PUT EHL-I SUNNETA

Back | Index | Next

PREDGOVOR

Započnimo knjigu sa Bismilom!
Ime Allah je najbolja zaštita!
Njegovim blagodatima nema kraja;
On je Milostivi Gospodar koji voli opraštanje!
 
Ište budur, miftah-i gendži kadim;
Bismillahirrahmanirrahim

Allah dželle-šanuhu, koji sažaljeva na ovom svijetu sve ljude, stvara korisne stvari i šalje nam ih. On će na ahiretu sigurno oprostiti onim mu’minima koji su se pokajali (učinili tevbe) dok su bili na ovom svijetu, bez obzira koliko bili veliki njihovi grijesi. Od vjernika koji umru prije nego što su se pokajali i koji bi trebali otići u džehennem On će oprostiti onim kojim hoće i daće im džennet. On sam stvara svako živo biće, održava svako stvorenje svakog momenta u postojanju, i štiti sve od straha i užasa. Uzdajući se u ovo časno ime Allaha dželle-šanuhu, mi započinjemo sa pisanjem ove naše knjige.

Allahu teala hamd olsun! [Što znači, neka je svaka hvala i zahvala samo Allahu dželle-šanuhu.] Neka je salat i selam na Njegovog Resulullaha, Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Neka su sve hajr (najbolje) dove na njegov čisti ehli bejt i na njegove sve pravedne i iskrene (sadik) Ashabe, radijallahu teala anhum edžma’in!

Ne bi se trebalo misliti da je načelo (koje glasi) “dunjaluk je borba” besmisleno. Mi smo u (stalnoj) borbi protiv prirodnih uslova kao što su prevelike vrućine ljeti i zamrzavanja u sniježnom vremenskom periodu zimi i u (borbi) sa duhovnim oružjem protiv trikova i laži zlih ljudi i kafira i njihovih financijskih napada. Da bi se mogli boriti protiv neprijatelja mi ga prvo moramo dobro znati. U protivnom, mi možemo, dok se branimo, nanijeti štetu našim komšijama i prijateljima. Stvari koje su potrebne za udoban život se nazivaju mal “imetak” i mulk “vlasništvo, posjedništvo”. Mal je sve, od igle i konca, do kuće i apartmana. Allah dželle-šanuhu je dao dozvolu nekim ljudima i društvima da upotrebljavaju neke malove (imetke). Ovi malovi i čovjekova supruga i njegova djeca i komšije i familija su njegov mulk (vlasništvo, posjedništvo). Svako upotrebljava svoj mulk onoliko koliko mu Allah dželle-šanuhu dozvoli. Mulk nije nikada dozvoljeno upotrijebiti više niti je dozvoljeno upotrijebiti tuđu imovinu. Načelo je, “Nemoj se nikad ponositi sa malom i mulkom zato što nepovoljan vjetar može puhnuti i razbacati ga kao slamu”. Mal i mulk koji dolazi od harama se zove dunja. Dunja, to jest harami i mekrusi su štetni. U knjigama su koristi ili štete stvari drukčije opisane. Od ovih opisa je najispravniji onaj koji Allah dželle-šanuhu odabire.

Allahova dželle-šanuhu naređenja se zovu farz. Stvari koje je On zabranio se nazivaju haram. Poslanikova naređenja se zovu sunnet. Njegove zabrane se zovu mekruh. Ovo četvero (tj. farz, haram, sunnet i mekruh) se zove islam. Ljubav prema propisima islama (ahkam-i islamijje) i njihovo prihvatanje je znak da u kalbu (koji se nalazi u srcu) postoji iman. Iman onoga ko ne voli samo jedan sunnet izlazi (iz njega) i on ili ona postaje kafir. Onaj ko ima iman a ne slijedi propise islama se zove fasik (grešnik). Ne slijediti islam je džunah (grijeh). Kafir će vječno gorjeti u džehennemu. Fasik će gorjeti onoliko koliko su njegovi grijesi. On će zatim biti stavljen u džennet. Onaj ko ima iman (to jest, onaj ko vjeruje) i ko slijedi islam se zove salih (dobar) rob. Oni koji žive na planinama i u pustinjama i koji ne znaju ništa o vjeri, o islamu, nisu kafiri ili fasici (fasik). Oni neće otići na kijametu u džennet ili u džehennem poslije hesaba (tj. polaganja računa). Oni će kao i životinje nestati. Islam je među Božijim (ilahi) vjerama velika sreća koja je sebeb (posrednik za) velike ni’mete (blagodati). Oni koji ne razumiju vrijednost ove sreće će na kijametu biti kažnjeni.

Svaki musliman mora da, svaki dan, pet puta dnevno klanja namaz. Ovi namazi su znak postojanja imana u kalbu. Onaj ko ne vjeruje u ove namaze postaje kafir. Kafir koji vjeruje u pokvarenu nebesku vjeru se zove ehli kitab, odnosno, kitabli kafir. Kafir koji ne vjeruje u ovo (tj. koji ne vjeruje u pokvarenu nebesku vjeru) se zove mušrik. Među kafirima jevreji i hrišćani su mušrici. Sada na zemaljskoj kugli nema kafira (ne postoji kafir) koji nije mušrik. Musliman koji razumije i koji pogrešno prenosi neke Muhammed-alejhisselamove riječi se zove inovator (tj. posjednik bid’ata ili bid’at sahibija). Šije i vehabije su muslimani inovatori (tj. muslimani posjednici bid’ata). Među ovim (tj. među šijama i vehabijama), oni koji ne vjeruju samo ijednu Muhammed-alejhisselamovu riječ postaju kafiri. Oni muslimani koji vjeruju riječi Muhammeda alejhisselam, bez (njihovog) ikakvog prepravljanja -- (tj. bez ikakvog izvrtanja njegovih riječi i bez njihovog prilagođavanja razumu i vremenu i nauci) -- se zovu hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani koji su ehl-i sunnet (tj. ehli sunnet ili sunnije). Reis (ili vođa) ovih hakiki muslimana je imam-i a’zam Ebu Hanifa Nu’man bin Sabit. Ovi hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani ehli sunnet vjerovanja su u ibadetu podijeljeni na četiri mezheba: (Ta četiri mezheba su) hanefi, šafii (ili šafi’i), maliki i hanbeli. (Pripadnici) ova četiri mezheba smatraju da su oni jedni drugima braća. Oni klanjaju jedni iza drugih namaz. Ovi hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani se ne smiju pobrkati sa pokvarenim inovatorima (posjednicima bid’ata ili bidat sahibijama). Inovatori iznutra ruše islam. Elhamdulillah! Danas većina muslimana na zemaljskoj kugli pripada ehli-sunnet-mezhebu koji je pravi put. Broj vehabija i šija, sljedbenika krivih (i pokvarenih) puteva, je u opadanju.

Oni koji sebe nazivaju muslimanima su podijeljeni na tri grupe (firke). U prvoj grupi su hakiki (tj. pravi ili stvarni) muslimani koji slijede put Ashaba kiram. Oni se zovu ehli sunnet ili sunnije ili firka-i nadžijje, to jest grupa koja je spašena od džehennema. U drugoj grupi su oni koji su neprijatelji Ashaba kiram. Oni se zovu rafizi ili šije (ši’ije ili ši’i) ili firka-i dalle, to jest otpadnici ili heretici. U trećoj grupi su neprijatelji šija i sunnija. Oni se zovu vehabije ili nedždi zato što su se najprije pojavili u arabijskom gradu Nedžd. Oni se takođe zovu i firka-i mel’une, to jest prokleta grupa, zato što u našim knjigama Kijamet i ahiret i Se’adet-i ebedijje (Vječna sreća) piše da oni nazivaju muslimane mušricima. Naš Poslanik je prokleo one koji nazivaju muslimane kafirima. Ćifuti i Englezi su oni koji su podijelili muslimane na ove tri grupe.

(Pravi) alimi islama, rahmetullahi teala alejhim edžme’in, koji se nazivaju ehli sunnet, su napisali na hiljade dragocjenih (kimetli) knjiga u kojima su ispravno objasnili vjerovanje, naređenja i zabrane islama. Mnoge od ovih knjiga su prevedene na strane jezike i raširene po cijelom svijetu. U drugu ruku, zli i kratkovidni ljudi su napadali i napadaju na korisni, veliki (fejzli) i svjetli put islama; oni pokušavaju baciti ljagu i ocrniti alime ehli sunneta, oni se bore da promijene dini (vjeru) islam i da tako zavedu i prevare muslimane. Borba između muslimana i nevjernika se uvijek vodila, na svakom mjestu i u svakom vijeku, i ona će se nastaviti voditi sve do Kijameta. Dženab-i Hak (Allah dželle-šanuhu) je u vječnoj prošlosti (tj. u ezelu) htio da to bude tako.

Alimi ehli sunneta su naučili svo svoje znanje od Ashaba kiram. Ashabi kiram su ga naučili od Resulullaha. Ashabi kiram su se razišli u daleke zemlje (tj. raspršili, rasuli po svijetu) sa ciljem da rašire islam. Ashabi kiram nisu imali vremena da pišu knjige. Među alimima koji su došli poslije dvije stote godine (po Hidžri) je bilo i onih alima koji su islamskom znanju dodavali svoje lične misli i ideje i naučno znanje njihovog vremena kao i riječi ranijih filozofa. Na ovaj način su se pojavile sedamdeset i dvije inovatorske (bid’at) grupe. Oni (tj. alimi koji su islamskom znanju dodavali svoje lične misli i ideje) se zovu zindici (zindik). Jevreji i Englezi su puno doprinjeli (odnosno oni su odigrali važne uloge) u nastajanju vjerskih ljudi koji se nazivaju zindik (zindici).

Bez obzira kojoj grupi čovjek pripadao, onaj ko slijedi svoj nefs i čiji je kalb (koji se nalazi u srcu) pokvaren, će otići u džehennem. Svaki vjernik (mu’min) mora da puno i stalno izgovara (uči) la ilahe illallah da očisti svoj nefs, to jest da očisti svoj nefs od nevjerstva (kufra) i grijeha koji postoje od stvaranja u njegovom nefsu i da izgovara (uči) estagfirullah da očisti svoj kalb (koji je smješten u srcu) od nevjerstva i grijeha koji potiču od nefsa i šejtana i lošeg društva i štetnih i pokvarenih knjiga. Dove onih koji slijede propise islama (ahkam-i šerijje) su sigurno kabul (primljene, uslišane). Razumije se da oni -- koji ne klanjaju namaz i gledaju otkrivene žene, one čiji je avret nepokriven, i oni koji jedu i piju (ono što je) haram -- ne slijede propise islama. Njihove dove nisu kabul.

Postoje dvije vrste muslimana: Havas [tj. alimi, učenjaci] i avam [tj. džahili, neznalice]. U knjizi Durr-i jekta, koja je na turskom jeziku, piše, “Avam su oni koji ne znaju propise i metode gramatike (sarf, nahv) i literaturu (edebijjat). Oni ne mogu shvatiti knjige fikha i fetvi. Za njih je farz da pitaju i uče znanje imana i ibadeta od alima ehli sunneta. A alimima je farz da svojim riječima i vazovima i člancima prvo poduče iman pa onda pet ibadeta koji su osnovni temelj vjere. U knjigama Zahire i Tatarhanijje piše da je prva dužnost alima ehli sunneta da podučavaju farzove vjerovanja (tj. imanske šartove) i i’tikad (tj. vjerovanje) ehli sunneta.” Iz ovog razloga je veliki ekspert (mutehassis) u vjerskim, prirodnim i tehničkim naukama, i alim u naukama (ilmima ili ilumima) zahira i batina, sejjid Abdulhakim efendi rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 1362./1943. godine u Ankari], je rekao pred kraj svog života, “Ja sam trideset godina nastojao da u istanbulskim džamijama objasnim iman i i’tikad ehli sunneta i lijepi moral (ahlak) islama.” Isto tako smo i mi, u svim našim knjigama, nastojali objasniti vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta i lijepi ahlak islama, naglašavajući kako je potrebno prema svakom biti ljubazan i učtiv, i kako je važno biti poslušan državi (tj. slijediti njene zakone) i pomagati je. Mi ne odobravamo separatistička pisanja nekih nemezheblija i vjerski neukih ljudi (džahila) koja huškaju narod protiv države i zavađuju braću muslimane. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, rekavši, “Vjera je pod sjenkom sablje,” objasnio da muslimani mogu živjeti u udobnosti pod zaštitom države i njenih zakona. Kako država postaje sve jača i jača narod uživa sve veću udobnost i mir (huzur). Muslimani koji žive u sreći i zadovoljstvu u kafirskim državama kao što su Evropa i Amerika i kojima je dozvoljeno da slobodno obavljaju svoje vjerske dužnosti se ne smiju buniti ni protiv država u kojima žive ni protiv njenih zakona koji su im dali tu slobodu. Oni ne smiju dopustiti da oni budu instrumenti fitne (nemira) i nereda. Alimi ehli sunneta nam naređuju da budemo taki. Alimi bilo kojeg od četiri mezheba se zovu alimi ehli sunneta.

Upozorenje: U svakom dijelu svijeta postoje drukčiji predivni predjeli (predivni pejzaži, prizori, vidici, panorame). Mi ih se ne možemo nagledati. Jesu li oni sami od sebe nastali? Svako postojanje, svaki nastanak je sa proračunom i u redu kao da je izašao iz iste mašine. Sve je u skladu (povezano) sa zakonima i pravilima fizike, hemije, biologije i astronomije. Sklad i red u stvaranju čovjeka je iznad svega (drugog)! Rad naših unutrašnjih organa, kao dijelova mašine, izaziva divljenje onih koji shvataju. Čak je i čuveni engleski kafir Darvin (Darwin) rekao, “Kad pomislim u kakom je redu i skladu sistem vida (oči) osjećam kao da ću poluditi.” Sva stvorenja su međusobno povezana sa nepromjenljivim zakonima. Posjednici vjere (din sahibije) kažu da postoji halik (stvaralac) koji ovo sve zna i stvara. Oni kafiri koji ne vjeruju ni u jednu vjeru kažu da je sve nastalo nasumice, slučajno. Stvaralac je preko Poslanika poslao poruku (haber). On kaže, “Ja sam sve stvorio. Ja sam vlasnik svih vas. Ako vi vjerujete u Mene, Ja ću vas staviti u Moj džennet. Ja ću vam dati neograničene blagodati (ni’mete). Vi ćete živjeti u vječnom blagostanju i sreći (zevku i se’adetu). Ja ću one koji ne vjeruju u Moje Pejgambere (Poslanike) vječno gorjeti (sagorijevati, izgarati).” Ako džennet i džehennem ne postoje i ako su oni koji vjeruju u Pejgambere prevareni njima to neće ništa naštetiti, nauditi. Ali, pošto su riječi Pejgambera tačne, oni koji u njih ne vjeruju i oni koji mijenjaju (i izvrću) njihove riječi će vječno gorjeti (u džehennemskoj vatri).

Sa zadovoljstvom vidimo da vjerski ljudi u svim dijelovima naše države nastoje da rašire i odbrane ovaj pravi put -- put ehli sunneta. Izvjesne puke neznalice -- koje ili nisu pročitale ili nisu ispravno razumjele (i shvatile) knjige koje su napisali alimi ehli sunneta -- izjavljuju i usmeno i pismeno izvjesne neuke riječi koje se, iako one dopiru do ušiju, tope pred čvrstim imanima muslimana i njihovoj međusobnoj ljubavi. One nemaju nikakvog efekta osim što otkrivaju neznanje i bijedu onih koji su ih izgovorili.

Štetni separatistički pokreti koji se dešavaju među muslimanima napadaju na ilm-i-hale i velikana tesavvufa, rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Alimi ehli sunneta su napisali neophodne odgovore protiv njih i zaštitili ispravna značenja koja je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem izveo iz Kurani kerima i spriječili pokušaj njihovog mijenjanja. Mi molimo Allaha dželle-šanuhu i činimo Mu dovu da On dadne da našim cijenjenim čitaocima bude nasib, to jest da im bude suđeno da prostudiraju ovu knjigu sa čistim razumom (akl-i selim) i logikom (vidždanom) i da im -- nakon što su je prostudirali -- dadne da pravedno rasude i da se ujedine na ispravnom i istinitom (hak) putu ehli sunneta i da zaobiđu laž, klevetu, i heretike. Oni će samo tako izbjeći vječnu propast.

Objašnjenja koja su u nekim dijelovima naše knjige dodata kasnije su stavljena u četvrtaste [ ] zagrade. (Mi smo to uradili tako i u svim drugim našim knjigama.) Sva ova naša objašnjenja (u četvrtastim zagradama) su pozajmljena iz autentičnih knjiga.

Hrišćanska godina 1999., Hidžri šemsi 1377., Hidžri kameri 1419.
______________________________
 
KELIME-I TENZIH

Subhanallahi ve bi-hamdihi subhanallahil-azim. Grijesi onoga ko u vrijeme sabaha i akšama prouči 100 puta ovu kelimu (kelime-i tenzih) će biti oprošteni. Ta osoba je zaštićena od ponovnog činjenja grijeha. Ova dova je napisana u 307. i 308. pismu knjige Mujdeci Mektublar. Ona takođe izaziva (tj. ona je sebeb, povod, posrednik) da naši svi dertovi (tj. jadi, brige, muke, boli) nestanu.

PUT EHL-I SUNNETA

Back | Index | Next