.

5 - Jevanđelje po Mateju kaže, “Blago onima koji su čistoga srca, jer će Allaha dželle-šanuhu vidjeti.” (Matej 5, 8)

[Mnogi ajeti Kur’ani kerima i veliki broj hadisi šerifa našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem naređuju lijep ahlak (narav, odgoj, moral) i čisto srce. Islam puno naglašava čistoću srca.]

Značenje osamdeset osmog i osamdeset devetog ajeta sure Šu’ara u Kur’ani kerimu glasi, “Na Sudnjem danu neće koristi ni imetak ni sinovi. [Dobiće blagodati (ni’mete) samo] oni koji dođu pred Allaha dželle-šanuhu sa čistim i selim (zdravim, čistim, neokaljanim) srcem.” (26, 88-89)

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Slušajte! Ja (vam) kažem! U čovjekovom tijelu ima jedan komad mesa (jedan organ). Ako je on dobar svi (drugi) organi su dobri. Ako je on zao svi (drugi) organi su zli. Ovaj komad mesa je kalb.” [Ovaj komad mesa je gnijezdo jednom “dževher”-u (tj. jednoj biti, suštini) koji se zove “kalb” ili “gonul” (srce). Ovaj “dževher” se ne može ni vidjeti ni osjetiti našim ćulima. Čistoća ovog komada mesa je čistoća “gonul”-a. I ovaj komad mesa se takođe metaforično zove kalb.]

6 - U Jevanđelju po Mateju se kaže, “Blago onima koji mir grade. Oni će se nazivati Allahovim dragim robovima.” (Matej 5, 9)

Značenje desetog ajeta sure Hudžurat u Kur’ani kerimu glasi, “Mu’mini su samo braća, pa mirite svoju braću (uklanjajte nesporazume među njima) i bojte se Allaha dželle-šanuhu, ne bi li vam se smilovao.” (49, 10)

Značenje stotinu četrnaestog ajeta sure Nisa glasi, “Nema nikakva dobra (hajra) u mnogim njihovim tajnim poslovima. Ali, pravovjerniku (mu’minu), koji podstiče davanje milostinje (sadake), ili učini dobro, ili izmiri zavađene ljude (tajnost je dozvoljena). Mi ćemo uskoro svakom onom, ko čini ovakva djela i traga za Allahovim dželle-šanuhu zadovoljstvom, dati veliku nagradu.” (4, 114)

Značenje četrdesetog ajeta sure Šura glasi, “Kazna za nepravdu (zločin, zlo) je ista količina nepravde (koju je izazvao zločinac). Ako neko oprosti (zločincu njegov) zločin i pomiri se [s njegovim neprijateljem] njegova nagrada je kod Allaha dželle-šanuhu.” (42, 40)

7 - U Jevanđelju po Mateju se kaže, “Blago progonjenima radi pravde, jer je njihovo carstvo nebesko. Blago vama ako vas usprogone zbog vaše dobrote. Vi ste tako sretni što vas - radi Mene - neprijateljski tretiraju, ugnjetavaju i kleveću. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima. Jer, idolopoklonici su isto tako prije vas progonili i Poslanike”, alejhimusselam. (Matej 5, 10-12)

Kur’ani kerim u sebi sadrži mnoge ajeti kerime koji su objavljeni (da nas informišu) o vrstama strpljivosti i o nagradama za svaku od njih. Značenje stotinu sedamdeset sedmog ajeti kerima sure Bekara glasi, “Nije dobročinstvo i poslušnost (hajr i taat) da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu. (Pravo) dobročinstvo i poslušnost je da vjerujete u Allaha dželle-šanuhu (da postoji i da je jedan), i u onaj svijet, i u meleke, i u Allahove dželle-šanuhu objavljene knjige, i u Pejgambere. I da radi Allaha dželle-šanuhu, rado, dijelite svoju imovinu: siromašnoj rodbini, jadnoj siročadi i onima koji su muhtać (kojima je potrebno), zastalim putnicima [garib putnicima, musafirima], fakirima (siromasima) koji to traže, i mukateb robovima [robovima koji imaju sporazum s njihovim vlasnicima i koji će se otkupiti i postati slobodni kada isplate izvjesnu sumu novca], i zarobljenicima [da se oslobode]. I da ispravno klanjate [farz] namaze, i dijelite zekat, i ispunjavate ugovore, i da ste strpljivi u siromaštvu, i u oskudici i u škripcu (bolesti) i u džihadu (ljutom boju) i da ste odani onim koji posjeduju ove kvalitete. Ovakvi ljudi su posjednici takve (iskreni i bogobojazni vjernici).” (2, 177)

Značenje dvije stotog ajeta sure Al-i Imran glasi, “O pravovjerni! Budite strpljivi [s proganjanjima vjerskih neprijatelja]. Utrkujte se (međusobno) u strpljivosti protiv vaših neprijatelja da ih pobijedite u džihadu. Kada ste u džihadu protiv kafira stražarite na granicama (vaše države) i bojite se Allaha dželle-šanuhu da dobijete felah [spas].” (3, 200)

Značenje devedeset šestog ajeta sure Nahl glasi, “Allah dželle-šanuhu će sigurno nagraditi one koji su trpjeli (i dobiće još) i više i bolje nego što zaslužuju.” (16, 96)

Značenje desetog ajeta sure Zumer glasi, “Strpljivi pravovjernici (mu’mini) će [na Sudnjem danu] biti neizmjerno nagrađeni.” (29, 10)

Značenje stotinu pedeset trećeg ajeta sure Bekara glasi, “O pravovjerni! Tražite pomoć od Allaha dželle-šanuhu strpljivošću i namazom. Allahova dželle-šanuhu [pomoć] je sigurno sa strpljivim mu’minima.” (2, 153)

Značenje dvadeset četvrtog ajeta sure Ra’d glasi, “Oni koji su strpljivi, i koji teže Allahovom dželle-šanuhu zadovoljstvu. Oni ispravno klanjaju (svoje dnevne) namaze. Oni dijele i javno i tajno milostinju od rizka kojim smo ih Mi opskrbili. Oni uzvraćaju dobrim (djelom) onim koji su ih uvrijedili. Takvi mu’mini će biti [zbog svojih dijela] radosni na ahiretu, i biće im udobno.” (13, 24)

Allah dželle-šanuhu kaže u hadisu kudsi: “O sinovi Ademovi! Ako neko ne odobrava Moju sudbinu (kaza), i ne podnese strpljivo muke (belaje) koje mu dajem, i nije zahvalan za blagodati (ni’mete) koje mu Ja dajem, i nije zadovoljan sa ovosvjetskim blagodatima koje sam mu Ja dodijelio, neka traži drugog Gospodara (Rabba). O Ademov sine! Ko strpljivo izdrži Moje belaje on je zadovoljan sa Mnom, to jest on priznaje da sam Ja (njegov) Rabb.

8 - Jevanđelje po Mateju ovako kaže o pravdi: “Ja vam ovako kažem: Ako vaša pravda ne nadmaši pravdu književnika i fariseja nećete ući u carstvo nebesko.” (Matej 5, 20)

I Kur’ani kerim je takođe prepun časnih stihova (ajeti kerima) koji govore o pravdi i pravednosti (tj. adaletu).

[Značenje riječi “pravda” i “pravednost” u rječniku je “stavljanje nečega na njegovo pravo mjesto”. Postoje dvije definicije za pravdu i pravednost. Prvo: “Pravda ili pravednost je rad u skladu sa zakonima, propisima, i granicama koje je vladar ili suveren postavio i propisao sa ciljem da vlada državom. Izlazak iz kruga ovih propisa je nepravda (tj. zulum).” Realističnija definicija pravde i pravednosti je, “Upotrebljavanje svoje lične imovine.” Prema tome, nepravda ili zulum, je prestup protiv nečije imovine. Allah dželle-šanuhu, stvaralac svih svjetova, je vrhovni Vladar [hakim] svih vladara i stvarni i jedini Gospodar i Stvaralac svega. Allah dželle-šanuhu je apsolutni i potpuni Gospodar pravde zato što On, sve što čini, čini u krugu Svoje lične imovine. Radi toga poslednja i najsavršenija vjera koju je On poslao ljudima se sastoji iz besprijekorne pravde. Sve izvan ove pravde je nepravda ili zulum.

Kur’ani kerim ne samo da naređuje pravdu već takođe i zabranjuje nepravdu - koja je suprotna pravdi. Ima puno ajeti kerima koji se na ovo odnose. U stvari, nama je čak zabranjeno (haram) nanositi zulum i našem nefsu.]

Značenje pedeset osmog ajeta sure Nisa glasi, “I kada sudite ljudima (Allah dželle-šanuhu vam naređuje) da sudite pravedno.” (4, 58)

Značenje devedesetog ajeta sure Nahl glasi, “Allah dželle-šanuhu vam naređuje da sudite pravedno, dobročinstvo (ihsan), i potpomaganje rodbine [kojima treba]. On zabranjuje razvrat/bestidnost [zinaluk] i munker [sve što je odvratno] i nasilje [zulum].” (16, 90)

[Prema definiciji našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, dobročinstvo i ljubaznost (tj. ihsan) je, “Obožavati (ibadetiti) Allaha dželle-šanuhu kao da Ga vidimo. Iako mi Njega ne vidimo On nas vidi.” Ihsan ili dobročinstvo može nastati, prvo, odustajanjem od zabranjenog (harama) i izvršavanjem zapovijedi (farzove).]

Značenje osmog ajeta sure Maide glasi, “O pravovjerni (mu’mini)! Čvrsto stanite u ime Allaha i svjedočite pravedno i neka vas ne navede mržnja prema (nekim) ljudima da ne budete pravedni [da budete odgovorni. To znači budite pravedni i prema vašim neprijateljima]. Budite [jednako] pravedni [i prema vašim prijateljima i neprijateljima], to je najbliže takvi (bogobojaznosti, pobožnosti). Bojte se Allaha dželle-šanuhu. Zaista Allah dželle-šanuhu zna vaša djela [sve što vi radite].” (5, 8)

Značenje trideset prvog ajeta sure Insan (ili Dehr) govori o tlačiteljima (zalimima) i onim koji su nepravedni, “Allah dželle-šanuhu je zalimima (silnicima, tlačiteljima, nepravednim, ugnjetačima) pripremio azab (bolnu i žestoku kaznu).” (76, 31) U Kur’ani kerimu teme pravde i nepravde nisu, kao u Bibliji, ukratko objašnjene. One su u Kur’ani kerimu i hadisi šerifima detaljno (opisane i) objašnjene. Mi bi morali, ako bi htjeli da nabrojimo sve primjere, da napišemo jednu ogromnu knjigu.

9 - Jevanđelje po Mateju kaže u petom poglavlju, od dvadeset prvog do dvadeset sedmog stiha: (Parafrazirano) “Ne ubij, nemoj se ljutiti, ne vrijeđaj brata u vjeri, prestani s onim što radiš (za sebe) i pomozi mu kada (te) treba, budi mu prijatelj čak iako je on tvoj neprijatelj; ukratko, uvijek budi lijepog ahlaka (naravi, morala), ponašaj se blago i čini dobro.” (Matej 5, 21-27)

Značenje trideset šestog ajeti kerima sure Nisa u sebi sadrži ove sve stvari i čak još i više. Značenje ovog ajeti kerima je: “Ibadetite (obožavajte) Allaha dželle šanuhu. Nemojte Mu ništa kao šerika (druga, ortaka, partnera) pripisivati. Činite dobročinstva roditeljima [riječima i djelima], rodbini [sila-i-rahimom, posjetom] siročadi [čineći im dobro], bijednicima [milostinjom], susjedima koji su (istovremeno) i vaša rodbina [sažaljenjem, milošću, i saučešćem], komšijama [čineći im usluge i štiteći ih od harama], vašim prijateljima i poznanicima [na taj način što ćete paziti na njihova prava i biti prema njima blagi], vašim gostima i posjetiocima [nudeći im hranu i piće i olakšavajući im da uzmu abdest i klanjaju namaz], vašim robovima i džarijama [oblačeći ih i postupajući blago prema njima]. Zaista Allah dželle-šanuhu ne voli one koji su arogantni i koji se hvališu umjesto da budu ljubazni [prema stvorenjima].” (4, 36)

Značenje trideset četvrtog ajeta sure Fussilet glasi: “Vrline i mane nisu isto [u nagradi i kazni], Odbacite mane na najljepši način. [To znači, zamijenite vašu srdžbu strpljenjem, i zlo oprostom. Ako to uradite] vidjet ćete da je vaš neprijatelj postao kao bliski prijatelj.” (41, 34)

Značenje osmog ajeta sure Mumtehine glasi: “Allah dželle-šanuhu vam ne zabranjuje da budete ljubazni i da činite dobro ili da budete pravedni prema onim koji sa vama ne ratuju radi vaše vjere i koji vas ne izbacuju iz vaše zemlje. Zaista Allah dželle šanuhu voli dobre i pravedne mu’mine.” (60, 8)

Ubade bin Samit, radijallahu anh, je rekao: Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao ashabima kiram alejhimurridvan: “Hoćete li da vam kažem šta je časno kod Allaha dželle-šanuhu? Kada su ashabi kiram, alejhimurridvan, rekli, “Hoćemo o Resulullah,” on, je rekao: Ako hoćete da imate čast kod Allaha dželle-šanuhu, i da dobijete visoke stepene, budite blagi prema onim koji se naljute na vas. Oprostite onom ko vas zlostavlja. Posjećujte one koji vas ne posjećuju.

Ebu Hurejre radijallahu anh je rekao (u jednom rivajetu): Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je upitao ashabe kiram alejhimurridvan: “Hoćete li da vas naučim nekoliko riječi [da vas nasavjetujem]? Ko od vas hoće da ih nauči i da po njima radi?” Kada je Ebu Hurejra rekao “Ja hoću o Resulullah” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga je uzeo za ruku i rekao: “Čuvaj se Allahovog dželle-šanuhu harama [zabranjenih stvari] pa češ biti od svih ljudi najbolji abid (obožavalac). Budi zadovoljan sa onim što ti je Allah dželle-šanuhu dao [ma kako to malo bilo] pa češ biti najbogatiji od svih ljudi [kojima je Allah dželle-šanuhu dao bogatstvo srca]. Budi fin prema tvom komšiji i pomozi mu [i srcem i djelom] pa češ postati kamil [savršen, zreo] mu’min. Ako želiš nešto sebi, želi to i svima ostalima pa češ postati [kamil - savršen, zreo] musliman.

10 - U Jevanđelju po Mateju piše: “... Ne čini preljubu. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome.” (Matej 5, 27-28)

[Kur’ani kerim ne samo da potpuno zabranjuje preljubu već takođe zabranjuje i sve što joj vodi, što je može izazvati. Na primjer, haram je (to jest, zabranjeno je) požudno gledati u ženu koja nije naša supruga. Isto je tako haram i ženama gledati druge muškarce. Dodatno tome, haram se je osamiti (biti u halvetu) sa stranom ženom (tj. sa onim ženama koje nisu naša najbliža rodbina, kao što su majka, sestra, itd., i koje nam je po šerijatu dozvoljeno oženiti); slušati glas strane žene; razgovarati sa stranom ženom bez ikakvog opravdanog i dobrog razloga, i razgovarati sa njom na privlačan i simpatičan način. Obim ove naše knjige nam ne dozvoljava da uključimo sve Allahove dželle-šanuhu zapovijedi, i Resulullahove sallallahu dželle-šanuhu alejhi ve sellem hadisi šerife koji govore o ovoj temi. Mi ćemo samo navesti nekoliko primjera.]

Značenje trideset drugog ajeta sure Isra kaže: “I ne približujte se bludu! Zaista je on vrlo sramno (djelo) i zlo koje otvara put (drugim zlima).” (17, 32)

[Značenje šezdeset osmog ajeta sure Furkan glasi: “Oni [mu’mini] koji ne obožavaju drugog boga mimo Allaha dželle-šanuhu, i koji, ne ubijaju ono što je Allah dželle-šanuhu učinio svetim, i koji ne čine bluda.” (25, 68)

Trebamo spomenuti i to da je Musaov zakonik (šerijat), rekavši, “Ne čini preljubu”, jasno zabranio preljubu. Isa alejhisselam ne samo da je zabranio preljubu već je čak rekao da je takođe i požudno gledanje preljuba.

Što se tiče islama, najsavršenije i najuzvišenije vjere, on, na jedan najsveobuhvatniji način, i zabranjuje približavanje preljubi i obuhvata obje prethodne vjere. Jer, ako nam je zabranjeno da joj se približimo, prirodno je, da nam je zabranjen i sam čin preljube (pa čak) i gledanje. Jedan drugi ajeti kerim daje vesele i radosne vijesti onim koji se suzdrže, i izbjegnu preljubu. Ovaj ajeti kerim, trideset peti ajet sure Ahzab, sadrži u sebi pet do deset biblijskih stihova. Značenje ovog ajeti kerima glasi: “Muškarcima i ženama koji se pokoravaju Allahovoj dželle-šanuhu zapovijedi, i mu’minima (vjernicima) i mu’minkama (vjernicama), i muškarcima i ženama koji su stalni u ibadetu, i iskrenim (sadik) muškarcima i iskrenim ženama [u njihovim djelima i obećanjima], i strpljivim (sabir) muškarcima i strpljivim ženama, i muškarcima i ženama koji se boje Allaha, i muškarcima koji dijele sadaku (milostinju) i ženama koje dijele sadaku, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima i ženama koji štite svoju čestitost od bludi, i muškarcima i ženama koji puno zikre (spominju) Allaha dželle-šanuhu - zaista je Allah dželle šanuhu pripremio oprost (magfiret) i veliku nagradu!” (33, 35)

[Značenje tridesetog ajeta sure Nur kaže: “O Moj Resulu, sallallahu alejhi ve sellem! Reci pravovjernim (mu’minima) da ne gledaju u zabranjeno (haram) i da zaštite svoja stidna mjesta (avrete) od zabranjenog (harama)! I reci ženama koje vjeruju (imaju iman) da ne gledaju u zabranjeno (haram) i da zaštite svoja stidna mjesta (avrete) od zabranjenog (harama)!” (24, 30)]

Hadisi šerifi, “Neka Allah dželle-šanuhu prokune one koji čine blud s oba oka.” i “Neka je Allahovo dželle-šanuhu prokletstvo na čovjeka koji požudno gleda i na ženu koja izaziva njegov pogled!” će biti dovoljni da pokažu da je zabranjeno (haram) požudno gledati u stranu ženu [tj. ženu koja nije mahrem] i da je to isto i kao preljuba.

[Ebu Sa’id-i Hudri, radijallahu anh, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek ne smije gledati u avret (stidna mjesta drugog) čovjeka a žena (ne smije gledati) u (stidna mjesta druge) žene!

Akabe bin Amir, radijallahu anh, je rekao: Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Nemojte se osamljivati u sobi sa stranom ženom!

Omer-ul Faruk radijallahu anh je rekao: Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ako se muškarac osami sa stranom ženom treća osoba u njihovom društvu je šejtan.

Burejde radijallahu anh je rekao: Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao hazreti Aliji, “O Ali! Ako ugledaš ženu okreni se od nje. Ne gledaj je ponovo! Nije je (ženu) grijeh neočekivano vidjeti ali ju je grijeh opet pogledati.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Neka Allah dželle-šanuhu prokune onoga ko pokaže svoje stidno mjesto (avret) i onog ko gleda u tuđe stidno mjesto (avret).

On je rekao u jednom drugom hadisi šerifu, “Onaj koji čini preljubu je (isti) kao i onaj koji obožava idole.”]

Kazna za blud bičevanjem (hadd) je u Kur’ani kerimu jasno objašnjena. [Značenje drugog ajeta sure Nur glasi, “I bludnicu i bludnika svakog pojedinačno izbičujte stotinu puta [ako su neoženjeni]. Neka vas ne obuzima nikakva sažaljenje kada izvršavate Allahove dželle-šanuhu zapovijedi ako vjerujete u Allaha dželle-šanuhu i dan ahireta.” (24, 2)

Preljuba ili blud se mora dokazati sa četiri svjedoka, ili, priznavanjem prestupnika. Kazna za ovaj odvratni zločin, za oženjene muškarce i žene, muslimane, je javna smrt - kamenovanjem na otvorenom prostoru. Ovo se zove redžm. Ova kazna je za širenje ovog ružnog djela, i ona je namjenjena da spriječi blud. Ova kazna je za ugrožavanje nacije i države. Blud (ili zina) je propast koja razara, i uništava narode i države. Kada uzmemo u obzir štetu koja je nanesena ženi nepoštenog čovjeka, (mogućnost) štete da takođe i žena može izgubiti svoju čednost, štetu koja je nanesena mužu žene sa kojom je on sklopio brak - ako je udata, štetu koja je nanesena ženi čovjeka sa kojim je ona sklopila brak - ako je oženjen, štetu koja se nanosi djeci koja će (psihološki) biti upropaštena, i, u ovim svim slučajevima mogućem ugrožavanju zdravlja, mi ne možemo reći da je kazna koju islam propisuje onim koji se bave preljubom prevelika i nepravedna. Bolesti, kao na primjer, sifilis, i gonoreja, [a naročito u skorije vrijeme strašna smrtonosna i neizlječiva bolest koja se zove AIDS (SIDA ili sindrom stečene imunoliške deficijencije)], koje su rezultat vanbračnih odnosa, prijete cijelom svijetu. Isa alejhisselam, kojeg hrišćani nazivaju (haša - da nas Allah dželle-šanuhu zaštiti od ovakvog vjerovanja) Allahovim sinom, je zabranio blud. A danas su hrišćanske zemlje dijelovi svijeta u kojima je blud najviše raširena.

Turske dnevne novine Turkiye su 11. marta 1987. godine saopštile sljedeće: “U Americi se bolest AIDS viđa među izvjesnim članovima i monasima katoličke crkve. Novine kao što su National Catenalic Reporter i New York Times izvještavaju da je najmanje dvanaest sveštenika umrlo od AIDS-a.” AIDS je smrtonosna i epidemijska bolest koja se pojavila 1980. godine. Pronađeno je da se ova bolest pojavljuje i vrlo brzo širi kod prostitutki, i onih, koji se bave odvratnim poslom kojim su se bavili ljudi u vrijeme Luta (stanovnici Sodome i Gomore). Njeno širenje među sveštenicima nam pokazuje da su se oni odali nepoštenim i besramnim navikama. Saopšteno je da su danas, mnogi ljudi, žene i djevojke, prestali ići u crkvu, i ispovijedati svoje grijehe, da se ne bi zarazili ovom bolešću. Činjenica da se ova, smrtonosna, zarazna, i užasna bolest ne dešava u islamskim zemljama, ni među muslimanima, je jak dokaz koji pokazuje razliku između ispravno i neispravnog. Mi ne smijemo vjerovati razvratnim egoistima, koji nastoje da zavedu i prevare djecu muslimana i nazivaju nemoralne i bestidne običaje Evropljana i Amerikanaca modom i modernizmom. Danas se bezuspješno troše bilioni dolara iz državnog budžeta na naučno-istraživačke radove i na pronalaženje lijeka protiv AIDS-a. U Americi i Engleskoj je blud toliko rasprostranjena da na univerzitetima postoje čak i projekti da se otvore porođajne klinike za studentice. Bolest AIDS je postala toliki košmar za čovječanstvo da turisti iz hrišćanske Evrope ne mogu napustiti svoju zemlju bez medicinske potvrde koja dokazuje da oni nisu zaraženi AIDS-om. Pogledajte, molim vas, Allahove dželle-šanuhu beskrajne mudrosti (hikmeta). On je poslao najgoru i najopasniju bolest na one koji ne praktikuju islam. Djeca koja su izgubljena u ovim vanbračnim aferama se ne trebaju smatrati djecom koja nisu rođena. Ona su pobijena, ubijena, djeca. Islamski zakon je po ovom pitanju vrlo suptilan. Zapovijed redžma je kazna za međusobni seksualni odnos koji će proizvesti vanbračno djete, koje će, kao ljudsko biće, biti lišeno prava porodice i časti.

Mi ćemo navesti još nekoliko hadisi šerifa koji zabranjuju stvari koje vode bludu:

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Ako neko požudno gleda u stranu ženu njegove će oči biti napunjene vatrom i on će biti bačen u džehennem. Ako se neko rukuje sa stranom ženom ruke će mu biti svezane za vrat i biće stavljen u džehennem. Oni koji bez razloga idu požudno stranoj ženi će, za svaku riječ, biti hiljadu godina u džehennemu.

On je rekao u jednom drugom hadisi šerifu, “Ako neko, ko vidi stranu djevojku okrene glavu od nje, iz straha od Allahovog azaba, Allah dželle-šanuhu će mu dati da okusi slast njegovih ibadeta.” Islam je i ovdje kao i u svemu donijeo najispravniji sud. Kako su sretni oni koji čitaju knjige alima islama, i slijede ove vjerske velikane.]

UPOZORENJE: U današnjim kopijama jevanđelja su svi zakoni Tore (Pentateuha) ukinuti. (Pentateuh je ime za pet Musa alejhisselamovih knjiga u Starom zavjetu). Ostala je samo zabrana preljube. S obzirom da jevanđelje ne diktira izvjesnu specifičnu kaznu onim koji čine preljubu, hrišćani gledaju na zabranu preljube kao na poništen zakon, što je poznato onima koji poznaju o Evropljane. Iako je Isa alejhisselam jasno i glasno rekao da je gledanje (strane žene, žene koja nije mahrem) s požudom isto što i preljuba hrišćani ne pokrivaju svoje žene [već ih ostavljaju otkrivene, da ih drugi mogu požudno gledati. Sve što izaziva zabranjena djela (haram) je zabranjeno (haram). Žene koje se ne pokrivaju, i pokazuju muškarcima, i gizdaju, i upotrebljavaju parfeme, izazivaju poglede s požudom. Dakle, postojeća jevanđelja naređuju hrišćankama da se i one pokriju. Ovo je razlog zašto se u svim crkvama i manastirima djevojke i kaluđerice pokrivaju kao muslimanke.] Međutim sveštenici su danas dozvolili ženama da priljubljeno plešu s mladićima koji im se sviđaju, da i ne govorimo o zajedničkom sjedenju sa stranim ženama. Dakle, prema Isaovim alejhisselam riječima se svaki hrišćanin i hrišćanka mogu nazvati bludnikom i bludnicom. Ako nam oni odgovore, “To su neuki ljudi i neobrazovani hrišćani. Oni ne slijede savjet. Sa njima hrišćanski vjerski ljudi i sveštenici nisu zadovoljni,” onda se postavlja pitanje, zašto oni, onda, sjede zajedno u crkvama, zašto se kite i gizdaju, i zašto se, pod imenom obreda, međusobno udvaraju i koketišu? Štaviše, kada se djevojke i mlade žene ispovijedaju mlađim sveštenicima, oni sjede nasamo, otkrivenih lica, glavu uz glavu, koljena uz koljena. Djevojke nabrajaju grijehe koje su učinile a sveštenici ih slušaju. Kada djevojke izlaze iz crkve mladići im nude svetu vodicu. Ovo nam sve pokazuje da nijedan sveštenik nije u stanju da izbjegne blud očiju - da i ne govorimo o običnim i neukim hrišćanima.

Ova objašnjenja nam pokazuju da su sveštenici kasnije, svojim ličnim interpretacijama ozakonili mnoga djela za koja su sve božije (ilahi) knjige [božije (ilahi) vjere ] rekle da su zabranjena (haram), takođe ozakonili i blud. S druge strane, u islamu, ženi je zabranjeno (haram) da pokaže stranim muškarcima (koji im nisu mahrem tj. za koje se one mogu udati) išta drugo osim lica, šake, kao i da bude s njima nasamo. One žene, koje slijede ovu Allahovu dželle-šanuhu zapovijed, su na ovom svijetu pod Allahovom dželle-šanuhu božanskom (ilahi) zaštitom. [A na ahiretu (budućem svijetu) će dobiti blagodati (veličanstvenog mjesta koje se zove) džennet-i a’la. Muslimanke će tako na ovom svijetu dobiti huzurluk (unutarnji, duševni, mir) i rahatluk (udobnost) a na ahiretu ni’mete (blagodati).] One nisu kao Evropljanke predmet ponižavanja, i užitak za pohotljive poglede muškaraca.

[Nijedna druga vjera, nijedan drugi sistem vjerovanja, nijedan drugi kult, i nijedna druga doktrina, nije dala ženi vrijednost kojom ju je islam obdario. Islam je krunisao ženu, i počastio je kao majku i sultana doma. Evropljani koji tvrde da su civilizovani zapošljavaju žene u fabrikama, kancelarijama, radionicama, i radnjama, i oduzimaju im njihovu pravu dužnost.

U islamu žena ne mora da radi i zarađuje novac ni u kući ni izvan kuće. Ako je udata o njoj se brine njen muž. Ako nije o njoj se brine njen otac. Ako nema oca, njena najbliža rodbina mora da radi i da joj obezbjedi sve njene potrebe. Ako žena nema nikoga ko će se o njoj brinuti blagajna islamske države (bejt-ul-mal) joj mora obezbijediti sve njene potrebe. U islamu teret sticanja nije podijeljen između muža i žene. Muškarac ne može natjerati ženu da radi u fabrici ili na nekom drugom mjestu. Ako to žena želi, i muž joj dozvoli, ona može raditi na mjestima koja nude posao ženama i na kojima se ne miješaju s muškarcima. Međutim, njena zarada je samo njena. Muž od nje ne može ništa silom uzeti. On je ne može čak ni natjerati da sebi kupi nešto što joj treba. Niti je on može natjerati da radi u kući. Ženin rad u kući je njen poklon, i iz ljubavi prema njenom mužu. To su časne vrline i kvaliteti muslimanki. U komunističkim državama su žene, kao životinje, da bi sebi obezbijedile hranu, prisiljene da rade zajedno sa muškarcima na najtežim poslovima. U hrišćanskim zemljama, koje oni nazivaju slobodni svijet, žene, pod izgovorom “život je zajednički”, rade kao i muškarci u fabrikama, na farmama, i u trgovinama, i žive u brigama i nesreći. Kako se često vidi u novinama, većina njih je zažalila što su se ikako i udala, tako da sudovi vrve od razvodnih parnica. Kada bi žene znale za vrijednost, udobnost, unutarnji mir, slobodu, i pravo razvoda koji im islam priznaje, žene cijelog svijeta bi postale muslimanke. One bi se borile da u svakoj državi rašire islam. Islam je dao ženama mnoga prava i zaštitio ih je da ne budu igračke u rukama muškaraca. Ovo nam sve pokazuje da Allah dželle-šanuhu puno cijeni žene.]

Mi zahtijevamo od onih koji su pametni i razumni da nam, nakon svega što je do sada rečeno, odgovore u Allahovo ime šta je kompatibilnije sa božijim (ilahi) knjigama, i karakteristikama, i potrebama čovječanstva - hrišćanstvo ili islam?

11 - U Novom Zavjetu piše, “Rečeno je takođe: Ko pusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem da svaki koji pusti svoju ženu, osim za preljubu, navodi je na preljubu; i ko puštenicu uzme čini preljubu.” (Matej 5, 31-32) Mi ćemo u poglavlju pod naslovom TALAK (razvod) detaljno iznijeti hrišćansku kritiku razvoda po islamu i dati odgovor na nju. A sada ćemo, svim hrišćanima, uputiti nekoliko pitanja:

A) U Mateju 5, 28 - koji smo prethodno naveli - kaže da je Isa alejhisselam rekao da je gledanje žene sa željom isto što i blud. Matej 5, 32 nam opet kaže da je potrebno da, kada se blud desi, razvedemo suprugu. Pošto danas svakodnevno nepoznati hrišćani i hrišćanke sjede zajedno svaka hrišćanka može vidjeti i javno i tajno kog god hoće mladića i obratno. Kako hrišćani uspijevaju da ne gledaju jedni u druge za što je rečeno da je blud?

B) Kako piše u evropskim istorijama, neki evropski kraljevi su razvodili svoje žene [dok su drugi ženili mnoštvo žena], iako njihove žene uglavnom nisu bile bludnice. Zašto su sveštenici, uprkos njihovog neograničenog autoriteta, dozvoljavali ovim kraljevima da razvode svoje žene?

C) U današnjim evropskim zakonima je razvod braka zapisan i priznat i punovažan i u drugim slučajevima, osim bludničenja, kao što su inkompatibilnost, srdžba, pa čak i dogovor između muža i žene (da se razvedu). Pa ipak, oni se ne mogu razvesti. U slučaju razvoda braka, koji je pokrenuo muž koji živi s drugom ženom, ili dogovorom muža i žene, muž i žena mogu ponovo stupiti u brak tek nakon tri godine. Međutim, u slučaju razvoda koji je uslijedio zbog bludničenja moguće je ponovo stupiti u brak tek nakon deset mjeseci. Ovo su paragrafi evropskih zakona. Šta je s jevanđeljskim riječima, “Odmah razvedite bludnicu?”

12 - U Jevanđelju piše, “Čuli ste kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni što si se Rabbu zakleo. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom, jer je Allahov prijesto. Ni Jerusalimom, jer je grad Arhanđela. Ni svojom glavom se ne kuni, jer ne možeš učiniti ni jednu dlaku bijelom ili crnom. Neka vaša riječ bude ‘da, da’ ili ‘ne, ne’, jer što je više od toga od zla je.” (Matej 5, 33-37)

Kako vidimo iz ovih Matejevih stihova ne kleti se nikada je apsolutna zapovijed. Pošto bi to bilo nerazumno i suprotno hikmetu (konačnoj božanskoj mudrosti), potpuno uništenje ovog posrednika sigurnosti, koji je jedan od najvećih medija društvenog ponašanja, pretpostavljamo da je ovaj stih umetnut u jevanđelje. U islamu je dozvoljeno zakleti se isto kao i u Musaovoj alejhisselam vjeri. U islamu postoje tri vrste zakletvi:

Jemin-i gamus: Jemini gamus je lažna zakletva za nešto što se desilo u prošlosti, iako znamo da to nije istina. To je jedan od najvećih grijeha. Za ovu vrstu zakletve nije potreban keffaret. [Moramo biti žalosni i moramo se odmah odmah pokajati i tražiti oprost (doći na tevbe i istigfar)].

Jemin-i lagv: Jemini lagv je zaklinjanje greškom (nenamjerna zakletva, obećanje, ugovor), misleći da smo nešto učinili (u prošlosti, iako to nismo učinili). Kada postane jasno da to nismo učinile zakletva ističe. [To znači ona nije grijeh i za nju ne treba keffaret.]

Jemin-i mun’akide: Jemini mun’akide je (namjerna) zakletva da ćemo, ili nećemo, učiniti nešto u budućnosti. Ako neko obeća da će učiniti nešto sljedeći dan, i zakune se Allahovim dželle-šanuhu imenom [tj. kaže VALLAHI], i ne ispuni ono što je obećao on postaje lažov (hanis) i za njega postaje potrebno da dadne otkup za prekršenu zakletvu (keffaret). U Kur’ani kerimu se nalaze jasne izjave koje govore da je za ovu vrstu zakletve neophodno dati otkup. Značenje osamdeset devetog ajeta sure Maide glasi, “Allah dželle-šanuhu vas neće kazniti za jemin-i lagv (nenamjernu zakletvu). Ali, On će vas kazniti za munakid jemin (namjernu zakletvu, obećanje, ugovor). Njegov keffaret (otkup za prekršenu zakletvu) je: da nahranite deset siromaha običnom hranom kojom hranite vašu čeljad, ili da odjenete deset siromaha običnim haljinama (prosječne cijene) kojima odijevate vašu čeljad, ili da oslobodite roba od ropstva. A onaj koji nije u stanju da učine jedno od ovo troje neka posti tri uzastopna dana. Ovo su keffareti za vaše zakletve. Čuvajte svoje jezike [da se ne kunu i ne lažu] i ne kršite svoja obećanja.” (5, 82)

Što se tiče zaklinjanja u neko drugo ime, osim Allaha dželle-šanuhu, kao na primjer zaklinjanje zemljom, nebom, našom glavom, ili glavom našeg djeteta, ono je zabranjeno raznim hadisi šerifima i prema tome, to po šerijatu (zakonu) nije dozvoljeno.

13 - U trideset devetom i kasnijim stihovima petog poglavlja Jevanđelju po Mateju, Isa alejhisselam, nakon što je citirao stih o osveti iz Tevrata, kaže, “A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, ako te ko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Ako te neko tuži za košulju podaj mu i kaput. Ako te neko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Ko ište od tebe, podaj mu; a ko hoće da mu pozajmiš, ne odbij ga.” (Matej 5, 39-42) “A ja vam kažem: Volite neprijatelje svoje i blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i progone.” (Matej 5, 44) Ovdje se savjetuje da se oprosti zlotvorima, štetočinama, i ugnjetačima. Osveta, to jeste kažnjavanje krivca, je potpuno zabranjena.

Osveta (lex talionis) je ozakonjena u Božanskim Knjigama (ilahi kitabima) i zapovijeđena u Kur’ani kerimu. Značenje četrdeset petog ajeta sure Maide kaže, “Život za život, oko za oko, nos za nos, uho za uho, zub za zub, a rane istom mjerom uzvratiti.” (5, 45) Značenje stotinu sedamdeset devetog ajeta sure Bekara glasi, “O razumni! U osveti vam je život [i zdravlje].” (2, 179) Ali, ima takođe i ajeti kerima i hadisi šerifa u kojima se kaže da je bolje - i da je vrlo korisno - da nasljednici žrtve ubistva, ili ozlijeđene, ili osakaćene osobe, oproste (krivcu) umjesto da zahtijevaju osvetu. Međutim, potpuni oprost osvete u jevanđelju je jak dokaz da je to naknadno ubačeno u jevanđelje. Jer, osveta postoji u svakoj vjeri i u svakom zakonu. U stvari, osveta se izvršava čak i u hrišćanskim zemljama. Da hrišćani priznaju da su jevanđelja ispravna i istinita oni ne bi činili osvetu.

Isto tako su izmijenjene i zapovijedi, “Ako te neko ošamari po jednom obrazu ponudi mu i drugi; Ako vam neko zatraži košulju podajte mu i kaput; Ako vas neko upita da idete s njim idite s njim”, kao i osveta, jer, nijedna ni nacija ni društvo ne bi mogli preživjeti sa ovakvim zakonom. Najočigledniji dokaz za to je činjenica da Evropljani ni ne obraćaju pažnju na ove hrišćanske principe.

[Materijalno blagostanje i naučna i tehnička dostignuća u Evropi su se pojavila kao posljedica neslijeđenja, odbijanja, i udaljavanja od hrišćanstva. Razlog za ove razvoje su bile reformacije u Evropi. Izvršioci ovih reformi su bili Evropljani koji su se obrazovali u španskim školama (andaluzijskim medresama). Ovi ljudi su otpočeli borbu protiv hrišćanstva, prepreke svakoj vrsti napretka. Oni su pokazali i umnim i naučnim dokazima da hrišćanstvo koči progres. Oni su napisali knjige koje su odbacile hrišćanstvo, i dokazale da je ono prepreka za napredak. Izvjesne neznalice, koje nemaju pojma o islamu, čitaju ove knjige koje su napisali Evropljani i misle da se one takođe odnose i na islam. One su im dale ideju o reformaciji islama, koji naređuje izučavanje, nauku, znanje, i svaku vrstu napretka. Oni su skrenuli sa svijetlog puta islama i izazvali da takođe i drugi skrenu. A to nam pokazuje koliko su oni glupi i neuki. Muslimani su, kako smo već ranije istakli, napredovali sve dok su se pridržavali islama. Hrišćani su, sve što su se više udaljavali od hrišćanstva, sve više napredovali.]

14 - Jevanđelje po Mateju naređuje, “Prodaj sve što imaš i podaj siromasima.” (Matej 19, 21)

S druge strane, Kur’ani kerim nas podstiće da dijelimo milostinju i da činimo dobročinstva. [On nam ne naređuje da podijelimo svu našu imovinu kao milostinju. On nam zabranjuje da budemo da budemo siromašni i ovisni o drugima (muhtać i zelil).] U stvari, značenje dvadeset šestog ajeta sure Isra kaže, “Podajte rodbini njihovo pravo (hakk). [To znači, ovisno o situaciji, posjećujte vašu familiju (činite sila-i rahm), dajite onim koji su muhtać (kojima je potrebno) i adžiz (koji su siromašni) nafaku (milostinju), i budite s njima u dobrim odnosima.] Činite dobro siromasima i putnicima [na taj način što ćete im dati zekat i nahraniti ih] ovisno o njihovoj situaciji. Ne rasipajte svoju imovinu u nepotrebne svrhe.” (17, 26) Značenje dvadeset devetog ajeta sure Isra glasi, “Ne vežite svoju ruku za svoj vrat [to znači, ne budite škrti] niti je potpuno ispružite [to jest, ne budite ekstravagantni, ne rasipajte (ne činite israf)] da ne zaslužite prijekor i ne osiromašite (budete ovisni o drugima).” (17, 29)

[Kur’ani kerim kaže da je davanje milostinje iskup (keffaret) za grijehe i da će ono prouzrokovati opraštanje grijeha.]

15 - Treći stih šestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kaže, “A kada dajete milostinju vaša lijeva ruka ne smije znati šta radi desna! Vaš Otac, koji vidi skrivene stvari, će vam platiti.” (Matej 6, 3)

Iako je prikladno davati milostinju u tajnosti, sa ciljem da se izbjegne hvalisanje, nije je pogrešno davati javno, ako nemamo namjeru da se hvališemo, i ako nam je cilj da ohrabrimo i druge da je daju. Stoga Kur’ani kerim ne zabranjuje javno davanje milostinje, iako je izjavljeno u ajeti kerimima da je bolje tajno davati milostinju. Značenje dvije stotine sedamdeset prvog ajeta sure Bekara glasi, “Kako je lijepo što vi javno dajete sadake (milostinju). A još vam je bolje i briše vam grijehe (keffaret vam je) ako ih [sadake] sakriveno dajete. Allah dželle-šanuhu zna vaša djela.” (2, 271) [(Javna) sadaka o kojoj se govori u ovom ajeti kerimu je zekat koji je farz (jedan od pet temelja islama). U javnom davanju zekata, koji je zapovijeđen, nema hvalisanja. (Kada ga damo javno) za to dobijamo više sevapa (ahiretskih nagrada). Ali, sadake koje su tetavvu’ [nafile, dodatne, koje su više nego što treba], je bolje davati u tajnosti. Hadisi šerif kaže da će se milostinja koja se dadne u tajnosti sedamdeset puta više nagrađivati od one koja je data javno.] Nagrada koja će se dobiti od imovine koja se dadne radi Allahovog dželle-šanuhu zadovoljstva i ljubavi je izražena u značenju dvije stotine šezdeset prvog ajeta sure Bekara koji kaže, “Oni koji dijele svoj imetak kao milostinju na Allahovom dželle-šanuhu putu su slični zrnu iz kojeg, kada se posije, nikne sedam klasova, a u svakom klasu stotinu zrna.” (2, 261)

Sadake se moraju dati od imovine koju najviše volimo. Značenje devedeset drugog ajeta sure Al-i Imran, po tom pitanju, kaže, “Nećete imati hajra i (džennetske) dobrote sve dok ne dadnete od onoga što najviše volite.” (3, 92)

Značenje dvije stotine sedamdeset trećeg i dvije stotine sedamdeset četvrtog ajeta sure Bekara glasi, “Vaše fi-sebilillah sadake (sadake u Allahovo dželle-šanuhu ime) su za one koji čine džihad, i one koji stiču ilm (izučavaju nauku, znanje), i one koji se bave korisnim poslovima kao što je ibadet, i one siromahe koji nemaju [prilike ili] vremena da se bave trgovinom i zanimanjem (zanatom). Džahili misle da su oni bogati zato što oni ne traže milostinju. O Moj Resulu, prepoznačeš ih po njihovom izgledu. Oni, zbog svog iffeta (čednosti), ne uznemiravaju ljude prošenjem. Ako im date milostinju od vaše imovine Allah dželle-šanuhu zna da ste im dali i zašto ste im dali. Oni koji od svojih imetaka dijele milostinju danju i noću, tajno i javno, imaju kod svoga Rabba svoje nagrade [Na’im džennete]. Za njih nema straha niti će se žalosti.” (2, 273-274) [Ebu Bekr-i Siddik radijallahu anh je dao hiljadu zlatnika javno, hiljadu zlatnika tajno, hiljadu zlatnika po noći, i hiljadu po danu kao sadaku. Rečeno je da je ovaj ajeti kerim objavljen nakon toga događaja.]

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Ima sedam vrsta ljudi koje će Allah dželle-šanuhu zaštititi na kijametskom danu u hladovini (sjenki) Arša, kada neće biti druge hladovine (sjenke) osim one koju Allah dželle-šanuhu dodijeli. Jedna od njih (tj. jedna od sedam vrsta ljudi) je onaj ko daje sadaku (milostinju) tako tajno da mu čak ni njegova lijeva ruka ne zna da je desna ruka dala (sadaku).” Iz ovog hadisi šerifa se ne smije shvatiti da je javno davanje sadake potpuno zabranjeno. Postoje situacije u kojima je bolje učiniti nešto što je dobro i hajr, ili javno dati sadaku, sa ciljem da i druge potstaknemo, ali, pod uslovom da imamo čistu namjeru i da se ne hvalimo (rija). Hadisi šerif kaže, “Ko pokaže put (i drugim) da učine hajr je kao i onaj ko ga čini.” Prema ovom hadisi šerifu se daju dva kata sevaba za javno davanje sadake ili činjenje dobročinastva. Prvi sevab je za davanje sadake a drugi za potsticanje i drugih. Javne sadake, ili dobročinstva, koji su učinjeni sa ovako čistim nijjetom, su sigurno bolji od tajnih. Dok postojeće kopije jevanđelja iskreno naređuju da se milostinja (sadaka) mora davati u tajnosti većina hrišćana je daje javno. Oni, takođe, ni u ovom pogledu, ne slijede jevanđelje. U stvari, u Evropi ima jedan starinski običaj u kom izvjesni dobrotvori, muškarci, i lijepo obučene gospođe, da ubiju svoj ego (nefs), obilaze u kočijama ulice i traže milostinju.

16 - U šestom poglavlju Jevanđelja po Mateju [peti i naredni stihovi] piše da, kada molimo (činimo dovu), moramo izbjegavati hvalisanje (riju).

[Rija znači nešto pogrešno predstaviti, ili ukratko, hvalisati se. Rija je jedna od bolesti srca. Ona je loša navika. Ona znači zarađivanje ovosvjetskih želja pretvarajući se da radimo ahiretska djela, lažno predstavljajući da smo na putu ahireta. Allah dželle-šanuhu je rekao o zlima rije u Kur’ani kerimu, naš efendija (sejjid) Resulullah sallallahu alejhi ve sellem u svom hadisi šerifu, i alimi islama u svojim knjigama.]

Značenje četvrtog, petog i šestog ajeta sure Ma’un glasi, “Bolna kazna čeka one koji u gafletu i nepristojno klanjaju namaz, i one koji kada su u društvu klanjaju s nifakom (zlim mislima) i rijom (tobože, kao bajagi, da se pokažu svijetu) a zapostavljaju namaz kada su sami.” (107, 4-6) Značenje stotinu desetog ajeta sure Kehf glasi, “Ko žudi za svojim Rabbom (Allahom dželle-šanuhu) neka radi amel-i salih (dobra djela) i neka Mu nikoga ne pridržuje u obožavanju (ibadetu).” (18, 110) Rija je prema ovom ajeti kerimu, to jest pretvaranje da činimo ibadet, ravna širku (pripisivanju druga Allahu dželle-šanuhu). Jer, onaj ko se pred nekim pretvara (da ibadeti) pripisuje Ma’budu (onom koga moramo obožavati to jest Allaha dželle-šanuhu)nekog drugog kao druga. Kada je potvrdio ovo značenje Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao ashabima kiram, “Čega se ja najviše plašim za vas je to da ćete vi zapasti u širk-i asgar [mali širk].” Kada su ashabi kiram upitali, “Ja Resulallah! Šta je mali širk?” On im je odgovorio, “Rija.

[Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Osobi koja ibadeti na ovom svijetu s rijom će biti rečeno na Sudnjem danu, ‘O ti zlo ljudsko biće! Za tebe danas nema nagrade. Traži nagradu od onih koje si ibadetio (obožavao) na svijetu.’” Antonim za riju je ihlas. Ihlas znači ibadetiti samo radi Allahovog dželle-šanuhu zadovoljstva i ljubavi i bez pomišljanja na ovosvjetske koristi. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Allah dželle-šanuhu kaže: Ja nemam šerika (druga, ortaka). Ko Mi pripiše šerika neka od njega traži sevabe [nagrade koje sam obećao]. Obavljajte vaše ibadete s ihlasom! Allah dželle-šanuhu prima amele [djela] koji su učinjeni s ihlasom.” On je rekao, dok je otpremao Muaza bin Džebela radijallahu anh da bude guverner u Jemenu, “Ibadeti s ihlasom! Malo djelo (koje je) učinjeno s ihlasom će ti biti dovoljno na Sudnjem danu.” On je rekao u jednom drugom hadisi šerifu, “Oni koji rade svoje ibadete s ihlasom imaju radosne vijesti. Oni su zvijezde hidajeta (pravog puta). Oni će rastjerati mrak fitne (smutnje).”]

17 - Jevanđelje po Mateju kaže, “A kad se molite, ne nabrajajte nepotrebno kao idolopoklonici, koji očekuju da će njihove dove biti uslišane. Vi, dakle, ne budite kao oni. On zna šta vam treba prije nego ga zamolite. Stoga vi ovako molite (činite dovu): Oče naš koji si na nebesima! Da se sveti ime tvoje! Da dođe carstvo tvoje. Da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. Hljeb naš potrebni daj nam danas. I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem. I ne navedi nas na iskušenje već nas izbavi od zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava zauvijek. Amin.” (Matej 6, 7-13).

[Kada se ovdje kaže, “Da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu,” Allahu dželle-šanuhu se pripisuje nemoć. A kada se kaže, “I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem,” to znači da se Allah dželle-šanuhu stavlja pod obavezu. Drugim riječima time se, haša, misli reći, “I ti moraš uraditi kao što smo i mi uradili.” Opet, samo se traži hljeb. Međutim, od Allaha dželle-šanuhu se trebaju tražiti sve blagodati (ni’meti)].

Novi zavjet u sebi ne sadrži nijednu drugu molitvu (ili dovu) osim ove. Hrišćani moraju svakodnevno izgovarati ovu molitvu. Svakodnevna molitva (dova) muslimana je časna sura Fatiha. Mi je izgovaramo na svakom rek’atu u pet dnevnih namaza. Dakle, ona se izgovara najmanje četrdeset puta dnevno. Časno značenje časne sure Fatiha je:

Bismillahirrahmanirrahim: (što znači) Ja započinjem sa Allahovim dželle-šanuhu časnim imenom koji je Rahman i Rahim [Rahman i Rahim su Allahova dželle-šanuhu časna imena. Ime Rahman znači, “Onaj koji je na ovom svijetu milostiv i prema muslimanima i nemuslimanima.” Ime Rahim znači, “Onaj koji je na onom svijetu (ahiretu) milostiv samo prema muslimanima.”]. Najviša slava i hvala (tj. hamd i sena) pripada samo Allahu dželle-šanuhu stvaraocu svjetova [koji ih je međusobno uzajamno povezao u savršenoj harmoniji]. Allah dželle-šanuhu je i na ovom i na onom svijetu pun milosti prema svojim robovima. On je sam i jedini vladar (malik) i posjednik (hakim) Sudnjega dana. Mi samo Tebe ibadetimo (obožavamo) [osim Tebe nema niko da je dostojan obožavanja (ibadeta)] i samo od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put [u našem vjerovanju, u našim djelima, u našim riječima i moralu (ahlaku), koji je sredina između nedovoljnog i prekomjernog] [Učvrsti nas na Pravom putu (sirat-i mustekimu), to jest, u vjeri islamu i sunneti enamu “alejhissalata vesselam”.] Uputi nas [sa Tvojim fadlom i ihsanom], na put onih [Poslanika, evlija i siddika] kojima si dao blagodat (ni’met). Nemoj nas uputiti na put onih koji su [zato što nisu htjeli da priznaju istinu] izazvali Tvoju srdžbu i koji su skrenuli sa pravoga puta! Amin [O moj Allahu, o moj Gospodaru, uslišaj ovu dovu!]” Kur’ani kerim u sebi ima na stotine i stotine drugih molitvi (dova). One su sve, jedna po jedna, objašnjene u tefsirima (knjigama koje tumače Kur’ani kerim).

18 - U Jevanđelju po Mateju piše, “A ti kad se moliš, uđi u sobu svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svojemu koji je u tajnosti, pe će ti Otac tvoj koji vidi tajno, platiti javno.” (Matej 6, 6)

U Kur’ani kerimu ima bezbroj ajeti kerima (časnih stihova) [koji govore o nagradama koje će dobiti oni koji čine dovu i koji kažu da je potrebno činiti dovu i da će dove (tj. molitve) biti uslišane]. Značenje šezdesetog ajeta sure Mu’min glasi, “Meni činite dovu, Ja ću vam odgovoriti [uslišati vaše dove].” (40, 60) Značenje stotinu osamdeset šestog ajeta sure Bekara kaže, “[O Moj Poslaniče (Resulu)!] Ako te Moji robovi upitaju o Meni, Ja sam (im) blizu [u znanju (ilmu) i uslišavanju (idžabetu)]. Kada Mi oni učine dovu Ja im je uslišam [ukabulim]. Oni trebaju tražiti da im Ja uslišam [njihove dove] i vjerovati u Mene.” (2, 186)

19 - U Jevanđelju po Mateju piše, “Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski; Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni Otac vaš neće oprostiti vama grijeha vašijeh.” (Matej 6, 14-15)

Značenje dvadeset drugog ajeta sure Nur glasi, “[Reci im] oprostite [greške ljudi], i odustanite od osvete. Pazite! Zar ne volite da vam Allah dželle-šanuhu oprosti? Allah dželle-šanuhu je milostiv i oprašta.” (24, 22) Značenje stotinu trideset i četvrtog ajeta sure Al-i Imran glasi, “[Posjednici pobožnosti, bogobojaznosti (takve)] su oni koji [dijele sadaku i] pomažu i kada imaju i kada nemaju, i kada su bogati i kada su siromašni. Oni su napustili srdžbu [to jest oni su dovoljno strpljivi da odustanu od svog otuđenja dok imaju izbor i] opraštaju [onima koji su zaslužili kaznu]. Allah dželle-šanuhu voli dobročinioce.” (3, 134) [Muslimani su se uvijek pridržavali ovih časnih stihova (ajeti kerima). Da navedemo bar jedan primjer: Kada je Resulullahov blagoslovljeni (mubarek) unuk Husejn bin Ali radijallahu anh sjedio sa svojim gostima (musafirima) za sofrom, njegov rob se, dok je nosio vrelu hranu u posudi, spotakao na nešto na podu i prosuo hranu koju je nosio po Husejnovoj radijallahu anh mubarek glavi. Kada je on pogledao strogo roba u lice, sa ciljem da ga opomene, da bude malo pažljiviji, rob je proučio dio ovog ajeta koji kaže, “Oni se ne srde.” Kada je imam Husejn radijallahu anh rekao da se ne ljuti rob je proučio, “Oni opraštaju ljudima koji su krivi.” Imam Husejn radijallahu anh je rekao, “Oprostio sam ti”. Na što je rob proučio dio, “Allah dželle-šanuhu voli one koji čine dobročinstvo (ihsan).” Imam Husejn radijallahu anh mu je na to rekao, “Oslobađam te od ropstva. Slobodan si, idi gdje god hoćeš.”] Značenje sedamnaestog i osamnaestog ajeta sure Beled glasi, “Onda oni postaše pravovjerni (mu’mini) i savjetovaše jedni drugima strpljivost (sabr) i merhamet (milosrđe). Oni su među ashabima jemin, to jest, pripadnici dženneta.” (90, 17-18) Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ne treba biti milostiv (osjećati milosti) prema onom ko nema milosti prema drugima.

20 - U Jevanđelju po Mateju piše, “A kad postite ne budite smrknuti kao licemjeri. Jer oni se namršte da ih ljudi vide da poste. Zaista, kažem vam, da su primili svoju platu. A ti kad postiš, prekri se nečim i umij se da te ne vide ljudi da postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, će ti platiti javno.” (Matej 6, 16-18)

Isa alejhisselam je naredio da se posti samo radi Allahove ljubavi i zadovoljstva. On je zabranio hvalisanje. Pošto smo mi već objasnili zlo hvalisanja prema islamu, i citirali izvjesne časne kur’anske stihove (ajeti kerime) i Poslanikove alejhisselam časne izjave (hadisi šerife) koji zabranjuju hvalisanje, mi ih nećemo ovdje opet ponavljati. Međutim, mi moramo zapaziti da je Pavle, koji nije ni vidio Isaovo alejhisselam lice, i koji je i prema priznanju samih hrišćana učinio mnoge izdaje protiv njegovih drugova, je puno godina nakon Isa alejhisselama promijenio ovu njegovu zapovijed posta u jevanđelju. Iako je post u ovim stihovima jevanđelja jasno naređen Pavle je promijenio ovu zapovijed isto kao što je promijenio i druge jevanđeljske zapovijedi.

21 - U šestom poglavlju Jevanđelja po Mateju piše, “Zato vam kažem: Ne brinite se za svoj život, šta ćete jesti, ili šta ćete piti ... ,” (Matej 6, 26) “Pogledajte ptice u zraku, ne siju, ne žanju niti sabiraju u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac ... ,” (Matej6, 26) “Pogledajte kako ljiljani u polju rastu ...” (Matej 6, 25)

Mi smo već citirali izvjesne časne ajete iz Kur’ani kerima i časne riječi našega Poslanika alejhisselam (hadisi šerife) o vrijednosti (ragbetu) ovoga svijeta. Isto tako ima i puno ajeti kerima koje govore o uzdanju u Allaha dželle-šanuhu (tevekkulu). Mi ćemo ovdje spomenuti neke od njih.

Značenje drugog i trećeg ajeti kerima sure Talak kaže, “A onoga, koji se boji Allaha dželle-šanuhu, Allah dželle-šanuhu će ga blagosloviti izlazom (iz siromaštva u blagostanje) i opskrbiće ga rizkom preko posrednika od kojih se i ne nada. Ko se uzda u Allaha dželle-šanuhu, Allah dželle-šanuhu mu je dovoljan.” (65, 2-3)

[Kada bi sastavili zajedno samo tumačenja (tefsire) ajeti kerima koji govore o tevekkuli (oslanjanju na, uzdanju u Allaha dželle-šanuhu) oni bi napravili veću knjigu od Novog zavjeta. Značenje dvadeset trećeg ajeta sure Maide kaže, “Ako vjerujete (imate iman) oslonite se (učinite tevekkul) na Allaha dželle-šanuhu.” (5, 23) Značenje stotinu pedeset devetog ajeta sure Al-i Imran kaže, “Allah dželle-šanuhu voli one koji imaju tevekkul (koji se uzdaju u Njega).” (3, 159) Značenje jedanaestog ajeta sure Ibrahim kaže, “Oni koji imaju tevekkul moraju imati tevekkul samo u Allaha dželle-šanuhu.” (14, 11)

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Pokazali su mi dio mojih sljedbenika (muslimane). (Bilo ih je toliko da su) prekrili planine i doline. Ja sam se iznenadio i bio sam zadovoljan da ih je toliko. Upitali su me jesam li zadovoljan? Kada sam rekao da jesam rekli su mi da će od njih samo sedamdeset hiljada ući u džennet. Kada sam upitao ko su oni, rečeno mi je: To su oni koji u svojim poslovima ne miješaju svoje poslove sa čarolijama (sihrom), kauterizacijom (sagorijevanjem) i gatanjem i koji se samo uzdaju u (imaju tevekkul) i oslanjaju (i’timad) na Allaha dželle-šanuhu.” Jedan od prisutnih, Ukaše radijallahu anh, reče, “O Resulullah! Učini mi dovu da sam ja jedan od njih.” On je učinio dovu (rekao), “Ja Rabbi! Učini ga jednim od njih!” Kada je još neko ustao i zamolio za dovu on je rekao, “Ukaše te je pretekao.

Jedan hadisi šerif kaže, “Kada bi se vi savršeno uzdali u Allaha dželle-šanuhu (imali savršen tevekkul u Allaha dželle-šanuhu) On bi vam poslao opskrbu (rizk) kao što je šalje pticama. Ptice odlaze u zoru (sabah) praznih stomakova, gladne, i vraćaju se predveče (u akšam) punih stomakova, site.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ko se povjeri Allahu dželle-šanuhu, Allah dželle-šanuhu će mu biti dovoljan u njegovom svakom poslu. On će mu dati opskrbu (rizk) odakle se i ne nada. Ko se uzda u ovaj svijet on će ga prepustiti ovom svijetu.

U islamu riječ “tevekkul” (uzdanje u, oslanjanje na Allaha dželle-šanuhu) ne znači potpuni nerad i očekivanje svega od Allaha dželle-šanuhu. Allahov dželle-šanuhu običaj je da sve stvara preko izvjesnih sredstava (sebeba). On je Stvaralac i sredstava, i posrednika, i njihovih učinaka, odnosno efekata (tj. i sebeba i njihovih te’sira). Islam nam naređuje da istražujemo i pronađemo sredstva i posrednike (sebebe) koji izazivaju (Allahovo dželle-šanuhu) stvaranje svakog događaja i da za njih (sebebe) čvrsto prionemo. Mi se u svemu što radimo moramo prvo čvrsto uhvatiti za sredstvo, za koje znamo da izaziva stvaranje te stvari, pa tek onda činiti Allahu dželle-šanuhu dovu da On stvori u tom sredstvu (sebebu) efekat. Očekivati od Allaha dželle-šanuhu da nešto stvori, bez prethodnog čvrstog prianjanja za Njegovo sredstvo, je neposlušnost Allahu dželle-šanuhu. To je pokušaj zaustavljanja Njegovog običaja (adeta). U našim knjigama, Tam Ilmihal - Se’adet-i ebedijje koja je na turskom jeziku, i skupom knjiga pod naslovom Endless Bliss, koje su na engleskom jeziku, je opširno opisan tevekkul i njegove vrste.]

22 - U Jevanđelju po Mateju piše, “Zašto vidiš trn u oku svoga brata a ne osjećaš brvno u svom oku?” (Matej 7, 3)

Značenje dvanaestog ajeta sure Hudžurat u Kur’ani kerimu kaže, “I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! [To jest, ne klevećite nekog u njegovoj otsutnosti] Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso svoga umrloga brata? To bi vam bilo odvratno [kad bi vam neko ponudio]. Zato se bojte Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu zaista prima pokajanje (tevbe) i jako je milostiv (merhametli).” (49, 12) Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ako neko sakrije nečije greške i mane Allah dželle-šanuhu će sakriti njegove greške i mane.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Istražujte svoje mane. Ne istražujte tuđe mane.

[Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ogovaranje je veći grijeh od bludi.” U islamu je ogovaranje jako zabranjeno. Ogovaranje poništava dobra djela (ili hasenate) isto kao što vatra sagorijeva drvo. Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Na Sudnjem danu (kijametu) će se otvoriti nečija knjiga sevaba. On će reći, ‘Ja Rabbi! Ja sam na svijetu činio te i te ibadete. Oni nisu zapisani na stranici (koja je za njih određena).’ Njemu će biti odgovoreno, ‘Oni su izbrisani iz tvoje knjige i zapisani u knjigu onih koje si ogovarao.’” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Na Sudnjem danu će se otvoriti nečija knjiga dobrih dijela (hasenata). On će vidjeti (u njoj) ibadete koje on nije uradio. Njemu će se reći, ‘Ovo su sevabi onih koji su te ogovarali.’” Ima puno hadisi šerifa koji zabranjuju ogovaranje i naređuju sprečavanje ogovaranja. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ko pomaže svom bratu u islamu a da on za to i ne zna Allah dželle-šanuhu će mu pomoći i na ovom i na onom svijetu,” i “Ako je nečiji brat u islamu ogovaran u njegovoj prisutnosti i on mu ne pomogne [to znači, on ne spriječi one koji mu ogovaraju brata u islamu,] njegovi grijesi su mu dovoljni i na ovom i na onom svijetu.”]

23 - U Jevanđelju po Mateju piše, “Uđite na uska vrata; jer široka vrata i širok put vode u propast, i mnogi kroz njih idu. Ali vrata koja vode u život su uska, i put je tijesan. Malo je onih koji ga nalaze.” (Matej 7, 13-14)

Značenje četrnaestog ajeta sure Al-i Imran u Kur’ani kerimu kaže, “Privlačno je za ljude da vole želje nefsa.” (3, 14) Sklonost nečemu je prirodna i ona je prema tome širok put. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Džennet je opkoljen onim što nefs ne voli a džehennem onim što nefs voli i za čim žudi.” Ukratko, put za džennet je uzak i tegoban a put za džehennem je širok i okićen.

24 - U Jevanđelju po Mateju piše da je Isa alejhisselam rekao, “Neće u carstvo nebesko ući svaki koji mi govori Gospodine, Gospodine (ja Rab, ja Rab); nego samo onaj koji čini po volji Oca mojega, koji je na nebesima. Toga dana će mi mnogi reći: ‘Ja Rab! Ja Rab! Nismo li u tvoje ime prorokovali? I tvojim imenom đavle izgonili? I tvojim imenom mnoga čudesa činili?’ Tada ću im ja kazati: ‘Nikad vas nisam znao! Ostavite me na miru nasilnici (zulumćari).’” (Matej 7, 21-23)

Ovdje riječ “carstvo” ne predstavlja crkvenu organizaciju kako to protestantski sveštenici tumače. Naprotiv, značenje ove riječi je veliki kijametski sud (mahkeme-i kubra), i Allahova dželle-šanuhu pravda (adalet) i osveta (intikam), koji će se u međuvremenu desiti na Sudnjem danu. Kur’ani kerim u sebi sadrži mnoge ajete koji su slični ovim u jevanđelju. Značenje dvije stotine pedeset petog ajeta sure Bekara glasi, “Allahovo dželle-šanuhu je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekog bez Njegovog dopuštenja?!” (2, 255) [Značenje četrdeset četvrtog ajeta sure Zumer glasi, “Reci im, niko ne može šefa’at činiti (zauzimati se, posredovati) bez Allahove dželle-šanuhu dozvole (izuna).” (39, 44) Značenje četrdeset osmog ajeti kerima sure Muddessir glasi, “Ako oni kojima je dozvoljeno da posreduju (upotrebe svoju dozvolu da) posreduju za kafire, njihovo posredovanje im neće koristiti.”] (74, 48) Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao svojoj mubarek kćerki, efendinici žena (sejjidet-un-nisa), Fatimi radijallahu anha, “Čak ti ni ja neću koristiti na Sudnjem danu (kijametu), sve dok (mi) Allah džellešanuhu ne dozvoli.” [Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je posjednik velikog zauzimanja, posredovanja (šefa’at-i uzmana). Ljudi će se na mahšeru (mjestu zbora) prvo obratiti Ademu, pa onda Nuhu, pa Ibrahimu, pa Musau, i na kraju, Isau, alejhimusselam. Isa alejhisselam će ih uputiti zadnjem Pejgamberu [pečatu Poslanika, hatem-ul-enbijau] Muhammedu alejhisselamu. On će im reći da ga je stid pred Allahom džellešanuhu zato što su ga hrišćani učinili Njegovim ortakom. Resulullah, koji je Allahova džellešanuhu milost svim svjetovima, će učiniti šefa’at (posredovati) i spasiti sva ljudska bića od azaba mahšera, Allah dželle-šanuhu će uslišati njegov šefa’at, i azab mahšera će se podići sa svih ljudi. Hadisi šerifi kažu, “Ja ću na kijametskom danu prvi posredovati (činiti šefa’at).” i “Ja ću na kijametskom danu prvi ustati iz groba i biti prvi posrednik (šefa’atdžija).” i “Ja ću posredovati za svakog muslimana, osim za one koji govore loše o mojim ashabima.” i “Ja ću u mom ummetu posredovati za one koji imaju puno grijeha.” [Na 475. stranici knjige na turskom jeziku Se’adet-i Ebedijje je data opširna informacija o šefa’atu.]

Muslimani tako vjeruju u šefa’at (zauzimanje, posredovanje). Međutim, hrišćani vjeruju da je hazreti Isa alejhisselam, kada se popeo na nebo, sjeo s Očeve desne strane i preuzeo sve božije (ilahi) moći, i da će on biti apsolutni Vladar Sudnjeg dana (hakim-i mutlak). [Matej 28, 18; Marko 16, 19, i druga jevanđelja.] Oni i ne primjećuju da je tako vjerovanje u potpunoj suprotnosti sa biblijskim stihovima. Dakle, Isa alejhisselam je rekao apostolima, “Ja neću koristiti onim koji su nepokorni Allahovim dželle-šanuhu zapovijedima. Ja neću pomoći onim koji mene zovu i koji se meni mole,” [parafrazirano iz jevanđelja po Mateju 7, 21-23], a hrišćani pogrešno vjeruju i misle, “Hazreti Isa se žrtvovao za nas i tako nas je spasio od džehennemske vatre.”

25 - Mi opet, usprkos Isaovom alejhisselam izričitom naređenju, “Ne tražite ništa ni od koga za propovijedi”, sa zaprepašćenjem zapažamo kako protestantski misionari nastoje da šire hrišćanstvo - kao protuuslugu za hiljade funti sterlinga godišnje - i kako su sveštenici, iz drugih hrišćanskih sekti, napravili cjenovnik za razne grijehe od kojih ih izbavljaju za izvjesnu sumu novca. Ova praksa je došla do te mjere da izvjesni hrišćani daju svoju zemlju sveštenicima, dio po dio, kao protuuslugu za oprost grijeha, tako da, na osnovu ove trgovine, hiljade i hiljade sveštenika živi u blagostanju i raskoši. Mi smo zapanjeni da skoro jedna trećina Evropljana - koja tvrdi da je u nauci i tehnici i razumu (aklu) superiornija od drugih nacija na svijetu - drži jedno ovako izopačeno i pokvareno vjerovanje.

Značenje stotinu osamdeset šestog ajeta sure A’raf glasi, “Koga Allah džellešanuhu osudi na propast, i liši imana, niko ga ne može uputiti na Pravi put!” (7, 186)

26 - Prema Jevanđelju po Mateju Isa alejhisselam je ostavio ovakavu oporuku (vasijjet) svojim apostolima, “A kada ulazite u kuću nazovite joj mir (selam). I ako kuća bude dostojna doći će mir vaš na nju. A ako ne bude dostojna mir će se vaš k vama vratiti. Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, izađite iz kuće ili grada toga i otresite prašinu sa svojih nogu.” (Matej 10, 12-14)

Kur’ani kerim i hadisi šerifi sadrže mnoge propise o nazivanju mira (selama), kucanju na vrata, i ulasku u kuću. Značenje dvadeset sedmog i dvadeset osmog ajeta sure Nur glasi, “O vjernici, ne ulazite u tuđe kuće dok ne dobijete domaćinovo dopuštenje i dok ne nazovete selam. To [vaš ulazak s dozvolom i selamom] vam je bolje [jer će domaćin u tom slučaju imati vremena da prestane s neprikladnim stvarima.] Ako ove stvari uzmete u obzir shvatićete njihov hikmet (konačni božanski razlog). Ako nema nikoga kod kuće, ili vam nije dozvoljeno da uđete, ne ulazite u njih. A ako [vas ne puste i] kažu da se vratite onda se vratite. To vam je bolje [jer ćete pokazati vaše lijepo ponašanje]. A Allah dželle-šanuhu zna šta vi radite.” (24, 27-28)

27 - U desetom poglavlju Jevanđelja po Mateju se takođe kaže i to da će apostoli koji su odaslani da pozivaju (narod) u hrišćanstvo, biti dok pripovijedaju jevanđelje izloženi nevoljama i proganjanjima, i da, ako ih proganjaju u jednom gradu trebaju pobjeći u drugi grad, i da se ne trebaju plašiti nikog osim Allaha dželle-šanuhu, da, (kada ga propovijedaju) ne govore oni već - haša - Allahov dželle-šanuhu duh, i da će, ako budu ubijeni, samo njihova tijela biti ubijena, i da su duše van domašaja agresije njihovih neprijatelja.

Značenje trideset devetog ajeta sure Ahzab glasi, “Oni koji dostavljaju ljudima Allahovu dželle-šanuhu risalu (objavu) [zapovijedi i zabrane] strahuju samo od Allaha dželle-šanuhu, i ne boje se nikoga osim Allaha dželle-šanuhu. Samo Allah dželle-šanuhu može platiti za njihova djela.” (33, 39) Značenje sedamnaestog ajeta sure Enfal glasi, “[O Muhammede, sallallahu alejhi ve sellem!] Ti nisi bacio [kad si bacio šaku zemlje u oči kafira u Bici na Bedru]. Allah dželle-šanuhu ju je bacio.” (8, 18) Blagoslovljeno značenje stotinu pedeset četvrtog ajeti kerima sure Bekara glasi, “Ne govorite za one koji su poginuli na Allahovom dželle-šanuhu putu ‘Mrtvi su!’. Naprotiv, oni su živi, ali vi to ne razumijete [razum nije u stanju da shvati kako oni žive],” i ističe da su duše šehida žive, iako su njihova tijela mrtva. (2, 154)

28 - U četrdesetom stihu desetog poglavlja Jevanđelja po Mateju Isa alejhisselam kaže svojim apostolima: “Ko vas prima, mene prima, a ko prima mene, prima onog ko me je poslao.” (Matej 10, 40)

U ovom stihu Isa alejhisselam potvrđuje činjenicu da ga je Allah dželle-šanuhu poslao i da je onaj, ko je njemu pokoran (ita’at), pokoran Allahu dželle-šanuhu. Po ovom pitanju Kur’ani kerim kaže da je ita’at (pokornost, poslušnost) Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem ita’at Allahu dželle-šanuhu. Značenje osamdesetog ajeta sure Nisa glasi, “Onaj ko se pokorava (čini ita’at) Resulullahu pokorava se (čini itaat) i Allahu dželle-šanuhu.” (4, 80)

29 - U četrdeset šestom i narednim stihovima dvanaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše: “Dok on govoraše s ljudima, gle, mati njegova i braća njegova stajahu napolju i čekahu da govore s njim. I neko mu reče, ‘Tvoja mati i tvoja braća stoje napolju, hoće da govore s tobom.’ Isus mu odgovori i reče onom što mu kaza, ‘Ko je moja mati i ko su moja braća?’ I ispruživši svoju ruku prema svojim apostolima reče, ‘Evo moje matere i moje braće. Jer, ko izvršava volju moga Oca koji je na nebesima, on je moj brat i sestra i mati.” (Matej 12, 46-49)

Međutim, Allah dželle-šanuhu nam u Kur’ani kerimu naređuje da poštujemo naše roditelje. Značenje dvadeset trećeg i dvadeset četvrtog ajeta sure Isra glasi, “Činite dobročinstvo majci i ocu. Nemojte im reći ni “Uf!” [ne vrijeđajte ih i ne galamite na njih i] obraćajte im se blagim, ljubaznim, i lijepim riječima. Spuštajte na njih sa puno merhameta vaša umjerena krila. [To jest, budite prema njima dobri, darežljivi, i blagi, i nemojte biti ponosni i oholi] i činite dovu, i recite, ‘O Gospodaru (Ja Rabb) smiluj im se, oni su mene njegovali kad sam bio dijete!’” (17, 23-24)

30 - Na početku drugog poglavlja Jevanđelja po Ivanu Isa alejhisselam i njegova majka su prisustvovali svadbi u Kani. Za vrijeme jela, “Kad nesta vina, reče mati Isaova njemu: Nemaju vina. Isa joj reče: šta sam ja tebi ženo?” (Ivan 2, 3-4), on joj je oštro [i nepristojno] odgovorio. Ova žena, njegova majka, je hazreti Merjem (Marija) o kojoj se na ekumenskim (svesvjetskim, vaseljenskim) crkvenim Saborima koji su se zvali Koncili nekoliko stotina godina kasnije diskutovalo “Je li ona Isaova alejhisselam majka, ili [haša] Allahova majka”, i na kojima je zaključeno da je ona Allahova majka. Katolici i dan danas vjeruju da je hazreti Merjem na nivou božanstva, i još uvijek je obožavaju.

Ovo vjerovanje koje sveštenici drže se temelji na jednoj ovako kontroverznoj bazi. Kada pogledamo i naučimo prethodno napisane činjenice, bez obzira koliko se muslimani zahvaljivali Allahu dželle-šanuhu i izražavali zadovoljstvo za blagodati islama nije dovoljno.

31 - U trećem i kasnijim stihovima trinaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju Isa alejhisselam daje razne primjere i svrstava ljude koji čuju Allahove dželle-šanuhu zapovijedi u četiri grupe, i povezuje svaku grupu sa posijanom sjemenkom. On onda kaže, “I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pojedoše ih. A druga padoše na kamenita mjesta, gdje nije bilo mnogo zemlje, i prerano iznikoše, jer nisu bila u dubini zemlje. I kad obasja sunce, povenuše, i pošto nisu imali žila, uvenuše. A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i uguši ih. A druga padoše na zemlju dobru. Neka dadoše plod po stotinu puta, a neka po šest, a neka po trideset. Ko ima uši da čuje neka čuje.” (Matej 13, 3. i naredni stihovi) Ovdje prva grupa, to jest zrnje koje je bačeno kraj puta, predstavlja ljude koji čuju božiju riječ (kelam-i ilahi) ali je poriču i nevjeruju. Druga grupa, to jest zrnje koje je palo na kamenita mjesta i nije izniklo, predstavlja otpadnike (murtede) koji čuju božiju riječ, kelam-i ilahi, i koji je u početku vjeruju a nakon izvjesnog vremena poriču. Treća grupa, to jest zrnje koje je bačeno u trnje, predstavlja one koji čuju kelam-i ilahi i vjeruju ga ali koji su se kasnije zaljubili u ovaj svijet i koji su, obuzeti željom da zarade imovinu, zanemarili ibadet (molitvu, bogosluženje). Četvrta grupa, to jest zrnje koje je bačeno u dobru zemlju, se povezuje s onim koji čuju kelam-i ilahi, vjeruju ga, i rade onako kako on naređuje.

U islamskoj vjeri (dini islamu) je prva grupa okarakterisana kao kafiri (nevjernici), druga kao murtedi (otpadnici) i munafici (licemjeri), treća grupa kao fasici [grešnici], a četvrta grupa kao muttekije, kao salih, kao mu’mini (pravi vjernici koji se boje Allaha dželle-šanuhu); i ovi se termini i upotrebljavaju.

[Onaj ko žudi za Allahovim dželle-šanuhu zadovoljstvom se naziva MUTTEKI ili SALIH. Osoba koja je već stekla Allahovo dželle-šanuhu zadovoljstvo, koju Allah dželle-šanuhu voli, se zove VELI (množina EVLIJA). Osoba koja je stekla Allahovo dželle-šanuhu zadovoljstvo i koja nastoji da uputi i druge da dobiju Allahovo dželle-šanuhu zadovoljstvo se zove MURŠID.]

Kur’ani kerim u sebi sadrži mnogo ajeti kerima koji govore o ove četiri grupe ljudi, i o nagradama i kaznama koje će im biti dodijeljene. Obim naše knjige je premali da bi ih mi mogli sve nabrojati i citirati. Prema tome, mi ćemo se zadovoljiti sa citiranjem značenja jednog ajeti kerima o svakoj od ovih grupa. Značenje šestog i sedmog ajeti kerima sure Bekara ovako kaže za one koji ne vjeruju (kafire), “O Moj Habibu (Miljeniče). Onima koji ne vjeruju [u čija srca ne prodire svjetlo (nur) imana i čija je srca ugušio mrak nevjerstva (kufra)] je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao. Oni neće vjerovati. Allah dželle-šanuhu je zapečatio njihova srca, uši, i oči, i prekrio ih koprenom. Njih čeka golema patnja.” (2, 6-7) Značenje osmog ajeta sure Bekara ovako kaže za licemjere (munafike), “Ima ljudi koji govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha dželle-šanuhu i u onaj svijet!’ - ali oni nemaju imana (nisu vjernici).” (2, 8) [U Kur’ani kerimu imaju trideset dva duga ajeta koja specifično govore o munaficima. Pored njih ima i mnogo drugih ajeta koji se odnose na nifak (licemjerstvo, i podstrekivanje koje munafici izazivaju)] Značenje pedeset trećeg ajeta sure Zumer ovako kaže o grešnicima, “[O Moj Resulu!] Reci [pravovjernim (mu’minima) od Mene]: O Moji robovi koji ste se [pretjerujući u zlim djelima] ogriješili prema svom nefsu (sebi). Ne gubite nade u Allahovu dželle-šanuhu milost (rahmet)! Allah dželle-šanuhu će sigurno oprostiti sve grijehe. Allah dželle-šanuhu je zaista Gafur, to jest, On neizmjerno oprašta. On je Rahim, to jest, On jako milostiv (merhametli).” (39, 53) [Ovaj ajeti kerim je objavljen nakon osvajanja Mekke. Većina mušrika je bila u strahu. Oni nisu znali kako će biti tretirani. Jer, oni su progonili mnoge mu’mine i mnoge druge učinili šehidima. Kada su ovi mušrici dobili iman, i postali pravi vjernici, oni nisu ni najmanje bili kažnjeni. Oni su stekli čast pridruživanja ashabima kiram. U stvari, čak je i Vahšiju radijallahu anhum, koji je učinio Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem amidžu Hamzu radijallahu anhum šehidom, bilo oprošteno, i on je postao jedan od ashaba kiram radijallahu anhum edžma’in.] Značenje četvrtog i petog ajeta sure Bekara o pravim vjernicima, mutekijama, kaže, “Oni koji bez sumnje vjeruju u Kur’ani kerim i u knjige koje su poslane prijašnjim Pejgamberima [to jest, Tevrat (Stari zavjet), Zebur (knjiga koja je objavljena Davudu, alejhisselam) i Indžil (Jevanđelje, Novi zavjet) u njihovom originalnom i nepromjenjenom obliku] i u ahiret [Sudnji dan]. To su oni kojima je Allah dželle-šanuhu dao hidajet i pravi put, i koji su bezbjedni od azaba i patnje, i koji su spašeni.” (2, 4-5)

32 - Isa alejhisselam, opet, u trinaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju ilustrira izvjesnim primjerima stanja i situacije, u koje grešnici zapadaju zbog đavolove sumnje (šejtanove vesvese), i zrna fesada (smutnje, huškanja, podstrekavanja) koja on sije. On kaže da će oni zbog svojih prljavih i pokvarenih djela (grijeha) biti kažnjeni na kijametskom danu u džehennemu.

U Kur’ani kerimu ima puno ajeti kerima koji nam otkrivaju ove šejtanove podvige i šta on sve radi da bi zaveo ljudska bića i koji nas savjetuju da se pazimo da nas ovi njegovi trikovi ne prevare. Značenje šestog ajeta sure Fatir glasi, “Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj. I vi trebate biti njegov neprijatelj. On poziva svoje pristaše [da slijede svoj nefs i da se zaljube u dunjaluk i] da se pridruže stanovnicima džehennema.” (35, 6) Značenje dvije stotine osmog ajeta sure Bekara glasi, “O vjernici, ne slijedite šejtanov put [njegove sumnje (vesvese)].” (2, 208)

[Značenje stotinu šezdeset osmog i stotinu šezdeset devetog ajeta sure Bekara glasi, “Ne slijedite šejtanov put. On vam je sigurno otvoreni neprijatelj. Šejtan vam naređuje samo fahšu [što znači zlo, razvratnost, ljubav prema dunjaluku, slijeđenje vaših čulnih prohtjeva.]” (2, 168-169) Značenje dvije stotine šezdeset osmog ajeta sure Bekara glasi, “Šejtan vas plaši siromaštvom, neimaštinom [kada date sadaku na Allahovom dželle-šanuhu putu] i naređuje vam da ne dajete sadaku.” (2, 268) Značenje šezdesetog ajeta sure Nisa glasi, “Šejtan želi da ih [privlačeći ih stranputici] odvuče daleko od pravoga puta i navede u veliku zabludu (jeres, otpadništvo).” (4, 60) Značenje šezdesetog ajeta sure Jasin glasi, “O sinovi Ademovi! Zar vas nisam naredio da ne činite itaat (da se ne pokoravate, da ne slijedite, da ne obožavate) šejtanu, on vam je otvoreni neprijatelj?” (36, 60) Značenje devedeset prvog ajeta sure Maide glasi, “Šejtan želi da pomoću vina i kocke među vas unese neprijateljstvo i mržnju. On hoće da vas odvrati od zikra (sjećanja na) Allaha dželle-šanuhu i od (klanjanja) namaza. Pa hoćete li se okaniti [nakon što ste saznali da su to greške]?” (5, 91) Značenje trideset šestog ajeta sure Zuhruf glasi, “Ko slijedi svoj nefs i ko se okrene od Allahove dželle-šanuhu vjere, natovarićemo mu šejtana da ga na ovom svijetu uznemirava.” (43, 36) Kur’ani kerim u sebi sadrži više od osamdeset ajeti kerima koji govore o šejtanu (sotoni, đavolu, vragu) i njegovim porocima.]

A sada ćemo citirati nekoliko hadisi šerifa koji govore o šejtanu:

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ilham (inspiracija) koji dolazi od meleka je u skladu s islamom. Vesvese (sumnje, skrupule) koje dolaze od šejtana su uzrok da neko napusti islam.”, i, “Šejtan daje srcu sumnju (vesvesu). On pobjegne kada se Allahovo dželle-šanuhu ime spomene. Ako se (Allahovo dželle-šanuhu ime) ne spominje on nastavlja s vesvesom.”, i, “Allahov dželle-šanuhu rahmet (milost) je s džema’atom. Šejtan je s onom osobom koja nije zajedno s džema’atom muslimana i koja se od njega udaljila.”, i, “Kao što vuk odnosi ovcu koja se udaljila od stada, šejtan je čovjekov vuk. Čuvajte se dijeljenja na grupe. Budite zajedno u jednom džema’atu. Odlazite u mesdžide.

Allah dželle-šanuhu je naredio iblisu (šejtanu, sotoni) da ode Resulullahu i da mu ispravno odgovori na sva pitanja koja će mu on postaviti. On se pojavio pred Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem u obliku jednoga starca. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao, “Ko si ti?” On je odgovorio, “Ja sam iblis”. Resulullah je rekao, “Zašto si došao?” Iblis mu je odgovorio, “Allah dželle-šanuhu me je poslao i naredio mi je da ti istinito odgovorim na sva tvoja pitanja.” Resulullah je rekao, “Onda, opiši mi one koje ne voliš i one čiji si ti neprijatelj.” On je odgovorio, “Ja na ovom svijetu najviše mrzim tebe; pravedne vladare (sultane); skromne bogataše; trgovce koji govore istinu; alime koji su iskreni (ihlas sahibije) i koji rade po svom znanju; mudžahide koji nastoje da rašire vjeru islam; one koji su sažaljivi (imaju merhameta) prema ljudima; one koji, kada čine tevbe (kada se kaju za svoje grijehe i mole Allaha dželle-šanuhu za oprost) čine tevbe-i nasuh (su iskreno odlučili da opet ne griješe); one koji se čuvaju harama; one koji su uvijek pod abdestom; muslimane koji uvijek čine hajr i hasenat; muslimane koji imaju lijepu narav i koji su korisni ljudima; hafize koji uče Kur’ani kerim po tedžvidu; i one koji klanjaju namaz dok drugi spavaju.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče, “Reci mi koga ti voliš na ovom svijetu i ko ti je prijatelj?” Iblis mu odgovori, “Ja volim zalim sultane (okrutne vladare); ohole bogataše; nepoštene trgovce; one koji piju alkoholna pića; one koji sviraju i pjevaju i bludniče na lošim mjestima; one koji koriste siročetovu imovinu; one koji su nemarni prema namazu i one koji ga klanjaju kasno; one koji imaju tul-u emel [koji posjeduju dugoročne dunjalučke žudnje]; oni koji se brzo naljute i koji se ne mogu lako odljutiti i smiriti. Oni su moji prijatelji i ja ih volim.”

[Ima puno hadisi šerifa o šejtanu. Oni koji to žele mogu ih pogledati u knjigama hadisi šerifa.]

33 - U osamnaestom poglavlju Jevanđelja po Mateju Isa alejhisselam zabranjuje svojim apostolima da budu uobraženi, i naređuje im da budu skromni.

[Štetu od uobraženosti i vrline skromnosti je Allah dželle-šanuhu objasnio u Kur’ani kerimu i Resulullah sallallahu alejhi ve sellem u svom hadisi šerifu.]

Značenje trideset sedmog i trideset osmog ajeta sure Isra glasi, “Ne hodaj oholo po zemlji [misleći da si važan]! Jer ne možeš razdrijeti zemlju niti češ dostići brda visinom. To je sve mekruh, ružno tvome Gospodaru (Rabbu).” (17, 37-38) [Značenje stotinu sedamdeset drugog ajeta sure Nisa glasi, “One koji se ustežu da ibadete Allaha dželle-šanuhu (da se mole Allahu dželle-šanuhu, da robuju Allahu dželle-šanuhu), i koji se ohole, Allah dželle-šanuhu će ih sve [kazniti] kada se skupe na Sudnjem danu i proživljenju (kijametu i hašru).” (4, 172) Značenje četrdeset osmog ajeta sure A’raf glasi, “Narod A’rafa (A’raf ehli) će prepoznati vođe kafira po njihovim izgledima i reći će im: ‘Izobilje [vaše imovine] i vaša oholost vas nisu zaštitili od Allahovog dželle-šanuhu azaba.’” (7, 48)]

Naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, je rekao u svojim hadisi šerifima: “Ko u svom srcu ima imalo (zerru) oholosti (kibura) neće moći ući u Džennet.”, i, “Allah dželle-šanuhu kaže: ‘Ponos (kibrija) i veličina (azamet) pripadaju samo Meni. Ko (pokuša) da ovo dvoje podijeli sa Mnom Ja ću ga bez imalo milosti baciti u Džehennem.’”, i, “Na Sudnjem danu će oni koji su na ovom svijetu oholi (arogantni) biti proživljeni u svojim grobovima prezrivo i nedostojno kao mravi. Oni će biti kao mravi, ali u ljudskom obliku. Svako će ih prezirati. Oni će biti stavljeni u jednu rupu, koja se zove Bolis, koja je najdubljem dijelu džehennema gdje je najžešće mučenje (azab).

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “U (jednom od) prethodnih ummeta (je bio) jedan arogantan čovjek koji je išao vukuću (za sobom) svoje haljine po zemlji. Ovo (njegovo ponašanje) je razljutilo božansku čast (gajret-i ilahijje), zemlja ga je progutala.

[Skromnost (tevazu’) je suprotna oholosti, aroganciji. Biti skroman znači smatrati sebe ravnim drugima, ni iznad ni ispod drugih. Skromnost je jako divna karakteristika za ljude.] Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Allah dželle-šanuhu uzdiže onoga ko je skroman radi Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu ponižava onog ko je arogantan.

[Hadisi šerifi kažu, “Vesele vijesti (muštuluk) onima koji su skromni.”, i, “Dobar čovjek je onaj koji je skroman, koji zarađuje (za život) na dozvoljen način, koji ima lijepu narav, koji je ljubazan prema svakome, i koji nikoga ne vrijeđa.”]

34 - Osamnaesti i devetnaesti stih devetnaestog poglavlja Jevanđelja po Mateju kaže (parafrazirano), “Da ne svjedočiš lažno, da poštuješ oca i mater, da voliš bližnjeg svoga (svoje komšije) kao samoga sebe.” (Matej 19, 18-19)

Značenje tridesetog ajeta sure Hadždž u Kur’ani kerimu glasi, “Klonite se poganih kumira i lažnog svjedočenja i laganja.” (22, 30) Značenje sedamdeset drugog ajeta sure Furkan glasi, “Oni su (oni) koji lažno ne svjedoče [i ne posjećuju praznike i gozbe kafira i mušrika], i koji, kada naiđu [na njihove] lažljive i nepristojne poslove, promijene svoja lica i okrenu glavu od njih i njihovih prljavih poslova.” (25, 72) Allah dželle-šanuhu će dati ovakvim vjernicima, radi njihovoog strpljenja, najveće položaje u džennetu. Mi smo već, ranije, spomenuli neke ajeti kerime i hadisi šerife koji se odnose na prava roditelja i komšija.

35 - U dvadeset šestom stihu dvadesetog poglavlja Jevanđelja po Mateju piše da je Isa alejhisselam rekao, “Koji hoće da bude veći među vama neka vam on bude sluga.” (Matej 20, 26)

Značenje trinaestog ajeta sure Hudžurat u Kur’ani kerimu kaže, “Kod Allaha džellešanuhu je najugledniji, najplemenitiji, i najviši od vas onaj koji Ga se najviše boji, koji je najbogobojazniji.” (49, 13)

Naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Efendija plemena [društva] je onaj ko mu služi.” [Jedan drugi hadisi šerif glasi, “Ko pomogne svome bratu u vjeri kada je u nevolji dobiće sevab hadždža i umre.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ko ne pomaže muslimanima, i ne radi za njihovo blagostanje i udobnost, nije jedan od njih.”]

36 - U dvadeset prvom i dvadeset drugom stihu dvadeset drugog poglavlja jevanđelja po Mateju piše da je Isa alejhisselam rekao, kada je upitan o taksi caru (ćesaru), “Podajte caru carevo a Allahu Allahovo.

Značenje pedeset devetog ajeta sure Nisa glasi, “Pokoravajte se Allahu dželle-šanuhu i Resulu i onim koji su vam ulul-emr [tj. vladari (sultani), vođe (amiri), sudije, alimi, zakonite (hak) i pravedne vođe].” (4, 59) Međutim, pokornost onim koji su ulul-emr, koja se ovdje spominje, nije potpuna pokornost, i ona je ograničena hadisi šerifom, “Stvorenja se ne slušaju u onom što je neposlušnost, nepokornost, Allahu dželle-šanuhu.” Značenje stotinu petog ajeta sure Maide glasi, “O pravovjerni! Zaštita i poboljšanje vas samih (vašeg nefsa) je vaša [dužnost]. Nakon što ste [naređivanjem dobra i zabranom zla što ste bolje mogli] pokazali Pravi put, neće vam nauditi onaj ko je zalutao (s pravoga puta).” (5, 105) Jer, u islamu je farz naređivati dobro (činiti emr-i ma’ruf) i zabranjivati zlo (nehj-i munker). U stvari značenje stotinu četvrtog ajeta sure Al-i Imran kaže, “[O mu’mini] Neka među vama bude jedna grupa onih koji će pozivati na hajr, to jest Kur’ani kerim i Resulullahov sunnet, davet činiti, i naređivati ma’ruf [dobro], i odvraćati od munkera [zla] to jest od suprotstavljanja Kur’ani kerimu i Resulullahovom sunnetu. To su oni koji će biti spašeni.” (3, 104)

[Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Podučavajte jedni druge islam. Ako odustanete od emr-i ma'rufa [ako niko od vas ne bude naređivao ono što je ispravno, to jest ne bude činio emr-i ma’ruf] Allah dželle-šanuhu će vam poslati najgore od vas da vas zlostavljaju i neće vam uslišati vaše dove.

On je opet rekao, “Nagrada na onom svijetu (sevab) koji se daje za sve ibadete je u poređenju s džihadom na Allahovom putu kao kapljica vode u poređenju s morem. A sevab za džihad, kada se uporedi sa sevabom za emr-i ma’ruf i nehj-i munker (naređivanje dobra i sprečavanje zla), je kao kapljica vode u odnosu na more.]

Hadisi šerif po rivajetu Nu’mana bin Bešira kaže, “Slučaj onih koji u svojim djelima slijede Allahove dželle-šanuhu zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, je sličan stanju jedne grupe ljudi na lađi. Ovi ljudi su izvlačili sudbinu na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu na nižem dijelu broda a neki da budu u skladištu a neki drugi na palubi. Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onim koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onim koji (žive) iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. ’[Jedan od njih je zgrabio sjekiru i počeo praviti rupu na podu. Oni koji su bili gore (na palubi) su dotrčali (u skladište) i rekli: ‘Šta radiš?’ On mu je odgovorio, ‘Mi smo vam mučni ali nama zaista treba voda.’] Da su im oni koji su bili gore dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. Da su ih spriječili da ne naprave rupu, držeći im ruke, svi bi se spasili.” [Kako se iz ovog hadisi šerifa može zaključiti dužnost svakog salih muslimana i države je da spriječi zlo zločinaca. Ako oni zapostave ovu dužnost sprečavanja sa zlom će takođe biti uništeno i dobro. Dakle, emr-i ma’ruf i nehj-i munker je dužnost svakog muslimana koji je sposoban.]

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Kada vidite da se moj ummet bude plašio reći zalimu ‘Ti si zalim!’ njega će napustiti dobro (hajr).

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ako ljudi vide jedno zlo i ne promjene ga [to znači, ako ga ne spriječe, ili ga ne okrenu u dobro] Allah dželle-šanuhu će ih sve, generalno, kazniti.” U jednom drugom hadisi šerifu se kaže, “Vi morate svakako naređivati dobro i zabranjivati zlo. Ako odustanete od emr-i marufa i nehj-i munkera Allah dželle-šanuhu će dati da najgori od vas (stalno) zlostavljaju dobre među vama. Onda, kada dobri među vama učine dovu [da ih Allah dželle-šanuhu oslobodi od zlikovaca] njihove dove neće biti uslišane.” [Značenje šestog ajeta sure Tahrim glasi, “Zaštitite sebe i svoje porodice od vatre.” (66, 6) Značenje stotinu desetog ajeta sure Al-i Imran glasi, “Vi [mu’mini, pravovjerni] ste najbolji narod od svih koji su se ikada pojavili. Vi naređujete dobro i zabranjujete zlo i vjerujete u Allahovo dželle-šanuhu jedinstvo (da je jedan i sam i da Mu nije niko ravan). Kad bi takođe i ehli kitabije [sljedbenici Knjige, hrišćani i jevreji] ispravno vjerovale bilo bi im bolje.” (3, 110) Značenje stotinu četrnaestog ajeta iste sure kaže, “Oni vjeruju u Allahovo dželle-šanuhu jedinstvo i ahiret i naređuju svijetu maruf [to jest, porvrđuju im Resulullahovo poslanstvo] i zabranjuju im munker [to jest, poricanje Resulullahovog poslanstva]. Oni se utrkuju (međusobno) u činjenju hajrata (dobročinstava). Gle! Oni su među dobrim (salih).” (3, 114)

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Spriječite grešnika rukom. Ako niste u mogučnosti da to učinite spriječite ga riječima. Ako ni to ne možete učiniti (onda to) mrzite srcem! Međutim, to je najmanji iman (stepen).” Ima puno ajeti kerima i hadisi šerifa koji se odnose na emr-i ma’ruf i nehj-i munker. Oni koji hoće da o njima čitaju, i uče, trebaju da nađu knjige tefsira, hadisi šerifa, i alima islama.

37 - Trideset šesti, trideset sedmi, i trideset osmi stih dvadeset drugog poglavlja Jevanđelja po Mateju kaže, “Učitelju! Koja je najveća zapovijest u zakonu? Isa mu odgovori: ‘Voljeti Allaha, Gospodara svojega, svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest.” (Matej 22, 36-38)

Značenje pedeset četvrtog ajeta sure Maide u Kur’ani kerimu glasi, “[Oni mu’mini] koji vole Allaha dželle-šanuhu i koje Allah dželle-šanuhu voli.” (5, 54) Značenje stotinu šezdeset petog ajeta sure Bekara glasi, “Ljubav pravih vjernika (onih koji imaju iman) prema Allahu dželle-šanuhu je još jača i stalna.” (2, 165)

Allah dželle-šanuhu kaže u hadisu kudsi, “O sine Ademov! Ako hoćeš da Mene voliš izbaci iz svog srca ljubav prema ovom svijetu (dunjaluku). Jer, Ja neću nikada, vječno, sastaviti u isto srce i ljubav (muhabbet) prema Meni i ljubav prema dunjaluku. O sine Ademov! Kako češ ti ikada poželjeti, zajedno, i ljubav prema ovom svijetu i ljubavlju prema Meni!? Onda, potraži ljubav prema Meni u odbacivanju dunjaluka [stvari koje je Allah dželle-šanuhu zabranio]. O sine Ademov! Uradi sve svoje poslove u skladu sa Mojim zapovijedima i Ja ću ti napuniti srce ljubavlju (muhabbetom) prema Meni.

38 - Kada Isa alejhisselam u dvadeset četvrtom poglavlju Jevanđelja po Mateju opisuje događaje koji će se desiti pred kraj svijeta (kijamet), on kaže, “Sunce će se pomračiti, i mjesec će svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde će s neba spasti, i sile nebeske će se snažno uzdrmati. Onda će se na nebu pokazati znak sina čovječijeg. Tada će na zemlji proplakati sva plemena. Tada će ugledati sina čovječijeg gdje ide na oblacima nebeskim sa velikom silom i slavom. I On će poslati anđele s preglasnim zvukom trube, i anđeli će kupiti one koje je On odabrao od četiri vjetra od kraja do kraja nebesa... Ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne desi... A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski, samo Otac moj sam.” (Matej 24, 29-36)

Kada bi sastavili sve časne kur’anske stihove (ajeti kerime) koji se odnose na događaje kijameta oni bi napravili knjigu veću od sve četiri jevanđelja. Mi ćemo ovdje navesti samo par primjera:

Značenje prvog i drugog ajeta sure Tekvir glasi, “Sunce izgubi svoj sjaj (nur) i pocrni i kada zvijezde pocrne i padnu na zemlju kao kiša.Kada ” (81, 1-2) Značenje prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog ajeta sure Inšikak glasi, “Kada nebo čuje Allahovu dželle-šanuhu zapovijed, i kad posluša Njegovu zapovijed i rascijepi se, i kad zemlja pravedno čuje zapovijed svoga Rabba, Allaha dželle-šanuhu, i izbaci ono što je u njoj [riznice i mrtvace] i potpuno se isprazni, i kada zemlja postane potpuno ravna [ljudi će vidjeti svoje nagrade (sevabe) i grijehe (džunahe)].” (84, 1-5) Značenje osmog i devetog ajeta sure Naziat glasi, “Toga dana će srca biti zabrinuta od straha. Pogledi [posjednika ovih srca] će od straha biti oboreni.” (79, 8-9) Značenje pedeset prvog ajeta sure Jasin glasi, “Kada se [drugi put] puhne u sur (rog, trubu) ljudi će ustati iz svojih grobova i pohrliti prema svome Gospodaru (Rabbu).” (36-51) Značenje šestog, sedmog i osmog ajeta sure Zilzal glasi, “Toga dana će se pojaviti ljudi u skupinama, razdvojeni, na mjesto suđenja da im se pokaže zarada za njihova djela. Onaj ko bude uradio koliko zerru (najmanja jedinica mjere, trun, atom) dobra, vidjeće ga [dobiće njegovu nagradu]. Ko bude uradio zerru zla biće za njega kažnjen.” (99, 6-8) [Svako, i pravovjernik (mu’min) i kafir će vidjeti na kijametu šta je radio na svijetu. Ako je čovjek mu’min, pripadnik ehli sunneta, njegovi grijesi (koje je učinio i za koje se pokajao) i donijeo tevbe na ovom svijetu će biti oprošteni i on će dobiti nagrade (sevabe) za svoja dobra djela. Dobra djela kafira i posjednika bid’ata - to jest mu’mina koji su svoje vjerovanje ili i’tikad zamaglili, ukaljali, i pokvarili pogrešnim načelima (vjerovanjima) - će biti prezreno odbačena i oni će biti kažnjeni za svoja zvjerstva. Najžešća i vječna kazna će biti data za kufr (nevjerstvo). Kafiri će ostati vjećno u džehennemu (paklu).] Značenje šezdeset trećeg ajeta sure Ahzab kaže, “O Moj Resulu! Kafiri će te pitati kada će biti Kijamet (Sudnji dan, smak svijeta). Reci im: ‘To samo Allah dželle-šanuhu zna. [On to nije nikom nagovijestio] Možda je on blizu.’” (33, 63)

Kur’ani kerim u sebi sadrži mnoge ajeti kerime koji govore o nagradama koje će dobiti oni koji imaju fin ahlak (ćud, narav, vaspitanje), oni koji čiste svoje srce od zlih navika, oni koji čine pobožna djela (amel-i salih), i kaznama koje će dobiti grešnici, o zakonu, o muamelatu [zakonima i propisima koji se tiču odnosa među ljudima] o osobinama dženneta i džehennema, o događajima koji će se desiti na Kijametu (smaku svijeta, proživljenju mrtvih i zadnjem suđenju), o Allahovom dželle-šanuhu zatu (ličnosti), o Njegovim atributima i imenima. Kada bi se oni svrstali u grupe i protumačili svaka grupa bi napravila knjigu nekoliko puta deblju od današnjih Jevanđelja. Poređenje Kur’ani kerima s današnjim jevanđeljima liči na poređenje okeana s barom. U stvari, to bi bilo kao kad bi uporedili nečiju bašču sa četrdesetak, pedesetak, stabala s polomljenim granama i opalim lišćem s nečijom voćnjakom od nekoliko stotina hiljada stabala voćaka koje se savijaju i lome od roda. Četrdeset do pedeset voćaka male bašćice sa zdravim i plodovima okićenim granama je samo jedan sićušni djelić ogromnog voćnjaka sa stotinama hiljada prezelenih stabala s debelim i jakim granama. Gazda male bašće (sa polomljenim granama i opalim lišćem), nesvjestan velikog voćnjaka, ili iz ljubomore, se normalno, kada vidi dio voćnjaka, počne hvliti o nekim svojim vrstama voća koje on ima, i izazove, “U tvojoj bašći nema predivnih voćki koje ja imam u mojoj bašći. Moja bašća je obrađenija i korisnija od tvoje. Ti i svi drugi to morate vjerovati.” Šta se može uraditi protiv ovakve neukosti i gluposti? Najbolje što možemo učiniti je to da prema njemu budemo humani i da se na njega sažalimo, zato što on nije svjestan činjenice, i da mu pokažemo šta je njegova bašća a šta ogromni bujni voćnjak. Ako je on i dalje tvrdoglav, i ostane pri svom, on zaslužuje samo osmijeh. [Isti slučaj je i sa hrišćanima. Neke od njih su zaveli sveštenici. Oni odbijaju da vjeruju zato što ne poznaju islam. Oni koji nauče o islamu istinu dobrovoljno postaju muslimani. Drugi, pošto su tvrdoglavi i puni predrasuda da prime islam, i zato što se plaše da će širenje islama uništiti hrišćanstvo, propagiraju neprijateljstvo protiv islama. Ovakvi ljudi ne samo da su skrenuli s pravog puta već takođe skreću i druge.]

NIJE MOGAO ODGOVORITI

Back | Index | Next