Brada i brkovi. Brijati brkove je bidat

U prvom dijelu knjige Se’adet-i ebedijje, u 71. poglavlju pod nazivom Duma namaz piše:

... Brijati brkove je bidat. Sunnet ih je podrezivati i kratiti na veli?inu obrva. Sunnet je odgojiti bradu duine stisnute šake i odrezati ono što je due od toga. Dozvoljeno je ?upati bijele dlake iz brade i iz brkova. Re?eno je da je brada koja je dua od duine šake znak znak slabe pameti.

Re?eno je u Tebjinu, u predmetu o farzovima gusula, i u Šelbijevom rahmetullahi teala alejh objašnjenju Tebjina, “Hadisi šerif koji se nalazi u Muslimu kae ‘Deset stvari su sunnet: Kratiti brkove, pustiti bradu, upotrebljavati misvak, mazmaza (gargara, grgljati vodu u grlu kada se uzima abdest) istinšak (izaprati nos kada se uzima abdest), kratiti nokte, prati prste na nozi, ?istiti pazuha, ?istiti prepone (pubis), i ?initi istinda sa vodom (poslije odlaska u nunik).’” Hadisi šerif kae jasno da je odgajanje brade sunnet. Sunnet je pustiti bradu na duinu (stisnute) šake i sije?i ono što je preko toga. Brijati obraze i odgajati bradu samo na bradi, kao što to rade neki ljudi, zna?i promijeniti sunnet. Isto tako ni brada, koja je manje duine od duine jedne šake, nije u skladu sa sunnetom. Odravati kratku bradu sa nijjetom slije?enja sunneta je bidat (bid’at). To je haram. Taku kratku bradu je vadib pustiti da naraste do duine jedne (stisnute) šake. Mekruh je brijati bradu samo zato što je to obi?aj i sa ciljem da radimo onako kako to rade svi drugi ljudi. Ali, kada ivimo me?u zalimima, dozvoljeno nam je, pa ?ak nam je i potrebno potpuno brijati bradu, u slu?aju da nas je strah da ?emo biti ismijavani, ugnjetavani, ili ako nas je strah da bi mogli u?initi kufr ili haram, i sa ciljem da bi mogli izvršavati farzove i zara?ivati nafaku i ?initi emr-i ma’ruf i nehj-i anilmunker omladini i da bi mogli sluiti islamu i pomagati ugnjetavanima ili sprije?iti fitnu. Ovi gore navedeni razlozi su uzur (tj. šerijatski opravdan razlog za neizvršavanje sunneta. Ali oni nisu razlog za ?injenje bidata.

U knjizi El-halal vel-haram piše, “Hadisi šerif kae, ‘Radite suprotno onom što mušrici rade. Puštajte brade![Autor ove knjige, Jusuf Kardavi, kae za sebe, u uvodu, da je nemezheblija. Prema tome, njegova pisanja ne mogu biti sened (dokument, dokaz). Pa ipak, on objašnjava ovaj hadisi šerif ispravno i u skladu sa ehli sunnetom.] Ibni Tejmijje je rekao da ovaj hadisi šerif pokazuje da je haram brijati bradu. Knjiga Feth, koja citira Ijad-a, kae da je to mekruh (tj. da je brijanje brade mekruh). Ima i onih koji kau da je to mubah. Istina je da (ovaj) hadisi šerif ne pokazuje da je vadib pustiti (odgojiti) bradu. Nijedan alim nije nikad zaklju?io da je vadib bojiti (farbati) bradu iz hadisi šerifa koji kae, ‘?ifuti i hriš?ani ne boje bradu. Radite suprotno njima i bojite bradu!’ Ovi hadisi šerifi pokazuju da je to mustehab. Selef-i-salihini nisu brijali svoje brade. U to vrijeme je bilo adet (bio obi?aj) puštati bradu.” Onaj ko omalovai bradu postaje kafir. Haram je brijati se sa ciljem da se lijepo izgleda ili da se lice napravi svjetlije, kao lice ene, ili brijati bradu a puštati dlake da rastu na obrazima. Jer, haram je muškarcima imitirati ene i enama imitirati muškarce. U knjizi Kimja-i seadet piše na kraju poglavlja koje govori o abdestu da je, bez pomišljanja da se li?i na enu, mekruh brijati bradu sa ciljem da se izgleda mlado i lijepo. enama je mekruh brijati kosu bez uzura (šerijatski opravdanog razloga). enama je haram sje?i kosu da izgleda kao kosa muškaraca. enama je hadisi šerifom zabranjeno da briju svoje glave ili da sakupljaju kosu da naprave ?vor, kao grba na devi, na vrhu glave ili na vratu. Ovi hadisi šerifi su navedeni u knjigama Berika i Hadika i u Jusuf-Kardavijevoj knjizi El-halal vel-haram fil-islam. eni je teško pokriti njenu dugu kosu, ili, ako ?e to izazvati fitnu, dozvoljeno joj je da je posije?e i skrati do ušiju.

U knjizi Hadikat-un-nedijje ovako piše na stotinu ?etrdeset prvoj (141.) stranici, “Postoje dvije vrste sunneta: Sunnet-i huda i sunnet-i zevaid. U sunnet (koji se zove) sunnet-i huda spada ?injenje i’tikafa u damiji, u?enje ezana i ikameta, i klanjanje namaza u dema’atu. Ovo su ši’ari (karakteristi?ni znaci) islamske vjere. Oni su specifi?ni za ovaj ummet. [U Ibni Abidinu piše na kraju zadnjeg toma da tako?e i sunne?enje djece spada u sunnet ove vrste.] Ako stanovnici jednoga grada napuste ijedan od ovih sunneta, protiv njih se mora ratovati. Revatib sunneti, to jest, muekked sunneti tri od pet dnevnih namaza, su tako?e sunneti ove vrste. Sunnet-i zevaid se odnose na ?injenje obi?aja koje je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem uobi?ajavao raditi kada se obla?io, dok je jeo, pio, sjedio, ivio, spavao, hodao, po?inju?i dobra djela sa desnom rukom i jedu?i i piju?i sa desnom rukom.” U drugom dijelu (ove knjige) ovako piše na petsto osamdeset drugoj (582.) stranici, “U nekim hadisi šerifima je nare?eno da se boji (farba) brada. ‘Hriš?ani boje. Vi ne smijete bojiti. Ne budite kao oni!’ Ovo je (razlog) zašto su neki od selef-i-salihina bojili bradu a neki nisu. Jer, ovo nare?enje ili zabranu nije vadib izvršiti. Dakle, u ovom pogledu se slijedi adet (obi?aj) grada u kom ?ovjek ivi. Ne slijediti obi?aj je ?in šohreta (glasovitosti, fame). To je mekruh.” Na trista dvadeset ?etvrtoj (324.) stranici drugog toma knjige Et-tefhimat, koju je napisao jedan od indijskih alima (koji se zove) Šah Velijjullah-i Dehlevi, piše da je veliki alim, Muhammed Senaullah Pani-puti, rekao, “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je uobi?ajavao pokriti glavu sa komadom platna, imati na sebi anteriju (komotnu dugu haljinu od deblje tkanine), zavezanu obu?u i sli?ne stvari. Halifa Omer radijallahu anh je tako?e naredio i vojnicima u Azerbejdanu da se tako isto obuku. Ali, u današnje vrijeme nije obi?aj da se ovako obla?i. Ne obla?iti se na na?in koji je uobi?ajen u dravi (u kojoj ivimo) izaziva šohret (glasovitost, famu). To, (tj. obla?enje koje odudara od uobi?ajenog obla?enja), izaziva da se bude uo?ljivo i izaziva fitnu. Hadisi šerif kae, ‘?ovjekova glasovitost je dovoljno zlo za njega.’ Radi toga, u upotrebi odje?e treba slijediti muslimanske obi?aje. U hazreti Omerovo vrijeme je me?u muminima (mu’minima) bio adet (obi?aj) da se nose široke anterije i da se glava pokriva sa komadom platna i da se nosi svezana obu?a. Takvo obla?enje nije bilo sebeb (tj. nije bilo posrednik) za izazivanje razlikovanja, glasovitosti i upiranja prstom.” Ali, ono bi u današnje doba izazvalo nevolju i problem. Imam-i Rabbani ovako piše u njegovom trista trinaestom (313.) pismu, “Iz cijenjenih hanefi knjiga se razumije da su ranije muslimanke nosile anterije (duge haljine) koje su sprijeda bile otvorene. U mjestima, u kojima ene nose svoje anterije sprijeda otvorene, muškarci trebaju nositi svoje anterije sprijeda zatvorene. Šohret (tj. fama, glasovitost) je katastrofa (afet). Ona je povod (sebeb) za katastrofu (felaket).” On piše u dvjesta osamdeset osmom (288.) pismu, “‘Neka je Allahovo delle-šanuhu prokletstvo na one koji izazivaju fitnu!’ je hadisi šerif.”

Ovo je razlog zašto je Abdulhak-i Dehlevi rahmetullahi teala alejh rekao -- na dvjesta dvanaestoj (212.) stranici prvog toma njegove knjige Eši’at-ul-leme’at -- u njegovom objašnjenju hadisi šerifa “Deset lijepih stvari su sunneti Pejgambera” (Pejgambera=genitiv mnoine) da ne postoji saglasnost da je puštanje (ili uzgajanje) brade jedna od ovih deset stvari. Ovih deset stvari je napisano u ?etrdeset drugom dijelu knjige Tergib-us-salat gdje se kae da su ovih deset stvari sunneti (koji se zovu) sunnet-i huda. Puštanje (ili odgajanje) brade nije me?u njima. U knjizi Eši’a je re?eno da je puštanje brade duine stisnute šake vadib. Razlog zašto je on razdvojio puštanje brade od ostalih stvari i rekao da je puštanje brade vadib -- iako je ovih deset stvari jasno klasifikovano u hadisi šerifu kao sunnet -- je zato što ?e u mjestima u kojima je uobi?ajeno puštati bradu prema sunnetu brijanje ili puštanje brade koja je kra?a od duine stisnute šake izazvati fitnu. Jer, u hadisi šerifu je proklet onaj ko u?ini nešto što izaziva glasovitost (šohret) i fitnu. U mjestima gdje je puštanje brade adet (obi?aj) brijanje brade ?e izazvati fitnu. Sli?no tome, u mjestima u kojima je brijanje brade adet puštanje brade moe izazvati fitnu. (Sa druge strane) puštanje brade koja je po duini kra?a od duine stisnute šake je bidat (bid’at). Da musliman ne bi izazvao ovu fitnu, ili uradio bidat, njemu postaje vadib da slijedi adet drave (u kojoj ivi) i brije bradu. Na stotinu ?etrdeset osmoj (148.) stranici knjige Hadika piše, “?injenje bidata je štetnije od izostavljanja sunneta. Bidat se treba zaobi?i dok se sunnet ne mora uraditi.” Da se ne bi izazvala fitna, u pogledu mubaha i dozvoljenih stvari i sunnet-i-zevaida, treba se slijediti obi?aj drave (u kojoj se ivi). Me?utim, obi?aji se ne slijede u ?injenju stvari koje su farz, vadib, sunnet-i huda i u odustajanju od harama, mekruha i bidata. Ovi se mogu promijeniti samo u slu?aju prikladnih uzura (tj. šerijatski opravdanih razloga) i onoliko koliko je propisano u knjigama fikha. Ovaj hadisi šerif jasno pokazuje da puštanje brade nije islamov šiar (tj. specifi?an znak), da nije specifi?no za islamsku vjeru i prema tome da ono (tj. puštanje brade) nije sunnet-i huda. Stoga se vidi da je puštanje brade sunnet-i zevaid. (Profesionalnim) vjerskim radnicima (imamima, mujezzinima...) nije nikada daiz (tj. nije nikad dozvoljeno) da, slijede?i obi?aj (adet), izostavljaju sunnet-i-zevaide i mustehabe. Profesionalni vjerski ljudi trebaju uvijek imati bradu duine stisnute šake. Imati bradu kra?u od duine stisnute šake je preina?enje, mijenjanje sunneta. Re?i da je kratka brada “sunnet” je bidat i veliki grijeh. U knjigama fikha piše da nijedan alim nije (nikad) rekao “mubah” za bradu koja je kra?a od duine stisnute šake [uklju?uju?i dio na bradi]. Rukohvat, tj. stisnutu šaku, sa?injavaju ?etiri (4) prsta u širini. Mjerenje se ?ini zapo?evši od donje usne. Onom ko ima bradu je farz, kada se gusuli, pokvasiti kou ispod brade. Ako mu koa ispod brade nije mokra njegov gusul i abdest i, shodno tome namaz, ne?e biti sahih (ispravan).

Muškarcima je daiz bojiti bradu bilo kojom bojom osim crnom. Postoje tako?e i alimi koji su rekli da je tako?e dozvoljeno bojiti bradu i crnom bojom. Njima nije dozvoljeno bojiti šake, stopala ili nokte. Jer to bi bio na?in imitiranja ena. eni je dozvoljeno bojiti te dijelove tijela pod uvjetom da ih to ne?e sprije?iti da ih operu kada uzimaju abdest i gusul, i pod uvjetom da ih ne?e pokazati jabandi muškarcima (tj. onim muškarcima koji im nisu mahrem).

Na hiljadu dvjesta dvadeset devetoj (1.229.) stranici istanbulskog izdanja [od 1284. godine] Hazreti Muhammed-Hadimijeve rahmetullahi teala alejh knjige Berika piše, “enama nije dozvoljeno da briju svoje kose i muškarcima da briju svoje brade. Ako ena ima bradu njoj je dozvoljeno da je obrije. Hadisi šerif kae, ‘Kratite vaše brkove! Puštajte vaše brade!’ Brijanje brade je prema ovom nare?enju u suprotnosti sa sunnetom. Da ovaj hadisi šerif pokazuje vudub bradu bi bilo haram brijati. Knjiga Tatarhanijje, posu?uju?i (indormaciju) iz knjige Tednis, kae da ovaj hadisi šerif misli da kae, ‘Nemojte brijati vaše brade niti ih puštati da budu kra?e od duine stisnute šake.’ Rije?i kao što su, ‘Nekom ko brije bradu ili ima bradu kra?u od (stisnute) šake nije dopušteno da bude imam. Tako?e namaz koji on klanja sam postaje mekruh. On je i na dunjaluku i na ahiretu mel’un (proklet) i odba?en,’ za koje se kae da su uzete iz Tahtavija ili sli?ne rije?i za koje je re?eno da su uzete iz tefsira Kurtubi (Tefsir-i Kurtubi) nemaju nikakve osnove niti je dokazano da su ta?ne.” Na hiljadu trista trideset šestoj (1.336.) stranici piše, “enama je tako?e haram tanjiti obrve ?upaju?i ih. Njima je daiz (dozvoljeno) ?upati ili brijati dlake koje rastu na ?elu (izme?u obrva), na obrazima i na bradi.” Posje?ene dlake brade ili druge odsje?ene dlake i nokti se moraju ili zakopati, ili staviti na grob ili na drugo mjesto po kom se ne hoda, ili (baciti) u more. Mekruh ih je baciti u halu (?enifu), ili u kuhinjsku sudoperu. Zubima grickati nokte je mekruh. To izaziva bolest koja se zove baras (vitiligo). enama je haram pokazati odsje?ene dlake muškarcima (jabandijama, tj onima koji im nisu mahrem).

Muškarcima je sunnet da briju glavu ili rastu njihovu kosu i da je dijele nadvoje. Njima je mekruh uvijati kosu ili plesti je u pletenice. U knjizi Bahr-ur-raik, u njenom poglavlju El-kerahijje, piše, “Muškarcu je dozvoljeno (daiz) da brije vrh glave i odgaja okolnu kosu. Ali mu je mekruh uvijati kosu i plesti je. Pletenje kose zna?i biti kao izvjesni kafiri.” (Iz ovog se) tako?e vidi da je mekruh, a ne haram, ?initi nešto zabranjeno zato što je to kao obi?aj kafira. Prema tome, hadisi šerifi, “Nemojte biti kao mušrici. Puštajte brade!” i “Obavljajte namaz sa nalunama. Nemojte biti kao ?ifuti!” pokazuju da je mekruh, a ne haram, brijati bradu i klanjati namaz sa golim stopalima.

U prvom dijelu knjige Se’adet-i ebedijje, u 74. poglavlju pod nazivom Kaza namazi piše:

... [Tako?e i hadisi šerif, “U vrijeme kada su fitna i fesad rašireni u mom ummetu, onaj ko se ?vrsto dri mog sunneta ?e dobiti sebabe stotine šehida,” zna?i: “Onaj ko slijedi islamsko znanje imana i ahkama (propisa, tj. ahkam-i islamijje), koje je postojalo u vrijeme selef-i salihina, ?e dobiti (onoliko) sevaba (koliko ?e dobiti) stotina šehida.” Knjiga Rijad-un-nasihin, dok objašnjava vanost namaza, kae, “Imam-i Nasir-uddin Sejjid Ebul-Kasim Semerkandi kae, ‘Ovaj hadisi šerif zna?i, kada se u mom ummetu raširi fesad onaj ko ima i’tikad (vjerovanje) ehli sunneta vel dema’at i klanja pet dnevnih namaza u dematu (dema’atu) ?e dobiti sevabe stotine šehida.’” Iz ovog razloga, ?ovjek mora prvo imati iman koji je u skladu sa imanom ehli sunneta, zatim treba izbjegavati harame, zatim treba izvršavati farzove, zatim treba izbjegavati mekruhe, zatim raditi muekked sunnete a zatim raditi mustehabe. Ako neko ne radi ono što je ranije u ovom lancu njemu ?e biti beskorisno raditi nešto što je kasnije, i, sa ciljem da bi uradio nešto što je ranije, dozvoljeno je, pa ?ak je i potrebno da on izostavi nešto što je kasnije. Na primjer, onaj ko nema imana ne?e imati nikakve koristi na ahiretu od njegovog izbjegavanja griješenja kao ni onaj ko radi harame od njegovog izvršavanja farzova. Isto tako ni onaj, ko ne radi ništa od onog gore nabrojanog, ne?e imati nikakve koristi od puštanja brade. Jer, puštati bradu je zadnje u gore spomenutom redu, lancu. Niti se moe re?i da je brijanje brade bidat (bid’at). Zato što bidat zna?i raditi nešto, što islam nije naredio, kao ibadet, tj. sa ciljem da se dobije sevab. Nijedan musliman ne brije bradu sa ciljem da dobije sevap. Musliman zna da je mekruh brijati svoju bradu. On zna da je dozvoljeno brijati bradu sa ciljem da se urade vanije vjerske dunosti. On tako slijedi propise islama (ahkam-i islamijje), to jest sunnet.

U knjizi Bahr-ur-raik i u Tahtavijevom objašnjenju knjige Durr-ul-muhtar, u poglavlju o stvarima koje ne?e prekinuti post, piše, “Mekruh je stavljati ulje (masno?u) na brkove ili na bradu sa ciljem ukrašavanja i uljepšavanja. Ali to nije mekruh kada se to radi za demal. To zna?i, sa ciljem da se sakrije neka runo?a ili sa ciljem da se zaštiti ponos i ?ast. Ako se desi ukrašavanje kada se nešto ?ini za demal, iako ti to nisi nanijetio za ukrašavanje, bi?e prihvatljivo. Isto tako je mubah (dozvoljeno) i dobro obu?i nove i lijepe stvari za demal. Ali, njih je haram obla?iti sa ciljem kibura (oholosti, nadutosti, gordosti). Ako se tvoje ponašanje ne promijeni kada ih nosiš razumjet ?e se da one nisu obu?ene sa ciljem kibura. Ako je duina tvoje brade onakva, kakva je propisana sunnetom, na nju je mekruh stavljati masno?u sa ciljem da postane dua. Duina brade koja je sunnet je zahvat šake. Vadib je odsje?i dio brade koji je dui od stisnute šake. Hadisi šerif koji kae, ‘Puštajte vaše brade!’, ne zna?i ‘puštajte ih due od (hvata) jedne (stisnute) šake’. On zna?i, ‘ne puštajte bradu kra?u od duine šake’, ili, ‘nemojte je u potpunosti brijati’. Prenosilac ovoga hadisa Abdullah ibni Omer radijallahu anhuma je odsijecao dio brade koji je bio izvan (malog prsta) šake. Nijedan alim nije rekao da je mubah (dozvoljeno) imati bradu kra?u od duine šake. Brijanje brade je obi?aj medusija i indijskih ?ifuta. Haram je izgledati kao kafiri.” Kako se vidi, alimi su rekli da je sunnet pustiti bradu. Oni koji su rekli da je vadib su, rekavši tako, u kontradiktornosti sa dumhurom (jednoglasnom saglasnoš?u islamskih alima). Haram je imati bradu kra?u od duine šake, ili, brijati je u potpunosti, sa ciljem da se izgleda kao kafiri ili ene. Mekruh je ako se to ?ini ne sa ciljem da se bude kao oni, ve? sa ciljem da se slijedi obi?aj u tvojoj dravi. Kazivanje da je brada manja od duine jedne šake sunnet je bidat (bid’at ili inovacija). Onaj ko omalovai sunnet postaje kafir. U islamskim knjigama je re?eno da je dozvoljeno, pa ?ak i potrebno, izostaviti sunnet kada se ima uzur (tj. šerijatski opravdan razlog).]...

Knjigu Bahr-ur-raik je napisao alim hanefi fikha Ibni Nudejm Zejnul’abidin rahmetullahi teala alejh [926.-970./1562. godine.]

Ala’uddin-i Haskefi: Muhammed bin Ali rahmetullahi teala alejh je ro?en 1021. u Haskefu. On je preselio je na ahiret 1088./1677. godine. Bio je muftija damaski. Ibni Abidin, Burhaneddin Ibrahim bin Mustafa Halebi i Ahmed Tahtavi su napisali objašnjenja na njegovu knjigu Durr-ul-muhtar.

[Ibni Nudejm rahmetullahi teala alejh ovako kae u knjizi Ešbah: “Izbjegavanje zabranjenog i štetnog (tj. harama) ima prednost nad ?injenjem dobrih i korisnih stvari. Hadisi šerif kae, ‘Izvršite moja nare?enja što moete bolje. Klonite se onoga što sam zabranio!’ Jedan drugi hadisi šerif kae, ‘Ne uraditi ni koliko je zerre (trunka) onoga što je zabranjeno je sevabnije od ibadeta svih insana i dinna.’ Iz ovog razloga se vadib moe izostaviti kada postoji velika nevolja (mešakkat). Me?utim, nije nikad dozvoljeno u?initi zabranjnene stvari narošito ako su one veliki grijesi.” Kada Ibni Abidin objašnjava istindu (tj. ?iš?enje poslije odlaska u halu) on kae, “Ako je nemogu?e o?istiti nedaset bez otkrivanja avreta (drugim rije?ima ako moramo otkriti dijelove tijela koji su avret da bi o?istili nedaset) mi moramo klanjati namaz u tom stanju (tj. neo?iš?eni). Jer, ?iš?enje (nedaseta) je nare?enje. Me?utim, otkrivanje avreta je zabrana. Izbjegavanje dunaha (grijeha) je vanije, prioritetnije. Sunneti dolaze kasnije, poslije nare?enja. Sunneti se rade da se dobije sevab. Sunnet se ne moe uraditi sa izvršavanjem ne?ega što je mekruh. Me?utim farz se moe uraditi da bi se dug otplatio. Na primjer, mekruh je uzeti abdest sa ne?ijom tu?om vodom, dok taharet, koji je farz, se moe u?initi (sa ne?ijom tu?om vodom). Kada neko ko nema abdest uzme abdest sa ne?ijom tu?om vodom on ne dobija sevabe sunneta.” Prema tome, ovo tako?e dokazuje (i to) da spašavanje (osloba?anje) od velikog grijeha sa ?injenjem kaza-a (tj. sa klanjanjem propuštenih namaza na kaza) ima prioritet nad obavljanjem sunneta.]

na ovom linku PRVA VERZIJA mozete naci prvu originalnu verziju ove stranice