Dokumenti istinite rije?i 4.

Ujedinimo se i volimo se

Neprijatelji islama su hiljadu i tri stotine godina bili neuspješni u svojoj borbi protiv islama. Svi njihovi napadi su samo njima nanosili štetu. Islam se raširio nadaleko i naširoko. Oni su na kraju shvatili da su prsa muslimana, napunjena imanom, pretvrda da se u njih zabije no. Oni su po?eli razmišljati kako da udare na muslimane s duhovne (manevi) strane, to jest, kako da im pokvare vjerovanja (imane) i ponašanja (ahlake). Oni su zamijesili planove kako da - iznutra - unište islam.

Dok se u vrijeme hazreti Omera i hazreti Osmana islam brzo širio po Aziji i Africi, jedan lukavi idov iz Jemena, Abdullah bin Sebe’, je dok se pretvarao da je toboe musliman, prevario grupu Egip?ana i naveo ih da u?ine hazreti Osmana šehidom. Ovako je izbila jedna ozbiljna i katastrofalna smutnja (fitna) u kojoj su milioni muslimana proljevali me?usobnu krv. Ovi sljedbenici Abdullaha bin Sebe’ (Sebe’dije) su sebe nazvali u osmom stolje?u po Hidri hurufijama. Njihove kolovo?e su napisale knjige u kojima su prepravili i pokvarili vjerovanja (i’tikad) i ponašanja (ahlak) koja islam propisuje.

Kasnije se, 1737./1150. godine po Hidri, pojavila, i raširila po Arabiji jedna druga krivovjerna grupa, ?iji je glavni cilj bio iskorjenjivanje mezheba islama [Pogledajte knjigu Confessions of a British Spy]. Englezi, koji su se u Prvom svjetskom ratu borili protiv muslimana, su nakon rata 1351/1932 u Hidazu osnovali novu dravu. Oni su od Osmanlija oteli dva sveta islamska grada, Mekku i Medinu, i dali ih ovoj novoj dravi. Ovako se po?ela širiti još jedna fitna, i iznutra razjedati islam. Ovaj katastrofalni potop fitne su uspjeli da preive samo oni muslimani koji se ?vrsto drali knjiga koje su napisali alimi ehli sunneta.

Vidimo da se u našoj zemlji (Turska) u novije vrijeme štampaju izvjesne pokvarene knjige koje su izvor nesloge. Radi toga, mi smatramo da je prikladno da otkrijemo lai i klevete koje su izmišljene i koje se nalaze u ovim knjigama i koje su pripremljene s ciljem da izbrišu iman omladine, da im se stave pod nos, kao vuk u jagnje?oj koi i otrovni med. Uzdaju?i se u Allahov delle-šanuhu lutf i pomo? mi smo iz ovih knjiga izdvojili citate koji su jako štetni, i opovrgli ih ispravnim dokazima i tako napravili knjigu koju smo nazvali Ujedinimo se i volimo se. Neka je vje?na hvala (hamd i sena) našem Rabbu što nam je omogu?io štampanje ove knjige! Mi se nadamo da ?e naša mla?a bra?a pro?itati ovu knjigu i jasno vidjeti šta je ispravno a šta neispravno i ?vrsto se uhvatiti za put koji nam pokazuju alimi ehli sunneta. Mi ?inimo dovu Allahu delle-šanuhu da ih blagoslovi ovom najve?om sre?om.

UJEDINIMO SE i VOLIMO SE

1 - Neprijatelji islama pišu svakakve knjige da obmane djecu muslimana. Vehabije ne vjeruju mezhebe. Oni kau da naša vjera u sebi ne sadri ni jednu zapovijed koja opravdava par?anje u razne mezhebe. Kada bi oni znali šta je mezheb oni ne bi ovako govorili. Ništa ne moe gore ocrniti lice od neukosti. Njihova neukost ih toliko zaslijepljuje da oni kritikuju i islam i Kur’ani kerim. U poglavlju knjige Muslimana Nasihat (Savjet muslimanu) i u knjizi Kijamet ve Ahiret (Sudnji dan i onaj svijet) je detaljno odgovoreno na ova vehhabijska pisanja.

2 - U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, me?u muslimanima nije bilo sporova. Zadnji ajet sure Feth nas izvještava da su se ashabi kiram stalno i puno me?usobno voljeli. Allah delle-šanuhu nas izvještava da je ova njihova ljubav tako?e nastavljena i nakon Resulullahovog prelaska na ahiret. Dok je on preseljavao na ahiret, pored njega je bila uplakana hazreti Ajša. Kada je Resulullah umro nijedan od ashaba kiram se nije otimao za poloaj. Oni nisu ?ak ni mislili na to da se do?epaju mo?i. Neprijatelji islama porede izbor ?etvorice halifa s grabljenjem mo?i, i izborima kafirskih kraljeva, diktatora i revolucionara. Me?utim, slu?aj sa ?etvoricom halifa je potpuno druk?iji. S obzirom da je svaki od njih bio dokument primjera muslimanima o kritici nema ni govora. Resulullah je rekao, “?vrsto se drite puta mojih ?etvorice halifa!” Me?u Umejjidima i Abbasidima je bilo zalima i fasika. Ali nijedan od njih nije bio kafir. Nijedan od njih nije bio neprijatelj islama. Oni su svi bili halife koje su ispravno izabrane po islamu. Oni nisu izabrani u skladu sa, recimo, zakonima predsjedni?kih kampanja Francuske, ve? na na?in koji Allah delle-šanuhu propisuje. Ko ne vjeruje Njegov na?in, sigurno ne?e voljeti ni procedure koje su slije?ene u njihovim izborima. Hazreti Mu’avija, radijallahu teala anh, je dao toliko slobode da se isti nivo njenosti (hilm) i strpljenja (sabr) ne moe nikada vidjeti u diktatorskom vladanju takozvanih demokratskih socijalisti?kih drava. Pjesnik, kojeg je nešto li?no ogor?ilo, se nije ustru?avao da prigovori halifi:

“O Mu’avija! Mi smo ljudi kao i ti. Ne skre?i s pravde!” ?ak su i guverneri i komandanti, koje su postavili Pejgamberi alejhimusselam, nepravedno proljevali krv muslimana. Ne moemo kriviti hazreti Mu’aviju, radijallahu anh, za neko pogrešno ponašanje koje je egzibirao guverner kojeg je on postavio!

3 - Kur’ani kerim je Vahj-i metlu. To zna?i da ga je melek Debrail, alejhisselam, saopštio rije?ima i slovima koja su nama poznata i da ih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nau?io napamet ?im ih je ?uo i da ih je on onda prou?io ashabima. Ova ?injenica nam je saopštena u mnogim ajeti kerimima. Ne smijemo vjerovati knjigama koje su napisali separatisti koji izvr?u zna?enja ajeti kerima.

4 - Izvjesni ljudi tvrde, “U Kur’ani kerimu je originalno bilo 6666 ajeta. Današnje kopije u sebi sadre 6234 ajeta. Osman je poništio 432 ajeta. On nije htio da se u Kur’ani kerim zabioljee ajeti koji govore o vrlinama Hašimovi?a. On je promijenio Kur’an s dijalekta Hašimovi?a na dijalekt Kurejševi?a.”

Oni iznose svoje knjige kao dokumente kojim potvr?uju svoje tvrdnje. S druge strane, hazreti Alija nas je informisao da Kur’ani kerim u sebi sadri šest hiljada dvije stotine trideset i šest (6236) ajeta. Ovo je napisano na stotinu ?etrdeset osmoj stranici knjige Bostan-ul-arifin koju je napisao veliki alim Ebullejs-i Semerkandi.

U nekim kopijama mushafa je nekoliko kratkih ajeta napisano kao jedan dugi ajet. Zbog toga, izgleda, da broj ajeta varira. Ovo broj?ano variranje ni u kom slu?aju ne pokazuje nikakvu interpolaciju ajeta.

Kako piše u knjizi Tuhfe-i isna ašerijje, Allah delle-šanuhu daje najbolji odgovor na ovu klevetu koja je usmjerena prema trojici halifa. Zna?enje devetog ajeta sure Hidr glasi, “Mi smo ti objavili ovaj Kur’an. Mi ?emo ga zaštititi.” Moe li ?ovjek pokvariti ono što Allah delle-šanuhu štiti? Njihove gore pomenute rije?i pokazuju da oni smatraju hazreti Osmana mo?nijim od Allaha delle-šanuhu. S druge strane, ovi ljudi kleve?u tri halife, kada god za to dobiju priliku. Ipak, u ovoj situaciji, oni uzdiu hazreti Osmana na nivo ortaštva s Allahom delle-šanuhu.

Kulejni, vjerski ?ovjek u Iranu kae da su Hišam bin Salim i Muhammed bin Hilal rekli da je Kur’an promjenjen. A alimi ehli sunneta pišu da Allah delle-šanuhu kae, “Kur’ani kerim ne moe niko promijeniti.” Zna?enje ?etrdeset drugog ajeti kerima sure Fussilet glasi, “Kur’an ne?e dohvatiti nikakva promjena ni sa jedne strane. Jer, njega je objavio onaj ?ije je svako djelo hakim i mahmud.” Ko moe promijeniti nešto što je Allah delle-šanuhu zaštitio? Našem Pejgamberu je vadib da prenese Kur’ani kerim ta?no kako je objavljen. U vrijeme Resresulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kada je neko postao musliman on je prvo nau?io Kur’ani kerim. I svako ko je nau?io Kur’ani kerim ga je podu?avao drugima. Bilo je na hiljade muslimana koji su u Resulullahovom prisustvu nau?ili Kur’ani kerim napamet. U knjigama istorije piše da je u izvjesnim svetim ratovima preko sedamdeset hiljada hafiza Kur’ana postalo šehid. Do danas je u muslimanskim zemljama obu?eno na stotine hiljada hafiza. Njihovo u?enje Kur’ana je veliki ibadet. Svaki musliman u?i Kur’ani kerim i u namazu i izvan namaza. Svako muslimansko dijete ?im do?e u školsko doba prvo nau?i dijelove Kurani kerima napamet. Kur’ani kerim nije kao knjiga koju je napisao Kulejni, ili kao knjiga Tezhib koju je napisao Ebu Da’fer Tusi, koje se dre pod klju?em - u sanduku - i koje potajno ?ita jedan ili par ljudi! U stvari, u svim šijiskim knjigama piše, da su svi pripadnici Pejgamberovog ehli bejta i dvanaest imama ?itali upravo ovaj Kur’ani kerim. Oni iznose kao dokaz, i prijateljima i neprijateljima, baš ovaj Kur’ani kerim. Oni su protuma?ili baš njegove ajete. Tefsir koji oni ?uvaju kao tefsir imama Hasana Askerija je tefsir (tuma?enje) upravo ovog Kur’ana. Dvanaest imama su podu?avali svoju djecu i svoje ene i svoje u?enike upravo ovaj Kur’ani kerim. To je razlog zašto šijiski alim šejh ibni Babevejh kae u svojoj knjizi I’tikadat da je po ovom pitanju pogrešno napadati hazreti Osmana, radijallahu teala anh.

5 - Jedan zindik [vrsta kafira] je godinama izu?avao Kur’ani kerim. On je vidio da se rije? salat pojavljuje na preko šezdeset pet mjesta. On je rekao da rije? salat zna?i dova, i da je moemo stalno ?initi, i danju i no?u. On je pobrkao rije? salat, koja u stvari zna?i namaz, s rije?i dova. U knjizi Durr-i jekta šerhi, koja je na turskom jeziku, ovako piše na trideset osmoj stranici, “U novije vrijeme izvjesni zindici u tekijama sebe predstavljaju kao šejhove i tako zavode omladinu. Oni predstavljaju izvjesna vjerovanja koja izazivaju kufr kao islam. Oni tvrde da rije? salat, koja je napisana u ajeti kerimama i hadisi šerifima, ne zna?i ruku i sedda. Oni kau da ova rije? zna?i zikr i murakabe. To jest, oni kau, da ona zna?i spominjanje Allahovog delle-šanuhu imena sjede?i, sklopljenih o?iju, i meditiranje o Allahovom delle-šanuhu postojanju i veli?ini. Zikr, odnosno sr?ano sje?anje na Allaha delle-šanuhu, je jako teak posao. Obavljanje namaza olakšava zikr. Murakaba je razmišljanje o tome da Allahu delle-šanuhu vidi i zna ?ovjekov svaki momenat. A tim se moe baratati samo ako obavljamo namaz. Ovaj zindik iznosi duhovne zrelosti koje ?e se ste?i putem namaza, a onda pori?e namaz. Ko porekne namaz postaje kafir. Ko ga vjeruje, ali ga iz ljenosti zanemari, je grešnik. Njega treba zatvoriti dok ne po?ne klanjati. Svaki musliman mora da, prije svega, prvo nau?i farzove, vadibe i mufside pet dnevnih namaza. Ako ima namaza, koje je bez uzura propustio, on ih mora što prije naklanjati. Odlaganje klanjanja propuštenih namaza (koji se zovu kaza) je jednako grešno. Kada dijete navrši sedam godina potrebno ga je nau?iti kako se klanja namaz, na taj na?in što ?e ga pred nama klanjati.

A kada navrši deset godina, ako ne klanja, trebamo ga natjerati da ga klanja. To moemo u?initi na taj na?in što ?emo ga, ako je potrebno, blago rukom udariti.” Dove se mogu uvijek prou?iti. Me?utim, za svaki od pet dnevnih namaza postoji izvjesno propisano vrijeme. O ovom nam je podrobno ispri?ano u hadisu u Buhariji, koji nas izvještava o Mi’rad no?i. Postoji mnoštvo hadisi šerifa koji nam nare?uju da klanjamo beš vakat namaz (pet dnevnih namaza). Naš dragi Pejgamber je ?ak i u vrijeme najtee nevolje klanjao pet dnevnih namaza, na primjer, za vrijeme rata, i nare?ivao svima koji su bili oko njega da slijede njegov primjer. On je bio na samrtnoj postelji kada je s teškom mukom ustao i otišao u damiju i odredio da hazreti Ebu Bekir, radijallahu teala anh, bude imam umjesto njega. On je klanjao namaz za hazreti Ebu Bekirom.

Kur’ani kerim i hadisi šerifi kau da se dove mogu ?initi i javno i tajno. Me?utim, zapovijed za pet dnevnih namaza je da se klanjaju sa dema’atom u damiji. Neprijatelji islama citiraju ajeti kerime koje kau da se dove ?ine u tajnosti i pokušavaju da iskorijene klanjanje namaza s dema’atom u damiji. Dok oni u jednu ruku kau da samo slijede Kur’ani kerim oni u drugu ruku citiraju Indil i Tevrat (Bibliju) da dokau da je namaz izlišan. Ukazuju?i na izmišljene rije?i i izjave u prepravljenim (ujdurmisanim) indilima koji danas postoje na svijetu, oni pokušavaju da ukinu klanjanje pet dnevnih namaza. Farz namazi se moraju klanjati u damijama ?ak i ako postoji opasnost od hvalisanja i uobraenosti. Damije se prave da se u njima klanja namaz. Muslimani ne vjeruju u ujdurmisane (prepravljene) knjige koje su napisali krivovjernici, skorojevi?i i neprijatelji vjere. Oni ibadete ispravno, onako kako su nau?ili od svojih o?eva i djedova - iskrenih muslimana. Kafiri i jeretici slijede krivi put koji su nau?ili od svojih o?eva. Allah delle-šanuhu u Kur’ani kerimu kritikuje ove kafire. On nare?uje muslimanima da nau?e što ne znaju na taj na?in što ?e o tome upitati one koji to znaju.

6 - Svi oni koji ne slijede jedan izvjesni mezheb napadaju ?etiri mezheba ehli sunneta kao da su se me?usobno dogovorili da to tako ?ine. Oni nikako ne mogu da shvate šta je to mezheb.

U znanju koje se treba vjerovati nema podjele na mezhebe. Vjerovanje muslimana u cijelom svijetu mora biti u skladu sa vjerovanjem Resulullaha i ashaba kiram. Ko god vjeruje druk?ije je ili krivovjernik (jeretik) ili kafir. Izvjesna u?enja koja pravovjernici trebaju izvršavati u svojim ibadetima i svakodnevnim poslovima nisu jasno izraena u Kur’ani kerimu i hadisi šerifima. Ova prikrivena u?enja se moraju uzeti od alima islama, onako kako su ih oni razumjeli. Na ovaj na?in, osoba koja se prilagodi razumjevanju jednog dubokog alima je u njegovom mezhebu. U stvarima koje nisu jasno objašnjene u Kur’ani kerimu ili hadisi šerifima muslimanima je u svakom slu?aju prikladnije da slijede duboke alime islama, koji se pokoravaju Kur’ani kerimu u svemu što rade i ?ine, nego da slijede izmišljotine jeretika i neprijatelja vjere.

Oni koji su se prilagodili mezhebu ibadete ispravno. S druge strane oni koji ne slijede jedan izvjesni mezheb griješe i u vjerovanju i u djelima. Oni ?e skrenuti na razne puteve. Oni ?e izazvati podjelu (nifak) u društvu. Oni ?e u narodu podsta?i jedne protiv drugih. Oni ?e - umjesto da slijede Muhammedov, alejhisselam, islam - slijediti svoje li?ne neodgovaraju?e poglede ili ?e krenuti pokvarenim i štetnim putevima koje su izmislili jeretici i idovi i neprijatelji vjere.

Muslimani vole jedni druge. Oni ne vole separatiste. Kur’ani kerim i hadisi šerifi kau da je nevoljenje ovakvih ljudi veliki ibadet. Dušmani vjere, ?estitosti (namusa), ivota i naroda se sigurno ne smiju voljeti. Kafiru se ne klanja denaza namaz.

Muslimani ne nazivaju kafirom nekog ko je nehajan prema namazu i postu. Ali, onaj ko pori?e da je klanjanje namaza pet puta dnevno farz postaje kafir. Naš efendija, Resulullah, proklinje takve kafire, bez obzira bili oni ivi ili mrtvi. Musliman se ponosi slije?enjem Pejgambera, sallallahu teala alejhi ve sellem. Kafiri se ponose napadima na alime islama.

Šta mi ho?emo da kaemo napada?ima na alime islama je sljede?e: Alimi islama su u svakom poslu koji su radili udili za Allahovim delle-šanuhu zadovoljstvom. Oni su, sve što su radili, radili radi Allahove ljubavi i zadovoljstva (rizaluka). Oni su vršili svoju dunost emr-i marufa i nehj-i anilmunkera prema vladarima. Drugim rije?ima oni su ih savjetovali radi Allahovog zadovoljstva. Oni se nisu nikoga plašili kada su upu?ivali na pravi put. Hazreti imam Ebu Hanifa, najve?i od svih alima islama, je postao šehid (rtvovao svoj ivot) na tom putu. To je ?injenica koju svako zna. Isto tako se i svi drugi alimi islama nisu nimalo ustru?avali da kau istinu. Milioni knjiga koje su oni napisali sa sidkom i ihlasom su raširili ilum i ahlak po cijelom svijetu a njihova mubarek imena su nadaleko i naširoko postala ?uvena. Oni su odraavali nur Kur’ani kerima na sve narode. S druge strane, bid’at sahibije - oni koji ne pripadaju nijednom izvjesnom mezhebu - koje su se miješale s vjerskim ljudima su skrenule s puta Kur’ani kerima i nastojale da zataškaju istinu. Jer, ovi ljudi su potpuno nesvjesni duhovne (ma’nevi) odgovornosti. Alimi ehli sunneta, rahmetullahi teala alejhim edma’in, nisu prekrili i sakrili nijednu vjersku ?injenicu. Me?utim, oni, koji su zalutali, planiraju da budu potpuno sigurni da mla?e generacije budu potpuno neuke u tom pogledu. Da bi to postigli oni se trude da iskorijene ?injenice koje alimi ehli sunneta podu?avaju. Ovakve nemezheblije se nazivaju zindik.

7 - Klanjati svaki dan pet puta dnevno je zapovijed koju nam Kur’ani kerim i hadisi šerifi nare?uju. Zna?enje sedamdeset drugog ajeti kerima sure Ahzab glasi, “Mi smo bez sumnje ponudili nebesima, Zemlji i planinama emanet. Oni su se ustegli i pobojali da ga preuzmu na sebe. Oni su se tresli od straha. ?ovjek ga je preuzeo i tako u?inio zulum svom nefsu. Nisu znali kako ?e se to završiti.” (33, 72) U Bejdavi tefsiru piše [Ovaj ajeti kerim ozna?ava koli?inu sre?e koja je obe?ana u prethodnom ajeti kerimu ?ije zna?enje glasi, “Oni koji se pokoravaju Allahovim delle-šanuhu nare?enjima i zabranama ?e biti sretni i na dunjaluku i na ahiretu.” (33, 72) Ovdje spomenute zapovijedi i zabrane se porede s emanetom (povjerenjem, svetinjom). Pošto se emanet vra?a njegovom vlasniku ovo pore?enje izraava vanost obavljanja molitvi (ibadeta). Izvjesni alimi su rekli da emanet u ovom kontekstu zna?i pamet (akl) i islam. Jer, ko je pametan slijedi islam.] Bez obzira kako se upotrebljena rije? emanet tuma?ila, kao pamet ili duša (ruh), ovaj ajeti kerim isti?e vanost izvršavanja ibadeta, na primjer klanjanja beš vakat namaza. Zna?enje pedeset osmog ajeta sure Nisa glasi, “O vjernici! Pokoravajte se Allahu delle-šanuhu i Njegovom Resulu!” (4, 58) Allahov Resul je shvatio rije? emanet, koja je upotrebljena u ajeti kerimu, kao ibadet i stoga naredio muslimanima da klanjaju pet puta dnevno. Oni koji ho?e da budu pokorni Allahovom Resulu trebaju klanjati pet puta dnevno. Muslimani moraju da pridaju najvišu vanost namazu bez obzira šta kau oni koji ne klanjaju namaz.

U tefsiru Bejdavi, jednom od najcjenjeniji tefsira, piše, “Hazreti Abdullaha ibni Abbasa, radijallahu teala anhuma, su upitali: Koji ajeti kerim Kur’ani kerima nare?uje da klanjamo pet puta dnevno namaz? On je odgovorio: Pro?itajte sedamnaesti i osamnaesti ajet sure Rum. Zna?enje ova dva ajeti kerima glasi, ‘?inite tespih Allaha u vremenima akšama i sabaha. Šta oni na nebesima i oni na zemlji ?ine i hamdovi koji se obavljaju u ikindiju i podne su za Allaha.’ (30, 17-18) Tesbih koji se ?ini u akšamsko doba su namazi akšama i jacije. Tesbih koji se ?ini u sabahsko doba je sabah namaz. Hamdovi (zahvale) koji se ?ine u podne i u ikindiju su namazi podneva i ikindije. Ajeti kerimi nare?uju pet puta dnevno klanjanje namaza.” Oni koji pori?u pet dnevnih namaza se iznenade kada se spomenu ova dva ajeti kerima. Oni kau da ovi ajeti ne sadre u sebi rije? salat. Kada im se navedu ajeti kerimi koji nare?uju salat i kada im se kae da ima preko šezdeset pet takvih ajeti kerima oni se okrenu za stotinu osamdeset stepeni i kau da rije? salat zna?i ?initi dovu. [Oni kau] mi se pokoravamo ovim ajetima i u samo?i ?inimo dovu. [Oni kau] namaz nije islamska zapovijed.

Dvije stotine trideset deveti ajet sure Bekara glasi, “Zaštitite salate i vustu salat! [to zna?i stalno obavljajte namaz.] Pokoravajte se Allahu i stalno ?inite salat!” (2, 239) “Zaštitite salat” zna?i “Klanjajte pet dnevnih namaza u njihovo odre?eno vrijeme i ispunjavajte njihove uslove (šartove).” Hadisi šerif koji se nalazi u imamovoj Ahmedovoj knjizi Musned i imamovoj Munavijinoj knjizi Kunuz-uddekaik glasi, “Vusta salat je ikindija namaz.” Hazreti Alija, kerremallahu vedheh, je rekao, “Naš Pejgamber je rekao u Bici na hendeku (rovu), “Neprijatelj nam nije dao da klanjamo vustu [ikindiju namaz]. Neka im Allah delle-šanuhu napuni njihove stomake i grobove vatrom!” Rije? salat zna?i oboje, i namaz i dova. Stoga, rije? salat, koja je upotrebljena u ovom ajeti kerimu, zna?i namaz kako ga mi znamo. Ajeti kerim kae da klanjamo salate (namaze) i ikindiju salat (namaz). Prema gramatici arapskog jezika rije? “salati” zna?i “najmanje tri salata”. Pošto se ikindija namaz (salat) zove vusta, što zna?i namaz (salat) u sredini), broj salata na koje se ovdje misli ne moe biti samo tri. Moraju biti najmanje ?etiri salata, pored ikindije, tako da ikindija bude ta?no u centru to jest, izme?u drugog i ?etvrtog namaza (salata). Kemaleddin Širvani, rahmetullahi teala alejh, u svojoj knjizi Miftah-us-se’ade navodi pedeset deveti ajeti kerim sure Nur da dokae da je broj salata (namaza), koje moramo svakodnevno klanjati, pet. U pedeset devetom ajetu sure Nur, salat-i fedr i salat-i iša, odnosno sabah i jacija, su jasno napisani.

Zna?enje stotinu drugog ajeta sure Nisa glasi, “Muslimanima je farz da u odre?eno vrijeme klanjaju namaz.” (4, 102) Hadisi šerif koji se nalazi u knjigama Rijadun-nasihin i Hulasatud-delail kae, “Ja sam bio kod vrata Ka’be. Debrail, alejhisselam, je kod mene došao dva puta. On je sa mnom klanjao podne namaz dok je sunce napuštalo zenit.” U jednom drugom hadisi šerifu, koji je zapisan u Ebullejs Samerkandijevoj knjizi Mukaddime-tus-salat koja se nalazi u Sulejmanijje biblioteci, u odjeljenju Es’ad efendi, pod brojem [701], i u knjizi Feth-ul kadir koja se nalazi u odjeljenju pod imenom Ajasofija, naš Pejgamber, sallallahu teala alejhi ve sellem, kae, “Debrail, alejhisselam, me je primorao da kod vrata Ka’be dva dana klanjam namaz. Mi smo prvi dan klanjali sabah namaz dok se fedr-i sani [bjelina] pojavljivao, podne namaz dok je sunce napuštalo zenit, ikindiju namaz kada su sjenke bile duge koliko i predmeti koje predstavljaju, akšam namaz kad je sunce zašlo i jaciju dok je sumrak iš?ezavao. Drugi dan smo klanjali sabah namaz u svanu?e, podne namaz kada je sve imalo sjenku svoje duine, ikindiju namaz kada je sjenka svega bila dva puta dua od predmeta, akšam namaz u vrijeme prekidanja posta i jaciju namaz nakon što je jedna tre?ina no?i istekla. Onda mi je on rekao: O Muhammed! Ovo su namaska vremena za tebe i za prethodne Pejgambere i za tvoj ummet.” Kako Sulejman bin Beride prenosi od svog oca, u knjizi Muslim, neko je upitao Resulullaha o namaskim vremenima. On je rekao, “Klanjaj sa mnom namaz dva dana!” Kada je sunce krenulo sa zenita on je naredio Bilalu Habešiju da prou?i ezan. Mi smo klanjali podne namaz. Hadisi šerif kae, “Ikindija namaz se klanja prije zalaska sunca.

Hadisi šerif koji prenosi Dabir bin Abdullah, radijallahu anh, u Buhariji i Muslimu glasi, “Kao što ne?emo biti prljavi ako se pet puta peremo u rijeci koja te?e ispred naše ku?e, tako Allah delle-šanuhu oprašta grijehe onih koji pet puta dnevno klanjaju namaz.” Hadisi šerif kae, “Namaz je stub vjere. Ko klanja namaz on oja?ava svoju vjeru. Ko ne klanja namaz on ruši svoju vjeru.

Hadisi šerif koji se nalazi u Buhariji i Muslimu, i koji je svrstan kao mešhur, glasi, “Islam ima pet temelja. Prvi temelj je izgovoriti kelime-i šehadet. Drugi temelj je klanjati namaz.” Jedan drugi hadisi šerif, koji nam prenosi Ebu Davud i koji se tako?e nalazi i u knjizi Halebi, kae, “Allah delle-šanuhu nam je naredio da klanjamo namaz svaki dan pet puta dnevno. Allah delle-šanuhu ?e oprostiti onima koji ispravno uzmu abdest i klanjaju ovih pet namaza u njihova odre?ena vremena i paljivo izvrše njihove ruku’e i sedde.

Jedan drugi hadisi šerif ovako glasi, “Allah delle-šanuhu je u?inio da je klanjanje namaza svaki dan pet puta dnevno farz za Njegove robove. Lice onoga ko fino uzme abdest i ispravno klanja namaz ?e na kijametu sjati kao pun mjesec i on ?e brzo, kao munja, pre?i preko Sirat ?uprije.” Autor knjige Rijad-un-nasihin, rahmetullahi alejh, kae, “Ja sam izu?avao knjige hadisa. Ja sam vidio da se kae, u raznim hadisi šerifima, koje prenose preko dvadeset sahaba, “Osoba koja bez uzura (vjerski odobrenog razloga) propusti jedan namaz postaje kafir.

Hadisi šerif koji prenosi hazreti Alija, radijallahu anh, i koji se nalazi u knjizi Tarih-i Buhari i Kitab-ul-iman glasi, “Ko napusti namaz postaje kafir.” To zna?i, ko nije alostan zato što je zanemario namaz i ne osje?a se za to posramljen pred Allahom delle-šanuhu ?e ispustiti dušu bez imana.

U knjizi Se’adet-i ebedijje koja je na turskom jeziku se o ovom opširno govori.

Hadisi šerif koji knjiga Buhari prenosi od Ebu Sa’ida Hudrija glasi, “Sevab koji se daje za namaz koji se klanja u dema’atu je dvadeset pet puta viši od onog koji se daje za namaz koji sami klanjamo.” Me?utim prema hadisi šerifu koji prenosi Abdullah ibni Omer se kae “dvadeset sedam puta viši.

Hadisi šerif koji nam prenose Dar-i Kutni rahmetullahi alejh i knjiga Kunuz kae, “Ko ivi blizu damije treba klanjati namaz u damiji.

Hadisi šerif koji se nalazi u knjigama Firdevs-ul-ahbar i Rijad-un-nasihin glasi, “?uti ezan i ne oti?i u damiju u dema’at je munafikluk.

Hadisi šerif koji se nalazi u imamovoj Ahmedovoj, rahmetullahi alejh, knjizi Musned i u knjizi Kunuz glasi, “Ko nešto zaboravi u namazu, neka u?ini još dvije sedde!

Zna?enje ?etrdeset tre?eg ajeta sure Bekara glasi, “Klanjajte namaz i dajite zekat i ?inite ruku’ zajedno sa onima koji ?ine ruku’.Bejdavijev tefsir i svim drugi tefsiri kau da ovaj ajeti kerim nare?uje da klanjamo pet dnevnih namaza u dema’atu. Cilj predstavljanja namaza sa rije?i ruku’, u ovom ajeti kerimu, je da se on izdvoji od idovskog namaza i da se naglasi da je to namaz muslimana. Jer, namaz jevreja u sebi ne sadri ruku’. U knjizi Hulasa-tul-fetva piše, “Mujezzinu se odaziva nogama a ne ustima. Ko ?uje ezan i samo ponavlja za ezanom, a ne ode u damiju, on nije primio mujezzinov poziv.”

8 - U vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba kiram je bilo damija U ovim damijama su bili imami. Namaz se klanjao u dema’atu. Imam ne mora biti bezgrešan (ma’sum). Jer, osim Pejgambera alejhimussalevatu vetteslimat, niko drugi nije ma’sum. Allah delle-šanuhu nare?uje gradnju damija. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Allah delle-šanuhu ?e dati u Dennetu palatu onom ko napravi damiju.” Zna?enje zadnjeg ajeta sure Dum’a glasi, “O vjernici! Kada ?ujete da ezan za namaz zau?i na dan Dum’e prestanite s trgovinom i pourite da Allaha ?inite zikr! Onda, kada se salat završi, razi?ite se!” Ovaj ajeti kerim nam tako?e pokazuje i to da rije? salat zna?i namaz. Namaz se zove zikr. Jer, muslimani se u petak, koji se zove duma (dum’a), okupljaju u damijama.

Nemezheblije kau, “Nema boanskog (ilahi) nare?enja koje nam zapovijeda da gradimo damije. Nakon što su damije porušene bolje je, i cjenjenije (makbul), ibadetiti kod ku?e.” Ova njihova tvrdnja je jedna jako odvratna la i zla kleveta. Njihovo pogrešno tuma?enje ajeti kerima da bi dokazali muslimanima da govore istinu je kufur i jeres, otpadništvo. Istorije koje oni navode kao svoje dokumente je napisao jedan hurufija iz Širaza.

Kada se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iselio iz Mekke u Medinu on je prvo odsjeo, više od deset dana, u selu Kuba. On je tu, u tom selu, napravio damiju koja se zove Kuba mesdid. On je svojim mubarek rukama donijeo veliki kamen temeljac i stavio ga pod mihrab damije. O ne onda rekao, “O Ebu Bekir! Donesi još jedan kamen i stavi ga pored mog kamena!” On je onda naredio hazreti Omeru i hazreti Osmanu da svaki od njih stavi kamen. Hazreti Omer i hazreti Osman, radijallahu teala anhuma, su ranije došli u Medinu. Resulullah je klanjao namaze u ovoj damiji. On je za vrijeme svog boravka u Medini dolazio ovdje svake nedjelje i klanjao dva rek’ata tehijjetulmesdid namaza.

Mesdid-i dirar: U vrijeme priprema za bitku kod Tebuka, neki munafici, kao što su Hizam bin Halid i Ebu Dejbini i Ibni Amirovi sinovi, Medma i Zejd, kao tako?e i skitnice, Tebtal, Tedrud, Bedad, Abad i Vedia, koje je izazvao Ebu Amir, su u selu Kubi odredili mjesto gdje ?e se sastajati i nazvali ga Mesdid-i dirar. Ebu Amir, poglavar munafika, je bio sin Abdullahove ibni Ebijeve tetke. Oni su zamolili Resulullaha da klanja namaz u toj damiji. On im je rekao da ?e klanjati kada se vrati iz rata. Kada se vratio iz rata oni su opet došli i po?eli ga preklinjati. Allah delle-šanuhu je informisao Svog Pejgambera da su ovi ljudi munafici, i rekao mu da ne ide tamo. Resulullah je poslao Malika bin Dehšema, Sa’da bin Adija i njegovog mla?eg brata Asima bin Adija da poruše to mjesto. Danas se ne zna ta?no gdje se to mjesto nalazilo. Za vrijeme gradnje ovog mesdida hazreti Ebu Bekir, Omer i Osman su bili sa Resulullahom u Medini. Oni su pomagali Resulullahu u pripremama za bitku kod Tebuka.

Mesdid-i Dum’a: Ovaj mesdid se nalazi u dolini Ranona izme?u Medine i Kube. Ovo je mjesto gdje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao svoju prvu Dum’u.

Mesdid-i Fadih: On se nalazi isto?no od Kube. U Beni Nadir ratu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je negdje oko ovog mjesta ulogorio vojsku i naredio ashabima da klanjaju u ovom mesdidu šest no?i.

Mesdid-i Beni Kurejza: Naš efendija, Resulullah, je u ovom mesdidu klanjao namaz kod minareta.

Mesdid-i Ummi Ibrahim: On je isto?no od Beni Kurejza mesdida. On je tako?e i u njemu klanjao namaz.

Mesdid-i Beni Zafer: On je isto?no od Baki’ groblja. Resulullah je klanjao namaz u ovom mesdidu a onda je, sjeo na jednu stijenu i slušao ne?ije u?enje Kur’ani kerima.

Mesdid-ul-idabe: On je sjeverno od Baki’ groblja. Resulullah je u njemu ?inio dovu, nakon obavljanja namaza sa ashabima, da ummet ne zahvate katastrofe kao što su glad i potop.

Mesdid-ul-Feth: Ovaj mesdid se nalazi na vrhu brda kom se moe pri?i jednim stepenicama. Resulullah je u ovom mesdidu, u Bici na Hendeku, od ponedjeljka do srijede puno ?inio dovu za pobjedu.

Mesdid-ul-kibletejn: Ovaj mesdid je blizu Mesdid-ul-fetha. Dva mjeseca prije Bitke na Bedru, dok je klanjao podne ili ikindiju namaz, oni su se na ruku’u drugog rek’ata okrenuli od Jerusalema (Kudusa) prema Ka’bi.

Mesdid-i Zuhabe: On se nalazi na brdu, s lijeve strane, negdje na putu od Damaska do Medine. Oni (Resulullah i ashabi) su ovdje logorili i obavljali namaz.

Mesdid-i Debel-i Uhud: Na povratku iz Bitke na Uhudu Pejgamber je ovdje klanjao podne i ikindiju namaz. Ovdje je tako?e objavljen i ajeti kerim koji hvali vjerske alime.

Mesdid-i Debel-i Ajnijje: Ovo je mjesto gdje je hazreti Hamza (Resulullahov amida) postao šehid. Ovdje je Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, mubarek tijelo bilo naoruano kada je klanjao namaz.

Mesdid-ul-vadi: Resulullah je ovdje klanjao sabah namaz i hazreti Hamzinu denazu.

Mesdid-ul Baki’: Ovaj mesdid se nalazi s desne strane na izlasku iz Baki’ groblja. Resulullah je ovdje klanjao mnoge namaze.

U knjizi Mir’at-i Medine su detaljno opisana imena i mjesta trideset osam drugih mesdida u kojima je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem klanjao namaz.

Mesdid-un-Nebi: Ovo je najve?i mesdid u Medini munevveri. To je mjesto gdje je Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, deva legla kada se prvi put iselio u Medinu. On je bio prvo sedam mjeseci gost kod hazreti Halida bin Zejda Ejjuba el-Ensarije. Oni su, sa deset zlatnika koje je Ebu Bekir darovao, kupili komad zemlje i poravnili ga. Gradnja mesdida je završena u mjesecu Saferu druge godine. On je pokriven granama i hurminim liš?em. On je imao tri kapije. Mihrab je bio gdje se danas nalazi (ulaz) Bab-i Tevessul. Dema’at je ulazio i izlazio kroz ulaz gdje se danas nalazi mihrab. Temelj je dubok tri aršina [jedan i po metar], isto kao i debljina zidova. Temelj je napravljen od poredanog kamenja a zidovi od ?erpi?a. Mesdid je stotinu aršina dug i sedam aršina visok. On je svojim mubarek rukama stavio prvi kamen temelja. Oda je naredio, po redu, hazreti Ebu Bekiru, Omeru, Osmanu i Aliji, da svaki od njih stavi po kamen kod njegovog kamena. Kada su ga upitali za razlog toga on je rekao, “Ovo pokazuje red njihovog hilafeta!” S desne i lijeve strane mesdida je napravljeno devet dodatnih soba za njegove mubarek ene. Soba najblia mesdidu je dodijeljena hazreti Aiši.

On je od mjeseca Safera pa do svog prelaska na ahiret, kad god je bio u Medini, klanjao sve svoje namaze u dema’atu, u ovom mesdidu. Usprkos o?iglednoj ?injenici da su Resulullah i njegovi ashabi klanjali namaz u gore navedenim damijama, ovi komunisti tvrde da salat zna?i dova, i da islam u sebi ne sadri nijedno nare?enje koje se odnosi na klanjanje namaza. Ovo je jedna jako zapanjuju?a tvrdnja.

Zna?enje stotinu dvadeset i petog ajeti kerima sure Bekara glasi, “U Mesid-i Haramu obavljajte namaz kod Mekam-i Ibrahima! Mi smo naredili Ibrahimu i Isma’ilu: ‘O?istite Moj bejt (Moju ku?u) za one koji ga budu tavaf ?inili (obilazili), (u njemu) ruku’ ?inili, sjedili i seddu ?inili!’” (2, 125) U ovom ajeti kerimu Allah delle-šanuhu naziva Ka’bu Moja ku?a. Ka’ba se radi toga naziva Bejtullah (Allahova ku?a). A u suri Hud Allah delle-šanuhu naziva Salihovu, alejhisselam, devu Naka-tullah (Allahova deva). Ova imena ne zna?e da je Allah delle-šanuhu u Ka’bi niti da je deva sa Njim. ?ak ni najneukiji idiot ne bi nešto tako glupo zaklju?io. Kao i Ka’ba, sve damije se zovu Bejtullah. Ovo imenovanje je s namjerom da istakne vrijednost i ?ast damija.

Zna?enje trideset šestog ajeta sure Nur glasi, “Allah delle-šanuhu je naredio da neke ku?e imaju jako visoku vrijednost. On je naredio da se u ovim visoko cijenjenim ku?ama spominje Njegovo ime. U njima se Allah delle-šanuhu tespih ?ini sabahom i akšamom.” (24, 36) S druge strane, u ajeti kerimu koji smo ranije naveli, Allah delle-šanuhu zove namaz zikr. Dakle, ovaj ajeti kerim pokazuje da se u damijama klanja namaz. Hazreti Abdullah ibni Abbas je rekao, “Damije se zovu Bejtullah. Prema tome, protuma?iti rije? ‘ku?e’ u ovom ajeti kerimu kao ‘njihove ku?e’ bi zna?ilo promijeniti ajeti kerim.”

Zna?enje stotog ajeta sure Nisa glasi, “Kada putujete po zemlji moete skratiti salat!” (4, 100) Nakon objave ovog ajeti kerima Resulullah je u putovanju kratio svoj namaz na dva rek’ata. Poslije ovog ajeti kerima jedan drugi ajeti kerim, ?ije je zna?enje, “Kada ti i tvoji ashabi klanjate salat u borbi neka ga jedna dema’ata klanja naoruana s tobom. Kada se završi jedan rek’at oni trebaju ponovo zauzeti svoje poloaje protiv neprijatelja. Onda, neka oni koji nisu klanjali salat (zato što su ratovali) do?u i neka s tobom nastave salat!” pokazuje vrlo jasno da rije? salat zna?i namaz, a ne (samo) dova.

Hadisi šerif koji nam prenose Taberani i Munavi glasi, “Ne pravite mesdide prolazom (kraticom, mjestom kroz koje prolazite)! Ulazite u mesdide (samo) radi zikra i salata!

Jedan drugi hadisi šerif koji glasi, “Savršenstvo salata je ovisno o pravim safovima,” isti?e da salat zna?i namaz, i da farz namaz treba klanjati u dema’atu.

Hadisi šerif koji se navodi u Ibni Abidinu, na kraju poglavlja koje govori o mekrusima namaza, glasi, “Vaš salat koji klanjate u vašoj ku?i je vrijedniji od salata u mom mesdidu. Ali, to nije slu?aj s farzovima.” Ovaj hadisi šerif nam kae da je salat namaz, i da je bolje klanjati farz namaz u damiji a sunnet namaz kod ku?e. U jednom drugom hadisi šerifu se kae, “Salat koji se klanja u mom mesdidu donosi hiljadu puta više sevaba od namaza koji se klanja na drugom mjestu. A salat koji se klanja u Mesdidil haramu donosi stotinu puta više sevaba od onih koji se dobivaju u mom mesdidu.

Ella mezhebijje (nemezheblije) i zindici ne klanjaju namaz. Oni kau: “Salat je zapovijed. Ali, on zna?i dova. Islam ne sadri u sebi nikakav ibadet koji se sastoji od pregibanja (rukua) i padanja licem na tlo (sedde) i gra?enja damija. Poslanici nisu rekli da se ide u damiju, nego da se molimo Allahu u damiji našega srca.” Ajeti kerimi i hadisi šerifi koje smo gore naveli su jasni dokazi koji pokazuju da su ovi ljudi laovi i da je njihov cilj da zavedu muslimane.

9 - Izvjesne nemezheblije tvrde da tako?e i ezan zna?i dova. Naprotiv, naš Pejgamber je podu?io Bilala Habešija, njegovog muezzina, kako da u?i ezan. On mu je naredio da se popne na visoko mjesto i da u?i ezan. Zna?enja ajeta, “Kada do vas dopre poziv na salat (kada ga ?ujete),” i, “Kada na dan Dume odjekne poziv na salat,” se odnose na ezan. Hadisi šerif koji nam prenose Hakim i Munavi glasi, “Namaz onih koji ne do?u tamo iako ?uju poziv (nida) ne?e biti kabul.” Rije? “nida” (koja je upotrijebljena u ova dva hadisi šerifa) zna?i u?enje ezana. Hazreti Selmetbeni Halef, jedan od ashaba, je u Egiptu sagradio prvu munaru (minaret) na damiji. On je bio u vrijeme hazreti Mu’avije guverner Egipta.

?initi zikr Allaha delle-šanuhu tihim glasom je ibadet. Pripadnici (mensubi) grupe turuk-i alijje iz ovog razloga ?ine zikr. Me?utim, ako bi se ovaj zikr pobrkao s ezanom to bi bila neukost i zindikluk. Naš efendija, Resulullah, je hvalio muezzine i rekao, “Na Sudnjem danu (Kijametu) ?e muezzini imati duge vratove.” To zna?i, oni ?e na Kijametu biti proivljeni sjajnih ?ela i velikih prsa. Jedan drugi hadisi šerif, koji nam prenose Dejlemi i Munavi, kae, “Ne izgovarajte po?etni tekbir salata (ne zapo?injite namaz) sve dok muezzin ne završi s’u?enjem ezana!” Ebu Davud i Munavi prenose hadisi šerif koji glasi, “Ne u?ite ezan prije zore!” Hurufi upore?uju muezzinovo u?enje ezana s rikanjem magarca. Oni koji ovakva pore?enja postaju kafiri. Sljede?a generacija ?e se s kletvom (la’netom) sje?ati ovih zindika.

10 - Pravi muslimani, ehli sunnet muslimani, dobro razumiju vrijednost Ehli Bejta, ridvanullahi teala alejhim edma’in, našeg Pejgambera. Oni jako puno vole dvanaest mubarek imama. Oni nastoje da slijede Ehli Bejtov bereketli put koji vodi nurli sre?i. Same rije?i nisu znak ljubavi. Mi se njima moramo prilagoditi.

Hazreti Ebu Hanifa, rahmetullahi teala alejh, najve?i alim i uzvišeni imam ehli sunnet muslimana je napustio sve dunjalu?ke poslove, studente i dunosti, kako bi prisustvovao dvije godine sohbetu (bio u društvu) hazreti imama Da’fera Sadika. On je puno nau?io iz imamovog Daferovog Sadikovog okeana znanja. On je dobio fejzove iz njegovog mubarek srca, koji su odraavali nurove koji su dolazili od Resulullaha. On je rekao, “Da ja nisam dvije godine sluio hazreti imama Da’fera Sadika ja ne bih ništa znao.” Hazreti imam a’zam Ebu Hanifa je sazrio kroz znanje i fejzove koje je dobio od imama Da’fera Sadika. On je došao na visoke stepene koji nisu bili nasib (omogu?eni, dosu?eni) drugim ljudima.

Ehli Sunnet imami su od imama Ehli Bejta nau?ili ve?inu svojih u?enja koja se odnose na iman i fikh, ve?inu njihovih ma’rifeta koji se odnose na tesavvuf pa ?ak i znatan dio njihovog znanja koji se odnosi na tefsir i hadis. Oni su sazreli pod njihovim nadzorom. Oni su njihovim tevedduhom došli na visoke stepene. Oni su od njih dobili vesele vijesti. Tu ?injenicu tako?e priznaju i knjige šija. Šijiski alim Ibni Mutahhir Hulli piše u knjigama Nehdulhak i Minhedulkerame da su imam a’zam Ebu Hanifa i imam Malik u?ili od imama Da’fera Sadika, rahmetullahi teala alejhim, i da su oni u njegovom društvu postigli visoke stepene. Imam a’zam Ebu Hanifa je tako?e u?io i od imama Muhammeda Bakira i Zajda Šehida. Zašto šije kau da je ibadet poštovati šijiske šejhove koji nisu nikada ni vidjeli ove velike imame ehli bejta dok se pogrdno izraavaju o alimima ehli sunneta koji su od ovih mubarek imama, radi svog dugogodišnjeg sluenja njima, dobili ilum i fejz? Zar nije i šijama farz da slijede ove alime koje su ovi plemeniti imami ovlastili da izdaju fetve i ?ine idtihad? Šejh Hulli, šijiski imam, kae da su, imam Bakir i Zejd Šehid i imam Da’fer Sadik, ovlastili imama a’zama (dali mu idazet) da izdaje fetve. Dvanaest bezgrešnih (ma’sum) imama svjedo?i da je imam a’zam imao uslove idazeta. Klevetanje imama a’zama je ravno poricanju svjedo?enja dvanaest bezgrešnih imama. A to je, prema šijama, kufr. Pošto danas ne postoji bezgrešan imam, zar posebno šijama ne bi bio farz da slijede imamov a’zamov mezheb, odnosno ehli sunnet?

Ši’ijiski alim, šejh Hulli, kae: Ebulmuhasin Hasan bin Ali kae da je Ebulbuhtur rekao: Ebu Hanifa je posjetio Ebu Abdullaha Da’fera Sadika. Kada je imam Da’fer Sadik vidio Ebu Hanifu on mu je rekao, “Ti ?eš raširiti po cijelom svijetu sunnet moga oca. Ti ?eš pokazati pravi put izgubljenim. Ti ?eš pomo?i prestrašenim. Ti ?eš biti rehber (vodi?) spasa. Neka ti Allah delle-šanuhu pomogne!” Skoro sve šijiske knjige prepri?avaju sljede?i doga?aj: Ebu Hanifa je došao kod Da’fera Mensura, abbasidskog halife toga vremena. Tu se tako?e bio zadesio i Isa bin Musa. Kada je on vidio Ebu Hanifu on je rekao, “O halifa! Ovaj što je došao je najve?i alim na svijetu!” Mensur je upitao, “O Nu’man! Od koga si nau?io svoje znanje?” On mu je odgovorio, “Nau?io sam ga od Alije preko njegovih u?enika i od Abbasa preko njegovih u?enika.” Na to je halifa rekao, “Dokumenti koje si naveo su vrlo jaki.” Druga epizoda koja se navodi u šijiskim knjigama ovako te?e: Ebu Hanifa je sjedio u Mesdid-i haramu. Oko njega je bilo puno ljudi koji su mu postavljali razna pitanja na koja je on odgovarao. On je kao iz rukava odgovarao na pitanja, kao da ih je imao u depu. Imam Abdullah Da’fer Sadik je kod njega iznenada zastao. ?im je Ebu Hanifa vidio imama on je ustao i rekao, “O Resulullahov unu?e! Da sam znao da si ti ovdje ja ne bih ni pokušao ono što sada radim.” Hazreti imam Da’fer Sadik je odgovorio, “Sjedi o Ebu Hanifa! Nastavi s podu?avanjem muslimana što ne znaju! Podu?i svakoga onim što si nau?io od mojih prao?eva.” Ova dva, ovdje navedena primjera, su uzeta iz Ibni Hullijevog objašnjenja knjige Tedrid.

Pitanje: Ši’ije bi se mogle upitati zašto su Ebu Hanifa i drugi imami ehli sunneta, iako su bili u?enici dvanaestorice imama rahmetullahi teala alejhim edma’in, davali fetve koje nisu u skladu s vjerovanjima dvanaestorice imama? Kako se ovo moe objasniti?

Odgovor: Odgovor na ovo pitanje je napisan u knjizi Medalisulmu’minin, šijiskog alima Kadije Nurullaha Šušterija. On kae, “Abdullah ibni Abbas je bio hazreti Emirov (Alijin) u?enik. On je pod njegovim nadzorom došao na stepen idtihada. On je pred njim ?inio idtihad. Njegov idtihad se u ve?ini slu?ajeva nije slagao s idtihadom njegovog u?itelja. Pa ipak, hazreti Emir, kerremallahu teala vedheh, je primao (priznavao, uvaavao, prihvatao) ove njegove idtihade. Dakle, mudtehid odgovara (na vjersko pitanje koje zahtijeva objašnjenje) u skladu sa svojim li?nim zaklju?cima. Naravno, idtihad nije potreban za ajeti kerime i hadise šerife ?ija su zna?enja jasna. Drugim rije?ima, ne sloiti se sa ovim jasno izraenim u?enjima je haram. Ali, razumijevanje u?enja koja nisu jasno izraena zahtijeva idtihad. S tim što ovakav ma’sum imam ne?e nikada pogriješiti u svom idtihadu. Drugi mogu. Me?utim, oni ?e za ovo ovo njihovo griješenje ?e biti nagra?eni a ne kanjeni. To zna?i oni ?e dobiti sevab.” Isto ovako piše i u šijiskoj knjizi Me’alimul-usul. U?enja koja su prona?ena idtihadom ne smiju biti opre?na (muhalif) s Kur’ani kerimom i hadisi šerifima i idma’om ummeta (saglasnoš?u sahaba).

Kada bi bilo grijeh izdati fetvu koja se ne slae s idtihadom Ehli bejta hazreti Husejn bi bio pod grijehom. Kako kae alim šija Ebu Muhnel Ezdi, hazreti Husejn nije volio što se njegov (stariji) brat Hasan pomirio s hazreti Mu’avijom. On je rekao svome bratu da je pogriješio. Kada bi odbijanje idtihada jednog od dvanaest imama i govor da je on pogriješio u svom idtihadu zna?io neprijateljstvo prema njemu hazreti Hasan bi onda bio hazreti Husejnov neprijatelj. Ovo je još jedan dokaz da su oni, koji kleve?u hazreti Mu’aviju, radijallahu anh, i koji protiv njega vode kampanju omalovaavanja na jednom krivom i pokvarenom putu.

Ehli sunnet alimi hadisa i mudtehidi, rahmetullahi alejhim, su ?uveni po svojoj takvi, pravednosti i pobonosti. Ši’ijiska mrnja prema ovim alimima ehli sunneta poti?e iz ?injenice što se iman ovih alima ne slae s njihovim vjerovanjima. Oni ne mogu re?i da su oni grešnici, laljivci, ili da su se zaljubili u dunjaluk. S druge strane, oni osu?uju izvjesne ljude koje oni nazivaju alimima.

Najraniji ljudi koji su sebe nazvali šijama su bili komandiri jedinica u hazreti Alijinoj vojsci u Bici kod Siffina. Sve hazreti Emirove izjave i ponašanja koja su navedena i opisana u šijiskim knjigama poti?u od ovih ljudi. S druge strane, opet u šijiskim knjigama piše, na primjer u knjizi Nehdulbelaga, da su ovi ljudi bili neposlušni Emiru, izdajice, grešnici, i asije. Emir, kerremallahu teala vedheh, je rekao da su oni munafici. Vjerovanja i ibadeti svih stanovnika grada Kufe je u skladu s izvještajima koje su dali ovi ljudi. Ma’sum imami su ih uvijek kleli i proklinjali. Oni su ih uvijek odbacivali. Jedan od njih je Kesai za kog se ne zna pouzdano ni je li on uopšte bio musliman. Jedan drugi je Zekerijja bin Ibrahim. Ebu Da’fer Muhammed bin Hasan Tusi i drugi su napisali ono što su od njih ?uli. Me?utim, ovaj Zekerijja je bio hriš?anin.

Abbasidski vladari su strpali imame Ehli Bejta u tamnice. Bilo je zabranjeno posje?ivati ih i s njima razgovarati. Nikom nije bilo dozvoljeno da im ode i da ih vidi. Alimi ehli sunneta su se izlagali opasnosti i posje?ivali ih. Oni su od njih sticali ilum i fejz. U svim knjigama istorije piše da su Musaa Kazima rahmetullahi alejh, kada je ba?en u tamnicu, ?esto posje?ivala dva alima Ehli Sunneta, Muhammed bin Hasan Šejbani i kadija Ebu Jusuf, rahmetullahi alejhima, da su ga pitali, i od njega u?ili što nisu znali. hrabrost koja je bila potrebna da se u jedno tako kriti?no vrijeme posjeti hazreti imam je zahtjevala veliku ljubav i ihlas. Ove ?injenice su tako?e napisane i u šijiskim knjigama. Alim koji pripada grupi šija koji se zovu imamijja je napisao knjigu pod naslovom Fusul u kojoj govori o kerametima hazreti imama Musaa Kazima. Jedan od njih, kojeg pripovijeda od imama Muhammeda i imama Ebu Jusufa, ovako te?e: Harun Rešid je zatvorio hazreti imama Musaa Kazima u zatvor. Nas dvojica smo ga jednoga dana posjetili. Mi smo s njim sjedili. Jedan ?uvar je ušao i rekao, “Ako ti šta treba reci mi! Ja ?u to sutra sa mnom donijeti.” Hazreti imam je rekao da mu ništa ne treba. Kada je ?ovjek izašao, imam nam se okrenuo i rekao, “Ovaj me ?ovjek iznena?uje. On me pita da li mi šta treba i kae mi da ?e mi to donijeti sutra. Me?utim, on ?e ve?eras iznenada umrijeti.” Kasnije smo ?uli da je on umro te no?i.

U knjizi Kamus-ul-a’lam piše, “Imam Dafer Sadik je unuk hazreti Alijinog unuka. Njegova majka, Ummi Ferve, je bila k?erka Kasima, Ebu Bekirovog unuka. Imam, rahmetullahi alejh, nije samo stekao kemalet (zrelost, savršenstvo), vilajeta koji dolazi od hazreti Alije ve? tako?e i kemalet Nubuvveta koji dolazi kroz hazreti Ebu Bekira. On je darovao imamu a’zamu puno od oba kemaleta. Imam Da’fer Sadik je dobro znao defr, hemiju i druge prirodne i tehni?ke nauke. Dabir, ?uveni islamski hemi?ar, je bio imamov Sadikov u?enik. Ebu Muslim Horasani koji je podsticao pobuni protiv umejjida je htio da, da bi bio uspješan u svom pokušaju, proglasi imama Da’fera halifom. Hazreti imam je odbio ovu sugestiju. U stvari, on je spalio sva Ebu Muslimova pisma. Isma’il, najstariji od njegovih sedam sinova, je umro prije oca. Prema tome imama je naslijedio njegov drugi sin Musa Kazim, rahime-humullahu teala. Jedna grupa šija je krenula drugim putem i priznala Isma’ila i njegove sinove kao nasljednike imama. Ovi ljudi se zovu isma’ilijje. U knjizi Esma’ulmuellifin piše da je imam Da’fer Sadik napisao tri knjige koje se zovu Taksim-i ru’ja, El-Damiatu fil-defr i Kitab-ul-defr. Defr zna?i jagnje od ?etiri mjeseca. U nau?nom smislu ta rije? predstavlja granu nauke koja se bavi poga?anjem doga?aja koji ?e se desiti u budu?nosti. Platon i stari Indijci su napisali knjige o defru. Prvu islamsku knjigu u ovoj nauci je napisao hazreti Alija. Pošto su knjige Dami’ i Defr napisane na jagnje?oj koici nau?na disciplina o kojoj se govori u ovim knjigama se zove defr. Ovaj podatak je napisan u knjizi Kamus.

Imam Da’fer Sadik nije napisao nijednu knjigu o vjerskim u?enjima i ibadetu. Knjigu Imam-i Ca’fer Buyugu (Imam Dafer nare?uje) koju šije danas posjeduju je napisao Da’fer bin Husejn Kummi (a ne imam Da’fer Sadik). On je umro u Kufi 340/951. g.n.e. ?uvena knjiga Mundid nas obavještava da je ovaj ?ovjek napisao prvi fikh šija o vjerskim praksama. U knjizi Kamus-ul-a’lam piše da je knjigu, Risale-i Da’ferijje, koju šije danas posjeduju napisao Ebu Da’fer Muhammed Tusi. On je umro 460/1068. g.n.e. Njegov tefsir ima dvadeset dijelova. Ši’ije iznose ove dvije knjige koje su napisala ova dva Da’fera, i sebe nazivaju da’feri. Oni pokušavaju da dokau da oni slijede imama Da’fera Sadika. Oni iskorištavaju sli?nost koja postoji izme?u rije?i Da’fer i defr i tvrde da je hazreti imam Da’fer Sadik napisao i ove dvije knjige.

11 - Hurufije, da bi iznutra srušile islam, napadaju na velikog alima islama, hazreti imama Ebu Hanifu, rahmetullahi alejh, koji je stub vjere i zjenica oka ehli sunneta. U njihovim naporima da okleve?u i ukaljaju ovog uzvišenog imama, oni se ne stide da napišu razne ogavne klevete i odvratne lai.

Biografija ovog uzvišenog imama je napisana u knjigama na turskom jeziku Se’adet-i Ebediyye, Faideli Bilgiler i Eshab-i Kiram. Mi smatramo da je potrebno da pozajmimo još koju rije? iz knjige na arapskom jeziku Hajrat-ul-hisan koju je napisao veliki alim islama Ibni Hader-i Mekki, rahmetullahi teala alejh, i iz knjige na persijskom jeziku Tezkire-tul-evlija koju je napisao Ferideddin Attar i iz knjige na turskom jeziku Mevdu’at-ul’ulum koju je napisao Taškopru zade, i da ih ovdje navedemo.

Imamovo a’zamovo ime je Nu’man, rahmetullahi teala alejh. Ebu Hanifa zna?i otac muslimana Pravoga puta. Nasuprot izvjesnim izmišljenim glasinama on nije imao k?erku Hanifu. Niti je ime pripadalo njegovoj majci. Da je ime njegove majke bilo Hanifa on bi se zvao Nu’man ibni Hanifa isto kao što se Isa alejhisselam zvao Isa ibni Merjem. Svako ga je zvao, i prijatelji i neprijatelji, Nu’man bin Sabit. Ime njegovog oca je napisano u svim knjigama, osim onih koje su pisali neprijatelji Ehli Sunneta koji su skovali odvratne pri?e o njemu i koji tvrde da je ime njegove majke bilo Hanifa.

Djed hazreti imama a’zama Ebu Hanife, rahmetullahi teala alejh, se zvao Zuta. To je napisano u mnogim knjigama kao na primjer, u knjizi Dami’ul-usul velikog alima Ibni Esira Dezrija. On je bio rob. Ve?ina alima fikha je bila od robova. Roditelji imamovog oca Sabita su bili muslimani. Sabit je bio u hazreti Alijinim sohbetima. On je dobio mnogo fejza od hazreti imama (Alije). Imam Ali je u?inio za Sabita i njegovu djecu hajr i bereket dovu. Zutino drugo ime je bilo Nu’man. Ovaj Nu’man je na dan Nervuza ponudio hazreti Aliji paluze. Hazreti imama a’zama je obrazovao imam Ša’bi a onda, kada je on 104. godine po Hidri preselio na ahiret, Hammad. Kada je Hammad preselio na ahiret 124. godine, zaljubljenici ilma su iz svih islamskih drava pohrlili da budu kod njega. On je tako po?eo da obrazuje u?enike. U to vrijeme nije postojao alim koji se zvao Šaddar. U islamskim knjigama ne piše da je on u?io od ikog ko se tako zvao.

Sve što je imam a’zam Ebu Hanifa Nu’man bin Sabit rekao ili u?inio je bilo u skladu sa Kur’ani kerimom i hadisi šerifima. U knjizi Mizan-ul-kubra piše, “Ako neko razumno i bez tvrdoglavosti i predrasuda prostudira rije?i imama ?etiri mezheba on ?e vidjeti da su oni svi kao zvijezde na nebu. On smatra njihove klevetnike imbecilima koji misle da su odsjaji zvijezda na vodi u stvari zvijezde. Imam a’zam je rekao, ‘Gdje postoji nass [odnosno ajet ili hadis] kijas ne vai. Mi ne ?inimo kijas bez zarureta. Kada se suo?imo sa nekim zagonetnim pitanjem mi na njega prvo potraimo odgovor u Kur’ani kerimu. Ako na njega ne mognemo na?i mi ga onda potraimo u hadisi šerifu. Ako još uvijek nemamo mi ga potraimo u rije?ima ashaba kiram. Ako ni tamo ne mognemo na?i odgovor, mi ga potraimo kroz kijas.’ On je jednom ovako rekao, ‘Kada se susretnemo s pitanjem na koje ne moemo da na?emo odgovor u Kur’ani kerimu i hadisi šerifima, i ako su odgovori sahaba na to pitanje razli?iti mi kijasom izabiremo jedan od tih odgovora.’ On je jednom ovako rekao, ‘U stvarima za koje ne moemo na?i odgovor Kur’ani kerimom i hadisi šerifima, mi odabiremo jedan od odgovora koje su dali hazreti Ebu Bekir, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum. Hadisi šerifi koji nam dolaze od Resulullaha su najvaniji. Mi ne moemo re?i ništa što im se suprotstavlja.’ Kada je imam a’zam ?inio kijas po pitanju ne?ega za što nije našao odgovor ni u jednom od izvora, on je, ako je po tom pitanju ?uo rije?i hazreti Ebu Bekira, odustajao od svog idtihada i davao odgovor u skladu s tim njegovim rije?ima. On je slijedio istu proceduru kad god su bile u pitanju rije?i bilo kog ashaba kiram. Ebu Muti’ je rekao da su jednoga petka Ebu Hanifa i on bili u Kufa damiji. Sufjan Sevri i Mukatil i Hammad bin Muslim i Da’fer Sadik i još neki drugi su došli i po?eli ispitivati Ebu Hanifu: ‘?uli smo da ti u vjerskim stvarima uvijek odgovaraš na postavljena pitanja kijasom. Plašimo se za te.’ Imam a’zam je s njima razgovarao do podne. On je detaljno objasnio svoj mezheb. On im je rekao da on, prije nego što odgovori na pitanje, prvo potrai odgovor na njega u Kur’ani kerimu zatim u hadisi šerifu i na kraju u jednoglasnim izjavama ashaba kiram. Oni su svi ustali, poljubili imama u ruku, i rekli,

na ovom linku PRVA VERZIJA mozete naci prvu originalnu verziju ove stranice