IMAN I ISLAM

Back | Index | Next

ALLAH DŽELLE-ŠANUHU POSTOJI. ON JE JEDAN.
SVA STVORENJA SU BILA NEPOSTOJEĆA I ONA ĆE OPET NESTATI

Mi opažamo sve što nas okružuje preko naših čulnih organa. Stvari koje utiču na naša čula se nazivaju stvorenja. Atributi ili karakteristike stvorenja utječu na na naše čulne organe. Ove karakteristike razlikuju stvorenja jedna od drugih. Svjetlo, zvuk, voda, zrak, i staklo su sve stvorenja (mevdžud). Bića koja imaju zapreminu, drugim riječima zauzimaju prostor, se nazivaju dževher (supstancija, bit, esencija) ili madde (predmet, stvar, materija, supstancija). Supstancije se međusobno razlikuju po svojim osobinama ili kvalitetima. Zrak, voda, kamen, i staklo su supstancije (madde). Svjetlo i zvuk nisu supstancije jer oni ne zauzimaju ni prostor niti imaju težinu. Svako biće ima (nosi) energiju ili kudret. Drugim riječima ono može uraditi (izvršiti) posao. Svaka supstancija (madde) može postojati u tri drukčija stanja, to jest, u čvrstom, tečnom, i gasovitom. Čvrste materije imaju oblik. Tečne i gasovite materije nemaju određeni oblik nego zauzimaju oblik posude u kojoj se nalaze. Supstancija (ili materija) koja ima oblik se zove tijelo ili predmet. Supstancije su uglavnom predmeti. Na primjer, ključ, igla, mašice, lopata, i klin, su predmeti sa drukčijim oblicima. Oni mogu biti napravljeni od istog materijala, u ovom slučaju od gvoždža. Tijela ima dvije vrste, to jest, imaju prosta tijela (elementi) i složena tijela (jedinjenja, smjese).

U svakom tijelu se stalno dešavaju promjene. Na primjer ono se može pomaći i promijeniti svoje mjesto, može se povećati ili smanjiti. Može mu se promijeniti boja. Može se razboljeti i umrijeti. Ove promjene se nazivaju događaji ili zbivanja. U materiji se ne događa ništa sve dok na nju ne dejstvuje neka vanjska sila. Događaj koji ne mijenja bit i strukturu materije se zove fizički proces. Cijepanje komada papira je fizički proces. Da bi se u materiji odigrao fizički proces na nju mora da dejstvuje neka vanjska sila. Događaj koji mijenja strukturu ili bit materije je hemijska reakcija. Hemijska reakcija se dešava kada zapalimo komad papira i kada se on pretvori u pepeo. Da bi se u materiji desila hemijska reakcija na nju mora dejstvovati druga materija. Hemijska reakcija se dešava onda kada dvije ili više materija međusobno djeluju jedna na drugu i kada se u svakoj desi hemijska reakcija.

Hemijske reakcije između materija, to jest njihovo uzajamno djelovanje jednih na druge, se odigravaju na nivou njihovih najsitnijih čestica. Najmanji dio u materiji se zove atom ili dževher-ul-ferd. Svako tijelo je sastavljeno od atoma. Iako je struktura atoma ista njihove težine su drukčije. Danas nam je poznato stotinu i pet atoma. Najveći atom je tako mali da ga ne možemo vidjeti ni sa najjačim mikroskopom. Kada se slični atomi ujedine oni prave element (prosto tijelo). Pošto postoji stotinu i pet atoma tako isto postoji i stotinu i pet elemenata. Gvoždže, sumpor, živa, kiseonik i ugljenik su elementi. Složena tijela (jedinjenja ili smjese) nastaju sjedinjavanjem različitih atoma. Takvih jedinjenja ima na stotine hiljada. Voda, alkohol, so i kreć su jedinjenja (smjese ili složena tijela). Jedinjenja nastaju ujedinjavanjem dva ili više elemenata ili atoma.

Sva tijela i predmeti, kao što su na primjer, planine, mora, biljke, i životinje, su jedinjenja (složena tijela) koja su sastavljena iz stotinu i pet elemenata. Ovih stotinu i pet elemenata su osnovni građevinski materijal svih živih i neživih materija. Sve materije su napravljene kombinacijom atoma jednog ili više od ovih stotinu i pet elemenata. Zrak, zemlja, voda, toplota, svjetlo, struja, klice, su uzrok cijepanja složenih tijela ili međusobnog spajanja prostih tijela. Bez uzroka nema promjene. U ovim promjenama atomi, tj. osnovne jedinice elemenata, ili prelaze iz jedne materije u drugu ili napuštaju materiju i oslobađaju se. Mi vidimo da predmeti iščezavaju i nestaju. Ali, mi nismo u pravu pošto mi samo sudimo po vanjskom izgledu. Ovo prividno nestajanje i pojavljivanje nije ništa drugo do transformacija u druge materije. Nestajanje predmeta, kao na primjer tijela u grobu, nije ništa drugo već njihova promjena u nove supstancije kao što su voda, gasovi, i sastavne materije zemlje. Mi ne možemo osjetiti (shvatiti) nastajanje novih materija ako one ne utiču na naša čula. Mi radi toga mi kažemo da je predmet nestao, iako se je on u stvari samo promijenio (transformirao).

Mi takođe vidimo da se priroda svakog od ovih stotinu i pet elemenata mijenja i da se u svakom od njih dešavaju fizičke i hemijske promjene. Kada se u jedinjenju ili smjesi jedan elemenat ujedini sa nekim drugim elementom ili elementima on se jonizuje. To znači da njegovi atomi ili gube ili dobiju elektron(e). Fizičke i hemijske karakteristike elementa se na taj način mijenjaju. Atom svakog elementa je napravljen od jezgre ili nukleusa i različitog broja čestica koje se zovu elektroni. Jezgro se nalazi u centru atoma. Jezgro atoma svih elemenata, osim vodonika, je napravljeno od protona, čestica koje su pozitivno naelektrisane, i neutrona, to jest čestica koje nisu naelektrisane. Elektroni su negativno naelektrisani i oni se okreću u svojim putanjama (orbitama) oko jezgre. Oni svakog momenta mijenjaju svoje orbite.

Dokazano da se i u jezgru atoma radioaktivnih elemenata odigravaju promjene koje nazivamo fizija. U ovim jezgrinim (nuklearnim) fizijama se jedan elemenat pretvara u drugi. Izvjesna količina mase materije prestaje da postoji i pretvara se u energiju, kudret. Fizičar Ajnštajn [umro 1375/1955. godine] je čak taj proces i formulisao. Elementi se kao i jedinjenja mogu pretvarati jedni u druge. Svaka materija, živa i neživa, se mijenja, to jest stare nestaju a nove nastaju. Svako živo biće koje danas postoji, biljka ili životinja, kao i ona koja su prije postojala, su sva bila prvobitno nepostojeća. U budučnosti nijedno od današnjih živih bića neće postojati, nego će biti zamijenjeni izvjesnim drugim živim bićima. Isti je slučaj i sa svim neživim bićima. Sva živa i neživa bića, kao na primjer elemenat gvoždže, kao i jedinjenje kamen, kost, i sve čestice, se uvijek mijenjaju, to jest stare nestaju a druge nastaju. Kada je specifičnost materija koje postaju i onih koje nestaju slična ljudi, pošto ne primjete promjenu, predpostavljaju da materija oduvijek postoji. Kao ilustraciju za ovo ćemo navesti film u kom se slike pred očima mijenjaju u jako kratkim intervalima. Međutim pošto to gledalac ne može vidjeti i primijetiti on predpostavlja da se slike na platnu kreću. Kada komad papira izgori i postane pepeo mi kažemo, zato što vidimo promjenu, da je papir nestao i da je pepeo nastao. Kada se led istopi kažemo da je led nestao i da je voda nastala. Molimo čitaoca da pročita u knjizi Se’adet-i Ebedijje opširnije o modernom znanju materija.

Na početku knjige Šerh-i akaid piše, “Pošto sva bića pokazuju Allahovo dželle-šanuhu postojanje ona se sva nazivaju alem. Isto se tako naziva alem i grupe istih bića. Na primjer, alem ljudskih bića, alem meleka, alem životinja, alem neživih bića. Svaki predmet se takođe zove alem.”

Na četiri stotine četrdeset i prvoj stranici knjige Šerh-i mevakif je napisano, “Alem je hadis, to jest, sve je stvoreno. Drugim riječima sve je kasnije postalo iz nepostojanja. [Mi smo već prije objasnili da stvorenja uvijek nastaju jedna iz drugih.] Materije i njihove karakteristike su hadis. Po ovom pitanju postoje četiri vjerovanja:

1 - Prema muslimanima, jevrejima, hrišćanima i medžusijama (obožavaocima vatre) su i materija (madde) i njeni atributi stvoreni (hadis).

2 - Po Aristotelu i filozofima koji slijede njegovo mišljenje su i materija i njeni atributi vječni (kadim, ezeli). Oni kažu da ni materija ni njeni atributi nisu stvoreni iz ničega već da su od uvijek postojali. Ovakvo vjerovanje moderna hemija u potpunosti pobija. Ko ovako kaže ili vjeruje izlazi iz islama i postaje kafir. Ibni Sina [Ibni Sina Husejn je umro 428./1037. godine] i Farabi [Muhammed Farabi je umro u Šamu 339./950. godine] su takođe ovako rekli.

3 - Prema filozofima prije Aristotela je materija vječna (kadim) ali su njeni atributi stvoreni (hadis). Danas većina naučnika drži ovakvo krivo vjerovanje.

4 - Niko nije rekao da je materija stvorena (hadis) a da su njeni atributi vječni (kadim). Kalinos se nije mogao odlučiti ni za jedno od ova četiri mišljenja.” [Autor knjige Šerh-i mevakif, Sejjid Šerif Ali Džurdžani, je preselio na ahiret 816./1413. godine u gradu Širaz.]

Muslimani su dokazali na nekoliko načina da su i materija i njeni atributi stvorenja (hadis). Prvi način se bazira na činjenici da se materija i sve čestice uvijek mijenjaju. Nešto što se mijenja ne može biti vječno (kadim) već stvoreno (hadis) pošto proces nastanka materije iz prethodne materije ne može ići unazad vječno u prošlost. Ove promjene moraju imati svoj početak, to jest početna materija je morala biti stvorena iz ništa. Kada početna materija ne bi bila stvorena iz ništa, to jest, kada bi proces nastajanja materija jednih iz drugih išao unazad vječno u prošlost materije koje postaju jedna iz druge ne bi postojale tako da danas ne bi postojala nijedna materija. Današnje postojanje materija i njihovo nastajanje jednih iz drugih nam jasno pokazuje činjenicu da su one umnožene od početne materije koja je stvorena iz ničega.

Štaviše, mi ne možemo reći za kamen koji pada s neba da on dolazi iz beskonačnosti, iz beskonačnog prostora ili vremena, pošto se ovakve riječi odnose na nešto što nema postank. Dakle, dolazak iz beskonačnosti znači dolazak iz nepostojanja. Nešto, za što se kaže da je došlo iz beskonačnosti, nije trebalo ni doći. Reći da nešto dolazi iz beskonačnosti je puka neukost koja je u suprotnosti sa zdravim razumom. Isto tako se ne može reći ni da nastajanje ljudi jednih od drugih dolazi iz beskonačnosti. Oni su morali nastati od prvog čovjeka koji je stvoren iz ničega. Kada prvi čovjek koji je stvoren iz ničega ne bi postojao i kada bi ljudi iz beskonačnosti nastajali jedni od drugih danas ne bi postojao ni jedan čovjek. Isti je slučaj i sa svim drugim bićima. Bilo bi suprotno razumu, nauci, i neznanje reći za materije ili bića koja nastaju jedna iz drugih, “Kako su došla tako će i nestati. Početna materija nije stvorena iz ničega”. Promjena nam pokazuje da je nešto stvoreno iz ničega, da je mumkin-ul-vudžud, a ne da je vječno, da je vadžib-ul-vudžud.

Pitanje: Stvaralac ovog alema je kao i Njegovi atributi vječan (kadim, ezeli). Ako je Njegov atribut stvaranje vječan zar i alem ne bi trebao da bude takav?

Odgovor: Mi smo stalno svjedoci činjenici da Stvaralac, koji je vječan, preko raznih sebeba (posrednika) mijenja materije i čestice, to jest, uništava ih i umjesto njih stvara nove. Vječni Stvaralac stvara kada hoće, to jest, On uvijek stvara materije jedne iz drugih. Iako On stvara sve aleme i sve materije i sve čestice putem izvjesnih posrednika i sredstva (sebeba) On ih može takođe, ako to hoće, stvoriti i bez posrednika i sredstva.

Ko vjeruje da su alemi hadis (stvoreni, odskora) on vjeruje i da će oni biti uništeni. Očevidno je i jasno da stvorenja, koja su jednom stvorena iz nepostojanja, mogu i ponovo nestati. Mi vidimo da mnoga bića nestaju ili se mijenjaju (transformišu) u stanja koja naša ćula ne mogu osjetiti.

Da bi čovjek bio musliman on mora vjerovati da su materije i predmeti (tijela), i sva druga bića, stvoreni iz ničega i da će opet nestati. Mi vidimo da materije nastaju iz nepostojanja i da ponovo nestaju, to jest, da njihovi oblici i karakteristike iščezavaju. Kada predmeti nestanu njihove materije ostaju. Te materije, kao što smo već prije objasnili, nisu vječne. Njih je Allah dželle-šanuhu davno stvorio i On će ih opet kada dođe Kijametski dan uništiti. Današnje naučno znanje nam ne zabranjuje ovakvo vjerovanje. Ovako ne vjerovati je u suprotnosti sa naukom i neprijateljstvo prema islamu. Islam ne pobija nauku. Islam ne odobrava izostavljanje vjerskog znanja i dužnosti ibadeta. Nauka ne poriče islam. Nasuprot, nauka potvrđuje i dokazuje islam.

Pošto je univerzum (alem) stvoren on mora imati stvaraoca koji ga je iz ničega stvorio zato što se, kako smo prethodno objasnili, nijedan događaj ne može desiti sam po sebi. Danas se u fabrikama pravi na hiljade lijekova, kućnih potrebština, industrijske i komercijalne robe, elektronskih aparata (uređaja), i oružja. Većina od ovih artikala je proizvedena poslije niza visoko razvijenih proračuna i stotina testova. Kaže li iko da je makar jedan od njih postao sam od sebe? Ne kaže niko. Oni (s jedne strane) svi kažu da su ih oni smišljeno i u tajnosti napravili, i da svaki od tih proizvoda ima (mora imati) svoga proizvođača. A (s druge strane) tvrde da su milioni materija u živim i neživim i novo pronađenim stvarima i događajima, čije su nam strukture još uvijek nepoznate, same i slučajno nastale. Šta je to ako ne licemijerstvo, tvrdoglavost, i glupost? Jasno je da postoji samo jedan Stvaralac koji daje svaku materiju i svaki pokret. Ovaj Stvaralac je Vadžib-ul-vudžud. On nije nastao iz nepostojanja. On je uvijek i vječno postojeći. On ne treba nikoga i ništa za Svoje postojanje. Kada On ne bi postojao vječno On bi bio mumkin-ul-vudžud. On bi bio stvoren (hadis) kao i svi drugi alemi, stvorenja. On bi ili bio stvoren iz ničega, promjenom iz drugog stvorenja koje bi trebao da stvori drugi stvaralac, pa bi tako bio potreban beskonačan broj stvaralaca. Kada razmislimo na način kako je gore objašnjeno, to jeste, da promjene u bićima ne mogu biti beskrajne, shvatićemo da ne može postojati beskrajan broj stvaralaca i da je stvaranje započeo jedan i Jedini Stvaralac. Da su stvaraoci idući unazad u vječnu prošlost stvarali jedan drugog, jednog za drugim, stvaralac koji je prvi započeo stvaranje ne bi postojao niti bi postojao stvaralac. Dakle prvi stvaralac svih stvorenja, koji nije stvoren, je stvaralac svih stvorenja. Prije njega ne postoji stvaralac niti postoji stvaralac poslije njega. Stvaralac nije stvoren. On uvijek postoji. Kada bi On za sekundu prestao postojati sve bi prestalo postojati. Vadžib-ul-vudžud ne treba nikog i ništa ni u kom pogledu. Onaj koji je stvorio zemlju, nebo, atome, i sve živo na tako precizan i proračunat način, je svemogući koji je u moći da stvori šta hoće u jednom momentu. On mora da je jedan i da u njemu nema promjene. Da njegova moć i znanje nisu beskrajni i da on nije svemoguć on ne bi bio u stanju stvoriti stvorenja na tako precizan i proračunat način. Kada bi postojalo više stvaralaca, i kada se njihove želje za stvaranje nečega ne bi poklapale oni čije se želje nisu ispunile nisu stvaraoci pa bi se stvari koje nisu stvorene sve pobrkale. Za opširniju informaciju molimo čitaoca da pročitate komentare na arapskom i turskom jeziku na knjigu Alija Ušija [preselio na ahiret 575./1180. godine] Emali kasidesi.

U stvaraocu nema promjene. On je bio i prije stvaranja alema kao što je i sada. On sve sada stvara, i stvaraće sve, isto onako kako je sve iz ničega stvorio. Najmanja promjena u njemu bi značila da je on stvorenje i da je stvoren iz ništa. Prethodno smo objasnili da On uvijek postoji i da nikada ne prestaje postojati. Prema tome u Njemu nema nikakvih promjena. Kako su Ga stvorenja trebala u početku, da ih stvori, tako Ga isto svakog momenta trebaju. On sam sve stvara i daje svaku promjenu. On sve stvara preko sebeba (uzroka, posrednika) zato što On želi da ljudi žive u skladu i harmoniji i budu civilizovani. On stvara i posrednike (sebebe) i njihovu moć i učinak. Ljudi ne mogu ništa stvoriti. Ljudi su samo posrednici (vasite) u uticaju posrednika (sebeba) na materije.

Kada ogladnimo jedemo, kada se razbolimo uzmemo lijek, kada hoćemo da upalimo svijeću upotrijebimo šibicu, da dobijemo vodonik pospemo kiselinu po cinku, kada hoćemo da napravimo ciment pomiješamo kreć sa glinom i onda tu smjesu zagrijemo, da dobijemo mlijeko nahranimo kravu, da dobijemo struju napravimo hidrocentralu, kao i gradnja bilo kakve fabrike, su sve primjeri u kojima smo mi vasita (posrednici, sredstva) upotrebe sebeba (posrednika) za Allahovo dželle-šanuhu stvaranje novih stvari. Čovjekova želja (irade) i moć (kuvvet) su sebebi koje je Allah dželle-šanuhu stvorio. Ljudi su vasita za Allahovo dželle-šanuhu stvaranje. Allah dželle-šanuhu hoće i želi da stvori na ovakav način. Kako vidimo, reći da je neko nešto stvorio, ili da smo mi nešto stvorili, je jedna obična neukost i apsurd, i nije u skladu sa razumom i naukom.

Ljudi moraju da vole jednog jedinog Stvaraoca koji ih je stvorio, koji ih sve održava, i koji stvara i šalje sve što im treba. Oni moraju biti Njegovi robovi i sluge, to jest, svako stvorenje Ga mora ibadetiti i poštovati. O ovome je detaljno napisano u sedamnaestom pismu koje se nalazi u predgovoru ove knjige. On je Lično rekao da se ovaj vadžib-ul-vudžud, ovaj ilah, ovo božanstvo, ovaj jedini bog, zove Allah. Robovi nemaju pravo da mijenjaju Njegovo ime koje im je On objavio. Ovakva nepravedna djela su vrlo ružna i zločin (zulm).

Hrišćani i sveštenici, popovi, vjeruju da imaju tri stvaraoca. Gore napisane riječi su dokaz da postoji samo jedan stvaralac i da su riječi hrišćana i njihovih sveštenika netačne i pokvarene.

IMAN I ISLAM

Back | Index | Next