[Šesta knjižica, u knjizi Gajetut-tahkik, koju je napisao Muhammed Hajat-i-Sindi, se zove Had-ud-dallin. Hadisi šerif koji se navodi u ovoj knjižici je uzet iz imam-i-Ebu-Nu’ajm-Isfahanijeve knjige Hiljetul-Evlija. Abdullah ibni Abbas kaže da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Kada je Iblis (šejtan, đavo) poslan na zemlju on je rekao Allahu dželle-šanuhu: ‘Kada si poslao Adema alejhisselam na zemlju Ti si mu dao Kitabe i Poslanike da pokažu Tvojim robovima put preko kojeg će dobiti Džennet i sreću. Koji su to Kitabi i Poslanici koje češ mu dati?’ Allah dželle-šanuhu mu je odgovorio: ‘Oni su meleci i čuveni Poslanici i četiri čuvena Kitaba.’ Šejtan je rekao, ‘Koje češ kitabe i poslanike meni dati preko kojih ću zavoditi Tvoje robove?’ Allah dželle-šanuhu mu je odgovorio, ‘Tvoji kitabi, koji izazivaju želje nefsa i pretjerano ponašanje, su poezija i muzika. Tvoji poslanici su proroci, vračevi i čarobnjaci. Tvoja hrana, koja potkopava ljudski razum i crni kalb, su opijajuća pića i sve ono što se pojede i popije bez Bismile. Tvoj savjet su laži a tvoja kuća su sportska igrališta i javna kupatila. Tvoje zamke su otkrivene djevojke, a tvoje džamije su skupovi grešnika. Tvoji mujezzini su mizmari [tj. muzički instrumenti].’ ” To znači, oni su mujezzinovi instrumenti (tj. mikrofoni, magnetofoni, zvučnici, pojačala, ...) koji vode u džehennem. Dakle, u vjerskim poslovima je veliki grijeh upotrebljavati radio aparate, pojačala, i zvučnike, zato što ih Allah dželle-šanuhu i Njegov Poslanik nazivaju “šejtanov ezan i mujezzin”.] Ko ne voli bilo koji ezan koji je proučen u skladu sa sunnetom i ko mu se ismijava, ili ga sa riječima i djelima omalovaži, postaje kafir. Međutim, onaj ko se ismijava mujezzinu ne postaje kafir. Korisnije je (tj. donosi više sevaba) biti imam nego mujezzin. Korisnije je proučiti ikamet nego ezan.]
Abdullah ibni Abbas radijallahu anhuma je Abbasov sin. Abbas je bio Resulullahov najmlađi amidža. On je rođen u Mekki. On je 68./687. godine preselio na ahiret u Taifu. On je bio visok, bijele puti i zgodan. (Seadet-i ebedijje, str. 1043)