IMAN I ISLAM

Back | Index | Next

3 - Treći od šest temelja imana je, “vjerovati kitabe (knjige) koje je Allah dželle-šanuhu poslao.” On je ove kitabe poslao izvjesnim Poslanicima na taj način što im je dao da im ih melek pročita. Nekim je poslao knjige na ploći (levhi), a nekim je dao da ih čuju bez meleka. Svi ovi kitabi su Allahova dželle-šanuhu kelam (riječ, govor). Oni su ebedi (vječni u budučnost) i ezeli (vječni u prošlost). Oni nisu stvorenja. Oni nisu riječi koje su meleci napravili. Oni nisu riječi Poslanika. Allahov dželle-šanuhu kelam nije kao jezik koji mi pišemo, pamtimo, i govorimo. On nije u našem pisanju, govoru ili svijesti. On nema slova ili zvuk. Ljudi ne mogu shvatiti kakav je Allah dželle-šanuhu i Njegovi sifati (atributi, svojstva, osobine). Ljudi mogu čitati (učiti) ovaj kelam. Oni ga mogu zapamtiti i napisati. On postaje, kada je sa nama, hadis (stvorenje). Dakle, Allahov dželle-šanuhu kelam ima dva oblika. Kada je sa ljudskim bićima on je hadis, stvorenje. On je kadim (vječan) kada se o njemu misli kao o Allahovoj dželle-šanuhu Riječi.

Sve knjige koje je Allah dželle-šanuhu poslao su hakk (istinite) i tačne. U njima nema ni laži ni greške. Iako je On rekao da će kazniti i mučiti, rečeno je da je džaiz (moguće) da oprosti (učini afv), što zavisi od Njegove volje i uslova koje ljudi ne mogu razumjeti, ili znači, da će On oprostiti kaznu koju su muslimani zaradili. Pošto riječi “kazna” i “mučenje” ne opisuju događaj, nije laž ako On oprosti. Iako nije moguće da On neće dati obećane nagrade, moguće je da će oprostiti kaznu. Ljudski razum, ajeti kerime i ljudski zakoni ovo potvrđuju kao istinu.

Ajeti kerime i hadisi šerife je potrebno tumačiti u njihovom doslovnom značenju, osim ako postoji opasnost i neprilika. Nije dozvoljeno davati drukčija značenja, koja su slična doslovnom značenju. [Kur’ani kerim i hadisi šerifi su na kurejš jeziku i dijalektu. Riječima se mora dati značenje koje se prije hiljadu i tri stotine godina upotrebljavalo u Hidžazu. Nije ih ispravno prevoditi davajući im današnje, savremeno, značenje koje je rezultat promjena kroz vijekove.] Ajeti kerimi koji imaju nejasno značenje se zovu Mutešabihat. Samo Allah dželle-šanuhu zna njihovo značenje i nekoliko velikana ehli sunneta, kojima je dato da znaju ilm-i ledunni i da razumiju njihovo značenje onoliko koliko im je dozvoljeno. Niko ih drugi ne može razumjeti. Mi moramo vjerovati da su mutešabihat ajeti kerimi Allahov dželle-šanuhu kelam, i ne smijemo istraživati njihovo značenje. Alimi Eš’ari mezheba su rekli da ih smijemo ukratko ili detaljno objasniti, protumačiti (te’vil učiniti). Te’vil učiniti znači izabrati od nekoliko značenja riječi jedno koje nije svakodnevno. Na primjer, za ajeti kerim, “Allahova ruka je superiornija od njihove”, što je Allahov dželle-šanuhu kelam, trebamo reći, “Ja vjerujem sve što Allah dželle-šanuhu sa ovim misli.” Najbolje je reći, “Ja ne mogu shvatiti njegovo značenje. Samo Allah dželle-šanuhu ga zna.” Ili moramo reći, “Allahovo dželle-šanuhu znanje nije kao naše znanje. Njegova želja nije kao naša želja. Isto tako Njegova ruka nije kao ruka Njegovih stvorenja.”

Allah dželle-šanuhu je u knjigama koje je poslao promijenio (učinio nesh) ili izgovor, ili značenje izvjesnih ajeta, ili oboje. Kur’ani kerim je poništio i ukinuo, i zamijenio, sve prethodno poslane knjige. U Kur’ani kerimu do kraja svijeta neće nikada biti greška, dodatak, nešto izostavljeno, ili da čak i tačka nedostaje, niti će ikada biti zaboravljen. Svo prošlo i buduće znanje je u Kur’ani kerimu. On je uzvišeniji i cijenjeniji, vrijedniji, od svih drugih kitaba. Kur’ani kerim je Resulullahova sallallahu alejhi ve sellem najveća mu’džiza (natprirodno čudo). Kada bi se sva ljudi i džini sakupili oni ne bi mogli izraziti nešto kao što je kao najmanja sura u Kur’ani kerimu. U stvari, elokventni književnici Arabije su se bili iskupili, i nastojali, što su više mogli, ali nisu uspjeli, da izraze nešto kao što su tri ajeti kerima. Oni nisu mogli pobijediti Kur’ani kerim. Oni su bili zaprepašćeni. Allah dželle-šanuhu je dao da neprijatelji islama budu nemoćni i poraženi pred Kur’an-i kerimom. Elokvencija Kur’an-i kerima je iznad ljudske moći. Ljudi nisu u mogućnosti da se izraze onako kako to Kur’ani kerim može. Ajeti Kur’ani kerima nisu kao poezija, proza ili rimovani stihovi ljudskih bića. Pa ipak, on je izražen slovima jezika kojim govore književni i elokventni ljudi Arabije.

Poslana su nam sto četiri Semavi kitaba (Nebeske knjige, Svete knjige). Dobro je poznata činjenica da je deset suhufa (množina od sahifa, to jest mala knjižica) poslano Ademu alejhisselam, pedeset suhufa Šisu (Šit) alejhisselam. trideset suhufa Idrisu alejhisselam i deset suhufa Ibrahimu alejhisselam. Tevrat je poslan Musau alejhisselam, Zebur (originalni psalami) Davudu alejhisselam, Indžil Isau alejhisselam i Kur’ani kerim Muhammedu alejhisselam.

Kada neko hoće da nešto naredi ili zabrani, da pita nešto, ili da dadne vijesti, on to prvo razmisli i pripremi u mislima. Ove misli se zovu kelam-i nefsi. Za njih se ne može reći da su na arapskom, perzijskom ili engleskom. One se ne mijenjaju samo zato što su one izražene na raznim jezicima. Riječi koje izražavaju ove misli se nazivaju kelam-i lafzi. Kelam-i lafzi se može izraziti na raznim jezicima. Nečiji kelam-i nefsi je čist, nepromjenjiv, i jasan atribut onoga ko ga posjeduje kao i njegovi drugi atributi, kao što su znanje (ilm), želja (irade), moć rasuđivanja i tako dalje. Kelam-i lafzi je grupa slova koja izlaze iz usta osobe koja ih izgovara a koja izražavaju kelam-i nefsi i koja dopiru do ušiju. Prema tome, Allahov dželle-šanuhu kelam je ezeli (vječan u prošlosti), ebedi (vječan u budučnost), glasan, nije stvoren i postoji sa Njegovim Zatom (Bićem). On je Allahov dželle-šanuhu atribut, drukčiji od sifata zatijja i sifata subtijja, kao što su Njegovi atributi ilm (znanje) i irade (želja).

Atribut kelam (Riječ) se nikada ne mijenja. On je čist. On nije u slovima i zvuku. On se ne može klasificirati (svrstati) kao naređenje, zabrana, pripovijedanje, ili arapski, perzijski, hebrejski, turski ili sirijski. On nema takve oblike. On se ne može napisati. Njemu ne trebaju sprave, ili mediji kao što su inteligencija, uho ili jezik. Međutim, on se kroz njih može shvatiti, kao drukčiji od svih bića koja znamo, i može se reći na svakom jeziku. Ako se on kaže na arapskom jeziku on se zove Kur’ani kerim. Ako se kaže na hebrejskom jeziku on se zove Tevrat. Ako se kaže na sirijskom jeziku on se zove Inđil. [U knjizi Šerh-ul-mekasid piše da se on, ako se kaže na grčkom jeziku, zove Inđil, a, ako se kaže na sirijskom jeziku, on se zove Zebur.] [Knjigu Šerh-ul-mekasid je napisao učenjak islama Sa’duddin Teftazani koji je preselio 792/1389. godine na ahiret u gradu Semarkand.]

Kelam-i ilahi (Allahova teala Riječ) nam govori o raznim stvarima. Ako nam pripovjeda o događajima koji su se desili ili će se desiti on se zove haber. Ako ne govori o događajima on zove se inša’. Ako nam pokazuje šta trebamo uraditi on se zove emr (zapovijed, naređenje). Ako nam pokazuje šta ne smijemo raditi on se zove nehj (zabrana). Međutim, u kelam-i ilahi nema ni promjene ni povećavanja. Svaki objavljeni kitab i svaka sahifa (knjižica) su Allahov dželle-šanuhu atribut kelam. Oni su Njegov kelam-i nefsi. Kada je na arapskom jeziku on se zove Kur’ani kerim. Kelam-i lafzi ili Kur’an-i kerim je u poeziji objavljeni vahj koji se može napisati, izgovoriti, čuti i napamet naučiti. Pošto kelam-i lafzi označava kelam-i nefsi džaiz (dozvoljeno) ga je zvati kelam-i ilahi i sifat-i ilahi (Allahov dželle-šanuhu atribut). Kako god se on u cijelosti zove Kur’ani kerim isto se tako i njegovi dijelovi zovu Kur’an.

Svi ehli sunnet alimi su jednoglasno rekli da kelam-i nefsi nije stvorenje već da je kadim (vječan). Ne postoji saglasnost da li je kelam-i lafzi hadis (stvorenje, od skora) ili kadim. Izvjesni od onih koji su ga smatrali da je stvorenje su rekli da je bolje ne reći da je stvorenje jer bi se moglo pogrešno shvatiti i pomisliti da je kelam-i nefsi stvorenje. Ovo je najbolji komentar po tom pitanju. Kada čujemo nešto što označava nešto drugo mi se u isto vrijeme sjetimo označene stvari. Kad čujemo alime ehli sunneta da kažu da je Kur’an-i kerim hadis mi moramo shvatiti da oni govore o zvucima i riječima koje izgovaramo riječima. Alimi ehli sunneta su jednoglasno rekli da su oba, to jeste i kelam-i nefsi i kelam-i lafzi, Allahov dželle-šanuhu kelam. Allahov dželle-šanuhu kelam-i nefsi označava Allahov dželle-šanuhu atribut kelam. Allahov dželle-šanuhu kelam-i lafzi označava Allahovo dželle-šanuhu stvorenje.

Pitanje: “Iz prethodnog teksta razumijemo da se Allahov dželle-šanuhu ezeli (vječan u prošlosti) kelam ne može čuti. Neko ko kaže da je čuo Allahov dželle-šanuhu kelam misli da kaže da je čuo izgovorene riječi i zvukove, ili, da je kroz ove riječi shvatio vječni kelam-i nefsi. Svi Pejgamberi i svako drugi ga može čuti na oba načina. Kakav je razlog da se Musa alejhisselam razlikuje od drugih kao kelimullah, to jeste onaj kome je Allah dželle-šanuhu govorio?”

Odgovor: Musa alejhisselam je čuo Allahov dželle-šanuhu kelam-i ezeli (Riječ, kelam, iz vječne prošlosti), bez slova i zvuka, na drukčiji način nego što je to adet-i ilahi (Allahov dželle-šanuhu običaj). On je čuo na način koji se ne može opisati, isto onako kao što ćemo, na način koji se ne može opisati, vidjeti Allaha dželle-šanuhu u Džennetu. Niko Ga drugi nije ovako čuo. Ili, on je čuo Allahov dželle-šanuhu govor (kelam) zvukom iz svakog pravca, ali ne samo ušima, nego kroz svaki atom svoga tijela. Ili, on Ga je čuo samo iz pravca stabla, ali ne zvukom i vibracijom zraka, ili na neki drugi način. On je počašćen imenom Kelimullah zato što Ga je čuo na jedan od ova tri načina. Muhammed alejhissalatu vesselam je takođe, u noći Mi’radža, čuo kelam-i ilahi. Džebrail alejhisselam je takođe čuo kelam-i ilahi kada je primao vahj.

IMAN I ISLAM

Back | Index | Next