Allahova teala imena. ta zna?i stvoriti?

[Prijevod petnaestog ?lanka iz drugog dijela knjige Tam Ilmihal-Se’adeti Ebedijje.]

Allah delle-šanuhu ima puno imena. Mi im ne znamo broj. On je u Kur’ani kerimu saopštio ljudima devedeset devet od Njegovih imena. Kadi Zade Ahmed efendi u svojoj knjizi Birgivi vasijjetnamesi piše, “Devedeset devet Allahovih delle-šanuhu imena se nazivaju Esma-i husna. Allahova delle-šanuhu imena su tevkifijje. Ona su ovisna o šerijatu. Šerijat mora da odobri ime kojim ?emo Ga zvati i zikriti (zikr ?initi). Šerijat nam dozvoljava da Ga zovemo i zikrimo samo tim imenima. Šerijat nam nije dozvolio da Ga zovemo drugim imenima osim ovih.” Na pet stotina i ?etrdeset prvoj stranici knjige Šehr-i Mevakif piše, “Kadi Ebu Bekr je rekao da se moe upotrijebiti ime koje je dostojno Allaha delle-šanuhu i koje Mu odgovara. Me?utim, ve?ina (alima) je rekla da samo smijemo upotrebljavati ovih devedeset i devet imena.”

To zna?i Allaha delle-šanuhu ne smijemo zvati Bog. Grijeh je zvati Allaha delle-šanuhu Bog. Ne eljeti upotrijebiti ime Allah, i umjesto njega upotrebljavati ime Bog, pa ?ak i jedno od devedeset devet imena - umjesto Allah - je teak je i ruan zlo?in.

[Jedan alim islama iz Indije, Dost Muhammed Kandihari rahmetullahi alejh (preselio na ahiret 1284/1868. g.n.e.), piše u svom dvadeset devetom pismu: “Kurejš mušrici su na po?etku svojih pisma pisali rije? Bismikallahumma. U po?etku islama je naš efendija (sejjid) Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem slijedio obi?aj plemena Kurejš i na po?etku svojih pisma je pisao rije? Bismikallahumma. On je kasnije, kada mu je objavljen ajet Bismillah, pisao na po?etku svojih pisama rije? Bismillah. On je još kasnije, kada mu je došao ajeti kerim koji je u sebi sadravao rije? Rahman, pisao rije? Bismillahirrahman. On je na kraju, kada mu je u suri Neml poslata rije? Bismillahirrahmanirrahim, na po?etku svojih pisama pisao ovu rije?. Zapravo, pismo, koje je on poslao vizantijskom caru Heraklijusu po svom li?nom glasniku Dihjei Kalebiji zapo?inje sa Bismillahirrahmanirrahim. Zapo?eti pismo ovim rije?ima Bismile je sunnet, ?ak i ako ga pišemo kafiru. On je naredio hazreti Aliji da u Hudejbije mirovnom ugovoru napiše Bismillahirrahmanirrahim. Suhejl, kurejšski predstavnik je rekao, “Mi znamo šta zna?i Rahmanirrahim. Napiši Bismikallahumme.” Kako vidimo, Allah delle-šanuhu je još od vremena Adema alejhisselam podu?io sve Svoje Pejgambere da je Njegovo ime (ALLAH) pa su ga ?ak i kafiri upotrebljavali. Uzeto iz sedmog poglavlja knjige Nije mogao odgovoriti.]

Allah delle-šanuhu kae u Kur’ani kerimu, “Moje je ime Allah. Zovi me Allah. Ibadeti me izgovaraju?i Allah. Trai od Mene govore?i Allah!” O?igledno je kako je pogrešno i kolika je tvrdoglavost zvati Ga imenom Bog - imenom koje On najviše mrzi i koje kafiri, koji su Njegovi dušmani, upotrebljavaju za svoje idole - i ne zvati Ga imenom koje On voli.

 

Nuhov, alejhisselam, sin Jafes je bio mu’min. Pošto se broj njegove djece pove?ao on im je postao vo?a. Oni su svi ibadetili Allaha delle-šanuhu onako kako ih je u?io njihov djed. Kada je Jafes prelazio preko rijeke on se utopio. Njegov mla?i sin, Turk, je preuzeo o?evo mjesto. Broj njegove djece se pove?ao. Oni su se zvali su se Turci. Turci su bili muslimani, strpljivi i studiozni ljudi kao i njihovi preci. Pošto se vremenom njihov broj uve?ao oni su se raširili po cijeloj Aziji. Izvjesni vladari koji su se pojavili su pokvarili njihovu svetu vjeru i po?eli oboavati idole. Jakuti, koji danas ive u Sibiru i oboavaju idole, su im pripadali. Kako su se više udaljavali od vjere oni su postepeno izgubili svoju prvobitnu civilizaciju i ahlak (ponašanje). Atilla, jedan od poglavara Huna kojeg su zvali “Allahov gadab” [(srdba) Allahov bi?] je bio naro?ito nemilosrdan i zao. Kada se u Mekki mukerremi rodilo sunce islama i po?elo po cijelom svijetu zra?iti svoje svjetlo znanja, morala, i raznih vrlina, diktatori - koji su se pojavili pod rimskim rasipništvom i nemoralom koji je došao do Azije - nevjerstvo, neukost i divljaštvo - koji su prekrili Aziju i Afriku, su sprije?ili da potla?eni ?uju za islam i da ga nau?e. Ove prepreke su uklonjene sabljom. Turski vladari iz svoje plemenitosti i opreznosti nisu zabranili upoznavanje s islamom. Šemseddin Sami ovako piše u svojoj knjizi Kamus-ul-a’lam, “Teku?i prema sjeverozapadu, rijeke - Sir Darja (“Jaksart”) na sjeveru i Amu Darja na jugu - se uljevaju isto?no od Kaspijskog mora u isto?nu stranu Aralskog mora. Teritorija izme?u ove dvije rijeke se zove Transoksiania (Ma-vera-un-nehr). Distrikt koji je juno od ove teritorije, izme?u Kaspijskog mora i Aralskog mora se zove Harizm. Grad Merv se nalazi u Harizmu. Provincije Irana, Durdan i Horasan, se nalaze juno od Harizma. Ova regija se danas naziva Turkmenistan. Regija koja se nalazi sjeverno od Aralskog mora se zove Kazakistan. Regija juno od Transoksianije je Uzbekistan. Gradovi Buhara, Samerkand i Taškend se nalaze u Uzbekistanu. Regija isto?no od Uzbekistana se zove Tadikistan. Gradovi Jarkend, Fergane i Kašgar se nalaze u Tadikistanu. Ove sve regije se zovu Turkistan. Sa’id bin Osman ibni Affan, guverner Horasana je pokorio Samerkand. Kutejbe je 77. godine potpuno pokorio regiju Transoksianie. Rusi su napali Samerkand 1285 [1868 g.n.e.] a cijeli Turkistan 1292. [Masoni koji su se osnaili u Otomanskoj dravi su samo gledali ove invazije.] Puno prije nego su se turska plemenitost i ?ast islama sastali Asirci su napali Turkistan i navikli Turke da oboavaju sunce i zvijezde.” Oni su oboavali sunce kada je svitala zora. Iz toga razloga sun?evo ime je postalo tanjeri odnosno tanri (bog). U Kur’ani kerimu ima puno ajeti kerima koji kau, “Moje je ime Allah. Zovite me Allah. Ibadetite me izgovaraju?i Allah. Traite od Mene obra?aju?i mi se sa Allah!” O?evidno je kako je pogrešno, kolika je tvrdoglavost, ne zvati Ga imenom koje On voli, ve? Mu se obra?ati imenom Bog koje On najviše mrzi, koje kafiri, koji su Njegovi neprijatelji, upotrebljavaju za svoje idole. Na primjer, ako vladar kae nekim pod njegovom komandom, “Moje ime je Ahmed. Zovi me Ahmed!” i ako mu oni odgovore, “Ne gospodine mi te ne moemo zvati Ahmed. Mi ?emo te zvati kamen ili vuk ili imenom tvog najve?eg i najgoreg neprijatelja” zar se on ne?e razljutiti ako ga oni tako zovu? Isto tako ?e i ime bog - koje nam On nije naredio i koje ne On ne voli - izazvati Njegovo neprijateljstvo i srdbu ako ga upotrijebimo kada ibadetimo ili u?imo ezan. Ibni Abidin, rahmetullahi teala, ovako piše na po?etku objašnjavanja ezana, “Ezan zna?i u?iti specifi?ne rije?i na specifi?an na?in. Nije dozvoljeno u?iti njihov prijevod ?ak i ako je njihovo zna?enje potpuno isto i svako ga razumije. Niti ga je dozvoljeno u?iti melodi?no i kvariti njegove rije?i. Kvariti njegove rije?i zna?i štimati ih prema zvucima muzike i dodavati im ili oduzimati samoglasnike, slova, i tako ?ine?i produavati ih. Tako?e je grijeh i slušati ezan, Kur’an i mevlud koji se tako u?e. U?iti ih teganijom (melodi?no) [to jest, lijepim glasom] bez dodavanja, to jest bez kvarenja rije?i, je i dozvoljeno i lijepo.”

Kada se ibadeti ?ine na na?in kako nije nare?eno oni postaju igra?ke. Praviti od vjere igra?ku, ili je prilago?avati obi?ajima, je najgori i najruniji kufr. Mnoga od devedeset i devet imena koja je On objavio u Kur’ani kerimu nazna?avaju da je On Stvaralac.

Na primjer, Mukit, Halik, Bari, Musavvir, Razzak, Mubdi, Mu’id, Muhji, Mumit, Kajjum, Vali, Bedi’ su takva imena. Halik zna?i “onaj koji odlu?uje i imenuje”. Bari zna?i “onaj koji stvara”. Musavvir zna?i “onaj koji daje oblik”. Na primjer, kada ininjer ho?e da napravi zgradu on prvo izvrši izvjesne prora?une, prora?una dimenzije, neophodnu koli?inu gra?evinskog materijala, cigle, kerami?kih plo?ica, cimenta i gvo?a, površinu soba, i prora?una ih, i pripremi projekat. To je zna?enje rije?i “halik”. Poslije toga, arhitekt napravi ku?u po tom projektu. Arhitekt je “bari” gra?evine. Na kraju, gra?evini su dodate njene dekoracije. Onaj ko ih priprema je “musavvir”.

Allah delle-šanuhu nema partnera ni u ?emu što ?ini. On je sam halik, bari i musavvir svakog stvorenja. Stvoriti zna?i dati da nešto, što ne postoji, postane iz ni?ega. Stvoriti tako?e zna?i i dati da materija ili element postanu, i da se, kada su postali, promjene u drugo stvorenje. Na primjer, zna?enje ajeti kerime, “On je stvorio ?ovjeka iz sperme a dine od vatre,” nam kae da je to tako. Zemlja i nebo i stotinu pet elemenata koje mi danas poznajemo prvobitno nisu postojali. On ih je sve kasnije stvorio. On pravi okside, kiseline, alkalije i soli na taj na?in što sjedinjuje ili razjedinjuje elemente to jest On ih stvara. Allahov delle-šanuhu obi?aj je da sve stvori putem izvjesnog posrednika (vasite) ili medija (sebeba). On sam sve stvara, stvara posrednike (sebebe) i daje im dejstvo (te’sir) i mo?. Fizi?ka i hemijska svojstva materija, fizi?ka, hemijska i biološka zbivanja i reakcije su na?in na koji On stvara. On je stvorio oblike energije, elektricitet, toplotu, mehaniku, svjetlo i hemiju i razne oblike energije koji prave reakcije ili sebebe. Isto kao što je On dao da ovi uzroci i mediji (sebebi) budu posrednici (vasite) za Njegovo stvaranje materija on je tako dao da je i ?ovjekov razum i snaga budu posrednik (vasita) za Njegovo stvaranje. Na primjer, ako zagrijemo ugalj preko pet stotina stepeni, dakle, do ta?ke paljenja, i po?etak paljenja koje izaziva plamen šibice, On je taj koji stvara oksidaciju, gorenje uglja. Šibica nije stvaralac doga?aja koji zovemo gorenje. On sam stvara šibicu, njene karakteristike, njen plamen, energiju toplote, odnos atoma ugljika i kisika, i egzotermi?ke doga?aje koji zagrijavaju ugalj koji onda zra?i crvene zrake. Isto tako, kada otopimo cink u hlorovodoni?noj kiselini nastaje jedinjenje koje se zove cink hlorid koje ima potpuno druk?iju osobinu. Ne moemo re?i da su ovu izmjenu atoma stvorili atomi cinka i molekule kiseline. Zato što u izmjeni jona koja se zove cink hlorid, u izmjena elektrona, atoma, razloga toga, niti sile privla?enja i odbijanja cinka i hlorida imaju ikakvog udjela u formaciji cink hlorida niti je onaj koji je stavio cink u kiselinu uradio išta osim toga. ?ovjek je samo bio o?evidac pravljenja cinkovog hlorida, reakcije, osobina, i energije koja je nastala izmjenom jona koje je Allah delle-šanuhu stvorio. To zna?i da su ?ovjekov razum i mo? kao i sve druge prirodne sile samo vasita, posrednik za stvaranje novog balansa, reda ili sistema mijenjanjem uslova i ravnotee me?u materijama, elementima, osobinama, silama i energijama koje je Allah delle-šanuhu ranije stvorio. Prema tome Arhimed nije stvorio zakon nego je samo uvidio odnos izme?u osobina koje su od prije postojale. Isto tako i Tomas Edison, koji je izumio najnovija poboljšanja na instrumentima kao što su fonograf, megafon i elektri?noj sijalica nije ih stvorio niti napravio ve? bio posrednik (sebeb) za njihovo pravljenje. Allah delle-šanuhu ih je sve stvorio. Edison ne samo da ih nije stvorio ve? nije imao pojma o funkciji ruku, nogu, o?iju i drugih ?ula, o svojim raznim ?elijama srca, plu?a, bubrega i mnogih drugih organa o konstrukciji raznih materija i alatki koje je upotrebljavao, o snazi atoma i protona u njima koje su postale sebeb za stvaranje novih aparata sastavljaju?i zajedno postoje?e materije. Moe li se ikada re?i za sebeb i vasitu, koji ne zna ništa o suptilnostima ni u sebi ni u stvarima koje upotrebljava da je stvaralac? Stvaralac je neko koji zna najsi?ušnije i najsuptilnije vidove ovih stvari i ko ih pravi, a to je Allah delle-šanuhu.

Pametan i inteligentan nau?nik, koji ima nekoliko univerzitetskih diploma, i koji, pro?itavši najnoviju literaturu, ima puno iskustva, ?e dobro shvatiti da su ?ovjekovi eksperimenti i djela samo posrednici (vasita) i sredstva (sebeb). Allah delle-šanuhu sam stvara svaki doga?aj, svaku akciju, svaku reakciju, i ima vlast nad svakim zakonom. Jedan i jedini ?asni dio koji razlikuje ?ovjekovu mo? od prirodnih sila je to da on svojim razmišljanjem i svjesnoš?u igra ulogu posrednika. ?ovjek je u stanju da izazove da se Allahovo delle-šanuhu stvaranje manifestuje kako on to eli. Allah delle-šanuhu je rekao u sedamdesetom ajetu sure Isra da je On obdario ?ovjeka ovim ?asnim u?estvovanjem i da ga razlikuje od drugih stvorenja i da ga stvorio supriornijim od drugih stvorenja.

Allah delle-šanuhu je jedini Stvaralac (Halik). Zvati bilo kog drugog osim Allaha delle-šanuhu stvaraocem, bez obzira iz kog razloga, izaziva kufr (nevjerstvo). U knjizi Birgivi vasijjetnamesi piše, “Ko kae da je za rizk, koji nam Allah delle-šanuhu šalje, tako?e potreban i ?ovjekov trud on postaje kafir. Jer, pokret je od Allaha (Allah delle-šanuhu stvara svaki pokret)” Dakle ko kae da je ?ovjek stvorio pokret ili (neko) djelo on postaje kafir. Hazreti Ismail Hakki Bursali ovako piše u svojoj knjizi Huddet-ul-baliga, “U stvari, Allah delle-šanuhu je halik (stvaralac) i razik (stvaralac nafake, opskrbe). Nazivati ?ovjeka halik i razik je kufr. ?ovjekovi osnovni atributi (sifati aslijje) su nemo? i neimaština. Allahovi delle-šanuhu atributi (sifati zatijje) su svemo? (kudret) i gina (obilje, bogatstvo).” Mi ne smijemo ni za kog re?i da je on nešto stvorio (kreirao) i da je on stvaralac (kreator) ne?ega. Ime Stvaralac (Halik), koje pripada samo Allahu delle-šanuhu, se ne smije upotrijebiti ni za koga i ne smije se odnositi ni na koga. Ista je stvar i sa imenima Rahman i Rahim.

Allah delle-šanuhu daje da druge stvari budu sredstva za Njegovo stvaranje ne?ega. Ko ho?eda nešto bude stvoreno treba da nabavi stvari koje izazivaju stvaranje toga. Ako je u stvaranju ne?ega tako?e upetljana i ljudska mo?, stvorenja koja su tako nastala se zovu vješta?ke materije. Na primjer, koka kola i ulje su vješta?ke materije. Ako u stvaranju ne?ega nije upetljana ljudska mo?, pored stvari koje izazivaju njihovo stvaranje, one se nazivaju prirodne materije. Iako ljudska mo? ne posreduje u stvaranju prirodnih materija, ljudska mo? moe prouzrokovati da se one obrnu u pristupa?no i raspoloivo stanje. ?umur i puter su prirodne materije. Bilo bi jako neuko, i glupo, re?i da je ?ovjek stvorio vješta?ke materije a da je priroda stvorila prirodne materije. To bi u stvari zna?ilo nazivati druga sredstva (sebebe) stvaraocima ovih doga?aja. To bi bilo kao kad bi rekli da je p?ela stvorila med ili da je elektri?na struja stvorila svjetlo.

Mu’tezile, jedna od sedamdeset dvije odmetni?ke grupe muslimana, vjeruju da ?ovjek stvara svoja djela. S obzirom da su oni zaklju?ili ovo svoje pogrešno vjerovanje iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa oni nisu nevjernici. Ali, pošto nisu priznali istinu oni ?e biti preni u dehennemu izvjesno vrijeme. Me?utim, onim koji nemaju pojma o ajetu, hadisu, o vjeri, i imanu, i koji kau sultanima “ti si stvorio”, da bi im se ulizali i dobili njihovu naklonost, je kufr. Jako je opasno pripisivati stvaralaštvo bilo kom drugom osim Allaha delle-šanuhu. Allah delle-šanuhu je sam i jedini stvaralac svega. Nema stvaraoca osim Njega. Ali, Allahov delle-šanuhu obi?aj je da On sve stvara kroz sredstva (sebebe). On je na taj na?in dao svijet materije i društveni red. Da je On sve stvarao bez sredstava ovaj svemir ne bi imao sadašnji red. Kao što su mikrobi koji izazivaju bolest, i oblak koji donosi kišu, i sunce koje uti?e na ivot, i katalizatori koji potpomau hemijske reakcije, i ivotinje koje prera?uju materije biljnog porijekla u meso, mlijeko, med, i liš?e koje sintetiše organske materije sredstva, isto tako su i ljudi sredstva za gradnju aviona, automobila, lijekova, elektromotora i mnogih drugih stvari koje se prave. Allah delle-šanuhu svim ovim sredstvima daje snagu (kuvvet) i efekat (te’sir). On je tako?e dao ljudima, još dodatno, razum (akl) i volju (irade). Nije ispravno zvati ove posrednike i sredstva stvaraocima. Ova ?injenica je jasno i lijepo izraena u re?enici, “la havle vela kuvvete illa billah.” Ali, neke rafizije, koji se tako?e nazivaju i šije i alevije, kau da ljudi stvaraju grijehe a Allah samo dobro?instva. Moje knjige Eshab-i-Kiram i Hak Sozun Vesakalari citiraju ove rije?i rafizija i lijepo im odgovaraju.

Imena Allaha delle-šanuhu koja otkrivaju Njegove atribute, kao što su, Alim (sveznaju?i), Semi’ (sve?uju?i), Basir (svevide?i), Kadir (svemo?ni, svemogu?i), Murid (sveodlu?uju?i), Mutekellim (svegovore?i) i sli?na se mogu upotrijebiti za ljude pod pretpostavkom da se razmotre zna?enja i uslovi koji su saopšteni u originalu naše knjige na turskom jeziku. U knjizi Hadika, u dijelu koji objašnjava strahote izazvane jezikom, piše da je haram imenovati ljude imenima koja su specifi?na samo za Allaha delle-šanuhu kao što su, Rahman, Kuddus, Muhejmin i Halik. Imami Nevevi, rahmetullahi teala alejh, govori detaljno o ovom u svom objašnjenju knjige Muslim. Atribute Allaha delle-šanuhu, kao što je Aziz, je dozvoljeno upotrebljavati za ljude u njihovom figurativnom zna?enju ali da to nije ispravan edeb (poštovanje, prema Allahu delle-šanuhu). Bolje se pridravati edeba i ne upotrebljavati ih.

Kad god ?ujemo ili napišemo Allahovo delle-šanuhu ime, vadib nam je i izgovoriti rije?i, subhanallah, tebarekallah, delle-delaluh, azze-ismuh, dellet kudretuh ili teala, kada se to prvi put desi. Ove rije?i poštovanja nam je mustehab ?esto izgovarati. Isto vrijedi i za izgovaranje salavata kada ?ujemo Resulullahovo ime. U knjizi Bezzazijje i petom poglavlju knjige Hindijje piše, “Kada ?ujemo Allahovo delle-šanuhu ime vadib je re?i delle-delaluh ili teala ili tebareke ili subhanallah i tako izraziti naše poštovanje. Kada ponavljamo Allahovo delle-šanuhu ime mustehab je re?i Allah delle-šanuhu umjesto samo Allah. To zna?i, kada izgovoramo Allahovo delle-šanuhu ime mi mu moramo dodati rije? poštovanja. Isto tako se mora re?i Kur’ani kerim umjesto samo Kur’an. Kako razumijemo, pogrešno je, i nije ispravno re?i i napisati “Allah je rekao da ...”, ili, “Allah teala je rekao da ...”. Mi moramo re?i “Allahu teala (ili Allah delle-šanuhu) je rekao da ...” U islamu nema rasizma. Svi narodi, bez obzira koji jezik govorili, trebaju da izgovore ove rije?i. Oni ne smiju biti neu?tivi i prevoditi ove rije?i. Na kraju zadnjeg poglavlja petog toma Ibni Abidina i Kadizadinog objašnjenja Birgivija piše, “Mustehab je dodati blagoslovljeni izraz “radijallahu anh” kada izgovorimo [ili napišemo] ime ashaba i “rahmetullahi alejh” uz ime drugih alima.”

Alimi ehli sunneta s u rekli, “Potrebno je da puno volimo ashabe kiram i da ih jako i duboko poštujemo. Dakle, musteheb je re?i “radijallahu anh” kad god napišemo, pro?itamo ili ?ujemo ime bilo kog od njih.” Ove ?injenice su tako?e napisane i u našoj knjizi na turskom jeziku Islam Ahlaki Da bi zaveli muslimane rafizije kau, “Ashabi kiram su jako veliki. Ne postoji rije? koja moe izraziti njihovu visinu. Dodavati rije?i “radijallahu anh” iza njihovih imena zna?i vrije?ati ih. Dakle, to se ne treba govoriti. Mi ne smijemo vjerovati rafizijama!

Allah delle-šanuhu na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu, kada govori o sebi, kae “Mi”. Allah delle-šanuhu je jedan. On je rekao u Kur’ani kerimu da je On jedan. On ne kae Ja kada govori o sebi na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu. On kae Mi umjesto Ja da izrazi svoju veli?inu i nazna?i da je On gospodar (hakim) i vladar (malik) svega. Kad god On kae, “Mi” treba se razumjeti, “Ja, malik i hakim svega.”

U knjizi Dur-ul-muhtar, na dvije stotine šezdeset osmoj stranici petog toma, piše, “Allah delle-šanuhu voli one koji daju svojoj djeci imena kao što su, Abdullah, Abdurrahman, Muhammed, Ahmed, ... . Ljudima je dozvoljeno davati Allahova delle-šanuhu imena kao što su Ali, Rešid, Kebir, Bedi’ sa zna?enjem koje je odgovaraju?e za ljude. Me?utim, neuki prave greške u zna?enju i izgovoru ovih imena i tako ?ine grijehe, pa ?ak i kufr. Oni na primjer, umjesto da kau Abdulkadir kau Abdulkojdur, što, ako se kae namjerno, izaziva kufr. Ko namjerno obeš?asti ova imena, i ko na primjer kae Abduluzejz umjesto Abdulaziz, postaje kafir. Isti je slu?aj i ako kaemo Hamo umjesto Muhammed, Haso umjesto Hasan, Ibo (ili Ibro ili Ibrulj) umjesto Ibrahim.” [Dakle razumijemo da je haram u?iti Kur’ani kerim tegannijom (pjevanjem) i tako mijenjati rije?i.] Ove rije?i se moraju poštovati. Izvjesne zanatlije pišu ova mubarek imena u cipelama i papu?ama kao reklamu jer su to njihova imena, pa oni, koji ih kupuju, staju na njih kada ih obuvaju. Plašimo se da ?e i oni koji ih pišu i oni koji ih obuvaju na noge izgubiti iman.

Ibni Abidin ovako piše u tre?em tomu, “Iman zna?i sr?ana potvrda to jest, vjerovanje svih na?ela koja je Muhammed alejhisselam, prema saglasnosti (svih alima), donijeo od Allaha delle-šanuhu. Kao primjer za ova na?ela je vjerovanje da Allah delle-šanuhu postoji i da je jedan, da ?emo biti proivljeni nakon smrti, da je farz klanjati namaz i postiti za vrijeme mjeseca Ramazana, da je haram piti vino [i sva druga alkoholna pi?a, i enama otkrivati glavu, kosu, i noge, u prisustvu muškaraca koji im nisu mahrem]. Onaj ko ovako vjeruje (u ova na?ela) je teoretski mu’min odnosno musliman. Ko uradi nešto što je znak kufra, kao na primjer, ko oboava idole, ili baci Kur’ani kerim negdje na prljavo mjesto, on postaje kafir. Druga dva ?ina kufra su, namjerno klanjanje namaza bez abdesta i preziranje sunneta. Ko ospori ili porekne nešto što se ne temelji na ajeti kerimu ili nešto što nije mutevatir to jest, što se ne razumije jasno iz hadisi šerifa koje svako zna ili ne?eg što nam nije preneseno idmom iako se jasno zna ne postaje kafir. Ko kae da je dozvoljeno (halal) nešto za što je jasno re?eno da je zabranjeno (haram) postaje kafir. Primjer ovog je pijenje vina [alkoholnih pi?a] ili jedenje krmetine. Ko kae da je dozvoljeno nešto, što je samo po sebi halal, ali je haram pod izvjesnim uslovima, ne postaje kafir. Primjer ovog je prisvajanje tu?e imovine. Ako se izvjesna izjava ili djelo muslimana treba protuma?iti to jest, ako u više pogleda izraava njegov kufr i u jednom pogledu ozna?ava da on nije kafir ovaj jedan pogled se mora uzeti u obzir i ne smijemo ga nazvati kafirom. Ako on izjavi da on nije mislio na taj jedan pogled onda ?e biti zaklju?eno da je on kafir. Ako alimi nisu saglasni po pitanju izvjesne izjave, da li ona izaziva kufr, onaj ko je izgovori se ne moe nazvati kafirom.

Mustehab je nasavjetovati murteda i odstraniti mu sumnje. Ako on zatrai više vremena on se onda mora pritvoriti u zatvor tri dana. Ako se on za to vrijeme ne pokaje sud ?e odlu?iti o njegovom smaknu?u. Ovo vrijedi ?ak i ako on pobjegne u nemuslimansku zemlju (dar-ul-harb) i kasnije postane ratni zarobljenik. (Pokajanje (tevba) zna?i izgovaranje kelimei šehadet i istovremeno odustajanje od onog što izaziva kufr). [Na stotinu devedeset osmoj stranici drugog toma knjige Hadika piše, “Kada mu ili ena postane murted njihov brak više ne vai. Njihova sljede?a djeca su kopilad (veledi zina). Ako se mu pokaje oni trebaju obnoviti njihov nikah. Ali ena se ne moe natjerati da obnovi nikah. Ako je ena postala murted nju se mora natjerati da se pokaje i nikah se nakon toga obnavlja. Hulla nije potrebna zato što nema razvoda (talak).” Kada se neko pokaje za nešto što je porekao o ?emu ne postoji saglasnost pametno je to jest, dobro je da obnovi nikah.] Kada neko postane murted on gubi svu svoju imovinu. Njegova sva imovina se od njega oduzima. Ako se pokaje ona ?e mu biti vra?ena. Ako umre ili pobjegne u dar-ul-harb ona ?e biti data njegovim nasljednicima - muslimanima. Dar-ul-harb je drava u kojoj vladaju nemuslimani i njihovi zakoni kao što je Francuska i Italija. Ono što on zaradi kao murted postaje fej. To pripada bejt-ul-malu (budetu islamske vlade). Oni koji mogu primiti diziju su pla?eni od ovog feja. Njegova zarada u dar-ul harbu postaje fej muslimanima kada on postane ratni zarobljenik [Hindijje] i [Kadihan]. Ako on umre tamo, njegova imovina postaje vlasništvo njegovih kafir nasljednika. Murtedov nijedan ibadet nije sahih (ispravan). Njegov nikah nije sahih ni sa jednom enom. Kada oni postanu ratni zarobljenici oni ne postaju robovi i darijje. ena se stavlja u zatvor a njega ubijaju. Ne moe se jesti ništa što oni ulove ili zakolju. Njihovo svjedo?enje se ne uzima, ne prima. Oni nisu ni?iji nasljednici. Murtedova zarada u dar-ul-islamu (islamskoj dravi), dok je bio murted, se ne oporu?uje nikom. Njegovi poslovni ugovori u dar-ul islamu ?e, prema imami a’zamu, biti nerješeni i oni ?e postati punovani (nafiz) ako on postane musliman. Ako on umre ili ode u dar-ul-harb oni svi postaju nevae?i. S druge strane, prema imamejnu, oni su u po?etku bili vae?i. ena, ?iji je mu postao murted (otpadnik iz islama, kafir), se moe preudati kada se njen iddet završi.

Prema imamejnu oni su punovae?i ?im se pokaje, onda on ponovi na kaza sve ibadete koje nije obavljao prije nego je postao murted. Iako su svi ibadeti koje je obavio prije nego što je postao murted poništeni, poslije pokajanja, on samo ponavlja svoj hadd ako je bogat. Ako enin mu postane murted, ona se moe udati (za drugog ?ovjeka) ?im (vremenski period koji se zove) iddet iste?e.

[Izvjesni ljudi kau, “Kako ?e neko ko klanja i ?ini svakakve ibadete i dobro?instava postati kafir na osnovu jedne rije?i? Kadi zade Ahmed efendi, rahmetullahi teala alejh, ovako piše u svom objašnjenju Birgivija, “Isto kao što kafir postaje mu’min kada jednom izgovori kelimei tevhid tako i mu’min postaje kafir na osnovu jedne rije?i. Kada mu, ili ena, postane murted na osnovu kufra zbog tvrdoglavosti (kufr-i inadi) njihov nikah više ne vai ali to nije razvod braka. Pošto to nije razvod braka njima je dozvoljeno da obnove iman i nikah više od tri puta bez hulle.” (Hulla je me?uvremena enidbena procedura koju islam zahtijeva kao uslov, koju bra?ni parovi koji su se tri puta razveli moraju ispuniti da bi se mogli uzeti po tre?i put. Ovaj uslov nare?uje eni da se mora udati za drugog ?ovjeka i sa njim imati polni odnos prije nego se moe ponovo udati za njenog bivšeg mua. Ovaj propis prepreke u islamskom bra?nom zakonu strahovito ugnjetava osje?anje ljubomore koja je dio ?ovjekove prirode i upozorava ga na posljedice dozvole njegovog prava na razvod i štiti udatu enu da ne bude igra?ka u rukama njenog mua i da nema nepodnošljiv ivot iz stalnog straha neo?ekivanog i neopravdanog razvoda. S druge strane, ena, ako zaista voli svog mua i ako se plaši da se zauvijek s njim ne rastane ?e se poblie zabaviti njenom mogu?om ulogom u toj epizodi, koja je uslovila prethodna dva razvoda, i da se ona ne desi i po tre?i put, pošto njen mu moe radije odabrati da bude bez nje nego da pro?e kroz bol hule.) Ne?e biti dovoljno ako samo jedno od njih obnovi nikah. I mu i ena mora da obnovi svoj nikah u prisustvu dva svjedoka. U Šafijiskom mezhebu nije potrebno obnavljati nikah ako se ena pokaje unutar perioda iddeta. Ko je hanefija on moe, radi olakšice, uzeti verbalnu punomo? od njegove ene i obnoviti svoj nikah u prisustvu dva svjedoka, “Ja ponovo enim moju enu, koja je bila moja ena prije ove obnove, kao njen zastupnik i li?no u moje ime.” Muško ili ensko, svaki musliman treba da svaki dan u vrijeme sabaha i akšama prou?i ovu dovu, koja obnavlja i iman i nikah, “Allahumme inni uridu en udeddidel imane vennikaha teddiden bi-kavli la ilahe illallah Muhammedun resulullah.” Dobro je da je mu i ena zajedno izgovore. U damiji, poslije namaza u dema’atu ako imam prou?i ovu dovu zajedno s dema’atom dema’atlije ?e jedni drugima biti svjedoci i njihovi nikasi ?e biti obnovljeni. Opravdano je i prihvatljivo da se musliman pokaje na izdahu (son nefesu). Ali kafirov iman ne?e biti vae?i. Svaki musliman treba da u vrijeme sabaha i akšama prou?i ovu iman dovu: “Allahumme inni e’uzu bike min en-ušrike bike šej-en ve ene a’lemu ve estagfiru-ke li-ma la-a’lemu inneke ente allamulgujub.” Sabahska dova po?inje iza pono?i. Akšamska dova po?inje sa zevalom (sa podnevom). Pokajanje od stvari koje izazivaju murtedluk zna?i odbijanje da se bude murted.

U knjigama Berika i Hadika, u poglavljima koja se bave strahotama izazvanih jezikom, kao i u knjizi Medma’ul-enhur piše, “Musliman, muško ili ensko, ?e izgubiti svoj iman i postati murted (otpadnik iz islama) ako kae ili uradi nešto - ozbiljno ili u šali - za što su alimi islama jednoglasno rekli da izaziva kufr i za koje on (muško ili ensko) zna da ?e, ako se uradi, izazvati kufr ali on (muško ili ensko) to namjerno radi [dobrovoljno i bez primore] i on (muško ili ensko) to radi ili kae. Ova vrsta kufra se zove kufri inadi (kufr iz inata). Sevapi prethodnih ibadeta osobe koja je postala murted se poništavaju. Ako se ovaj murted pokaje sevapi prethodnih ibadeta mu se ne vra?aju. Ako je bogat on mora ponovo obaviti had. Nije potrebno da naklanjava prethodne namaze, da ponovo pla?a zekat koji je dao i da napašta postove koje je postio dok je bio murted. Ali je potrebno da on ponovo uradi stvari koje nije uradio prije svog murtedluka (otpadništva) zato što se njegovi prethodni grijesi se nisu izbrisali kada je on postao murted. One koje nije uradio za vrijeme svog murtedluka se ne ponavljaju. Kada neko postane murted kroz kufri inadi njegov nikah se poništava. Kada se to desi oni moraju obnoviti nikah (teddidi nikah) pred dvojicom svjedoka me?utim, hulla nije potrebna. Za pokajanje nije dovoljno samo izgovori kelimei šehadet. Tako?e je potrebno i pokajanje za stvar koja je izazvala njegov kufr. Ko kae ili uradi nešto za što prije nije znao da je uzrok kufra ili ako namjerno kae nešto za što alimi islama nisu jednoglasno rekli da izaziva kufr u tom slu?aju nije sigurno da on gubi iman i da se njegov nikah poništava. Radi predostronosti, bolje je obnoviti iman i nikah. Kufri dehli (kufr iz neznanja) nastaje kada izgovorimo nešto za što nismo svjesni da izaziva kufr, zato što je muslimanima farz nau?iti stvari koje mora svako znati. Ne biti svjestan ne?ega i ne znati je za muslimana teak grijeh a ne opravdanje. Nikah i iman se ne?e poništiti ako slu?ajno kaemo nešto što izaziva kufr, ili u zabuni ili interpretativno. U tom slu?aju bi tevba i istigfar to jest, obnova imana (teddidi iman) bila predostronost. Me?utim, obnova nikaha nije potrebna.” Nemogu?e je da musliman koji ide u damiju (da klanja namaz) postane murted kroz kufrom iz inata. S obzirom da postoji mogu?nost da i muslimani koji idu u damiju mogu na jedan od ?etiri na?ina izraziti kufr, imami damija zajedno sa dematom u?e sljede?u dovu, “Allahumme inni uridu en udeddidel imane vennikaha teddiden bi-kavli la ilahe illallah Muhammedun resulullah,” i tako ?ine i tevbe i taddidi iman i taddidi nikah. Ovim se i izvršava nare?enje hadisi šerifa, “Recite la ilahe illallah, obnovite vaš iman!

na ovom linku PRVA VERZIJA mozete naci prvu originalnu verziju ove stranice