Hurufizam - lani bektai tarikat

Rije? “bektaši” se odnosi na dvije druk?ije grupe ljudi. U prvoj grupi su pravi, hakiki (stvarni) bektaši koji slijede istiniti put koji je pokazao hazreti hadi Bektaš-i-Veli. Oni su ?isti muslimani.

U drugoj grupi su lani, pseudo bektaši. Oni su hurufije koje su na krivom i pokvarenom putu. U davnoj prošlosti se ve?ina njih nazivala bektašima. Njih je sa vremenom sve više nestajalo. Oni su na kraju potpuno nestali. Danas u Turskoj nema lanih, pseudo bektaša. Lani bektaši me?u muslimanima su upotrebljavali ovo cijenjeno ime tako da bi mogli, sakrivaju?i svoja vjerovanja, lako ivjeti i varati omladinu. U stvari, broj onih koji su kafiri i koji se sakrivaju pod raznim cijenjenim imenima je jako veliki. Na primjer, jedni od ovih su i melami. Oni koji su skrenuli, i koji nikad ne ibadete, i koji rade svakakve dunahe (grijehe) i zla, i koji nikad ne slijede islam sebe nazivaju melami. Me?utim, melami zna?i ?istunac, pravi i ?isti musliman koji obavlja farzove njegovih svih pet dnevnih namaza u damiji, i koji se suzdrava i kloni od harama (od zabranjenog), i koji kod ku?e klanja njegove sunnet i nafile namaze, i koji izbjegava da bude glasovit (poznat, ?uven). U knjizi Kašif-ul-esrar, koju je napisao Tokadli Ishak ef. (tj. Ishak ef. od Tokada) piše:

Hurufije su jedna druga grupa koja nastoji da zavede muslimane pod plaštom cijenjenog imena. Oni se okupljaju pod imenom Bektaši tarikata. Hurufizam nije mezheb. Hurufizam je tarikat. Oni koji su ranije pripadali ovom pokvarenom tarikatu su sakrivali svoja prava lica. Oni su 1288. godine po?eli da skidaju svoje maske (tj. otkrivaju svoja prava lica). Oni su otkrili njihovu tajnu knjigu koja nosi naslov Davidan. Ova knjiga se sastoji od šest formi (od kojih svaka forma sadri šesnaest stranica). Jedna od ovih formi je na perzijskom jeziku. Nju je napisao osniva? hurufizma Fadlullah bin Ebi Muhammed Tebrizi. Ostalih pet formi su napisali neki od njegovih u?enika. Od njih, forma koja nosi naslov Iškname, koju je napisao njegov sin Ferišteh, nije jasno otkrivala kufr. Ona je zbog toga 1288./1781. godine štampana litografijom u Istanbulu.

Zindik (kafir) Fadlullah Hurufi je bio derviš ostataka karamiti tarikata. Karamiti se tako?e zovu i ibahijje. Oni su nazivali harame halalima i 78 godina plja?kali hadije. Oni su ubijali muslimane. Oni su osnovali vladu. Kada je 372./983. godine njihova vlada uništena oni su se razišli po raznim mjestima i posakrivali. Od ovih, Hasan Sabbah je uspostavio ismailije (isma’ilijje) dravu koja je 654./1256. godine srušena. Fadl je u Iranu, u gradu Esterabad, potajno širio kufr. On je pronašao devet pomaga?a. On je izmislio nešto što se zove “znanje ta?ke”. On je govorio da je to i to mubah (dozvoljeno) zato što su izašle dvije ta?ke a to i to haram zato što je izašla jedna ta?ka. Hazreti Ibni Hader-i Askalani daje u njegovoj knjizi pod naslovom Enba-i Fadl obilnu informaciju o Fadlullahu i tarikatu hurufizma. Kada se Fadlullahov kufr raširio, Miran Šah rahmetullahi alejh, Timur hanov sin, je po nare?enju svoga oca 796./1393. godine ubio Fadlullaha. Fadlullah je bio vucan po ulicama sa zavezanim nogama. Tako se islam oslobodio od jednog velikog neprijatelja. Kao što je sultan Selim Javuz han rahmetullahi teala alejh, pobjedivši Šaha Ismaila (Isma’ila) sprije?io širenje šijizma (ši’izma), tako je isto i Timur han rahmetullahi teala alejh, sprije?ivši širenje hurufizma koji je bio opasnost za islam, u?inio islamu veliku uslugu. Ovo je razlog zašto muridi (u?enici) bektaša, tj. hurufi tarikata, mrze Timur hana i zašto se oni o njemu loše izraavaju.

Kada je Fadlullah ubijen Esterabad je uništen a njegovih devet pomo?nika je pobjeglo. Kasnije je jedan od njih, po imenu Ali-ul-ala, došao u bektašku tekkiju u Anadoliji (Maloj Aziji). On je po?eo potajno širiti knjigu Davidan (sa ciljem) da prevari dahile (neuke). On je rekao da je to put hadi-Bektaš-i-Velija. Pošto je on nazvao harame (zabranjene stvari) mubasima (dozvoljenim stvarima) i izdao blanko ?ek po pitanju nefsovih elja i pouda njegove rije?i su se po?ele brzo širiti me?u zlim ljudima. On je nazvao svoje rije?i “sir” i govorio da se one moraju drati u striktnoj tajnosti. Oni koji su otkrili tajne strancima (jabandijama, nehurufijama) su bili ubijani. U stvari to se desilo nekoliko puta. U knjizi Davidan su tajne ozna?ene sa slovima a, c, v, z. Ovi znakovi, od kojih je svaki kufr, su objašnjeni u knjizi Miftah-ul-hajat. Oni tako?e nazivaju i ovu knjigu Sir (tajna). Ko nema knjigu Sir ne moe razumjeti knjigu Davidan. Oni od 800. godine nove ere varaju dahile. Oni su izazvali da oni iza?u iz islama. Njima su se tako?e pridruili i masoni (slobodni zidari). Oni su hranjeni ?ifutskim parama. Oni su po?eli širiti svoje kufrove 1240./1824. godine. (Njihov poglavar se zove ulu.) Sultan Mahmud han Drugi, rahmetullahi teala alejh, je pobio njihove poglavare (ulu-e). Bektaške tekkije su uništene. On je izdao ferman (naredbu) da se one dodijele nakšibendijama. Oni su se razasuli i potajno izvršavali svoje aktivnosti. Oni su se ponovo pojavili 1288./1871. godine. Oni su 1288./1871. godine korigovali risalu (brošuru) Iškname koju je napisao Ferišteh sin Abdulmedida. Oni su je po?eli svugdje širiti. Na po?etku hazreti Bursali-Isma’il-Hakki-efendijine, rahmetullahi teala, knjige Huddet-ul-baliga piše da se oni, koje su oni zaveli, zovu išikovo pleme (išik taifesi). [U knjizi Mir’at-ul-mekasid, koju je napisao Sejjid Ahmed Beg, ?lan Suda financijskih poslova, piše, “Abdullatif, Ferištehov sin, koji je bio Abdulmedidov brat, je bio ehli sunnet (sunnija). Kako se razumije iz knjige koju je on napisao o tesavvufu on je bio jedan salih zat (dobar i poboan ?ovjek). On je bio jako alostan što se njegov brat okliznuo u hurufizam. On ih nije slijedio.” Ferištahov sin je napisao, pored Iškname, tako?e i druge knjige. On kae u njegovoj knjizi Se’adetname, “Ja sam ovo preveo iz knjiga Davidan, Aškname i Muhabbetname i kompletirao 826. godine.” Glavni Fadlullahov halifa, Mahmud, se razmrsio od izoliraju?eg uticaja njegovog šejha. Izmišljaju?i nešto što se zove ilm-i nokta (znanje ta?ke) on je napisao knjigu pod naslovom Davidan-i sagir u kojoj je objavio da su hurufije zindici, kafiri i mel’uni (prokleti kafiri). U Bursali-Isma’il-Hakki-efendijinoj rahmetullahi teala knjizi Huddet-ul-baliga piše da je najve?a ve?ina onih koji pro?itaju knjigu Davidan na putu ilhada i da su oni kafiri zato što govore?i, “pravo zna?enje Kur’ani kerima nije njegovo jasno zna?enje (zahiri murad) ve? nejasno, sakriveno, zna?enje (batini murad)”, ne vjeruju u proivljenje nakon smrti. Ova knjiga je štampana 1291./1874. godine u Istanbulu na marginama (po obodima, ivicama) knjige Rešehat. Hurufije kau “sejjid” za one koji su najpretjeraniji i najneumjereniji u kufru i ilhadu. Iz ovog razloga mnogi od njih tvrde da su sejjidi.

Hurufije se, sa ciljem da prevare muslimane, sakrivaju iza imena “bektaši”. Oni napadaju na nekoliko na?ina:

1 -- Oni kau da je Fadl-i Hurufi (Fadl-i Hurufije) bog. U knjizi Davidan piše, “U vje?noj prošlosti je bog bio nevidljiva sila (kuvvet). On se prvo pojavljivao u slovima, zatim u Pejgamberima (Poslnicima) i na kraju u Fadlu. On se prvo pojavio u obliku Adema. Meleci su radi toga Ademu u?inili seddu. On je u Davidanu rekao zna?enja Njegove ?etiri knjige.”

2 -- Izmišljaju?i hadise u njihovoj knjizi Hutbet-ul bejan, kao tako?e i u njihovim drugim ujdurmisanim knjigama, koje su oni napisali kao, kobajagi hazreti Alijine rije?i, oni kau da griješenje ne šteti onim koji vole Aliju. Oni, rekavši da se ne treba ibadetiti i da su harami (zabranjene stvari) halal (dozvoljeni), zavode neuke ljude koji bi htjeli u?i u dennet bez amela (pobonih djela, izvršavanja vjerskih dunosti) i ibadeta. Nakon što su oni nekoga ovako prevarili, oni ga, kada on napusti njegov ibadet i iman, po?nu podu?avati knjigu Sir. Jer, u knjizi Davidan ?ak nema ni ehli bejtovog imena. (Ujdurmisana) knjiga Hutbet-ul bejan ima tako?e i tursku interpretaciju (šerh).

3 -- Oni kau da su sve vjere iste i da su one sve sadrane u šesnaest kajševa. Oni kau, “Svaki od šesnaest kajševa je vjera jednog od Pejgambera. Ko nosi svaki pojedini kajš on izvršava vjeru tog Pejgambera. Na primjer, ko nosi Ademov alejhisselam kajš on uvijek nosi kou. Jer, Adem alejhisselam je nosio kone haljine. Ko nosi Musa alejhisselamov kajš on ne jaše na kobili. Ko nosi Isa alejhisselamov kajš on se nikad ne eni. Me?utim, njemu su zina (preljuba, blud) i homoseksualnost dozvoljeni. Jer je Isa alejhisselam bio be?ar, neenja.” U knjizi Davidan, koju je napisao Ferištehov sin, piše da oni kao i hriš?ani vjeruju da postoje tri boga. U njoj tako?e piše da je zat (uzvišena osoba) (koja se zove) Alija bio Fadl-i Hurufi. Na jednoj drugoj stranici piše, “Fadl-i Hurufi je (haša) uzvišeniji i od Muhammeda alejhisselam i od Alije. Oni nisu znali delikatnosti vjere tako dobro kao (što ih je znao) Fadl.” Njena pisanja su u potpunoj kontradikciji.

Kako se vidi lani bektaši nisu ni šije ni alevije. Oni su mušrici. Pošto njih podravaju ?ifuti i masoni oni izazivaju da neuki muslimani iza?u iz vjere. Oni onima koji su tek prevareni ne pokazuju knjigu Davidan. Oni se njima predstavljaju kao alevije. Me?utim, šijiski alimi kau da su oni kafiri.

4 -- Pošto su prema njima dozvoljeni harami, i dozvoljeno je lagati, oni su napisali knjige što su Hamzaname i Battal gazi. Oni prepri?avaju basnoslovne keramete njihovih poglavara (koji se zovu ulu) koje oni nazivaju “baba”. Ahmed baba, osniva? njihove tekkije u Merdivenkoju kod Istanbula, je okupljao njihovu omladinu i govorio “jedan od baba ?ije je ime nepoznato, je jednoga dana letio i u jednom momentu je odletio u Damask. On je zatraio da ga pokupe iz jedne kafane. Oni su istoga dana otišli u tu kafanu gdje su ga našli mrtvog na dnu jednog ogromnog zemljanog ?upa. Jedan drugi baba je preletio na le?ima lava preko okeana i onda se vratio nazad.” Isto je tako i njegov u?itelj, Halil baba, uobi?ajavao iskupljati omladinu u ku?i u Samatji i pripovijedati im razne lai. [Autor knjige Kašif-ul-esrar, nastavlja i kae] pošto sam ja bio tu, ja sam osramotio (orezilio) babu. Doma?in ku?e me je izbacio iz ku?e. Jedna od njihovih lai je i tvrdnja da je u rukama (njihovih) baba (tj. u njihovoj mo?i) i dodjeljivanje imetka, poloaja, djece, ubijanje ljudi i izlje?enje bolesnika. Oni kau, “Jednom u ivotu je farz klanjati namaz. Farz je i postiti jednom u ivotu. Nemojte zloupotrebljavti svoja tijela sa gusulom.” {Gusul je vjerom propisano obavezno kupanje tijela nakon polnog snošaja, (koitusa), polucije, ejakulacije, menstruacije i ?iš?enja iza poro?aja.} Onima koji iza?u iz vjere i povjeruju u ovo oni po?inju odavati tajne. Oni kau da je osoba koja se zvala Muhammed je u stvari (haša) bio Alija i da je Alija (haša) Allah. Ako neko poludi i tako?e povjeruje u ovo Oni kau da je to sve Fadl. Oni mu kau, “Tebi je mubah (dozvoljeno) svaka vrsta zla uklju?uju?i i blud (preljubu).” Oni ga onda vode na pijanke i seks skupove (veselice, zabave, partije).

Jedna druga njihova la je njihovo kazivanje da ima dvanaest (12) puteva. Kada ih upitaju kako bi ovo ikad moglo biti mogu?e oni kau, “Je l’ ti sumnjaš u hadi-Bektaš-i-Veliju?” Me?utim, hazreti hadi Bektaš-i Velija je (kao i drugi muršidi striktno) slijedio islam i ni on, ni njegovi u?enici (muridi), nisu (ni za dlaku) skretali od sunnet-i-senijje. Me?utim, dahile, koji su kasnije došli, bezvjerne hurufije su prevarile i prisvojile bektašiluk (ime bektaši). Neka je velika hvala Allahu delle-šanuhu što danas više nema ovih lanih bektaša. Bektaši koji danas ive u Turskoj su svi stvarni (hakiki) muslimani. Oni ive u bratstvu sa sunni muslimanima.

Jedna druga od njihovih lai je i to što oni kau, iako me?u bektašima ima onih koji su obijesni (azgin), naš baba nije bio takav. Me?utim svi lani bektaši piju alkoholna pi?a. Oni nikad ne klanjaju namaz. Bi li se ikad moglo re?i da su ovaki ljudi dobri? Njihovi naj?uveniji poglavari, kao što su Kojun baba iz Osmandika, Abdal Musa iz Elmalija, Šuda’eddin iz Eskišehra, Kizil Deli iz Dimetoka i Sersem Ali iz Kalkandelena ?itaju knjigu Davidan i šire nevjerstvo (kafirluk). [I u rje?niku Mundid je tako?e napisano da je Kojun baba bio jedan od lanih bektaši derviša.]

Lani bektaši imaju duge brkove. Oni kau da je odgajanje dugih brkova hazreti Alijin sunnet. Oni kau da je kra?enje (podsijecanje, podrezivanje) brkova Muavijin (Mu’avijin) sunnet. Me?utim, kra?enje brkova je nare?eno u hadisi šerifima. Kra?enje brkova je sunnet-i muekked. Oni kau da je hazreti Alija, za kojeg tvrde da ga vole, zanemarivao ovaj sunnet, dok je hazreti Muavija (Mu’avija), prema kom gaje neprijateljstvo, slijedio ovaj sunnet. U Buhari-ji šerifu se nalaze razni hadisi šerifi o kra?enju brkova. Re?i da hazreti Alija radijallahu teala anh nije slijedio ova nare?enja ne zna?i samo ne voljeti ga ve? i gajiti neprijateljstvo protiv njega. U vrijeme rata je bilo dozvoljeno puštati duge brkove i nokte sa ciljem da se prepadne neprijatelje. U drugo vrijeme je to mekruh. Fadlullah-i Hurufi je rekao, “Dlake obrva, trepavica i brkova su izgled svetog slova na ?ovjeku. Ovaj izgled (zuhurat) je bio razlog da meleci Ademu u?ine seddu. Brkovi su sveti. Kratiti ih je veliki grijeh (dunah).” Šah Ismail (Isma’il) (koji je raširio rafidizam) je usvojio od hurufija odgajanje dugih brkova. On je naredio šijama da oni uzgajaju duge brkove kako ne bi izgledali kao sunnije. Oni govore da je to hazreti Alijin sunnet sa ciljem da prevare i zavedu mlade. Oni tako kleve?u (potvaraju na, lau na) ovog velikog imama.

Hurufi tarikat nema ni zikra, ni ibadeta ni u?enja Kur’ani kerima. Oni se svakog jutra iskupe u pirovoj (starješininoj) ku?i, u sobi za sastanak. Jedan od njih donese tepsiju na kojoj je za svakog od prisutnih ?aša vina, komad hljeba i komad sira. Oni ga do?ekaju sa pjesmom poštovanja. On se zaustavlja pred svakim pojedincom i daje mu po jedno. Oni sa poštovanjem uzimaju stvari koje su im date i njeno ih trljaju po licu i onda ih jedu i piju. Svi njihovi ibadeti se sastoje samo od ovog. Oni koji su oenjeni dovode tako?e i svoje ene i k?erke na ovaj sastanak. Oni piju i igraju. Ako se nekom od njih svidi ne?ija ena ili k?erka on ode njenom muu i zatrai od njega dozvolu da ubere ruu iz njegove baš?e. On onda zovne svoju enu i kae joj, “podmiri potrebe ovog mog dragog prijatelja.” On je onda poljubi. Ako je zahtjev bio zajedni?ki onda njih dvojica odu babi i od njega zatrae dozvolu. Kada im baba dadne dozvolu oni cijelog ivota naizmjeni?no spavaju sa njihovim suprugama. Danas bektaši i alevi u Turskoj ne rade ove pokvarenosti.

Babe (lanog) hurufi tarikata ispovijedaju kao i sveštenici. Kada neko uradi nešto što se smatra grijehom on do?e pred babu. Baba ga povu?e za uho i onda mu oprosti. Ako je ?ovjekov grijeh veliki on ?e zamoliti babu i re?i, “uzmi tvoju imovinu i na?i na?in.” Baba mu kae da zakolje kurban za ?etrdesete (kirklar) ili da obe?a za tri stote (u?juzler). On onda uzme nekoliko turskih lira od njega i oprosti mu. Ako je hurufijka imala seksualni odnos sa nekim ko nije hurufija ona ode babi i kae mu, “pas me presko?io.” Baba od nje uzme para i oprosti joj. Svaki baba ima druk?iji na?in. Jedne no?i je na sastanku ena stala pred babu i oborila glavu. Baba joj je rekao da skine okove. On je onda rekao jednom od prisutnih ljudi, “ustani i svei sestru za balvan.” ?ovjek je otišao sa enom u sobu. Jedna druga ena je traila lijek za svoju bolest. Ona se posavjetovala sa jednom hurufijkom. Hurufijka joj je rekla da njihov baba dobro zna buju (zapise, bajalice, hamajlije). Ona ju je odvela u tekkiju. U tekkiji su rekli eni, “Skidaj se! Eto babe.” ena je rekla da se ne?e skinuti ali su je oni prepali i rekli joj da se ne bi usudila da se ne skine i da ?e je oni radije mrtvu iznijeti iz tekkije nego joj odati njihove tajne. ena se predala. Kasnije joj je ena, koja ju je tu dovela, rekla da ono što joj je baba uradio nije zlo i da je on samo izvršio hazreti Alijin sunnet. Pošto njih nije briga ni za haram ni za halal oni se ne ustru?avaju da urade ovakve nitkovske (al?ak) poslove koje ni najgori kafiri ne bi uradili. [Alevije i pravi bektaši koji sada ive u Turskoj ne rade ove rune stvari o kojima autor knjige Kašif-ul-esrar piše. Danas u našoj zemlji nema hurufija koji su lani bektaši tarikat.]

U Saloniki, u Gr?koj, na mjestu koje se zove Gul baba, izvan zidova tvr?ave, jedan lani bektaši baba koji se zvao Zulfikar, je na Nervuz dan iskupio ljude i ene bektaše. Oni su po?eli pijan?iti. Kada su postali pijani oni su svi po?eli tvrditi da su bog, i govoriti, “ja sam stvorio ove planine, ako ja naredim ovaj bor ?e mi u?initi seddu, ako ja naredim ovi mrtvi ?e proivjeti.” Onda je jedan lani bektaši, koji se zvao Ali Riza i koji je bio slubenik u telegrafskoj kancelariji, ustao i glasno rekao, “neka onaj ko je Muhammedov magarac do?e ovdje.” Jedan od njih je istupio naprijed i sa tekbirom uzjahao na drugog. On je otišao me?u hurufijke sa flašom vina u jednoj ruci i ?ašom u drugoj. On je po?eo dijeliti vino sa tekbirom. Sve ene su bile pijane. On se onda vratio me?u muškarce. On je onda rekao naglas, “hajde da klanjamo namaz!” Oni su svi ustali. Okrenuvši le?a Kibli, slijede?i babu kao imama, oni su ovako klanjali: Nakon što su naglas uzviknuli “namaz je la, ja ne vjerujem u namaz, ja ne klanjam namaz,” oni su u?inili seddu. Dok su bili na seddi njihov baba je podigao jedno stopalo i jednu ruku i galamio. Onda je taj Ali Riza uzeo njegove dvije ene za ruke i odveo ih je do Sami bega, jednog sunni muslimana koji je koji je stajao u daljini i rekao mu, “Vidiš li? Kako je lijepo biti bektaši, zar ne? I ti bi trebao biti bektaši kao i mi umjesto što lišen sjediš u daljini. I ti bi se mogao zabavljati zajedno sa nama.” Svi lani bektaši, i ene i muškarci, su po?eli hodati i napadati na muslimanske familije koje su malo izašle na zrak s obzirom da je bio praznik. Oni su govorili ovo su naša mjesta, i, kakvog posla imaju ovdje oni koji nisu od nas? Oni su poderali njihove ?aršafe (tj. zarove sunni ena). Jadne ene su se razbjeale pla?u?i i trae?i pomo?. Pošto ih je (tj. sunnija) bilo samo nekoliko muevi ih nisu mogli izbaviti. Kada su vojnici (koji su bili) topdije na tvr?avi ?uli njihov pla? oni su im pritekli u pomo?. Oni su rastjerali hurufije. Ovako neprijateljstvo prema islamu koje ?ak ni kafiri ne osje?aju je prikriveno zato što je Mustafa beg, glavni sekretar Ministarstva provincije Salonika, bio jedan od (lanih) bektaša. Ovaj incident je tako?e neta?no i iskrivljeno opisan i u masonskim novinama. Ova odvratna i gnusna ponašanja koja su se desila 1288./1871. godine su dobronamjerni muslimani sa kolektivnom peticijom prijavili sadrat-i-uzma-u (kancelariji premijera). Oni su bili kanjeni.

Ovi laovi, koji sakrivaju svoj kufr pod plaštom zlatnog mubarek imena bektaši, su raskrinkani u njihovoj li?noj literaturi, to jest u knjizi Hakikatname. Ona je objašnjenje knjige Davidan. Jedna druga njihova knjiga je i Mahšername koju je napisao Emir Alija. Još jedna od njihovih knjiga je i Mukaddemet-ul-hakajik. One ponavljaju nevjerstva (kufrove) koja su napisana u knjizi Aškname. Ona kune i proklinje one koji ih ne vjeruju i nare?uje da se oni ubiju. Risala koja se zove Viran abdal nije jedna od njihovih tajnih knjiga. Oni je ?itaju otvoreno sa ciljem da prevare i zavedu muslimane i izvedu ih iz islama. Ona potvara i kleve?e hazreti Aišu radijallahu anha i loše se izraava o imam-i-a’zam-Ebu-Hanifi rahmetullahi teala alejh i kae da je on haridija. Ona citira Fadl-i-Hurufijina pisanja iz knjige Davidan pod izgovorom da su to hazreti Alijine rije?i. Ona propisuje mnoge izmišljene abdeste, namaze i ibadete. Jedna druga njihova knjiga se zove Ahiretname. I ona kao i Aškname vrvi od kufra. Ona nastoji da dokae da je Fadl-i-Hurufi bog. Jedna druga njihova knjiga je i Risale-i Fadlullah. Jedna druga njihova knjiga je i Tuhfet-ul-Uššak. Knjige Risala-i Bedreddin i Risale-i nokta su sve objašnjenje knjige Davidan. Jedna druga njihova knjiga je Risale-i Huruf. Jedna druga njihova knjiga je i Turabname. Jedna druga je Vilajetname. Ve?ina ovih knjiga su na farisi (persijskom) jeziku.

Sve u svemu oni imaju oko šezdeset knjiga. One se sve baziraju na poricanju Allaha delle-šanuhu i propisa islama (ahkam-i islamijje) i odvla?e narod u oboavanje Fadl-i Hurufije. Oni su gori od svih drugih kafira i svih drugih sekti (firki). Gore navedena informacija manifestuje ovu ?injenicu. Ovdje se završava naš citat iz knjige Kašif-ul-esrar.

U A. Rifki efendijinoj knjizi pod naslovom Bektaši sirri, koja je objavljena 1327./1909. godine u Istanbulu, piše, “Bektašiluk ide unazad, preko lanca (sa vasitama) hadi-Bektaš-i-Velija i Lokmana Horasanija i hadi Ahmeda Jesevija i Bajezid-i-Bistamija, do hazreti Ebu-Bekr-Siddika. Bektaši i Hadegan su nastali od dvije grane koje su se odvojile od Ahmeda Jesavija. Hurufiluk je put stranputice (dalaleta). Bektašiluk je pravi put (hidajet). Hurufiluk (hurufizam) je jedna grana ismailijja (isma’ilijja) koja nema nikakve veze sa islamom i tesavvufom. Oni tuma?e (tevile, te’vile) Kur’ani kerim po svojim li?nim voljama i ?ejfovima. Njihove knjige koje se zovu Zerre-name, Iskender-name, Fadilet-name, Hakikatname i Risale-i Istiva su raširene me?u šijama (ši’ijama). Bektašiske knjige kao što su Vilajetname, Kajgusuz Abdal risalesi, Hutbetulbejan, Sejjid Nesimi divani, Ku?uk vilajetname, Terzi Ali dede risalesi i Turabi dede risalesi nemaju nikakve veze sa hurufilukom. Šejh Bedruddin, autor knjige Varidat-i ilahijje, i halveti-tarikatski Nijazi Misri, i Hamza Bali iz Bajramija, i Ismail Mašuki (Isma’il Ma’šuki) nisu hurufije.” Osim toga, Mundi baba šejh Muhammed Surejja ovako piše u njegovoj knjizi Tarikati alijjeji bektašijje, “Oni koji pripadaju ehli sunnetu su Alijine šije (ši’ije). A onaj ko se zaka?io za Aliju (tj. ko slijedi Alijin put) je neizostavno (bezuslovno) ehli sunnet. Prema tome, za nas bektaše nema razlike zvali nas sunnijama ili šijama (ši’ijama). Knjiga Davidan nije ni blizu hakiki (istinskog, stvarnog, pravog) bektaši reda. Ta knjiga je pogubna za moralne principe islama. Hurufiluk ne uvaava islam i smatra da su razuzdanost i opijanje alkoholom ibadeti.” Kako se vidi hakiki bektaši ujedinjavaju šijizam (ši’iluk) i sunnizam (sunniluk) u jednom principu -- u ljubavi prema Ehli bejtu. Dok se šijizam (ši’izam) zasniva na mrnji prema prema Ashabima kiram sunnizam se sastoji od ljubavi prema svima, i prema Ehli bejtu i prema Ashabima kiram, bez izuzetka. Iako bektaši koji se predstavljaju kao stvarni bektaši -- dakle, oni koji tvrde da slijede hazreti hadi Bektaš-i Velija rahmetullahi teala alejh -- ne odbijaju da budu šije iz jedne ta?ke gledišta, razumije se da oni nemaju zala hurufizma. Alevije i bektaši u našoj dravi nemaju zala hurufizma. Sve alevije i bektaši u Turskoj su sunnije. Oni svi puno vole Ehli bejt (Ehl-i bejt-i nebevi) i svi uivaju u me?usobnoj bratskoj ljubavi.

Ispred svih sebeba (razloga, povoda) koji su doprinjeli da sultan Javuz Selim han krene u rat protiv Šaha Ismaila, i zada teak udarac šijama, su bili savjeti velikog alima ehli sunneta ?ije je ime Mula Arab. U knjizi Mir’at-i kainat piše, “Mula Arabovo ime je bilo vaiz Muhammed bin Omer bin Hamza. Njegov otac i djed su došli iz Transokeanije (Ma-vera-un-nehr) u Antiok gdje je Mulla Arab ro?en. On je, dok je još bio nejako dijete, nau?io napamet Kur’ani kerim, Kenz i Šatib i još neke druge knjige. Njega su podu?avali njegov otac i njegove amide, šejh Husejn i šejh Ahmed. On je nau?io mnoge stvari u Alepu i Jerusalimu. On je poslije hadda dobio u Egiptu idazet-i hadis od imam-i Sujutija i Ša’bija. U Egiptu ga je Melik Katebaj, jedan od ?erkeskih sultana, postavio da bude vaiz (propovjednik) i muftija. On je napisao za sultana knjigu fikha pod naslovom Nihajet-ul-furu’. On je po sultanovoj smrti 901./1496. došao u Bursu a zatim u Istanbul. Knjige koje je on naposao za Bajezid-Hana Drugog, Tehzib-uš-šemail i Hidajet-ul’ibad-ila-sebil-ir-rešad, su još više pove?ale njegov ugled. On se pridruio Jundu pohodu (seferu) i bio sebeb (posrednik, razlog) da se pobijedi grad Meton. On je potakao i naveo sultan-Selim-hana da krene u dihad protiv šija (ši’ija). On je sa tom namjerom napisao knjigu Essedad fi fedail-il-dihad. On se pridruio ?aldiran pohodu. On je sa svojim vazovima hrabrio vojsku. On je za vrijeme borbi u?inio (Allahu delle-šanuhu) dovu na koju je sultan rekao ‘Amin’. On je u Sarakoju i Uskubu (Uskupu) deset godina ?inio vaz i nasihat (propovijedao i savjetovao) i bio sebeb (razlog) da mnogi kafiri krenu pravim putem (tj. dobiju hidajet, da postanu muslimani). On se pridruio sultan-Sulejman-hanu u Engurus (Angurus) pohodu. Allah delle-šanuhu je primio, uslišao dove koje je on u?inio za pobjedu (tj. one su bile makbul-i ilahi). On je onda, na putu za Bursu, napisao razne knjige. On je dobro poznavao hemiju. On je sagradio dva mesdida i dvije damije. On je preselio na ahiret 938./1532. godine. Njegovo turbe se nalazi u Bursi, u gradskoj ?etvrti koja se zove Mulla Arab, kod Mulla Arabine damije. Njegove knjige Tehzib-uš-šemail i El-mekasid fi fedail-il-mesadid, koje govore o Poslanikovom sallallahu alejhi ve sellem karakteru i moralnim kvalitetima (siret-i Nebevi), su ?uvene. Knjiga Šakajik sadri njegovu detaljnu biografiju.” {Mesdid je mala damija koja nema minbera (a obi?no ni munare).}

na ovom linku PRVA VERZIJA mozete naci prvu originalnu verziju ove stranice