IMAN I ISLAM

Back | Index | Next

UVOD

Mevlana Halid-i Bagdadi kaddesallahu teala sirrehul’aziz je, da bi ukrasio svoju knjigu i dobio bereket, započeo predgovor svoje knjige citatom iz sedamnaestog pisma, iz knjige Mektubat, imama Rabbanija Ahmeda Faruka Serhendija rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 1034./1624. godine]. Imam Rabbani kuddise sirruh piše:

Ja započinjem ovo moje pismo sa Bismilom (Bismillahirrahmanirrahim). Neka je vječno hamd i šukr (hvala i zahvala) Allahu dželle-šanuhu koji nam je dao svakakve blagodati i koji nas je počastio na taj način što nam je dao da budemo muslimani i što nam je, davajući nam da budemo Muhammedovi alejhisselam sljedbenici, dao vrijednost, što je nesumnjivo najveća od svih Njegovih blagodati!

Mi trebamo dobro razmisliti, i shvatiti, da samo Allah dželle-šanuhu daje svakome svaku blagodat. On, sam, sve stvara. Samo On održava svako biće u životu. Visoke i fine osobine ljudi su Njegov ihsan (dobročinstvo) i lutf (usluga). On nam je dao naš život, razum, znanje, snagu, ćulo sluha i moć govora. On je onaj koji šalje bezbrojne blagodati i dobročinstva. On je onaj koji izbavlja ljudska bića iz nevolje i žalosti, onaj koji ispunjava dove i koji nas štiti od žalosti i belaja (nesreće, zla, muke, patnje). Samo On stvara sredstva za život i daje nam da ta sredstva dođu do nas. Njegovi ni’meti (blagodati) su tako mnogobrojni da ih On ne ukida ni onim koji griješe. Njegovo pokrivanje grijeha je toliko da On ne uskračuje Svoju milost, ne prezire niti cijepa veo poštenja onih koji su nemarni prema Njegovim naređenjima, kao ni prema onim koji se ne čuvaju od Njegovih zabrana. On je onaj koji tako puno oprašta i koji je tako milostiv. On ne žuri da kazni one, koji zaslužuju Njegovu kaznu i azab (mučenje). On obasipa Svojom milošću i one koje voli i one koji su Njegovi neprijatelji.

On nikome ništa ne uskračuje. Kao največa i najdragocjenija od svih Njegovih milosti je to što nam je pokazao pravi put, put sreće i spasa. On nas hrabri da koračamo u Džennet i da ne zalutamo. On nam naređuje da svoj način života prilagodimo načinu života Njegovog Poslanika sallallahu teala alejhi ve sellem a sve sa ciljem da steknemo Njegovu neograničenu milost u Džennetu, vječna i neprestana zadovoljstva, Njegovo zadovoljstvo i ljubav. Allahova dželle-šanuhu milost je jasna kao sunce. Usluge koje nam drugi čine, u stvari dolaze od Njega. On je onaj koji druge čini posrednicima, i daje im želju, moć, i snagu, da čine usluge. Prema tome, uvijek je On onaj koji nam šalje sve milosti koje nam dolaze kroz razna mjesta i preko raznih ljudi. Nadati se uslugama od bilo koga, osim Njega, bi bilo slično kao kada bi tražili nešto od čuvara ili zahtijevali sadaku od bijednika. Kako neznalice tako i oni koji su učeni, glupi kao i pametni, znaju da je ovo što mi ovdje navodimo tačno i ispravno, jer, ovo su sve jasne stvari. Čak, o njima ne treba ni razmišljati.

Onom ko čini usluge treba biti zahvalan i treba Ga poštovati. Dakle, zahvaljivati se Allahu dželle-šanuhu, koji nas obasipa raznovrsnim uslugama i koristima, je ljudska dužnost. To je dužnost koju nam razum nalaže. Međutim, ovu dužnost, to jeste zahvalu Allahu teala, nije lako izvršiti pošto su ljudska bića prvobitno stvorena iz ničega. Ljudi su zato slabi, oskudni, i imaju grešaka i mana. A Allah dželle-šanuhu je zauvijek, vječnopostojeći. On nema ni mana ni nedostataka. On je savršen. Ljudi nemaju sa Njim, ni u kom pogledu, nikakve ni sličnosti ni srodstva (proksimiteta). Mogu li se ljudi, koji su tako niski, zahvaliti Allahu dželle-šanuhu na način dostojan Njegove veličine? Ima toliko stvari koje ljudi smatraju lijepim i dragocjenim, a koje Allah dželle-šanuhu zna kao zle i odvratne. Ono što mi smatramo poštovanjem i zahvalom može biti obično, i nešto što Allah dželle-šanuhu ne voli. Radi toga ljudi, svojim manjkavim razumom i kratkovidnošću, ne mogu pronaći ono što će služiti kao zahvala i obožavanje Allaha dželle-šanuhu. Da nam Allah dželle-šanuhu nije pokazao način na koji Mu se treba zahvaljivati, ono, što se smatra zahvalom, bi bila uvreda.

Njegov dragi Pejgamber sallallahu teala alejhi ve sellem nam je pokazao način na koji Mu se treba zahvaljivati kao i ljudske dužnosti prema Allahu dželle-šanuhu koje se trebaju obavljati srcem, jezikom, i tijelom. Ljudske dužnosti koje je Allahu teala naredio se zovu islam (ili islamijjet). Allahu dželle-šanuhu se zhvaljuje slijedeći put koji nam je Njegov Poslanik zacrtao. Allah dželle-šanuhu ne voli i ne prima ništa drugo. Ima puno stvari koje ljudi smatraju lijepim a islam ih ne voli i smatra ih ružnim.

Oni koji su razumni će se u svojoj zahvali prilagoditi Muhammedu alejhisselam. Njegov put se zove islam. Ko slijedi Muhammeda alejhisselam zove se musliman. Zahvaljivati se Allahu dželle-šanuhu, to jeste slijediti Muhammeda alejhisselam, se zove činiti ibadet. Islamska učenja se sastoje iz dva dijela; vjerskih učenja i naučnih učenja. I vjersko učenje se takođe sastoji iz dva dijela:

1. Usul-i din ili vjerovanje (iman) su ona učenja koja se moraju srcem vjerovati.

2. Ibadet, to jeste učenja koja se izvršavaju tijelom ili srcem, a koja se zovu furu-i din, ahkam-i islamijje ili šeri’at (šerijat).

Vjersko učenje islamske vjere (din-i islama) je učenje koje je zapisano u knjigama alima ehli sunneta. Ako neko od ovih učenja imana i šerijata, koja su nam prenijeli alimi ehli sunneta, ne vjeruje samo ijedan od Nassova (tj. Kur’ani kerima i hadisi šerifa) sa jasnim značenjem on postaje kafir. Onaj ko to svoje nevjerovanje drži u tajnosti on je munafik. Onaj ko ne samo da to svoje nevjerovanje ne drži u tajnosti već, predstavljajući se kao musliman nastoji da ga prenese i na druge muslimane, i da ih tako zavede, on se zove zindik. (Zindik je neprijatelj vjere koji se pretvara da je musliman sa ciljem da zavara muslimane i tako iznutra ošteti islam) Onaj ko objašnjava ajeti kerime i hadisi šerife sa jasnim značenjem a nema znanja (tj. nije kvalifikovan), to jeste pogrešno ih objasni i pogrešno vjeruje, on postaje kafir koji se zove mulhid (Mulhid je kafir koji ne zna a objašnjava nassove sa jasnim značenjima). Onaj ko (je kvalifikovan da tumači i objašnjava ajeti kerime i hadisi šerife ali) pogrešno vjeruje zato što je pogrešno protumačio i objasnio (te’vil učinio) ajeti kerime i hadisi šerife sa nejasnim značenjem ne postaje kafir. Ali, on će otići u Džehennem zato što je skrenuo sa pravoga puta ehli sunneta. Pošto takva osoba vjeruje nassove sa jasnim značenjima ona neće vječno ostati u Džehennemu nego već će na kraju iz njega izaći i ući u Džennet. Ovake se osobe nazivaju ehl’i bid’at ili dalalet grupa (jeretici, otpadnici, krivovjernici, sljedbenici novotarije). Postoje sedamdeset dvije takve bid’at ili dalalet grupe ili firke. Njihov nijedan ibadet (molenje Allahu dželle-šanuhu, klanjanje i učenje, bogosluženje) se ne prima. Muslimani sa ispravnim vjerovanjem ili i’tikadom se zovu ehli sunnet vel-džema’at ili sunnije. Muslimani sunnije, u odnosu na ibadet, slijede jedan od četiri (ispravna) mezheba. Onaj ko slijedi jedan od četiri mezheba kaže da i sljedbenici druga tri mezheba pripadaju ehli sunnetu. Oni se međusobno vole. Ko ne pripada nijednom od ova četiri mezheba ne pripada ni ehli sunnetu. “Ko ne pripada ehli sunnet mezhebu je ili kafir ili sljedbenik bid’ata.” Ovaj podatak je napisan u pismima imama Rabbanija, a naročito u njegovom dvije stotine osamdeset šestom pismu prvoga toma, u Tahtavijevom komentaru na knjigu Durr-ul-muhtar (u poglavlju pod nazivom Zebajih), kao i u knjizi El-besair li munkir-it tevessul-i bi-ehl-il-mekabir koju je napisao mevlana Hamdullah Dadžvi. Obje knjige su na arapskom jeziku. Ova zadnja, koja je napisana i izdata u Indiji, je, 1395./1975. godine, ponovo reprodukovana u Istanbulu.

Ako neko, ko ibadeti (bogosluži, uči i klanja, moli se Allahu dželle-šanuhu) u skladu sa četiri mezheba, učini grijeh ili napravi grešku u svom ibadetu, Allah dželle-šanuhu će mu je, ako to hoće, oprostiti i nikada ga neće staviti u Džehennem. On će ga, ako to hoće, mučiti onoliko koliko su njegovi grijesi, ali će ga na kraju osloboditi mučenja. Oni koji ne vjeruju ijednu od jasnih činjenica koje se u islamu moraju vjerovati, to jeste ako ne vjeruju ijednu od onih činjenica za koje su čak i džahili (neznalice) čuli, se zovu kafiri ili nevjernici i oni će biti vječno mučeni u Džehennemu.

Postoje dvije vrste kafira ili nevjernika. Kafiri sa Svetim knjigama i kafiri bez Svetih knjiga. Ako musliman napusti svoju vjeru on se zove murted ili otpadnik iz islama. Ibni Abidin rahime-hullahu teala piše u predmetu “širk sebebi ile nikah haram” i kaže, “Murted, mulhid, zindik, medžusija (obožavalac vatre), putperest (idolopoklonik), stari grčki filozofi, munafici, pripadnici sedamdeset dvije grupe koji su zašli u kufr, [brahmani, budisti], batini, ibahi i durzi su svi kafiri bez Svetih knjiga.” Komunisti i franmasoni (slobodni zidari, masoni) su takođe kafiri bez Svetih knjiga. Hrišćani i jevreji su kafiri sa Svetim knjigama, to jeste kafiri kitabije. Oni vjeruju u objavljene knjige (Tevrat ili Tora i Indžil ili Jevanđelje) koje su, kasnije, iskvarene. Oni koji, među kafirima kitabijama, vjeruju da i u jednom stvorenju postoji Allahov dželle-šanuhu atribut (uluhijjet sifat), oni su postali mušrici. Allahovi dželle-šanuhu atributi tj. sifat-i zatijje i sifat-i subtijje su uluhijjet sifati.

Ako kafir sa ili bez Svete knjige primi islam on će izbjeći Džehennem. On će postati bezgriješan i čist musliman. Međutim, on mora da postane sunnija musliman, to jeste da čita i nauči vjerovanje (iman) iz knjige jednog od uleme ehli sunneta i da svoj iman, djela, i riječi prilagodi prema onome što je tako naučio. Na ovom svijetu se zna je li neko musliman ili nije po izrečenim riječima i po djelima, koja su učinjena dobrovoljno. Na son nefesu ili izdisaju se zna definitivno je li neko otišao na ahiret sa imanom ili nije. Ako se musliman sa velikim grijesima pokaje (učini tevbe) za svoje grijehe njemu (ili njoj) će sigurno biti oprošteno i on će postati bezgrešan i čist musliman. U ilmihalima, kao na primjer u ilmihalu na turskom jeziku koji se zove Se’adet-i ebedijje, je detaljno objašnjeno šta je pokajanje (tevbe) i kako se čini.

IMAN I ISLAM

Back | Index | Next