IMAN I ISLAM

Back | Index | Next

ISLAMSKI ŠARTOVI
(OSNOVE ISLAMA)

Sa pomoći i snagom koju nam daje Allah dželle-šanuhu, koji održava sve aleme (svjetove) u životu, i koji nam čini sve usluge i koji nam daje sve ni’mete (blagodati) i koji nikada ne spava mi započinjemo sa objašnjenjenjem mubarek hadisi šerifa našeg Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem.

Naš dragi i uzvišeni Omer-ibnul-Hattab - koji je bio hrabri vođa muslimana, i jedan od najviših ashaba kiram, i koji je bio čuven po svojoj istinoljubivosti - je rekao:

“Bijaše takav dan, kada je nas, nekoliko ashaba kiram, bilo u prisustvu i službi našeg efendije Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem.” Taj dan, taj sat, je bio tako vrijedan i cijenjen da je pitanje hoće li ga on ikada više doživjeti. Toga dana mu je bilo suđeno da bude počašćen, da bude zajedno sa Poslanikom, i da sluša Pejgamberove sallallahu alejhi ve sellem riječi (va’z), i da gleda njegovo mubarek lice koje je bilo hrana spokoj i zadovoljstvo dušama. Da bi naznačio vrijednost i čast toga dana, on je rekao, “Bijaše takav dan...”. Može li ikoje drugo vrijeme biti tako časno i cjenjeno kao ono u kom mu je bilo suđeno da vidi meleka Džebraila alejhisselam u ljudskom obliku i čuje njegov glas, i da čuje znanje koje je bilo ljudima tako potrebno, na što je moguće ljepši i jasniji način, direktno iz mubarek usta Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem?

“Priđe nam jedan čovjek, kao kad se rađa mjesec. Njegove haljine su bile prebjele a kosa mu je bila precrna. Na njemu se nisu vidjeli znaci putovanja, kao što su prašina ili znoj. Niko od nas, Resulullahovih sallallahu alejhi ve sellem ashaba ga nije znao, to jeste on nije bio od onih koje smo viđali ili znali odranije. On je smireno sjeo pred Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Njegova su koljena bila blizu mubarek Pejgamberovih sallallahu alejhi ve sellem koljena.” Ova osoba je bila melek Džebrail u ljudskom obliku. Njegov način sjedenja, iako ne izgleda u skladu sa edebom (ponašanjem), nas uči jednu vrlo važnu činjenicu, to jeste da u sticanju vjerskog znanja, stid, ponos i arogancija ne smiju biti gospodar. Hazreti Džibril alejhisselam je htio da pokaže ashabima kiram da svako ko hoće da naući o islamu treba da slobodno, i bez ustručavanja pita mu’allime (učitelje), da ne smije biti stidan kada izučava vjeru, i da se ne osjeća neugodno kad uči, podučava, ili izvršava Allahov dželle-šanuhu hakk (istinu, pravo).

“Taj zat-i šerif (časna osoba, plemenita osoba, sveta osoba) stavi svoje ruke na mubarek stegna našeg efendije, Resul-i ekrema (najplemenitijeg Poslanika) sallallahu alejhi ve sellem. On upita Resulullaha, ‘O Resulullah! Reci mi šta je Islam i objasni mi kako ću biti musliman’”.

Leksičko značenje riječi islam je teslimiti (predati se), pokoriti se. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je na sljedeći način objasnio, da je riječ islam (zajedničko) ime za pet osnovnih, temeljnih stubova islama.

1 - Resul-i ekrem sallallahu alejhi ve sellem je rekao da je prvi islamski šart (prvi uslov da se bude musliman) proučiti Kelime-i šehadet. To znači da trebamo reći, “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh”. Drugim riječima, pametna osoba koja je došla u doba polne zrelosti, i koja može govoriti, mora reći glasno, “Ni na zemlji ni na nebesima ne postoji niko osim Allaha dželle-šanuhu ko je vrijedan da ga ibadetimo (obožavamo). Samo je Allah dželle-šanuhu hakiki ma’bud (Onaj koga treba obožavati). On je Vadžib-ul-vudžud. Njemu pripadaju sve superiornosti. On nema mana. Njegovo ime je Allah,” i u to potpuno srcem vjerovati. Takođe trebamo vjerovati i reći, “Uzvišeni zat-i ali (uzvišena, plemenita osoba) Muhammed, sin Abdullaha, je Allahov dželle-šanuhu rob i resul, to jeste Pejgamber”. Pejgamberova majka, hazreti Amina, je bila Vehebova kći. Resulullah alejhisselam je rođen u gradu Mekki [pred zoru (sabah), u ponedjeljak, 20. aprila 571. godine]. Kada mu je bilo četrdeset godina, u godini zvanoj Bi’set, rečeno mu je da je Pejgamber. On je nakon ovog, u Mekki, trinaest godina pozivao (činio da’vet) narod u islam. Onda je, sa Allahovom dželle-šanuhu dozvolom, [622. godine] preselio (učinio hidžru) u grad Medinu. Odatle se islamska vjera (din-i islam) svukud raširila. On je, deset godina kasnije, u ponedjeljak, 12 Rabi ul-evvela (Jul, 632), počastio ahiret (budući svijet) svojim dolaskom na njega. [Prema istoričarima, Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je za vrijeme svoje seobe iz Mekke mukarreme u Medinu munavveru ušao u četvrtak predveče, 27 safera (622. godine), u pećinu na Sevr Planini. On je u ponedeljak uveče napustio pećinu i, u ponedjeljak, osmog Rabi-ul evvela (20 Septembra, 622.), ušao u predgrađe Medine zvano Kuba. Ovaj radosni dan obilježava početak muslimanskog Hidžr-i šemsi (sunčanog) kalendara. U četvrtak su dan i noć bili iste dužine. On je na Džum’u napustio Kubu i ušao u Medinu. Početak mjeseca Muharrema iste godine (Džum’a, 16. juna) je prihvaćen kao početak Hidžri kamer-i (lunarnog) kalendara. Hidžr-i šemsi godina se poklapa sa svakom zapadnom Novom godinom samo što je kraća za 622 godine. Svaka zapadna Nova godina se poklapa sa svakim danom Hidžr-i šemsi godine, samo što je 621 godinu duža od Hidžr-i šemsi Nove godine.]

2 - Drugi od pet osnovnih temelja (šartova) islama je, “kad dođe vrijeme ispravno namaz klanjati”, svaki dan pet puta [to jeste, u skladu sa njegovim šartovima i farzovima]. Pet puta dnevno namaz klanjati, kada nastane vrijeme namaza i znati da smo ga klanjali prije izlaska njegovog vremena, je farz za svakog muslimana. Klanjati namaz prije vremena, slijedeći pogrešne takvime koje su napravili džahili (vjerski neuki ljudi) ili oni koji ne slijede mezheb, je veliki grijeh i takav namaz nije sahih. Ovakvi kalendari (takvimi) su uzročnici (sebeb) da klanjamo prvi sunnet podne namaza kao i farz akšama u kerahet vremenu (mekruh vremenu). [Kada muezzin uči ezan shvatićemo da je nastalo vrijeme za namaz. Ono što kafiri i sljedbenici novotarija (ehli bid’at) uče preko zvučnika, kao i zvuk koji proizvode zvučnici, se ne zove ezan-i Muhammedi.] Namaz moramo klanjati prije izlaska namaskog vremena, paziti na njegove farzove, vadžibe i sunnete, i predati naše srce Allahu dželle-šanuhu. U Kur’ani kerimu se namaz naziva salat. Leksičko značenje riječi salat je za čovjeka da čini dovu, za meleke da čine istigfar a za Allaha dželle-šanuhu da se smiluje i sažali. U islamu riječ salat znači činiti izvjesne radnje i učiti izvjesne stvari onako kako nam je pokazano u ilmihalima (koje nas ispravno uče našoj vjeri). Salat se započinje sa riječima Allahu ekber, što se naziva iftitah tekbir, a izgovara se od momenta nakon što smo podigli ruke do ušiju pa do vezanja ruku ispod pupka (za ljude). Namaz završavamo selamom, to jeste okretanjem glave na kraju zadnjeg sjedenja prvo prema desnom a onda prema lijevom ramenu.

3 - Treći temelj islama je “Od imovine dati zekat”. Leksičko značenje riječi zekat je, “čistiti, hvaliti i postati dobar i lijep”. U islamu riječ zekat znači da onaj, ko ima zekat imovine više nego što mu treba, to jeste više od izvjesne granice koja se zove nisab, treba da izdvoji, bez komentara, izvjesnu količinu (od te imovine) i da je dadne muslimanima koji su spomenuti u Kur’ani kerimu. Ima sedam kategorija ljudi kojima se daje zekat. U sva četiri mezheba postoje četiri vrste zekata: Zekat od zlata i srebra, zekat od komercijalne robe, zekat od stoke [ovce, koze i goveda] koja pase napolju više od šest mjeseci, i zekat od svih materija koje su potrebne i koje rastu iz zemlje, to jeste ušr, i koji se daje se čim se plodovi poberu. Prethodna tri (zlato i srebro, komercijalna roba, stoka) se daju godinu dana nakon što su dostigli nisab (granicu).

4 - Četvrti od pet temelja islama je, “Postiti svaki dan mjeseca Ramazan-i šerifa (časnog, svetog).” Post se zove savm. Savm znači zaštititi nešto od nečeg. U islamu savm znači suzdržati se [za vrijeme dana] u mjesecu Ramazanu od tri stvari: Jela, pića i seksualnog odnosa. Mjesec Ramazan počinje kada se na nebu vidi hilal (mlađak, mladi mjesec). Ramazan-i šerif ne počinje po kalendaru (takvimu).

5 - Peti temelj islama je, “sposobnoj osobi jednom u životu obaviti hadždž”. Sposobnoj osobi je farz jednom u životu obići (učiniti tavaf) oko Ka’be-i mu’azzam i učiniti vakf (zastati) na otvorenom prostoru Arefata, ako, pored dovoljne imovine koju je ostavio za izdržavanje svoje familije do svog povratka ima dovoljno novca da ode i da se vrati iz grada Mekke-i mukerreme, i ako je tijelo zdravo i put siguran.

“Osoba, nakon što je čula Resulullahov odgovor reče, ‘O Resulullah! Tačno si rekao.’ Mi, koji smo to slušali, smo se začudili ovim njegovim riječima,” reče hazreti Omer radijallahu anh, misleći da su ashabi kiram koji su tu bili prisutni bili začuđeni ponašanjem ove osobe, koja prvo postavlja pitanje a onda potvrđuje odgovor kao tačan. Pita se da bi se naučilo ono što se ne zna, međutim reći, “Tačno si rekao,” nam govori da je to ta osoba već znala.

Najveći od pet temelja, koji su gore nabrojani, je izgovoriti kelime-i šehadet i vjerovati njeno značenje. Sljedeći najviši temelj je klanjati namaz. Poslije njega je post. Nakon njega je hadždž. Zadnji je dati zekat. Sva ulema je jednoglasno rekla da je kelime-i šehadet najviši od pet temelja islama. Što se tiče redosljeda ostala četiri temelja većina uleme je rekla kako smo mi gore naveli. Kelime-i šehadet je prvo, u početku islama, postalo farz. Klanjati pet puta dnevno je postalo farz u dvanaestoj godini bi’seta, u noći mi’radža, godinu i nekoliko mjeseci prije hidžre. Ramazan-i šerif postiti je postalo farz u drugoj godini hidžre, u mjesecu ša’banu. Dati zekat je postalo farz u mjesecu Ramazanu iste godine kada je i post postao farz. Hadždž je postao farz u šestoj godini po hidžri. Prema tome, u redosljedu superiornosti zekat je zadnji a u redosljedu postajanja farzom hadždž je zadnji.

Ako neko poriče, ne vjeruje, odbije, šali se sa, ili ne poštuje ijedan od ovih pet temelja islama on postaje ne’uzubillah (da nas Allah dželle-šanuhu sačuva) kafir. Slično tome, takođe postaje kafir i onaj ko ne primi ijednu od stvari za koje je jednoglasno i jasno rečeno da su halal (dozvoljene, koje je Allah dželle-šanuhu dozvolio), ili haram (zabranjene, koje je Allah dželle-šanuhu zabranio), ili ko kaže da je zabranjeno dozvoljeno (tj. da je haram halal) i obratno (tj. da je halal haram). Takođe postaje kafir i onaj ko poriče i negira, ili ne voli, ijedno od nužnih (prijeko potrebnih) islamskih učenja, to jeste ona učenja za koja su čuli i koja znaju i obični ljudi. Ako obična osoba ne zna učenje koje nije tako rasprostranjeno, poznato ili nužno da bi ga znao on nije u kufru (nevjerstvu) nego u fisku (grijehu).

[Na primjer, haram je jesti krmetinu, piti alkoholna pića, i kockati se (bez obzira na vid kocke, lutrija, loto, tombola i slično). Ženama i djevojkama je haram izlaziti pred druge nepokrivenih glava, kose, ruku i nogu. Ljudima je haram izlaziti pred druge ako im je dio tijela izmedju pupka i koljena otkriven. Allah dželle-šanuhu je ovo sve zabranio. Četiri mezheba, koji nam govore o Allahovim dželle-šanuhu naredbama i zabranama, su drukčije ocrtala granice privatnih dijelova na tijelu u koja je zabranjeno gledati ili ih drugima pokazivati. Svaki musliman se mora pokriti onako kako to zahtijeva mezheb kojem pripada. Takođe je haram i drugima, gledati u one kod kojih su ovi dijelovi tijela nepokriveni. U knjizi Kimja-i se’adet piše da je ženama i djevojkama haram izlaziti nepokrivenih glava, kose, ruku i nogu. Isto tako im je haram i izlaziti u tankim, drećavo obojenim, tijesnim i namirisanim haljinama. Njihove majke, očevi, muževi, i braća, koji im dozvole da ovako izlaze, i koji misle da je to prikladno, i koji ih isprićavaju, će takođe dijeliti njihov grijeh i mučenje, to jeste oni će zajedno gorjeti u Džehennemu. Ako se pokaju, biće im oprošteno i neće gorjeti. Allah dželle-šanuhu voli one koji se pokaju i dođu na tevbe. U trećoj godini po Hidžri je naređeno djevojkama i ženama koje su došle u doba zrelosti da se ne viđaju sa onim koji im nisu mahrem (muškarci za koje se mogu udati) i da se pokriju.

Ne bi smjeli dozvoliti da nas prevare izjave britanskih špijuna i neznalica koji su pod njihovom kontrolom, i koji kažu da se prije hidžab ajet-i kerima nije pokrivalo, i koji kažu da su alimi fikha, kasnije, izmislili ovu naredbu.

Musliman mora da zna da je sve što radi u skladu sa šerijatom, islamom. Ako nije, musliman mora da nauči od ehli sunnet alima, ili čitajući njihove knjige, kako će sve što radi biti u skladu sa šeri’atom. Ako ono što on radi nije u skladu sa šeri’atom on neće izbjeći džunah i kufr, koji će biti prouzrokovani rađenjem tog djela. On mora da se stalno i iskreno kaje (čini tevbe). Kada se pokaje i učini tevbe, džunah (grijeh) ili kufr koji je to djelo prouzrokovalo, će sigurno biti oprošten. Ako se ne pokaje, on će za to platiti i na ovom svijetu, i u Džehennemu. Kazna kojom će biti kažnjen je napisana na raznim mjestima u našoj knjizi.

Dijelovi tijela koje ljudi i žene moraju pokriti za vrijeme namaza, i uopšte, se zovu avret mahalli (stidna mjesta na čovječijem tijelu, privatni dijelovi tijela, koje muškarci i žene moraju uvijek imati pokrivene). Ako neko kaže da islam ne propisuje da se izvjesni dijelovi tijela, kao avret mahalli, pokriju, takva osoba postaje kafir. Izvjesni dijelovi tijela su avret (stidna mjesta) prema saglasnosti (idžma’) sve četiri mezheba. Dijelovi tijela koji su stidna mjesta (avret) su različiti kod ženskih i muških osoba. Ako osoba ismijava važnost pokrivanja ovih dijelova tijela, ako on ili ona ne osjećaju strah od azaba (mučenja) koji će ih snaći zbog kršenja ove zabrane, on ili ona postaju kafir. U hanbeli mezhebu, kod muškarca, dio tijela između pupka i koljena nije avret.

Ako neko kaže, “Ja sam musliman” on mora da nauči imanske i islamske šartove, farzove i harame u kojima su sve četiri mezheba saglasna (idžma’) i da im pridaje važnost. Ne znati ih nije izgovor i opravdanje. Neznanje je isto kao i svjesni kufr (nevjerovanje). Svo tijelo žene, osim šaka i lica, je avret u sve četiri mezheba. Isto tako je ženama avret (haram), pokazivati dijelove tijela koji su avret, pjevati, ili glasno učiti mevlud u prisustvu ljudi. Ako osoba, omalovažavajući, pokaže dio tijela koji nije idžmom (jednoglasno) avret, to jeste koji nije avret u jednom od druga tri mezheba, iako je avret po njegovom mezhebu i u još druga dva od tri mezheba, takva osoba će učiniti veliki grijeh. Međutim, ta osoba neće postati kafir ovim njenim kršenjem te odredbe. Kao primjer, navodimo otkrivanje nogu između pupka i koljena, što, kao što smo vidjeli, u hanbeli mezhebu nije avret iako je avret u druga tri mezheba. Farz je naučiti naredbe islama koje ne znamo.

Laž, ogovaranje, klevetanje, krađa, varanje, izdaja, vrijeđanje, činjenje štete, uzimanje tuđe imovine bez dozvole, ne plačanje radnika ili hamala, pobuna, to jeste suprotstavljanje zakonima i državnim naređenjima, ne plačanje takse, su takođe grijesi. Činiti ih protiv kafira ili u nemuslimskim zemljama je takođe haram.] Vidi četiri stotine šezdeset drugu stranicu pomenute knjige!

IMAN I ISLAM

Back | Index | Next