Dokumenti istinite rije?i 2.

Redd-i-Refavid (pobijanje Rafidija)

Ima dvadeset grupa (firki) onih koji sebe nazivaju šijama (ili šitima). Neke od ovih grupa idu u krajnost. Jedni od ovih ekscentri?nih grupa kau, “Allah je u Aliji. Oboavanje Alije je oboavanje Allaha.” Drugi kleve?u ove, i kau, “Zar bi Alija ikad mogao biti Allah? On je ljudsko bi?e. Pa ipak, on je najuzvišeniji od svih drugih ljudi. Allah je njemu poslao Kur’ani kerim. Me?utim, pošto je Debrail bio naklonjeniji Muhammedu alejhisselam on ga je, umjesto da ga donese Aliji, donijeo njemu. Tako je Muhammed alejhisselam prevarom uzeo Alijino pravo (hak).” Tre?i to kore i kau, “Kako je to mogu?e? Naš Poslanik je Muhammed alejhisselam. Ali, on je rekao ‘poslije mene Alija treba da bude halifa’. Ashabi kiram ga nisu poslušali ve? su izabrali druge tri halife. Oni su ostavili Aliju da bude ?etvrti,” i tako pokazuju neprijateljstvo prema drugoj trojici halifa sa optubom da su oni oteli hazreti Alijino pravo (na hilafet). Oni, govore?i da su mu oni uskratili njegovo pravo, gaje neprijateljstvo prema ve?ini Ashaba kiram. Oni se tako?e srde i na Aliju radijallahu anh zato što on, kako to oni tvrde, nije insistirao na svom pravu (haku). Ove sve tri grupe su nevjernici (kafiri). Preostale grupe (firke) su inovatori (ili bid’at grupe) zato što one ne pori?u Nass (tj. Kur’ani kerim i hadisi šerif) ve? ga samo pogrešno tuma?e (te’vile). Da ih Allah delle-šanuhu sve uputi na pravi put! Da im On dosudi sre?u skretanja na pravi put! Amin.

Danas su milioni ljudi koji ive u selima Irana, Iraka i Sirije izgubili pravi put. Muslimanima u ovim mjestima se potura pod nos i daje da ?itaju knjigu Husnijje. Za ovu knjigu, koja je tako?e izdata i u Istanbulu, se tvrdi da je ona pismeni zapis razgovora koji se odvio izme?u jedne darije koja se zvala Husnijje i nekih drugih ljudi na dvoru Harunurrešida. Ipak, pokazalo se da je ona spremljena u stilu novele od strane jednog neprijatelja islama, jevrejskog preobra?enika koji se zove Murteza. (Ova knjiga) daje ajeti kerimima i hadisi šerifima izopa?ena zna?enja i pogrešno predstavlja ?injenice i doga?aje i napada na Ashabe kiram radijallahu teala alejhim edma’in i alime ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edma’in i usmjerava izmišljenim i lanim tunim pri?ama (hikajama) neuke ljude u pogrešnom smijeru.

Drugi dio knjige Dokumenti istinite rije?i se sastoji od sveobuhvatnog odgovora koji je dat na Murtedina laljiva pisanja. Mi ovdje zapo?injemo prijevod knjige Redd-i Revafid.

 

PRIJEVOD KNJIGE
REDD-I REVAFID

 

Neka je velika i divna zahvala (hamd) Allahu delle-šanuhu onako kako On najviše voli! Neka su dove i selami na našeg efendiju poslanika Muhammeda alejhisselam, najuzvišenijeg od cijelog ?ovje?anstva, Poslanika svih ljudi, i bijelih i crnih, onako kako doli?i njegovoj visokoj ?asti! Neka su selami na Muhammedove alejhisselam ?etiri halife koji su išli pravim putem i pokazivali pravi put i na njihovu djecu i na sav predivni i pre?isti Ehli bejt i na druge Sahabe onako kako to odgovara njihovim velikim poloajima i visokim stepenima!

Ovaj jadni rob, Abdulehad sin Ahmeda Faruki [imam Rabbani misli na sebe], koji je sluga alima ehli sunneta - koji arko udi za miloš?u Allaha, jednog i jedinog Gospodara i Posjednika koji šalje svakom stvorenju svaku potrebu - je nedavno vidio jednu brošuricu (risalu). Ova brošurica je izgleda napisana kao odgovor alimima Mavera’unnehra za vrijeme šijiske opsade grada Mešhed. (Mavera’unnehr je Transoksiania. Transoksiania je anti?ko ime za jedan dio centralne Azije. Taj dio centralne Azije se odnosi na današnji Uzbekistan, Tadikistan i jugozapadni Kazahstan.) Ti alimi su napisali da su oni koji kritikuju Ashabe kiram kafiri. Dok sam ?itao ovu knjiicu vidio sam da oni kleve?u Aišu Siddiku radijallahu anha [jedna od Resulullahovih alejhisselam blagoslovljenih ena koja je istovremeno i hazreti Ebu Bekirova k?erka] i nazivaju prve tri halife kafirima i optuuju ih na jedan takav na?in koji bi samo idioti mogli povjerovati. Ja sam ?uo da su se u našoj okolini neki jadnici me?u studentima po?eli hvaliti da su pro?itali tu brošuricu, te da su po?eli rasturati njene kopije me?u dravnicima pa ?ak i samim sultanima. Ovaj fakir (imam-i Rabbani misli na sebe) je ve? dao logi?ne i nau?ne odgovore u svojim govorima i predavanjima [i u ve?ini pisama u knjizi Mektubat] na ova pokvarena piskaranja i svakoga ubijedio da ti ljudi nisu u pravu i da oni nisu na pravom putu. Pa ipak, islamski duh koji imam, poja?an hadisi šerifom, “Kad se fitne i bidati pojave i napadne na moje Ashabe onaj ko zna istinu treba je svakome re?i. Ako on to ne u?ini neka je na njemu prokletstvo Allaha delle-šanuhu i meleka i svih ljudi! Allah delle-šanuhu ne?e ukabuliti nijedan ibadet tog alima, ni njegove farzove (obavezni ibadet) ni njegove nafile (dodatni, dobrovoljni ibadet),” je u meni potaknuo osje?anje nezadovoljstva sa ovim mojim govorima [i pisanjima]. Nisam mogao posuti vodu na vatru koja gori u mojim prsima. Nisam mogao ugasiti osje?anje duboke alosti. Moje skromno mišljenje je da se korist koju o?ekujem ne moe dobiti sve dok se njihove namjere ne zapišu. Uzdaju?i se u Allaha delle-šanuhu, koji je jedino Bi?e kojem se svako u nevolji moli, koji je najdareljiviji usluiva? i jedini zaštitnik ?ovjeka od odvratnih i sramnih stvari, i oslanjaju?i se na Njegovu pomo? ja zapo?injem sa pisanjem ove knjiice. Allah delle-šanuhu je naš vlasnik. Samo je On sam sva?iji pomo?nik. Samo je sa Njegovom pomo?i doku?iv uspjeh. Uputa na Pravi put je mogu?a samo traenjem od Njega.

[?uveni rje?nik arapskog jezika koji se zove Kamus je napisao Muhammed bin Ja’kub Firuz abadi (preselio 729.-816./1413. u Jemenu) je preveo na turski jezik Ahmed Asim ef. (preselio 1235./1820. u Nuh-Kujusu, Uskudar, Istanbul.) To je jedan vrlo cijenjen rje?nik. U tom rje?niku piše sljede?e: “Ši’ja (šija) i ši’i zna?i, ‘ne?ije pristaše, ljudi koji ga ?ine ja?im.’ A, rafida ili rafidi zna?i onaj koji napusti, ostavi, izda. Rafidije kau Zejd bin Zejnel’abidin Ali je bio imam. Oni su rekli Zejdu da on mrzi Ebu Bekira i Omera. On im je odgovorio da on ne moe mrziti dobre ljude koje je njegov pradjed Resulullah volio. Oni su poslije toga napustili Zejda. Oni se radi toga nazivaju rafidije.” [Pogledajte tako?e i Turkish And English Lexicon, ?iji je autor Sir James W. Redhouse, 1974, Librarie du Liban, str. 957.] Rafidije kau da oni vole Aliju radijallahu anh i da ta njihova ljubav prema njemu zahtijeva mrnju prema nekim ili prema svim Ashabima kiram. Neka je velika hvala (Allahu delle-šanuhu) današnje obrazovane iranske šije, koji su uglavnom nau?nici, nisu ovakvi. Što se ti?e rije?i “alevi”, ona se upotrebljava u tri razli?ita zna?enja:

1 - Hazreti Alijino radijallahu anh potomstvo koje ivi u svakom vijeku se zove alevi. U knjigama koje su napisane u po?etku (islama) djeca hazreti Hasana i Husejna (dva hazreti Alijina sina) se spominju kao alevi. Kasnije su se hazreti Hasanova djeca (potomstvo) po?ela zvati “šerif” a hazreti Husejnova radijallahu anhuma “sejjid”.

2 - Ljudi koji vole hazreti Aliju radijallahu anh i koji su dobro i ispravno nau?ili njegov put i slijede taj put zato što je to put koji je podu?avao Muhammed alejhissellam se trebaju zvati alevi. Oni koji idu ovim ispravnim putem sigurno vole sve Ashabe kiram radijallahu teala alejhim edma’in. Ovaj put je put ehli sunneta (sunnija, sunni muslimana). Ovim se ho?e re?i da su samo muslimani ehli sunneta ti koji imaju pravo da se nazivaju alevi.

3 - Danas, neprijatelji islama u Turskoj kau da su oni alevi sa ciljem da prevare i zavedu ?iste ehli sunnet muslimane koji su alevi. Ovi neprijatelji islama se sakrivaju pod maskom ovog divnog imena.]

U prethodno spomenutoj (šijiskoj) brošuri piše, “Nakon što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem po?astio ahiret svojim prisustvom vo?a (reis) muslimana je imam Alija radijallahu anh. Nasljednost na ovo predsjedništvo pripada u svakom vijeku samo njegovim potomcima. Ni u jednom vremenu ne moe niko drugi biti imam [predsjednik] muslimana. Drugi otimaju mo? nasiljem i napadom na njihova prava kada oni nisu dovoljno mo?ni da se odbrane ili da kau nešto.” Tokom vremena su se pojavile mnoge šijiske grupe (firke), me?utim, oni se mogu svesti na dvadeset glavnih podgrupa. Prije nego što zapo?nemo sa našim glavnim predmetom mi ?emo spomenuti nekoliko njihovih naj?uvenijih grupa i objasniti njihova vjerovanja i ciljeve. Na taj na?in ?e svako dobro nau?iti njihovu nutarnju bit stvari, i istina (hak) i neistina (batil) ?e se jasno razlikovati:

Ahmed Faruki kae: Prva osoba koja je klela Ashabe kiram je bio Abdullah bin Sebe’.

[U rje?nicima koji se zovu Mundid i Kamusul a’lam piše, “Ovaj preobra?enik, za kog je re?eno da je idov, je u Egiptu izazvao bunu. Plja?kaši koji su se tamo skitali su ubili (u?inili šehidom) hazreti Osmana radijallahu anh.”]

Alija radijallahu anh ga je (Abdullaha bin Sebe’) protjerao u grad Medajn. On (Abdullaha bin Sebe’) je uobi?ajavao re?i, “Ibni Muldem nije ubio hazreti Aliju. Šejtan se prerušio u Aliju. On je ubio šejtana. Alija je me?u oblacima. Grom na nebu je njegov glas. Munja je njegova bi?.” Sebe’dije (seb’ijje), koje je ovaj idov zaveo, kada ?uju grom kau, “O emirel-mu’minin! Neka ti je selam.”

[Jedan zindik iz grada Esterabad koji se nalazi u Iranu i koji se zvao Fadlullah je ubacio u put sebe’diluka (seb’izma) mnoga praznovjerja i lai i dao mu ime hurufiluk. On je 796./1393 ubijen. Hurufije su se spojile sa šijama iako oni nemaju ništa zajedni?ko sa šijizmom.]

Kamilijje grupa ili firka strogo osu?uje (i mrzi) Ashabe kiram. Oni nazivaju Ashabe kiram kafirima zato što oni nisu postavili Aliju radijallahu anh da bude (prvi) imam. Oni kau da je i Alija radijallahu anh bio kafir zato što nije insistirao na svom pravu (haku) (da bude prvi imam). Oni vjeruju u metempsihozu (selenje duša). [U knjizi na turskom jeziku pod naslovom Tam ilmihal - Seadet-i ebedijje je opširno napisano o metempsihozi. Ova knjiga je djelomi?no prevedena na engleski jezik i izdata pod naslovom Endless Bliss.]

Benanijje grupa ili firka slijedi Benana bin Dem’ana. Oni kau, “Naš Bog je u ljudskom obliku. On se tokom vremena upropastio, satro (uhela?io). Ostalo je samo njegovo lice. Njegova duša je bila u Aliji. Ona se kasnije preselila u njegovog (Alijinog) sina Muhammeda bin Hanefijju, a od njega u njegovog sina Ebu Hašima. Ona je sada u Benanu.”

Denahijje grupa ili firka. Njihov vo?a je Abdullah bin Mu’avija. Oni vjeruju u metempsihozu, to jest da se duše sele iz jednoga tijela u drugo. Oni kau, “Boija duša je prvo ušla u Adema alejhisselam a onda u Šita alejhisselam. Ona je tako, sele?i se iz jednog poslanika u drugog, na kraju ušla u Aliju i njegovu djecu. Ona je sada u Abdullahu.” Oni ne vjeruju u proivljavanje nakon smrti. Oni kau da su mnoge stvari koje su zabranjene (haram) dozvoljene (halal) kao na primjer pijenje vina, jedenje leša (mesa ivotinje koja je crkla ili nije ubijena na na?in kako to islam propisuje) i blud.

Mensurijje grupa ili firka. Oni slijede Ebu Mensura Adlima. On je bio jedan od u?enika imama Muhammeda Bakira radijallahu anh. Kada ga se imam odrekao on je proglasio sebe vo?om vjerske sekte. Ovi ljudi kau, “Ebu mensur je uzdignut na nebo. Allah delle-šanuhu ga njeno miluje po glavi i kae, ‘O moj sine! Idi i reci mojim robovima moja nare?enja!’” Po ovim ljudima se “rije? ‘kisfen’ u ?etrdeset ?etvrtom ajetu sure Tur u Kur’ani kerimu odnosi na Ebu Mensura. (Po njima) se lanac Poslanstva još nije završio. Još neki Poslanici trebaju da do?u. (Po njima) imam kojeg moramo voljeti je Dennet, a ljudi koje moramo mrziti su dehennem. Farzovi (stroge islamske zapovijedi) su ljudi koje moramo voljeti a harami (islamske zabrane) su ljudi koje moramo mrziti.”

Hattabijje grupa ili firka. Oni su sljedbenici Hattab-i Eseda. On je bio jedan od u?enika imama Dafera (Da’fera) Sadika rahmetullahi alejh. Kada je imam bio uvrije?en njegovim bezobraznim ponašanjem on ga je otjerao iz svog društva. Me?utim, on je nakon imamove smrti rekao da je on novi imam. Prema njegovim sljedbenicima, “Imami su Poslanici. U stvari, oni su Allahovi sinovi. Dafer (Da’fer) Sadik je bog. Ali Ebulhattab je puno viši i od njega i od Alije.” Oni kau, “Dozvoljeno je lano svjedo?iti da se zaštiti prijatelj od neprijatelja. Dobar i ugodan ivot na ovom svijetu je dennet. Ovosvjetske muke i brige su dehennem. Ovaj svijet nema ni po?etka ni kraja. Sudnji dan (Kijamet) ne postoji. Je li iko vidio dennet i dehennem? Je li iko rekao da je bio i u jednom od ovih mjesta?” Dakle, oni se ne obaziru na farzove i rade razne harame.

Gurabijje grupa ili firka. Oni kau, “Muhammed alejhisselam je fizi?ki bio puno sli?an hazreti Aliji. Njihova sli?nost je ve?a od sli?nosti izme?u dvije vrane ili dvije muhe. Allah delle-šanuhu je naredio Debrailu da objavi Kur’ani kerim Aliji. Debrail ga je, zbunjen njihovom sli?noš?u, objavio Muhammedu alejhisselam.” Oni iz tog razloga proklinju Debraila alejhisselam.

Zemmijje grupa ili firka mrzi Muhammeda alejhisselam. Oni kau, “Alija je bog. On je postavio Muhammeda alejhisselam da bude Poslanik. Me?utum, Muhammed alejhisselam je povezao ljude sa sobom umjesto sa Alijom.” Jedna njihova podgrupa kae da je Muhammed alejhisselam bog. To jest, dok jedni od njih kau da je Muhammed alejhisselam viši drugi kau da je Alija radijallahu anh viši. Neki od njih kau da je ehli kibla [oni ispod pokriva?a], to jest, Muhammed, Alija, Fatima, Hasan i Husejn predstavljaju cijelost. Jedna te ista duša je istovremeno ušla u ovih svih pet osoba. Oni nemaju superiornost jedni nad drugim. Oni vjeruju da je Fatima muško.

Junusijje grupa ili firka slijede put Junusa bin Abdurrahmana. Oni kau, “Allah sjedi na Aršu. Meleci su ga stavili na Arš ali On je mo?niji od meleka. Ovo je sli?no Iblisovu slu?aju. Iblis, iako hoda na nogama, je ve?i i ja?i od njegovih nogu.”

Mufevvida grupa ili firka. Oni kau, “Allah delle-šanuhu je stvorio ovaj svijet (dunjaluk) a onda je predao sve svjetske poslove Muhammedu alejhisselam na upravljanje. Prema drugim, Allah delle-šanuhu je predao sve svjetske poslove Aliji i Alija, kerremallahu teala vedheh, stvara šta ho?e.”

Ismailijje (isma’ilijje) grupa ili firka kae da “Kur’ani kerim ima i batin [nevidljivu unutarnju bit] i zahir [vanjski izgled]. Kada se zahir uporedi sa batinom on je kao ljuska u odnosu na jezgru. Što god neko dobije mukotrpnim izvršavanjem nare?enja, to jest zahira (tj. vanjskog zna?enja Kur’ani kerima), on to moe vrlo lako posti?i slije?enjem batina (unutrašnjeg zna?enja). Dakle, nema potrebe da se ?ovjek mu?i sa ibadetima.” Oni, da bi uvjerili ljude u ove njihove rije?i, navode trinaesti ajet sure Hadid koji govori o zidu koji se nalazi izme?u dennetlija i dehennemlija. Oni kau, “Nema harama (zabrana). Sve je halal (dozvoljeno). Ima sedam Poslanika koji su posjednici vjere. Oni su: Adem, Nuh, Ibrahim, Isa, Muhammed alejhisselam i Muhammed Mehdi koji ?e se pojaviti u budu?nosti”. Njihov cilj je da sruše islam. Oni, postavljaju?i lukava i filozofska pitanja o vjerskim stvarima nastoje da ubace sumnju u muslimane. Na primjer oni postavljaju ovakva pitanja: “Zašto ena, koja ima menstruaciju, mora da kasnije naposti njen post koji ona nije bila u stanju postiti (zbog menstruacije) a ne mora da naklanjava propuštene namaze koje (svakog mjeseca) izostavlja (iz istog razloga)? Zašto ejakulacija zahtijeva gusul (obredno pranje cijeloga tijela) a mokrenje ne zahtijeva, iako je mokra?a prljavija od sjemena? Zašto neki farz namazi imaju ?etiri rekjata (rek’ata) dok neki imaju tri ili dva?” [Zaista, alimi ehli sunneta su u svojim knjigama davno odgovorili na ovakva pitanja i objasnili razloge.] Oni izmišljaju zna?enja za Allahova delle-šanuhu nare?enja. Na primjer, oni kau, “Uzeti abdest zna?i imati ljubav prema imamu. Klanjati namaz zna?i Poslanik. Jer, ?etrdeset peti ajet u suri Ankebut u Kur’ani kerimu kae, ‘Namaz ?e sprije?iti ?ovjeka od zla, loših stvari.’ Ovaj ajeti kerim ozna?ava Poslanika. Postati dunub (zakonski prljav) zna?i upoznati i druge sa stvarima koje smo drali samo za sebe. Gusul (pranje da se postane zakonski ?isto) zna?i ponovo obe?ati. Zekat zna?i o?istiti svoj nefs u?enjem vjerskog znanja. [Izvjesna koli?ina imovine koju moraju dati ljudi, koji su prema islamu bogati, ljudima koje islam smatra siromašnim. Zekat je jedno od pet osnovnih nare?enja islama. U prvom poglavlju petog fascikla knjige Endless Bliss je napisano opširno o zekatu.] Kaba zna?i Poslanik. Vrata Kabe zna?i Alija. Breuljak koji se zove Safa zna?i Muhammed alejhisselam. Breuljak Merva zna?i Alija. Sedam tavafa (obilaenja) oko Kabe predstavlja ljubav prema sedmorici imama. Dennet zna?i oslobo?enost od muke ibadeta. Dehennem zna?i tortura i agonija izbjegavanja od harama.” Neke druge njihove nelogi?ne i bezvjerni?ke besmislice su njihove izjave, kao na primjer, “Allah niti postoji niti ne postoji. On nije ni alim ni dahil. On nije ni mo?an ni nemo?an.”

Hasan bin Muhammed Sabbah, školski drug Nizamulmulka i (?uvenog) pjesnika Omera Hajjama, je 473./1081. osnovao Ismailijsku dravu u gradu Reju. On je izjavio da je on imam tog vremena i prisiljavao muslimane ehli sunneta da se pridrue toj sekti. On je umro 518. godine. On i njegovi nasljednici su sve do završetka njegove drave 654./1255. godine vršili ogromna nasilja (zulum) i torture sa ciljem da uspostave svoja (pokvarena) vjerovanja i revolucije. Iskreni i istinoljubivi alimi ehli sunneta su truhnuli po tamnicama i ubijani (postajali šehidi). Prema ovim ?udnovatim ljudima, u svakom dobu mora da bude imam. Oni zabranjuju neznalicama (dahilima) da ?itaju knjige i u?enim ljudima da ?itaju stare knjige. Ovo je namjenjeno sa ciljem da se prikrije njihova pokvarenost, podatak da su oni na jednom pokvarenom putu. Oni vole starogr?ku filozofiju. Oni se ismijavaju sa vjerskim znanjem. [Oni se tako?e zovu i karamita po Hamdanu Karmutu iz sela Vasit, koje se nalazi u okolini Bagdada, koji je 278./891. osnovao Karamita dravu i podvrgao muslimane ehli sunneta oštrim mukama i prisiljavao ih da se pridrue ismaili grupi. Ova se grupa ugnijezdila u gradu Nedd (koji se nalazi u današnjoj Saudijskoj Arabiji). Ebu Tahir, koji je 317./929. bio njihov vo?a, je napao na Mekku i pobio na hiljade hadija. On je oplja?kao blagajnu i ve?inu ku?a. Njegovi ljudi su ?ak izvadili i Crni kamen (hader-i esved) iz zida Kabe i odnijeli ga u njihov glavni grad Basru. Ovaj mubarek kamen je ostao u njihovom vlasništvu dvadeset dvije godine. Njihova drava je propala 328. godine; taj doga?aj je oslobodio muslimane velikog belaja.]

Zejdijje grupa ili firka je povezana sa Zejdom bin Alijom Zejnel’abidinom. [Zejnel’abidin Ali bin Husejn je ?etvrti od dvanaest imama. Kada je on preivio katastrofu Kerbele njemu je bilo dvanaest godina. On je preselio 46./94. godine na ahiret u Medini. Njegov mezar je pored njegovog amide imama Hasana radijallahu anhum.] Zejdijje grupa ima tri dijela, podgrupe. Prva podgrupa, zvana darudijje, kae, “Hilafet bio Alijino pravo (hak). Ashabi su postali kafiri zato što mu nisu dali njegov hak.” Druga podgrupa se zove sulejmanijje. Oni vjeruju da su Ebu Bekir i Omer radijallahu anhuma zakonite (hak) halife. Oni kau, “Ashabi kiram su napravili grešku zato što su postavili njih umjesto Alije da budu halife. Me?utim, ova njihova greška nije fisk i grijeh. Osman, Talha, Zubejr i Aiša radijallahu anhum su postali kafiri.” Tre?a podgrupa je tebirrijje. Oni su identi?ni sa sulejmanijjama. Jedina razlika je u tome što se ova podgrupa ne kleve?e i ne grdi Osmana radijallahu anh. Ve?ina zejdijja našeg vremena je u jednoj od ove tri podgrupe. Njihovo vjerovanje je isto kao vjerovanje mu’tezila. Njihov ibadet je isti kao ibadet muslimana hanefi mezheba.

Imamijje grupa kae, “Jasno je nare?eno da je Alija radijallahu anh trebao da bude (prvi) halifa. Ashabi kiram su postali kafiri zato što oni nisu izvršili to nare?enje. Apsolutna je ?injenica da je hilafet doku?io imama Dafera (Da’fera) preko njegovih djedova s o?eve strane. Nije sigurno ko ga je naslijedio u hilafetu.” Prema najve?oj ve?ini njih, sedmi imam poslije Dafera Sadika je bio njegov sin Musa Kazim [129.-186./799. koji je ukopan u distriktu koji se zove Kazimijje u Bagdadu.]; zatim njegov sin Ali Rida (Riza) [148.-203., ukopan u gradu Mešhedu, to jest Tusu, u isto?nom Iranu.]; onda Ebulhasan Ali bin Muhammed Hadi Naki [213.-254., ukopan gradu Sermen Rej u distriktu (mahali) zvanom Asker]; zatim jedanaesti imam Hasan bin Ali Askeri [232.-261./875. ukopan u Bagdadu pored njegovog oca]; a onda dvanaesti i poslednji imam Muhammed bin Hasan Mehdi [koji je ro?en 255. godine. Kada je bio deset ili sedamnaest godina (po drugima) on je ušao u neku pe?inu kod njegove ku?e i više nije nikad izašao iz nje.] Oni vjeruju da je on istovremeno i ?ovjek koji se zove Mehdi koji ?e do?i pred smak svijeta (kijamet).

Pored ovih postoje i druge grupe koje su manje više sli?ne ovim grupama. Oni su svi skrenuli sa pravog puta. Jedni od njih su se, mijenjaju?i se sa vremenom, pribliili pravom putu a drugi su se potpuno udaljili.

[U današnjem Iranu sve ove pokvarene (krivovjerni?ke) grupe postoje me?u neukim narodom (dahilima). Pa ipak, sa zahvalnoš?u se uvi?a da oni koji su obrazovani ?itaju prave knjige i da se svakim danom pribliavaju pravim rije?ima ehli sunneta. Na primjer, u rje?niku doktora Muhammeda Mukremija, koji je izdat 1333./1954. godine u Teheranu, ovako piše, “Hulefa-i rašidin, Ebu Bekir i Omer i Osman radijallahu anhum i Alija kerremallahu vedheh.”]

Svaki ?ovjek koji ima dovoljno pameti da rastavi dobro od lošeg ?e poslije ?itanja gore navedenih informacija odmah shvatiti, bez traenja ikakvih dodatnih podataka, koliko su pogrešne (lane) i pokvarene ove grupe koje su se spojile sa šijizmom. O?igledno je da su njihova vjerovanja potpuno neosnovana, sujevjerna i zasnovana na lai. Potpuno je jasno koliko je smiješna tvrdnja onih, koji imaju ovako vjerovanje, kada oni kau da oni vole ehli bejt našeg efendije Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i dvanaest imama. Ne, oni ne mogu biti iskreni. Jer, ovi velikani (ehli bejt i dvanaest imama), ne ele neumjerenu i prekomjernu ljubav. Oni mrze odanost samo rije?ima. Hurufijska tvrdnja da oni vole ehli bejt je ista kao i hriš?anska tvrdnja da oni vole Isa alejhisselama. Prekomjerna ljubav prema Isa alejhisselamu je dovela do toga da hriš?ani od njega naprave boga i da ga po?nu oboavati. Me?utim, Isa alejhisselam ne eli ovu vrstu ljubavi. U stvari, Alija radijallahu anh je rekao da mu je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “O Ali! Tvoje stanje (hal) je kao stanje Isa alejhisselama. idovi su mu postali neprijatelji. Oni su raširili ogavnu klevetu protiv njegove majke. S druge strane, hriš?ani su pretjerali u ljubavi prema njemu. Oni su ga uzdigli na stepen na kom se on ne moe nikada na?i.

A sada, uzdaju?i se u pomo? Allaha, velikog vlasnika i vladara (hakim) ljudi, mi ?emo dati odgovore na pokvarene (?uruk) izjave u toj brošuri.

1 - Alimi Mavera’unnehra (Transoksianije) [da ih Allah delle-šanuhu obilno nagradi za njihov trud. Prostrana oblast koja se nalazi izme?u rijeka Sejhun (Sirdarija, Syr Darya) i Dejhun (Amudarja, Amu Darya) koje se ulijevaju u Aralno more se naziva Mavera’unnehr.] kau:

“Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je puno cijenio i volio tri halife. Ima puno vjerodostojnih (sahih) hadisa koji ih hvale i veli?aju. Njegova svaka rije? je bila sa vahjem [sa Debrailovim alejhisselam obavještenjem]. U stvari, tre?i ajet sure Vennedm kae, ‘On ne govori od sebe (po svom naho?enju). On samo govori ono što mu je (objavljeno putem) vahja.’ Onaj ko psuje i grdi i proklinje ove tri halife se suprotstavlja objavi (vahju). A suprotstavljanje objavi je kufr (nevjerstvo).”

(Šijiska) brošura daje sljede?i odgovor na ova pisanja: Ovi razlozi koje ste vi naveli isti?u da se tri halife trebaju mrziti i proklinjati a ne voljeti. Oni pokazuju da su oni nepravedno došli na vlast. Jer, veliki alim ehli sunneta Ali bin Muhammed Amidi [ro?en 551. u kasabi Amid, u Dijar Bekru, preselio na ahiret 631./1234. u Bagdadu], kae u njegovoj knjizi Šerh-i mevakif, da su se pred vefat (prelazak na ahiret) našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem me?u muslimanima pojavila izvjesna neslaganja. Prvo neslaganje je bilo kada je Resul alejhisselam rekao, “Dodajte mi (komad) papira. Ja ?u vam napisati par stvari tako da poslije mene ne skrenete sa pravog puta.” Omer radijallahu anh nije volio to nare?enje. Ovaj zata je svaka kost boljela. On je rekao, “Allahova delle-šanuhu knjiga nam je dovoljna.” Ashabi se nisu mogli sloiti. Glasovi su postajali sve glasniji. Ovako stanje je uvrijedilo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao, “Odlazite! U mom prisustvu nije lijepo galamiti.” Drugo neslaganje se desilo ovako: Poslije neslaganja po pitanju (Poslanikovog alejhisselam) traenja papira Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je naredio da vojska pod Usaminom komandom krene u dihad. Neki od njih nisu bili radi da idu. Kada su oni izrazili ovu svoju nevoljnost Poslanik alejhisselam je odlu?nije rekao, “Neka Usamina vojska bude spremna! Neka je Allahovo prokletstvo na one koji se ne pridrue ovoj vojsci.” Isti ljudi su i dalje bili nevoljni. Oni nisu poslušali ovo nare?enje. Prema prethodno spomenutom ajeti kerimu (iz sure Vennedm) njegovo traenje papira sa ciljem da napravi pisani vasijjet je bio vahj. Omer radijallahu anh je sprije?ivši to odbio vahj. A odbijanje vahja je, kako ste vi rekli, kufr. Osim toga, ajeti pod brojem 47, 48, i 50 u suri Maide kau, “Oni koji ne sude u skladu sa propisima i nare?enjima koje je Allah delle-šanuhu objavio su kafiri.” A kafir ne moe biti Poslanikov predstavnik (vekil), to jest, halifa. Isto tako i svaki onaj koji se nije pridruio Usaminoj vojsci je morao postati kafir. Nijedan od tri halife se nije pridruio vojsci. Vi kaete da je sve što je Resulullah uradio vahj. Isto pravilo se odnosi i na ovaj slu?aj. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je protjerao Mervana iz Medine. I ovo je tako?e bilo po vahju. [Mervan bin Hakem bin Ebil’as bin Umejje je ro?en druge godine po Hidri. On je bio Osmanov radijallahu anh amidi? (sin amide). On je preselio na ahiret 65. godine po Hidri za vrijeme svog hilafeta.] Halifa Osman radijallahu anh ga je pozvao nazad u Medinu i zaposlio kao sekretara u kancelariji hilafeta. On ga je na taj na?in nagradio što je kufr. To je kufr iz dva razloga. Prvi razlog je onaj koji ste vi ve? rekli (navo?enjem ajeta o vahju). Drugi razlog je dvadeset drugi ajet sure Mudadele . Zna?enje ovog ajeta je, “Ljudi koji vjeruju u Allaha delle-šanuhu i sudnji dan ne vole Allahove delle-šanuhu i Resulullahove neprijatelje makar im oni bili njihovi o?evi, ili njihova bra?a, (sestre), ili njihova rodbina.

Sa Allahovom delle-šanuhu pomo?i, evo našeg odgovora na ovu (šijisku) brošuru: Nije sve što je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao i uradio bilo sa vahjem (objavom). Autor ove (sporne) brošure pogrešno iznosi ovaj ajeti kerim kao dokaz. Jer, taj ajet obavještava da je Kur’ani kerim vahj. Bejdavi [Abdullah bin Omer (preselio na ahiret 691./1291. u Tebrizu)], prvak svih mufessira (alima koji se bave zna?enjima ajeti kerima), ovako objašnjava (tefsiri) taj ajet, “Što god on kae od Kur’ana nije od njega. To je sve sa vahjem.” Da su njegova svaka rije? i svako djelo bili po vahju Allah delle-šanuhu ga ne bi nikad opovrgao, ukorio. Na primjer, zna?enje prvog ajeta sure Tahrim glasi, “O Moj Poslani?e sallallahu alejhi ve sellem! Zašto ti sebi zabranjuješ ono što ti je Allah delle-šanuhu dozvolio?” Zna?enje ?etrdeset tre?eg ajeta sure Tevbe glasi, “Zašto si im dozvolio? Allah delle-šanuhu ti je oprostio ovo tvoje djelo.” Zna?enje šezdeset sedmog ajeta sure Enfal glasi, “Nije dostojno nijednog Poslanika da oslobodi ratne zarobljenike u zamjenu za imovinu. Ubijanje ve?ine njih na zemlji ?e biti povod (sebeb) da oni budu slabiji. Vi traite ovosvjetsku imovinu. Me?utim, Allah delle-šanuhu vam eli da zaradite sevab i dobijete dennet i (Njegove) blagodati (ni’mete).” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem samo što nije klanjao denazu namaz jednom munafiku kada je objavljen osamdeset ?etvrti ajet sure Tevbe. Njegovo zna?enje glasi, “Nemoj klanjati namaz ni za jednog od ovih kafira koji su vje?no mrtvi!” [Kada jedan musliman umre, drugi muslimani se sastanu zajedno i pred sahranu klanjaju izvjesnu molitvu koja se zove denaza namaz.] [Osoba koja ne vjeruje ajete Kur’ani kerima i sakriva to svoje nevjerovanje se zove munafik. Munafik je najgora vrsta nevjernika.] Kur’ani kerim ima puno ovakvih ajeti kerima. Ovo sve pokazuje da su neke od njegovih rije?i i djela bile odraz njegovog li?nog izbora i idtihada. Bejdavijev tefsir daje sljede?e objašnjenje o ajeti kerimu koji se odnosi na osloba?anje robova, “Ovaj ajeti kerim pokazuje da Poslanici ?ine idtihad i da njihov idtihad moe biti pogrešan. Me?utim, on istovremeno pokazuje i to, da su oni odmah (na licu mjesta) obavješteni da oni nisu u pravu i da je njihova greška ispravljena.”

Ashabima kiram je dozvoljeno da se ne sloe sa Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem u ovosvjetskim poslovima koji su povezani sa razumom i idtihadom. Ponekad bi se objavljeni vahj podudarao sa mišljenjem Ashaba. Na primjer, u pitanju kako se zarobljenici koji su bili zarobljeni u bici na Bedru trebli tretirati, hazreti Omerov radijallahu anh idtihad se nije slagao sa Resulullahovim sallallahu alejhi ve sellem idtihadom. Vahj (ajeti kerima koja je poslana da objavi Allahovu delle-šanuhu odluku) koji je objavljen je naredio da se (u toj situaciji) trebao sprovesti hazreti Omerov idtihad (mišljenje). Jer, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nije htio da zauzima svoje blagoslovljeno srce sa stvarima koje su se mogle riješiti razumom. Bejdavi kae, “U bici na Bedru je bilo zarobljeno sedamdeset zarobljenika. Me?u zarobljenicima su bili Resulullahov amida Abbas i Alijin stariji brat Ukajl [koji je postao musliman u drugoj godini po Hidri.]. On se posavjetovao sa Ashabima šta bi trebali raditi sa zarobljenicima. Ebu Bekir radijallahu anh je rekao, ‘Ovi ljudi su tvoji sugra?ani i rodbina. Nemoj ih kazniti! Moda ?e im Allah delle-šanuhu dati nasib (odrediti, dosuditi) da se pokaju (da u?ine tevbe). Oslobodi ih u razmjenu za novac. To ?e (financijski) oja?ati tvoje Ashabe.’ Omer, s druge strane, je ovako rekao, ‘Ovi ljudi su vo?e neprijatelja islama (din dušmana). Allah delle-šanuhu nas nije stavio u situaciju da su nam potrebne njihove pare. Oni su došli ovdje da tebe i nas ubiju. Naredi mi i ja ?u ubiti ovog i ovog. Naredi Aliji i Hamzi i oni ?e ubiti njihova dva brata.’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, ‘Allah delle-šanuhu stvara neka srca meka. Ona su tako meka da su mekša od mlijeka. On stvara neka srca tvrda tako da su ona tvr?a od kamena. O Ebu Bekire! Ti si kao Ibrahim alejhisselam. On je uobi?ajavao re?i: Ko ide pored mene ?e biti zajedno sa mnom. Onaj ko me ne slijedi, Allah delle-šanuhu je Gafur (onaj koji sve oprašta) i Rahim (milostivi) ... O Omere! Ti si kao Nuh alejhisselam. On je rekao: Ja Rabbi (O moj Gospodaru)! Ne ostavi nijednog nevjernika (kafira) na zemlji!’ Ve?ina Ashaba kiram je imala mišljenje da se oni trebaju osloboditi za (izvjesnu) imovinu (mal). Oni su oslobodili roblje. Na to je objavljen gore navedeni ajeti kerim. Kada je Omer radijallahu anh posjetio Resulullaha on ga je zatekao kako pla?e zajedno sa Ebu Bekirom. On je upitao, ‘Ja Resulallah sallallahu alejhi ve sellem! Zašto pla?ete? Reci mi da i ja sa vama pla?em.’ Poslanik mu je odgovorio, ‘Ja pla?em za moje Ashabe. Meni je pokazan azab koji je trebao da ih sna?e zato što su oni oslobodili robove za imovinu. On (azab) je bio blie od tog tu drveta,’ i pokazao na drvo koje je bilo nasuprot njih.” Bejdavi onda ovako nastavlja, “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, ‘Da azab nije zaustavljen niko ga ne bi izbjegao osim Omera i Sa’da bin Mu’aza.’” Jer, i Sa’d se tako?e sloio sa Omerom rekao da se roblje treba pobiti radijallahu teala anhuma. [Sa’d je bio vo?a plemena Evs. On je dobio iman jednu godinu prije Hidre. On je bio posrednik da njegovo cijelo pleme dobije iman. On je u?estvovao u mnogim bitkama i napokon preselio na ahiret od rane koju je zadobio u bici na Hendeku. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu je klanjao denazu namaz i gorko plakao.]

Resulullahovo sallallahu alejhi ve sellem traenje papira, ili nare?enje da se spremi vojska pod Usaminom komandom, ili istjerivanje Mervana iz Medine, najvjerovatnije nisu bili vahj (objava). Svaka od ovih odluka je bila proizvod njegovog li?nog idtihada. Oni koji nisu izvršili ova nare?enja se ne mogu nazivati nevjernicima (kafirima). Jer mi tako?e znamo i druge primjere u kojima se Ashabi kiram nisu slagali sa Resulullahom. Mi smo gore ve? naveli jedan od njih. U to vrijeme bi došao vahj i znalo bi se šta je ispravno a šta nije. One koji nisu poslušali tako nare?enje (koje je proizvod idtihada) se nije okrivljivalo i korilo. U suprotnom, ako je postojalo i najmanje nepoštivanje prema Resulullahu, Allah delle-šanuhu je odmah upozoravao i odvra?ao od tog i davao do znanja da ?e tako ponašanje izazvati kaznu. Primjer ovakog nare?enja je drugi ajet sure Hudurat. Njegovo zna?enje glasi, “O vi koji ste imali ?ast da dobijete iman (postanete muslimani)! Ne diite vaše glasove iznad Nebijjullahovog (Poslanikovog) glasa. I ne dozivajte ga kao što se vi me?usobno dozivate! Ako mu neko ukae nepoštovanje njegovi ibadeti ?e biti poništeni.” Sejjid šerif Ali bin Muhammed Durdani [740.-816./1413. u Širazu] navodi da je Amidi rekao, “Svi Ashabi kiram su bili ujedinjeni na dan kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem preselio na ahiret, osim munafika, to jest onih koji su sakrivali svoju bezbonost u njihovim srcima i pretvarali se da vjeruju. Kasnije je bilo nekih razlika u njihovim idtihadima. Ali, ove razlike nisu bile u imanu (vjerovanjima). Nijedan od njih nije postao kafir zbog tih razlika (u idtihadu). Ove sve razlike su se temeljile na nijjetu oja?avanja vjere i odravanju njene ta?nosti. Na primjer, Resulullahovo sallallahu alejhi ve sellem traenje papira je proizvelo (prvu) razliku. Zatim, druga razlika se desila u slu?aju spremanja vojske za Usamu gdje su neki Ashabi rekli da se nare?enje treba izvršiti dok su drugi, vide?i da se njegova bolest pogoršava, bili mišljenja da oni trebaju (malo) pri?ekati a ne zamarati ga (postavljaju?i mu dodatna pitanja).” Ako neko kae nešto nemogu?e, na primjer ako on kae, “Svaki Resulullahov idtihad je bio vahj. Prema tome, sve njegove rije?i i poslovi (djela) su bili sa vahjem,” mi bi mu ovako odgovorili: Njegove rije?i i djela koja se nisu zasnivala na idtihadu su po vahju. Primjeri ovih su hadisi šerifi koji hvale prve tri halife. Ovi hadisi šerifi saopštavaju gajb (tj. nepoznate stvari) a to je mogu?e jedino putem vahja (objave). On to nije mogao re?i na osnovu svog idtihada. Zna?enje pedeset devetog ajeti kerima sure En’am kae, “Samo Allah delle-šanuhu zna gajbove [to jest, stvari koje se ne mogu prona?i ni saznati razumom, prora?unom, islamom.] Niko drugi osim Njega ih ne zna.” Zna?enje dvadeset šestog ajeta sure Din kae, “On sam zna tajne. On saopštava Od tajnih stvari koje On zna samo one koje ho?e onom koga On (najviše) voli od Poslanika [to jest, Muhammedu alejhisselam].” Zna?enje ajeti kerima, “On ne govori po svom naho?enju” ukazuje na Kur’ani kerim i (izvjesne dijelove) tajnog vahja koji mu je otkriven . Poricati te njegove rije?i i djela (ponašanja) je sigurno kufr. Postoje mnogi drugi hadisi koji objašnjavaju da su hadisi šerifi, koji hvale tri halife radijallahu teala anhum, otkriveni putem Allahovog delle-šanuhu vahja. Te hadisi šerife je saopštilo toliko alima da su oni postali mešhur (poznati, ?uveni, glasoviti) pa ?ak i mutevatir. (Mutevatir hadisi šerifi su nam došli putem idme svakog stolje?a i oni su autenti?ni kao i ajeti kerimi). [Vrste hadisi šerifa su detaljno objašnjene u šestom poglavlju drugog fascikla knjige Endless Bliss.] Mi ?emo citirati neke od njih:

I. On je rekao Ebu Bekiru: “Ti si moj prijatelj u pe?ini. Ti si moj prijatelj (u dennetu) kod izvora Kevser.

II.Debrail alejhisselam mi je došao. On me je uzeo za ruku. On mi je pokazao jednog od mog ummeta kako ulazi kroz dennetsku kapiju.” Ebu Bekir radijallahu anh je rekao, “O Resulullah! Ja ho?u da budem tamo sa tobom. On re?e, ‘O Ebu Bekir! Ti ?eš iz mog ummeta prvi u?i u dennet.’”

III. Kada je Poslanik rekao, “Ja sam ušao u dennet. Vidio sam vilu. U njoj sam vidio huriju (dennetsku djevicu). Ja sam je upitao ?ija si. Ona mi re?e: Ja sam stvorena za Omera ibni Hattaba. Ja sam htio da u?em i da je vidim (izbliza). Ali, o Omere! Ja sam pomislio da bi te to moglo uvrijediti!” Omer radijallahu anh je rekao, “O Resulullah! Ja bih za tebe rtvovao i moju majku i mog oca i sve ostalo.” (Buharija i Muslim)

IV. On (Resulullah alejhisselam) je pokazao na Omera radijallahu anh i rekao, “Dennetska dereda ovoga zata je najviša u mom svom ummetu.” (Ibni Made)

V.Nisam ja uzdigao Ebu Bekira i Omera iznad svih vas. Allah delle-šanuhu ih je uzdigao isnad svih vas.” (Ebu Ja’la)

VI.Ja sam jednom upitao Debraila alejhisselam o Omerovim uzvišenostima. Kada bih ti govorio o vrijednostima koje on ima, onoliko koliko je trajalo vrijeme Nuhovog alejhisselam Poslanstva [devet stotina pedeset godina], ja ih opet ne bi mogao nabrojati. S druge strane, sve Omerove vrijednosti su (ravne) samo jednoj od Ebu Bekirovih vrijednosti.” (Ebu Ja’la)

VII.U dennetu, poslije Pejgambera alejhimusselam, najviši od svih ljudi (od onih koji su došli i koji ?e do?i od postanka do kraja ovoga svijeta) su Ebu Bekir i Omer.” (Tirmizi i Ibni Made)

VIII. Ebu Musel’eš’ari kae: Mi smo sjedili u jednoj baš?i u Medini kad neko kucnu na kapijska vrata. Resulullah re?e, “Otvori kapiju i podaj posjetiocu vesele vijesti da ?e oti?i u dennet!” Kad sam otvorio kapiju Ebu Bekir Siddik u?e. Ja ga obradovah lijepim vijestima. On u?ini hamd (tj. on se zahvali Allahu delle-šanuhu). [Arapska rije? je “elhamdulillah”. Ona zna?i, “Neka je hvala i slava Allahu delle-šanuhu.”] Kasnije, opet neko pokuca na kapiju. On opet re?e, “Otvori i podaj mu vesele vijesti.” Ja je otvorih i Omer Faruk u?e. Kad mu dadoh vesele vijesti on u?ini hamd Allahu delle-šanuhu. Opet neko pokuca na kapiju. On opet re?e, “Otvori i podaj mu vesele vijesti denneta i reci mu da ?e ga sna?i katastrofa!” Ja otvorih vrata. Na vratima stajaše Osman Zinnurejn radijallahu teala anh. Ja ga obradovah veselim vijestima i on u?ini hamd. (Buharija i Muslim)

Ako pretpostavimo da smo priznali da je Mervanova prognanstvo iz Medine bilo po vahju, to prognanstvo ne mora da zna?i doivotno prognanstvo. Zašto ne bi moglo biti mogu?e da je on mogao biti prognan za jedan odre?en vremenski period? Osman radijallahu anh je (vjerovatno) znao taj rok perioda prognanstva. On ga je onda, kada je taj period prognanstva istekao, povratio nazad u Medinu.

Zna?enje ajeti kerima, “Osoba koja ima iman ne?e voljeti Allahove delle-šanuhu i Resulove neprijatelje,” zabranjuje voljenje kafira. Mervan nije bio kafir. Zašto bi ga onda bilo zabranjeno voljeti?

U ovoj šijiskoj knjiici piše, “Hadisi koji hvale i veli?aju tri halife ne postoje u našim knjigama. Me?utim, hadisi o (Resulullahovom alejhisselam) traenju papira i (njegovom nare?enju za pripreme) Usamine vojske, koji grde tri halife, su tako?e zapisani i u vašim knjigama. Osim toga, neki alimi ehli sunneta su rekli da bi bilo dozvoljeno nazvati neku korisnu izjavu hadisom. Prema tome, hadisi koji se ne nalaze u šijiskim knjigama nisu pouzdani.

Mi im sa Allahovom delle-šanuhu pomo?i ovako odgovaramo: Oni koji pretjeruju u nepravdi grde i kleve?u tri halife. Oni ih ?ak zovu i nevjernicima (kafirima). Oni misle da je to njihovo tako ponašanje islam i ibadet. Shodno tome, oni ne vjeruju sahih hadise koji ih hvale i veli?aju. Oni te hadise mijenjaju ili odbacuju. Oni ?ak prepravljaju i kleve?u Allahov Kitab, Kur’ani kerim, koji je osnovni dokument islama, ?iju su autenti?nost vijekovima dokazali svi ljudi, i koji je do današnjih dana ostao nepromijenjen, i mijenjaju ajeti kerime. Na primjer, oni su izmijenili sedamnaesti ajeti kerim u suri Kijamet, koji kae, “alejna dem’a hu Kur’aneh” i promijenili ga u, “Alijen deme’a Kur’ane,” što zna?i “Alija je sakupio Kur’an”. Oni, suludi od neumjerene netrpeljivosti, nastoje da pogrešno prikau da je Osman radijallahu anh izbrisao iz Kur’ana ajete koji hvale i veli?aju ehli bejt. Kako smo mi gore objasnili, u našoj raspravi o njihovim raznim sektama, neke od njih kau da je dozvoljeno lagati (i lano svjedo?iti) ako se to negdje pokae korisnim. Stoga je suvišno upuštati se s njima u bilo kakvu diskusiju. Vjerovati im ili misliti da su oni u pravu bi bila ?ista lakovjernost. Njihovim se knjigama ne moe vjerovati. One su kao pokvarene kopije Tevrata i Biblije. S druge strane, knjige ehli sunneta su ?vrste kao ?elik. Na primjer, Buhari (Buharijina zbirka hadisa) je druga najta?nija vjerska knjiga poslije Kur’ani kerima. U njoj, kao i u Muslimu i mnogim drugim cijenjenim knjigama, se nalaze mnogi hadisi šerifi koji hvale i veli?aju trojicu halifa. U njima ne postoji ni jedna jedina rije? koja derogira ili grdi trojicu halifa. Izvo?enje poniavaju?ih zaklju?aka iz ajeti kerima i hadisi šerifa, koji omalovaavaju ovu trojicu halifa, je znak zlobe i pokvarenosti. Njihovi zaklju?ci su pogrešni, njihove pretpostavke su iluzije i lai. Njihove zablude su kao bolesnik koji ima pokvarenu u?; on ne?e uivati u pravom okusu še?era. Njemu ?e slatkiši biti gorki. Allah delle-šanuhu definiše ovake ljude u zna?enju sedmog ajeta sure Al-i Imran koje glasi, “Oni koji imaju zla srca izvode pogrešna zna?enja iz Kur’ani kerima sa ciljem da sakriju istinu i izazovu fitnu i fesad (smutnju i uzbunu) i krenu krivim putem.” Me?u muslimanima ehli sunneta je bilo onih koji su rekli da bi bilo dozvoljeno nazvati neku korisnu izjavu hadisom. Me?utim, alimi hadisa su to pobili i objasnili u svojim knjigama da su takvi hadisi lani i klevetni?ki. Niko ih nije cijenio niti ih je iko prihvatio kao hadise. Prema tome, predstaviti takozvanu izjavu kao dokaz je potpuno nevano i besmisleno. Isto tako je neumjestno re?i, “Ne slijediti hadis koji je saopštila samo jedna osoba nije kufr. Jer, (ni) neki mudtehidi ehli sunneta nisu slijedili take hadise.” Jer, nekoliko hadisi šerifa, koji hvale i veli?aju trojicu halifa, je saopštio samo jedan ashab. Me?utim, pošto su njih saopštili mnogih ljudi na razne na?ine oni su došli na nivo tevatura. Poricati takve hadise je u svakom slu?aju kufr. Ovakve hadise je slijedio svaki mudtehid. U stvari, imam-i a’zam Ebu Hanifa radijallahu anh, koji je vo?a (reis) ehli sunneta, je drao hadisi šerif koji je prenijela jedna osoba, pa ?ak i izjave Sahabai kiram, uzvišenijim od njegovih li?nih zaklju?aka (iz Kur’ani kerima). On je ?esto govorio da ih se ne smije neuvaavati i zapostavljati.

Kada su oni uvidjeli da ima puno hadisi šerifa koji hvale i veli?aju trojicu halifa i shvatili da im se ne?e mo?i oduprijeti oni su zapo?eli novu taktiku. Oni kau, “Trojica halifa su hvaljena i veli?ana ali je to bilo prije nego što su izašla na vidjelo njihova nedjela. Ove hvale ne pokazuju da ?e oni ostati do kraja ivota dobri i vjernici. Jer, bilo bi nepravedno grditi grešnika prije nego što on uradi grijeh. Isto tako, Emirulmu’minin Ali radijallahu anh je znao da ?e ga Ibni Muldem ubiti. [Ibni Muldem je ime ?ovjeka koji je ubio hazreti Aliju.] Me?utim, on ga nije kaznio prije njegovog izvršavanja ubistva.” Me?utim, razni hadisi šerifi jasno i glasno kau da ?e tri halife radijallahu teala anhum ostati dobri i uzvišeni do kraja njihovog ivota i da ?e oti?i na ahiret kao vjernici (s imanom). Mi smo ve? naveli neke od njih. Vjerodostojne knjige sadre mnoge hadisi šerife kao što su ovi. Kako god je rije? koja kae da neko ne?e biti kanjen za neku krivicu koju još nije u?inio ispravna, tako isto nije ispravno ni da se hvali i veli?a neko za kog se zna da je zao i da ?e biti kanjen. Dakle, onaj koji se hvali i veli?a u hadisi šerifima mora uvijek biti dobar i uzvišen, i ranije i kasnije (i prije i poslije). Isto tako, ni Emir radijallahu anh, nije kaznio Ibni Muldemu. Ali, on ga nije ni hvalio. On ga nije ni maltretirao ni cijenio. Mi ?emo proširiti ovaj naš odgovor u objašnjenju osamnaestog ajeta iz sure Feth.

2 - Alimi Mavera’unnehra rahmetullahi teala alejhim edma’in kau: Tri halife su bile me?u onima koji su po?aš?eni sa (objavom) osamnaestog ajeta sure Feth, ?ije ?asno zna?enje glasi, “Allah delle-šanuhu je zadovoljan sa onim koji su ti pod drvetom ispruili svoje ruke i dali svoju rije?. On ih sve voli.” Prema tome, grditi njih i kleti (psovati i kuditi) je kufr.

Neprijatelji Ashaba kiram odgovaraju na ovo na sljede?i na?in: “Ovaj ajeti kerim pokazuje da Allah delle-šanuhu voli obe?anje a ne one koji su obe?ali. Mi svi vjerujemo to. Sve što su ova trojica uradila je par dobrih djela. Mi kaemo da su oni tako?e uradili i loša djela. Ova loša djela su poništila njihova obe?anja. Na primjer, iako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jasno naredio da Alija treba biti prvi halifa, oni se nisu pokorili ovom nare?enju. Oni su na silu zgrabili hilafet. Kako se prenosi u Buhariji oni su uvrijedili Fatimu radijallahu anha. U hadisi šerifu, koji se nalazi u knjizi Miškat, u poglavlju koje govori o Fatimatuz-Zehri, piše, ‘Onaj ko nju uvrijedi je uvrijedio mene. A onaj ko uvrijedi mene je uvrijedio Allaha delle-šanuhu.’ Zna?enje pedeset sedmog ajeta sure Ahzab kae, ‘Neka su prokleti i na dunjaluku i na ahiretu oni koji vrije?aju (ezijjete) Allaha delle-šanuhu i Njegovog Poslanika!’ Zbog ovih loših djela, i još dodatno i zbog njihove nepokornosti Poslanikovim nare?enjima, kao na primjer, kada je on zatraio papir (da ostavi oporuku) i kada je naredio da se pripremi vojska za Usamu (da ide u dihad), njih sva tri se moraju proklinjati i grditi. Da bi se na kraju ivota izdahnulo s imanom je ovisno o izvršavanju dobrih djela a prije svega o pokornosti Resulullahu.

Mi im ovako odgovaramo: Kada je Allah delle-šanuhu bio zadovoljan sa onim ljudima koji su obe?ali pod drvetom On je znao šta je u njihovim srcima i kakve su njihove namjere. On je u njihova srca ulio snagu i mir. Zadnji dio ovog ajeti kerima to potvr?uje. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je dao vesele vijesti trojici halifa da ?e oni oti?i u dennet. On je jasno i glasno izjavio da ?e oni preseliti s imanom (preseliti na ahiret kao vjernici). On je saopštio da ?e oni ostati dosljedni svojim obe?anjima, da se oni ne?e predomisliti. Ako priznamo da Allah delle-šanuhu kae da On voli njihova obe?anja (zakletve) a ne njih li?no, (mi ?emo onda tako?e morati priznati i to da) oni, pošto Allah delle-šanuhu voli njihova obe?anja, moraju preseliti s imanom. Jer, Allah delle-šanuhu nije zadovoljan i ne voli nijedno od kafirskih djela. Ako pretpostavimo da su izvjesni ljudi osu?eni da umre bez imana (kao nevjernici, kafiri) Allah delle-šanuhu ne bi bio zadovoljan ni sa jednim njihovim dobrim djelom, bez obzira koliko ta djela izgledala lijepa, dobrotvorna i pobona. Nevjerni?ka dobra djela su opisana u zna?enju trideset devetog ajeta sure Nur koje glasi, “Dobra djela kafira su kao opti?ka varka u pustinji. Kada je vide iz daljine oni koji su edni, vide je kao vodu. Kada joj se priblie ne na?u ništa. Oni ?e shvatiti da je on bio prevaren.” Isto tako i zna?enje pedeset ?etvrtog ajeta sure Maide kae, “Ako se neko od vas razdvoji sa imanom i umre kao kafir sva dobra djela koja je on uradio ?e nestati. Ona mu ne?e koristiti ni na dunjaluku ni na ahiretu.” Tvrdnja da bi Allah delle-šanuhu bio zadovoljan sa djelima koja ne?e biti od koristi na ahiretu bi mogla samo biti jedna prazna tvrdnja. Biti zadovoljan sa ne?im zna?i voljeti i potpuno prihvatiti (ukabuliti) nešto. Naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije rekao da hazreti Alija radijallahu anh bude prvi halifa. Da je on to rekao to bi se tevaturom raširilo i postalo bi svugdje poznato. Da je tako nare?enje postojalo, pa ?ak i njegov nagovještaj (išaret), Emir radijallahu anh (Allahov delle-šanuhu lav) bi to (smjelo) rekao, i insistirao na na svom pravu, i podnijeo protest Ebu Bekirovom hilafetu. U stvari, Ebu Bekir radijallahu anh je naveo hadisi šerif, “Halife su iz Kurejš plemena,” i rekao da se on ne bi sloio da hilafet pripadne nekom od Ensarija (Medinjana). Ensarije su se sloile sa njim i odustale od hilafetskog prava. U komentaru na Nasireddinovu Tusijevu knjigu Tedrid piše, “Resulullahovi sallallahu alejhi ve sellem Ashabi su ratovali, radi njegovog puta (radi njegove misije), protiv svoje vlastite rodbine i plemena. Oni su izvršavali njegovo svako nare?enje svom svojom snagom i potpunom pokornoš?u. Oni su prepatili svaku teško?u u napredovanju na njegovom putu. Oni nisu nimalo oklijevali da radi njega rtvuju sve što su imali. Dakle, kakvo bi duhovno ustrojstvo ili shvatanje trebao imati onaj ko priznaje tvrdnju da ovako odani i vjerni ljudi, kao ovi, nisu poslušali jasnu naredbu nego su ?ak i prije njegove denaze odrali proizvoljan izbor za hilafet? Da i ne govorimo o naredbi, da je postojao i najmanja sugestija ili labava aluzija koja nazna?ava da je hazreti Alija radijallahu anh trebao da bude prvi halifa, oni bi se svi utrkivali da je izvrše. Zaista, nijedan alim hadisa - ubrajaju?i ovdje ?ak i one alime koji su bili ?uveni po svojoj prekomjernoj ljubavi prema hazreti Aliji i koji su uvijek saopštavali hadisi šerife koji pokazuju njegove uzvišenosti i herojstva i sluenje vjeri - nije prenijeo nijednu naredbu ni sugestiju koje pokazuju da je hazreti Alija trebao da bude prvi halifa. Niti je sam Alija radijallahu anh ikad izustio ijednu rije? kako u svojim razgovorima tako i u svojim hutbama i borbama koja bi nagoviještavala da on zasluuje da bude prvi halifa. (On nije nikad tako nešto rekao), niti kada je bio zastoj u izboru Ebu Bekira da bude halifa, niti kada je istaknut kao jedan od šest kandidata koji zasluuju da naslijede Omera u kancelariji hilafeta . Za vrijeme sastanka koji je odran za šest kandidata za hilafet Abbas je pruio ruku Aliji radijallahu anhuma i rekao: Neka svako vidi da te Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem amida odre?uje za halifu i pokorava ti se! Alija radijallahu anh je odbio njegovu ponudu.” [Allame Muhammed bin Muhammed Nasireddin Tusi je preselio na ahiret 672./1273. godine.]

Upozorenje (nare?enje) o vrije?anju Fatime radijallahu teala anha nije apsolutne prirode. Jer, Emir radijallahu teala anh ju je uvrijedio nekoliko puta. Ova njegova vrije?anja nisu smatrana kao krivi?na. Isto tako, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao nekim svojim enama, “Nemojte me vrije?ajti kritikovanjem Aiše! Znajte da mi vahj dolazi samo u njenoj postelji.” S druge strane, hazreti Alija radijallahu anh je stvarno uvrijedio Aišu radijallahu anha. Prema tome, mi moemo re?i da naredba “ne vrije?ajte!” u hadisi šerifu zna?i, “ne vrije?ajte zbog elja vašeg nefsa i šejtanskih trikova”. Stoga, (mogu?a uvreda) u neizbjenim prilikama, kao što su izvršavanje islama i uspostavljanje istine, ne spada u vrije?anje koje je zabranjeno. Razlog zašto je Fatimu radijallahu anha uvrijedio Ebu Bekir radijallahu anh je bio to što joj on nije dao njen dio od nasljedstva Fedeka. [Fedek je ime jednog sela kod tvr?ave Hajber koje je bogato hurminskim baš?ama i vo?njacima. Prema sporazumu koji je napravljen sa idovima pola sela je dato Resulullahu.] Ebu Bekir radijallahu anh je podijelio dohodak od hurmi i razdijelio ga siromasima na osnovu hadisi šerifa koji kae, “Mi, Poslanici, ne ostavljamo zaostavštinu (miraz). Ono što ostane iza nas postaje milostinja (sadaka) koja treba da se podijeliti sirotinji.” On nije dao dio Fatimi radijallahu anha slijede?i ovaj hadisi šerif. To se ne bi moglo smatrati uvredom zato što ovako njegovo ponašanje nije poteklo od njegovog nefsa ili šejtana. Ako neko upita zašto se onda Fatima radijallahu anha uvrijedila za nešto što je u?injeno sa ?istom namjerom slije?enja hadisi šerifa, naš odgovor ?e biti: Njena uvreda je bila rezultat njene slabosti koja je uro?ena u ?ovjekovoj prirodi. Njen ovakav stav nije zauzet namjerno i smišljeno. Ovakva neizbjena uvreda nije zabranjena.

3 - Alimi Mavera’unnehra rahmetullahi teala alejhim edma’in su rekli: “U ?etrdesetom ajetu sure Tevbe Allah delle-šanuhu naziva Ebu Bekira Poslanikovim sallallahu alejhi ve sellem drugom (sahibom). Poslanikov drug se ne smije grditi i proklinjati.”

Ova (šijiska) knjiica ovako odgovara na to: Zna?enje trideset sedmog ajeta u suri Kehf kae, “I re?e mu drug (sahib) njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u tvog Gospodara, u tvog Stvaraoca...”. Ovdje se tako?e i kafir naziva Poslanikovim drugom (sahibom). U stvari, u trideset devetom ajetu sure Jusuf, Jusuf alejhisselam naziva kafire “moji drugovi” i kae, “O drugovi (sahibi) moji u tamnici...”. Jusuf-alejhisselamovo nazivanje dvojice idolopoklonika “moji drugovi” pokazuje da Poslanikovo sallallahu alejhi ve sellem nazivanje nekoga “drugom” ne mora da zna?i da je ta osoba dobra.

Mi im ovako odgovaramo: Drugarstvo (prijateljstvo) koje je zasnovano na uzajamnoj ljubavi je sigurno efektivno (te’sirli). Re?

na ovom linku PRVA VERZIJA mozete naci prvu originalnu verziju ove stranice